četiri dana
Već je prošlo dva tjedna od njihovog posljednjeg susreta, a ona još nije pronašla riječi da opiše ta savršena četiri dana. Činilo joj se da ako počne pisati o tome u prošlom vremenu, biti će kao da ga je pustila. A nije. I nikada neće. Shvatila je to sinoć kada je usred dječjeg rođendana u stvarnom životu, otrčala u kupaonu da mu se javi na poziv. Shvatila je da štogod odlučila, napravila ili rekla, samo zvuk njegovog glasa sruši sve zidove koje tako naivno diže oko svojeg srca. Shvatila je da taj rođendan nije u njenom stvarnom životu, jer njen život bio je uz tog muškarca 250 km daleko koji joj govori kako mu jako nedostaje i kako je samo želi zagrliti.
Bila je tiha posljednjih par dana i čekala je pravi trenutak da mu kaže da je pusti. Imala je pripremljenu rečenicu za njega, pomalo grubu, ali ona je bila uvjerena da je to i zaslužio. Ne želim te više u svom životu... Tvoje srce pripada njoj... Već nekoliko mjeseci prije prestala je vjerovati u njegovu ljubav. U stvari, prestala je vjerovati u ljubav općenito... Prestala je vjerovati da ljubav čini čuda i da ništa nije nemoguće kada se dvoje ljudi voli. Bio bi tu, zar ne? Bio bi kraj nje da ta glupa ljubav ima ikakvog smisla...
I zaista, tih posljednjih par mjeseci uspjela je uvjeriti samu sebe u besmislenost trajanja nečega što od početka nije imalo budućnost. A onda je prije dva tjedna stao pred nju, ispružio ruke i povukao je u svoj zagrljaj. Vidiš, upravo tu je moje mjesto... ovo tu, između tvog ramena i vrata... ta savršena udubina stvorena baš za moju glavu... sa svim mirisima koje sam mjesecima odbijala pamtiti,.. I sve drugo, osim tog trenutka, izgubilo je svoj smisao. Tada je znala, može živjeti još 50 godina, ali samo dani kada je on drži u svom zagrljaju vrijede.
Četiri predivna dana provela je u tom zagrljaju. Niti jedna uzaludno potrošena minuta. Dodirivali su se neprekidno, ljubili, smijali, gledali... I voljeli... Da, ta glupa ljubav bila je jedini smisao njihovih života i oni su je nesebično davali jedno drugom. Zar je ispravno odreći se toga? Kako ću te opet pustiti da odeš k njoj? Pustila ga je... Kao i svaki put do tada. Posljednji je put, čuješ li me? Posljednji. Svaki put otkineš dio mene i odneseš. Nemam više snage. Nemam. Čuješ li me?
Kada je sinoć rekao da je voli, znala je da ima još snage. Znala je da se nikada neće oprostiti od njega. Da će jedan dio nje uvijek čekati. I da u ovom surovom svijetu punom neizvjesnosti i licemjerja jedino je još ljubav izvjesna i ima smisla.