Nije me dugo bilo...Plesala sam plesove pod zvijezdama...na kiši...tužna i sretna istovremeno....
Razmišljala o smislu života...Imam troje djece i jedno mi je napustilo dom i svilo svoje gnijezdo...Sretna zbog njene sreće ,njene nade u ljubav i bolje sutra...Njen taj divni optimizam i pogled pun planova za budućnost...Nisam ni sama bila bolja u njenim godinama ali život mi je dao gorka iskustva zbog kojih mi je najteže na svijetu bilo zatvoriti vrata za njom...Želim joj svu sreću na svijetu kao sav normalan svijet,želim im oboma ispunjenje svake želje i miran i staložen život...Ja ću polako okrenuti glavu da me suze ne odaju i krenuti dalje skupljajući snagu za ovo dvoje što ostadoše sa mnom....Dok me i oni ne napuste...Jako sebično od mene...Tužna sam...Odoh..

Oznake: Novi dom