Mirna luka

29.03.2017.

Dok brodovi plove nekud bez cilja
moje misli lete nošene povjetarcem
traže novu mirnu luku
gdje sreća pokuca drugi put.
Druga se šansa ne propušta,
ne daje se mir na raspolaganje drugome
Ne daje se sreća nekom drugom
nisam više ta da odlučujem o šansi
Ja sam ta koja će ju uzeti bez pogovora
uzeti ću je jer povratka više nema
vrijeme ja za novi put....
U tišini krećem...
Pronalazim neki novi put
i ne odustajem...

Oznake: novi put, sreća, mir, veselje, tišina

Naučimo nešto iz ovoga

27.03.2017.

Oznake: ljudi i događaji, danas i sutra ne

Ciča zima

26.03.2017.

Bila je dakle ciča zima i siroti se vrapčić smrzavao.Bespomoćno je skakutao tražeći hranu i mjesto gdje će se ugrijati.Tako se našao u staji gdje se neka stara kravetina upravo istovarila direkt na njega.Užasnut vrapčić zgađen novonastalom situacijom shvati na brzinu da to i nije toliko loše jer se konačno ugrijao.Sav sretan poče se meškoljiti i namještati da utone u san kad naiđe mačka vidje ga kako se koprca,izvadi ga iz govana i pojede u salst!
Poanta ove priče je:NIJE TI SVATKO NEPRIJATELJ TKO TI SERE PO GLAVI,NITI TI JE PRIJATELJ ONAJ TKO TE VADI IZ GOVANA!

Oznake: sranje, život, smrt

Eh kad bi sve bilo kako nama paše....

20.03.2017.

Jučer sam izgubila daljinski od televizora!Bili su krivi svi ukućani pa čak i pas koji voli onako elegantno ušetati u kuću,maznuti pokoju šlapu ili bilo kakvu sitnicu samo da nam da do znanja da je bio tu.Ušla sam u njegov boks,pregledala kućicu i oko i ispod nje ali daljinskog nigdje.A Lord je (tako se zove )lijeno dignuo glavu pogledao me i još ljenije frknuo nosom i nastavio spavati,kao da zna šta tražim i baš mi neće reći gdje je.Odustala sam od traženja.Uhvatila se peglanja, eto i nešto dobro od izgubljenog daljinskog, malo veša je ispeglano.Iako bez imalo volje za druženje s peglom obavila sam poveći dio hrpice i stala.Nije mi se dalo više!Osjećala sam se kao da me pregazio vlak,ne zbog peglanja već mi nešto došlo.Skrušeno pospremim nered koji napravih sa košuljama,majicama,čarapama i kao i Lord lijeno se srušim u vodoravni položaj očekujući neki mir pa možda i utonem u san...Naravno da se to nije dogodilo jer čim su se vijeđe spustile zvono je zazvonilo i došli su gosti koje uopće nisam trebala ali eto došli su.Ništa od odmora ajmo kuhat kavu i pričat o već predosadnim temama.Kako se Kolinda naslikavala,kako je Todorić dužan,kako nam svima smeta ovo vrijeme i bla,bla bla...Uporno zijevam ne bi li svi shvatili da sam nervozna i nije mi do priče,samo bih legla malo...Kad su napokon shvatili poantu mog zijevanja,otišli su.I šta sad,operi suđe izluftaj smrad frkanaca pa pokušaj ispočetka ali sad mi se više ne spava.Idem tražiti daljinski...Nema ga...Bože,glupog li dana!Devet je navečer,ja ne znam kud bi sa sobom!Sjednem pred ekran idem malo pisati ali evo problem pri učitavanju stranice...Internet crko!Ima li još šta!!!!!!!!!!!!Što god da sam krenula sve je u vodu palo!I zaključih da je najpametnije odustati od svega i prebaciti za sutra jer kažu ljudi jutro je pametnije od večeri bez obzira što isto tako kažu što možeš danas ne ostavljaj za sutra uvriježeno sam prihvatila onu prvu soluciju i otišla u krpe.Uz svu muku zaspah i u jutro nađoh daljinski od prve.Provjerim internet - radi...Čak sam dobila i volju za rad..Ipak je prva solucija ispala najbolja ....
Kad negdje zaškripi najbolje je sve ostavit ,ne vrijedi se živcirati....Eto samo da se zna!

Suze sina razmetnoga

16.03.2017.

Sad mi plačeš i cviliš
kao malo dijete
sad mi prijetiš ako odem
mrtvim slovom na papiru.
Sad mi nalaziš greške
za sve one godine
koje sam te slijepo pratila
vjerujuć u bolje sutra.
Pratiš me i tražiš
još razloga za svađu
vrijeđaš me i nazivaš
najgorom osobom na svijetu.
Pokušavaš me uvjeriti
da su tvoje riječi istina
a ne znaš dušo moja
da ja još nisam luda.
Pamtim ti ja sve tvoje greške
pamtim i čekam
doći će ali sigurno
i mojih pet minuta.
Hoćeš li ikada shvatiti
sad me nije briga
ali znaj tvoji postupci
doveli su nas do kraja.
Povratka više nema
novog početka isto
jer skupa dušo ti i ja
više jednostavno ne možemo
Pa zato skloni suze lažne
obriši ih sa prezrivog lica
ja sam sada bez tebe
slobodna kao ptica!

Oznake: suze i laži

Glasno ,glasnije čovjek zvuči predobro

09.03.2017.

Sveobuhvatno....

06.03.2017.

Kakav naslov da stavim uvijek skrenem s teme pa eto ovaj put će biti malo drugačije...
Kiša je danas pljuštala dok sam vozila kući.Auto je plesao cestom po lokvama,brisači nisu mogli obrisati silnu vodu koja se sljevala po "šajbama",moja noga nije silazila sa gasa a došla sam kući ni ne znajući kako.!
Provela sam dva sata u razgovoru o mom životu i zaključila da ono što ja osjećam i doživljavam ne mora biti tako.Do zaključka me dovelo dvoje ljudi za koje sam smatrala da će samo mahnuti rukom i reći da nisam jedina ali razgovor je bio toliko tih a tako jak da još ne mogu doći do daha.
Gušenje nekim od unutarnjih nemira najgora je solucija života!
Reći glasno i jasno svima šta koga ide ma kako oni to primili i kako mi vratili, jer ovako više ne ide.Uvijek sam bila osoba puna razumjevanja,voljna pomoći u bilo kom smislu,uvijek nasmijana i puna tema za razgovor...
Sad sam omršavila 10 kg u dva mjeseca bez raznoraznih dijeta već su kile nestale uslijed psihičke rastrojenosti zbog toga što ovaj svijet misli da pojedinac sam ništa ne vrijedi pa ga tako i tretira.A taj isti pojedinac tj.ja vrijedim samim time što sam majka,kćer,sestra ,unuka,prijatelj a tek poslije dolazi ono da sam radnik kojeg cijene kolege te da me ljudi koje svakodnevno srećem pozdravljaju sa osmjehom na ulici .
Većina od njih znalo je da imam veliki problem i svi su ponudili pomoć ali nitko nije mjerodavan za to pa je sve ostalo na lijepim riječima i utješnom zagrljaju.A ja sam čekala čudo...Čudo koje bi me oslobodilo okova koji su me vukli na dno...
I dalje mi nije jasno kako je to dvoje ljudi uspjelo u tako malo vremena doći do moje duboko spremljene i debelo zaključane patnje,pustili je van i još k tome ponuditi mi rješenje i umiriti me tj,uvjeriti me da rješenje ipak postoji.Majstorska posla ,ljudi očito znaju svoj posao....

Bilo kako bilo, shvaćanjem da od života još uvijek nešto ima,moj elan je porastao i sad negdje u nekom malom kutku moje napaćene osobnosti počinje gorjeti neki plamičak,koji će kasnije prerasti u pravi plamen života!
Oprostite mi ako sam ovim postom opet uplela Vas u vrtlog suosjećanja ali morala sam se izjasniti no moram i reći da mi je dosta pogleda suosjećajnosti i žaljenja.Želim bolje i tako će biti....

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se