More i mi

15.08.2017.

Pješčana plaža
Čudan vjetar
Sunce na zalasku
Hodamo bosi
Držeć se za ruke
Isprepleteni prsti
Nervoza...
U daljini munje sjevaju
Nevrijeme se sprema
A nas dvoje sami...
Sakrivamo se
Iza neke stijene
Tu nam ni bura ništa ne može
Zavaljujem se u tvoj zagrljaj
I topim se...
Nestašne ruke nisu čekale
Počele su istraživati
Ne držeći se nikakvog reda
Kišica je počela
Ali nama ne smeta
Odjeća polako nestaje
Miris mora
I uzavrela krv
Savršena fantazija postojanja...


Oznake: Osjećaji

Kradem...

04.08.2017.

Kradem ti dah na usnama
Dok ruke ti diraju moj vrat
Uzimam bez pitanja
Svaki dio tebe
Moćne su riječi
Nježnosti i ljubavi
Ali usporedbe nema
Sa djelima tijela.
Ruke istražuju
Oči gledaju
Usne cjelivaju
Uzdasi uzbuđuju...
Topim se u tvojim rukama
Kao kockice leda na suncu
Zatvaram oči i nestajem
U san neprospavane noći...
Svaki tvoj pokret,
Rasplamsava vatru
Gasiti je neću
Jer gorjet će zauvijek!





Oznake: cjelivanje

Malo romantike

02.08.2017.

Bilo kako bilo,glazba nas sve povezuje u neki čudan krug gdje bez riječi znamo i pitanja i odgovore.

Volim takve situacije .
Kad u snenom zagrljaju uz miris prirode ,
Lagani povjetarac dirka pramen kose na licu
A u kutu teku lagani stihovi i opojno ljuljkaju stvarnost.
Zaborav bitnog i nebitnog,postojanje trena...
Opijanje maštom
Izluđivanje dodirima,
Buđenje i snivanje odjednom.
Ludost i pomračenje uma
Istovremeno
A svjesnost ne može biti jača.
Nema zidova
Niti bilo kakvih prepreka
Samo dodir i šutnja.
Možda gdjekoji
Prigušeni uzdah nalik na jecaj!
Tren se pretvara u beskonačnost.
I traje,traje...
Pa prestane...
Sve nestaje i vraća se.
U obamrlim tijelima muk.
Stvarnost budi tren.
On nestaje...
A želja za njim
Tjera nas u novi dan
Dok podsvjesno žudimo za reprizom
Oči se cakle,osmjeh na licu
Pjesma na usnama...
Želja u grudima
Svjesno sanja novi tren....






Oznake: tren ljubav

GLAZBA U SRCU

01.08.2017.

Volim glazbu i ona mi je jedan valiki odušak u preopterećenom danu.
Kad sam tužna,vesela,ljuta uvijek pomaže.
Volim sve i ozbiljnu glazbu i dječje pjesmice i ove moderne deračine sve što mi sjedne u trenutku .Otac mi je radio na radiju i kao mala sam sate i sate provela s njim u studiju samo slušajući glazbu,tako da su mi poznate i one stare i ove nove što sada moja djeca slušaju.Kakva god bila glazba mislim da je ona čovjekovo najbolje postignuće jer je jedina koja od samog začetka pa sve do sada uvijek ima milione koji ju obožavaju.Te trnce koji prođu tijelom kad čujem pjesmu što u dušu dira ne mogu pobiti ni najjači lijekovi protiv bolova niti za smirenje...
Stoga ljudi okrenimo se glazbi ,ona ima moć!
Za početak Vam želim pokazati upravo ono što sam govorila o starim i novim pjesmama i generacijama koje ih pjevaju.
Prva je Dolly Parton a pjesma je legendarna Jolene





Druga je mlada dama koje je iz neprovjerenih izvora čak i u rodu sa Dolly,Miley Cyrus i ovo je meni najdraža,njena verzija istog hita




I na kraju ima neka nova mlada dama koja se pokušava probiti na scenu i izabrala je isto ovu pjesmu i po mom skromnom mišljenju uspjela ju je prenijeti vrlo dobro na sebi svojstven način.Dakle mlada dama je Janet Devlin i evo njene verzije!




Moje uvriježeno mišljenje je da su sve tri verzije jako dobre i mogla bi ih slušati cijeli dan,što ponekad i činim.
Iako nisam stručnjak volim predložiti ljudima da poslušaju istu glazbu koju ja slušam i često se iznenadim koliko ih pozitivno komentira te pjesme pa stoga želim ih podjeliti i s Vama dragi moji.Nadam se da ćete uživati!

PROLIVENA TINTA

30.07.2017.

Bez razmišljanja upišem naslov i riječi same krenu.Ne znam otkud su došle niti kuda idu ali stvore se i eto posta.
Ni inspiracija ni raspoloženje nemaju veze sa mojim postovima jer se trenutno ne osjećam ničim inspirirana niti potaknuta nekim događajem a eto sjela sam pred tipkovnicu i želim napisati nešto.Želim ostaviti neki trag na papiru iako to danas nije doslovno moguće jer nemam papira a i olovke su mi nekako netragom nestale.Ostao mi je samo prazan ekran koji me vuče da ga popunim.Da ispišem slova koja će na kraju balade imati neki smisao.
Vani je vrijeme, kako prognostičari kažu ,promjenjivo, pa mi ne daje izbora već da sjedim u kući i čekam da prođe dan.
Sutra će opet biti isto i ništa se ne mijenja.
Jedino se dani mijenjaju kao i vrijeme,neki su dobri, neki loši,ali sve u svemu prebrzo prolaze.Imam osjećaj da neću u životu imati dosta vremena da obavim sve što sam smislila.Katkad osjećam da nisam ostavila u svom životu nikakav trag zbog kojeg će me pamtiti pa se onda osjećam jebeno jadno a onda mi padne na pamet da još uvijek imam vremena , iako ne znam koliko , zagrebati po površini svoje taštine i uzdići se ponad svojih očekivanja jer život je jebi ga prekratak!
Možda se konačno usudim napraviti neke korake za koje sam se bojala da sam u stanju.
Pokušavati i ne uspjeti je puno bolji znak da će nešto i biti od sveg toga nego ne pokušati uopće.Pa stoga padat ću i dizati se dok se ne polomim, ali odustati neću.
Želim pisati dok mi prsti ne otpadnu!
Pisati ću o svemu i neću prestati,svidjelo se to svima ,nikome ili nekome,baš me briga.Moj napredak će se vidjeti, ako nigdje drugdje, a onda u meni samoj.
Ako ikoga povrijedim,nasmijem,ožalostim ili bilo što tome slično bit će dobro jer ću barem imati neki vidljiv rezultat,a povrijeđeni,nasmijani i žalosni nemojte zamjeriti ali i ja sam bila sve to pa zašto da budem usamljena u tome.Ionako će se povrijeđeni i žalosni osjećati samo oni koji su zaslužili a oni koji se budu smijali smijat će se skupa sa mnom jer smo to zaslužili.!
Svaki moj pokušaj neće biti samo prolivena tinta na papiru....
Sve će imati smisao i ostavit će trag!!!!




Ova je pjesma malo povezana sa mojim tekstom ali samo malo...Lijepa je Zato je ova sljedeća jedna od najljepših pjesama sa naše estrade i stoga je dijelim pa uživajte!


Oznake: Ja i samo Ja!

Tron života

10.07.2017.

Mislila sam da tron života predstavlja naš uspjeh pa se mi svi važni popnemo na njega i onda odozgora mlataramo palicom po nevjernom puku ispod nas.
Isto sam mislila da je važno uspjeti i biti na samom vrhu velikodruštvene ljestvice jer onda si netko i nešto pa te ljudi gledaju sa poštovanjem i dive ti se.
Mislila sam da je to ono čemu nas život vodi i da je to ok!
Ali nakon nekog vremena tj.dugog odrastanja i sazrijevanja te pljuskanja od strane tih životnih navika shvatih da sve to nije nimalo bitno ako nemaš sve s kim podjeliti,ako je taj uspon po leđima drugih i ako te svi gledaju prezirno..
Kažu nemreš biti i jeben i pošten pa sam se uvjerila da je to debela istina.
Poštenje iz čovjeka izvlači veliki trud ali slabu zahvalu i rezultat u današnjoj preseranciji od života.
Koliko truda i sve pomislim da je uzalud i onda ti dođe tvoje dijete i poljubi te iz čista mira ili te nazove iz daleka pa te pita kako si....Ili te ono treće pita kako je bilo na poslu i kad kažem da sam umorna on kaže pa lezi onda,odmori se...
Onda ja uzmem telefon i do obijesti zovem svu svoju rodbinu da pitam kako su..
Pa ima li što ljepše!?
Koliko god da mi je teško što su se svi razbježali toliko mi srcu godi kad me se sjete,znači imam svrhu postojanja.
Pa stoga taj tron života kojeg svi toliko uzdižu u mojoj je glavi promjenio sliku jer mislim da je najljepša slika koja postoji dijete u majčinom krilu i to njeno krilo je najljepši tron u kojem smo ikada bili i u kojem ćemo ikada biti.
Hvala mojoj mami što me držala u krilu,i njenoj mami što je držala nju....
I hvala mojoj djeci što im moje krilo,njihov tron života ipak nešto znači.Utjeha kad im je teško i netko s kim mogu podijeliti svoju sreću....

Oznake: tron, život, poštovanje

Kakti

15.06.2017.

Kakti mi smo ljudi puni razumjevanja i spremni smo svesrdno pomoći svakom u nevolji!
Sranje!
Čak što više volimo se sprdati sa onima u nevolji jer mislimo da im time pomažemo i umanjujemo njihove osjećaje gorčine.Ma neee!
Mi ljudi smo zatucana nacija ,gora od bilo kojeg oblika života na ovoj zemlji!
Životinje se ubijaju međusobno jer tako preživljavaju a mi!?
Ako muškarac ubije ženu to je zato što će on dokazati da je bila kurva a eto pročitah da je noćas jedna djevojka izbola muškarca a ne zna se razlog...Možda je bio kurva pa ima opravdanje!
Dokle će ova naša država tolerirati takva sranja,zar nitko ne shvaća da su naša djeca kao spužve i upijaju sve što vide!Pamte!A dobro se ne pamti tako dugo kao loše!Ono se uvuče u podsvjest i kad se malo bolje pogleda ovaj naš pravni sustav, mnogi zločinci prođu nekažnjeno!Vrlo dobra škola!Jer ako onaj tamo nije kažnjen zašto bi ja bio?
Ajmo malo stati i razmisliti,nije li bilo dosta diskusije koji političar treba sjesti u koju fotelju,već se uhvatimo malo našeg podmlatka koji će trebati živjeti samostalno u ovom svijetu nepravde i nemorala i pokušajmo pronaći neko rješenje kako ne bi krenuli mračnim stazama jer imaju utrt put kroz svjetlost samo im treba pomoći pronaći ga!

Oznake: mladež u nevolji

Uspori...

13.06.2017.

Uspori srce,ne tuci tako ludo
ne izazivaj nemir u venama
Ne udaraj tako jako,boli me...
Traži mir u smiraju dana
nađi ga u sutonu
toni s njim u tihu noć...
Prestani tući,uspori
imamo vremena biti sretni
i nježno ploviti obalama spokoja...
Uspori,opet ponavljam
izgubit ćemo ritam
opuštenih prerija i pustinja...
Naletjet ćemo na zid...
uletjet ćemo u vir
iz kojeg se nećemo izvući..
Pa uspori malo molim te
da osvanemo u osvitu zore
s novom nadom u mir...
Uspori...
Bit će sve u redu...

Oznake: srce ljubav

Ima li...?

05.06.2017.

Ima li ispod ovog neba
put posipan zlatnim prahom
da moje stope ostave trag
zlatni trag sjećanja?
Ima li ispod ovog gluhog doba
netko tko čuje
svaku moju riječ
izrečenu u tišini?
Ima li negdje ponad svih nas
neka rijeka stihova
što nas nosi daleko
u more inspiracije?
Ima li itko da zna
koje su boje glasovi
koji izriču sve naše osjećaje
i stvaraju umjetnost?
Ima li ikoja riječ
da nema značenje
da nas vodi ili ne
svojim pravcima?
Koja riječ,koji stih
koji osjećaji,boje ili prah
koja postojanost
što nas vodi?
Ima li išta na ovom svijetu
da nas vodi
ili mi sami biramo
svoj put????

Oznake: pitanja bez smisla

Svaki dan,novi list života

20.05.2017.

U jutru koje dođe tiho
poput najnježnijeg dodira
protežem svoje umorno tijelo
ustajem u novi dan!
Novi je dan,novi list života
nova stranica neispisane knjige
nova nada,novo poglavlje
i novi put ka negdje!
Putujem i pričam
razgovaram sama
tražim odgovore
na postavljena pitanja.
U suncu ,u kiši u oblacima
gledam i čujem glas
novi nježan glas
kojem sam pristala da me vodi.
To je moj glas,moj unutarnji glas
koji tiho šapuće:
Idi i ne okreći se!
Jer sutra je opet novi dan!
Opet nova stranica koju moraš
ispisati sretnim slovima,

Oznake: novi dan

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se