noćas
Zatvaram oči i plašljivo pružam ruku,
u letu dotičem tvoje lice,
ispisujem čežnju...
satkanu od najtiših nota,
čvrsto upletenih u svaku žilu mog tijela,
koja još uvijek zove tvoje ime.
Ispod zatvorenih kapaka,
naglo prekinuti san
i napamet naučene riječi kojima molim
sreću za Tebe.
Ljubim te noćas
i pričam ti o svim onim svjetovima
koji su nestali kada si otišao.
Ti me slušaš...
kako me nikada nisi slušao
i čini se stvarno...
i ne izgleda prazno... noćas...
A onda se sjetim da te nema
i neutješna,
crtam mapu drhtavim jagodicama...
ako se jednom ipak vratiš,
da me lakše pronađeš...
Tamo gdje linijama spojiš madeže...
ja još čekam...