Opis Bloga

Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Objavljeni tekstovi

Dijete je osoba. Nema zloceste djece!

NASILJE
Nasilje kod djece

Kako se obraniti od nasrtljivaca?

Zlostavljanje i posljedice

Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece

O nasilju
Što je nasilje?

O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere

PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo

VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga

1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?

2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti

3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)

KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju

Alternativa kažnjavanju djeteta

Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja

Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?

Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?

O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Pasivna agresija

KAKO PORADITI NA NENASILJU:

Dijete je osoba

ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta

1. Nedostatak granica potiče agresiju

2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?

3. Zločin i kazna

4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja

Roditeljstvo i obitelj

Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine

Kako djetetu objasniti smrt?

Kako voljeti svoju obitelj?

Bracni sukobi

Nezaposlenost i obitelj

Obitelj: prava vrednota?

Nauciti razgovarati

Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"

Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?

Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?

Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ

Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu

Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca

Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca

Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje


ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.

Dijete prijetilo BOMBOM u skoli

Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?

Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro

Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?

Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem

O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?


ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA

Vase dijete ima dijabetes?

Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!

Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu

Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati

Inkluzija osoba s invaliditetom

Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?

Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom

RAZNO

Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva

Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu

Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan

Alkoholizam i posljedice

O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo

Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača

2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje

1. Trebamo VAŠU POMOĆ

Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"

Žene koje previše vole

Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a

PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu

Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito

Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid

Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom

Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja

Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan

Aktivno nenasilje

KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci

DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.

Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece

Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek

Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU


Što je ovom blogu cilj?



Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!

Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.

Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.

Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.

Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.

Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.

Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.

Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.

Što je ovom blogu cilj?

Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.

Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.

Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.

Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.

“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy

Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!

Danas slavimo godišnjicu osnivanja Osmijeh bloga!

Danas slavimo godišnjicu osnivanja Osmijeh bloga!


30.10.2009. u 10:00 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh

žene koje su preživjele muško nasilje

IZVJEŠTAJ SA KONFERENCIJEv„POVEZUJEMO SE DA BI SE MIJENJALE“

Druga konferencija Mreže organizacija za rad sa ženama koje su preživjele muško nasilje, održana je u Beogradu od 02-04. listopada 2009. Konferencija se održavala u hotelu M.

Konferenciji je prisustvovalo 80 ekspertkinja iz 29 organizacija. Na početku je prikazan video izvještaj o Mreži da bi zatim uslijedilo predstavljanje učesnica konferencije. Na panelu koji je predstavljao i usvajao strateški plan Mreže „Žene protiv nasilja“ učesnice su sugerirale izmjene ili brisanja pojedinih točaka nacrta. Govorile su: Biljana Rakić (Sos telefon za žene i decu žrtve nasilja Novi Sad), Snežana Jakovljević (Peščanik, Kruševac), Saša Pokrajac (Ažc Beograd), Tanja Kolarov (Udruženje Roma, Novi Bečej), Jovanka Brkić (Žene u akciji, Velika Plana) i Zdravka Gigov (Prihvatilište za žene i decu žrtve nasilja, Niš). Također su i izabrane članice koje će činiti grupu za dalje čiji mandat traje godinu dana.

Članice grupe za dalje su:
Jovanka Brkić, Biljana Rakić, Zdravka Gigov,Tanja Kolarov, Olja Ilkić, Fikreta Omerović, a ispred AŽC-a Aleksandra Nestorov i Saša Pokrajac kao jedan glas.

Drugog dana je održana radionica „Analize slučaja seksualnog nasilja“ koju je vodila Lepa Mlađenović. Imale smo vježbu slušanja kao i podsjećanja kako na faze kroz koje prolazi svaka žena koja je preživjela bilo koji vid seksualnog nasilja. Bilo je osvrtanja i na načine kako ekspertkinje rade na SOS- telefonu.
Gošća konferencije bila je Karin Helweg-Larsen istraživačica u Nacionalnom institutu za javno zdravlje u Kopenhagenu. Karin je i članica opservatorije Europskog ženskog lobija o nasilju nad ženama.

Teme diskusije su bile: partnerska ubojstva, posljedice na zdravlje žena koje trpe nasilje, kao i svi napori koje danska Vlada ulaže kako bi se one zaštitile. Kada su u pitanju državljanke Danske koje imaju iskustvo nasilja mnogo ih je lakše zaštititi dok kada je riječ o strankinjama napominje da je imigracijska politika loša i preoštra za žene koje traže zaštitu. Olja je pitala da li su njihova skloništa pristupačna ženama sa invaliditetom i napomenula da u našim sigurnim kućama ne postoje nikakavi uvjeti za njihov boravak. Odgovoreno je da su tri sigurne kuće gdje se mogu smjestiti žene sa invaliditetom i da se mogu smjestiti u druge općine, a ne u one iz kojih dolaze.

Radionicu „Susret i razgovor sa aktivistkinjama iz regije“ vodila je Aleksandra Nestorov. Učestvovale su aktivistkinje: Irma Ahmić – Medika, Zenica, Lana Jajčević – Udružene žene, Banjaluka, Neva Tolle - Autonomna ženska kuća Zagreb, Nela Pamuković – Centar za žene žrtve rata, Sanja Burlović - Centar za žene žrtve rata i Đurđica Kolarec - Centar za žene žrtve rata. Govorilo se o načinima rada i o tome koliko im država pomaže odnosno odmaže u pružanju podrške ženama koje im se obraćaju za pomoć. Lana je napomenula da njihovi centri za socijalni rad žele na jedan način koordinirati skloništima dok su aktivistkinje iz Hrvatske i Zenice navele da ima dosta pomaka kada je u pitanju njihova suradnja sa državom. Složile su se i oko toga da je kaznena politika loša i da mediji znaju izvještavati u prilog nasilnicima, a ne u prilog žrtvama pa iz toga proizilazi da mnoge djevojčice ne prijavljuju seksualno nasilje koje nad njima počine učitelji, odgajatelji ili bilo tko im blizak.


Na panelu „Specifičnosti u radu sa ženama iz marginaliziranih grupa“ govorile su:

Eta Kovač „Hera“- je navela da rad sa ženama koje su pretrpjele muško nasilje odvija se na svim jezicima nacionalnih manjina kao i da imaju puno problema sa općinskom upravom koja ne želi ni na koji način im pomoći ako ne mogu da se miješaju unutar same organizacije. Većinom rade sa ženama mađarske nacionalnosti koje su žrtve nasilja. Zbog nepoznavanja jezika sredine u kojoj žive ne mogu da se na pravi način izbore za svoja prava. Suočavaju se sa odbacivanjem okoline jer koriste jezik nacionalnih manjina.

Olja Ilkić - je napomenula da CSR ne želi vrlo često izaći na teren kada dobiju poziv kako se nad osobom sa invaliditetom vrši nasilje već i korisnicu koja se obrati za pomoć kritiziraju zašto se uopće obraćala organizaciji. Takođe kada su u pitanju odluke kome će pripasti dijete na staranje poslije razvoda; ako je dijete sa invaliditetom odlučuju da povjere majci, ali da kada su u pitanju majke sa invaliditetom onda uglavnom preporučuju da se dijete dodjeli ocu bez obzira što je nasilnik. Isto tako je podvučeno da i medicinski radnici ne žele komunicirati sa osobom sa invaliditetom kad dođe kod njih već isključivo sa pratiteljima ili starateljima. Poznato je i da sigurne kuće nisu dostupne kao i da je blaga kaznena politika kada je riječ o seksualnom nasilju nad ženom sa invaliditetom. Teže se može dokazati nasilje nad ženama sa invaliditetom jer povrede se mogu opravdati uglavnom kao posljedice padova. Rečeno je i da su mnoge ustanove od javnog značaja nedostupne osobama sa invaliditetom. Otežana je i komunikacija sa ženama koje su nepismene ili oštećenog sluha. Mnoge ustanove od javnog značaja nisu dostupne osobama sa invaliditetom kao i činjenica da se i okrugli stolovi organiziraju tamo gdje nije dostupno te ne mogu prisustvovati. Žene sa invaliditetom su višestruko diskriminirane. Invaliditet nije odgovornost žene niti opravdanje za nasilje. Ne sažaljevati ženu sa invaliditetom već je podržati da samostalno donosi odluke. Jasno je naglašeno i da postoji diskriminacija žena sa invaliditetom i u ženskim organizacijama.

Irina Ristić „ Žene u akciji“ – se osvrnula na problem žena iz inozemstva koje su udate za naše državljane i koje ne mogu ostvariti svoja osnovna prava. Često ih zovu imenima država iz kojih dolaze, a ne osobnim imenom. Iako su mnoge u braku, ne mogu dobiti državljanstvo. U slučaju razvoda ako im sud dodijeli starateljstvo djece, ne mogu ostvariti pravo na zapošljavanje, zdravstveno osiguranje, socijalnu zaštitu, pravo na dječji doplatak itd. Žene koje dolaze iz drugih država ne znaju jezik i ne osigurava im se prevoditelj. Te žene pretežno žive u seoskim područjima što im dodatno otežava mogućnost izlaženja iz nasilja kao i to što nemaju nikog svog tko bi im pomogao, a sudstvo nerijetko ne prepoznaje nasilje koje ona trpi, tako da u postupcima nisu zaštićene ni kao žene, a pogotovo kao strankinje. Takođe je navedeno da će državi predložiti uvođenje dvojnog državljanstva na osnovu višegodišnjeg života u zemlji, rođenja djece i sticanjem imovine.

Svetlana Šarić „ SOS Vlasotince“– se osvrnula na položaj žena u seoskim sredinama. Žene u seoskim sredinama često nemaju završenu osnovnu školu i udaju se jako mlade postajući time robovi u kući svojih muževa bez ikakvog prava glasa. Žene sa sela se rijetko kome obraćaju za pomoć prvenstveno iz straha od reakcija njihovih ukućana ako bi saznali da se nekom požalila, neznanja, odnosno neprepoznavanje nasilja i zbog prenatrpanosti obavezama koje sa sobom nosi život na selu jer su vrlo često one jedine koje rade u kući i sve poslove na imanju. Njihov rad traje od jutra do sutra, a nemogućost za razgovor sa nekim tko bi mogao da joj pomogne leži i u činjenici da su neka sela jako zabačena pa čak i po nekoliko kilometara ih dijeli tako da je njima uskraćeno i da se druže i pomažu u nekim životnim situacijama. Tako da većina žena seoskog područja prihvaća nasilje kao nešto što je normalno jer se ne mogu osloboditi zbog neinformiranosti o svojim pravima jer je do njih jako teško stići.

Milica Simić „Dečiji Romski Centar“ – se osvrnula na probleme Romkinja koje se suočavaju sa raznim vidovima diskriminacije počevši od porodice pa do društva. Romkinje su prinuđene da se mlade udaju i da i pored poslova koje imaju kod kuće moraju i ekonomsko da privređuju s tim što novac koji zarade ne pripada ni njima ni djeci već moraju da ga predaju muževima koji istim raspolažu pritom ne vodeći računa o potrebama žena i dece. Većina žena nema nikakve dokumente tako da ni svoju djecu ne mogu prijaviti u matičnu knjigu rođenih. One ne mogu odlučivati o tome da li će roditi jedno ili sedmoro dece kao ni da li će se udati za onog koga joj porodica izabere za muža. Često su i žrtve napada kako Roma tako i ne Roma. Ne može donositi nikakve odluke koje se tiču njenog života jer od djetinjstva naučena da je tu da bi podmirivala potrebe svojih muških članova porodice. Romkinje ne mogu odlučivati ni kada su njihova djeca u pitanju i to dovodi do situacije da ona jako rano krenu stranputicom. Spomenuto je da u Beogradu ne postoji ni jedna sigurna kuća ili prihvatilište gdje bi se mogle smjestiti Romkinje koje trpe nasilje. Isto tako mediji ne daju stvarnu sliku o životu Romkinja. Posebno je naglašena nedavna akcija Skupštine Grada Beeograda koja je raseljavala romske porodice koje su živjele ispod „gazele“. P.S. Zadnjeg dana konferencije na opasku jedne od učesnica da Romi prodaju svoju djecu za brak; Cica je zamolila da se više ne upotrebljavaju takvi izrazi i da bi trebalo organizirati seminar sa temom: Običaji Roma i da bi se onda pojednostavilo shvaćanje romske kulture.

Sunčica Vučaj „Žene na Delu“ – je govorila o problemima sa kojima se susreću žene drugačijeg seksualnog opredeljenja. Napomenula je i da ih ima i među Romkinjama, invalidkinjama, strankinjama, ženama koje koriste neki od jezika nacionalnih manjina, ženama žrtvama nasilja i ženama sa sela. Također je napomenula da su i one kao i žene sa invaliditetom i Romkinje višestruko diskriminirane. Žene drugačije seksualne orijentacije u manjem broju traže pomoć kada su u situaciji nasilja jer ne prepoznaju žensko nasilje nad ženama kao ni partnersko nasilje u lezbijskim vezama pa im se zbog toga lezbijke i ne obraćaju ili se obraćaju rijetko u strahu da im ta pomoć neće uvijek biti pružena na pravi način. Prinuđene su da kriju svoj identitet.

U diskusiji nakon panela Zoe Gudović je postavila pitanje da li se mi žene sa invaliditetom osjećamo diskriminirane u ženskim grupama. Odgovor je bio potvrdan sa obrazloženjem da je nasilje nad ženama tretirano isključivo kao problem invalidkinja sa jasnom napomenom da žene bez invaliditeta ne žele da angažirati iako su stalno pozivane da se pridruže i istaknuto je da žene sa invaliditetom nemaju pozive od ženskih organizacija da se angažiraju kod njih.

Lepa Mlađenović je rekla da je problem svake diskriminirane žene, problem svih nas i da sve mi trebamo time baviti, bez obzira kojoj marginalnoj grupi pripadala.

Nadežda Marinković misli da konzultantica koja je invalidkinja najbolje može razumijeti ženu sa invaliditetom koja trpi nasilje. Smatra da je zato dobro da konzultantice sa invaliditetom budu zastupljene u svim grupama.

Nakon panela uslijedila je prezentacija projekta „Same sebi na prvom mestu“ koju su vodile Zoe Gudović i Sunčica Vučaj. Nisam aktivno sudjelovala već sam samo promatrala. Ispostavilo se da je dobro što nisam sudjelovala jer su između ostalih bile vježbe skakanja koje su za mene neizvodive jer znam svoje mogućnosti što sam i rekla voditeljicama programa. Lepa Mlađenović je iskazala svoju solidarnost time što je sjedila sa mnom.

Zadnjeg dana konferencije iznošeni su izvještaji sa panela, radionica i radnih grupa i postignuti dogovori za dalje aktivnosti.

Tada je prikazan i film „Ne mogu da odem zato što...“

09.10.2009. Pančić Marina





29.10.2009. u 13:51 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Sankcije za maloljetne nasilnike



Nasilje među mladima je ozbiljna tema i zbilja koja se uvukla u sve pore života mladih: dom i obitelj, školu, slobodno vrijeme, izlaske.

Osim posljedica za žrtve maloljetničkog nasilja i zlodjela koje čitamo po crnim kronikama sve češće i sve brutalnije, ostaju posljedice i za počinitelje i njihove obitelji. Uz psihološke posljedice tu su i sankcije za njihova djela.

Sankcije za maloljetne počinitelje propisuje prije svega Zakon o sudovima za mladež (Narodne novine 111/97, 27/98, 12/02) i Prekršajni zakon (Narodne novine 107/07).

Propisi koji reguliraju kažnjavanje maloljetnika nisu do kraja razrađeni, te često je problem provedba za koju nisu osigurani kapaciteti, ni ljudski, ni smještajni. U postupku je donošenje zakona koji bi regulirao izvršavanje sankcija izrečenih maloljetnicima kako bi se u potpunosti ispunila opća i posebna svrha kažnjavanja.

Prema statističkim podacima iz 2008. godine o kaznenim djelima počinjenim „nasilničkim ponašanjem“ maloljetnika, zabilježeno je:

* 468 kaznenih djela tjelesne ozljede,
* 113 kaznenih djela teške tjelesne ozljede,
* 114 kaznenih djela nasilničkog ponašanja,
* 469 prekršajnih djela počinjenih naročito drskim ponašanjem,
* 1299 prekršajnih djela narušavanja javnog reda i mira – tučom, svađom i vikom,
što kod kaznenih djela pokazuje povećanje naspram 2007. godine, a kod prekršajnih djela malo smanjenje od 2007.g.

Zakon o sudovima za mladež sadrži odredbe za mlade počinitelje kaznenih djela. Prema tom zakonu se određuje kako se sankcioniraju maloljetnici za počinje djela koja ulaze u područje kaznenog prava.

Svrha maloljetničkih sankcija prema tom zakonu je pružanje zaštite, brige, pomoći i nadzora, osiguranje opće i stručne izobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela, te utjecati na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti.
Time je svrha kažnjavanja drugačija nego za odrasle osobe jer je potrebno i odgojno djelovati na maloljetnika kako bi ga se osposobilo za život i kako ne bi ponovno činio nedjela.

Zakon o sudovima za mladež kao maloljetnike definira osobe koje su u vrijeme počinjenja djela navršile 14 godina, a još nisu navršile 18 godina.
Zakon obuhvaća i mlađe punoljetnike, tj. osobe s navršenih 18 godina, a koji nisu navršili 21 godinu života.

Maloljetnicima se za počinjena kaznena djela kao sankcije izriču odgojne mjere, maloljetnički zatvor i sigurnosne mjere.
No, maloljetniku do 16. godine se mogu izreći samo odgojne mjere.

Odgojne mjere su:

* sudski ukor,
* posebne obveze,
* upućivanje u centar za odgoj,
* pojačana briga i nadzor,
* pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi,
* upućivanje u odgojnu ustanovu,
* upućivanje u odgojni zavod i
* upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu.

Sudski ukor, posebne obveze i upućivanje u centar za odgoj su odgojne mjere koje se izriču kada je potrebno utjecati na maloljetnikovu ličnost i ponašanje mjerama upozorenja, usmjeravanja ili drugim primjerenim mjerama.
Odgojne mjere pojačanog nadzora izriču se kad je za maloljetnikov odgoj i razvoj potrebno poduzeti trajnije mjere uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć, a nije potrebno maloljetnikovo odvajanje od dotadašnje sredine.
Zavodske mjere se izriču kao krajnje sredstvo, kada je potrebno prema maloljetniku poduzeti trajnije i invazivnije odgojne mjere ili mjere liječenja uz njegovo odvajanje od dotadašnje sredine.

Pri izboru odgojne mjere sud uzima u obzir sve okolnosti: dob, osobine, razvijenost, počinjeno djelo, ponašanje prije i poslije, životne uvjete, obiteljsku situaciju, te sve ostalo što može utjecati na izbor odgojne mjere kojom će se najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera.

Maloljetnički zatvor je kazna lišenja slobode koja se može izreći starijem maloljetniku za kazneno djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, ako je s obzirom na narav i težinu djela i visok stupanj krivnje potrebno izreći kaznu.
To je kazna koja se izriče kada se više odgojnim mjerama ne može postići svrha kažnjavanja.


Sigurnosne mjere se mogu primjeniti i prema maloljetnicima uz odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora.
To su: sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti, protjerivanja stranca iz zemlje i oduzimanja predmeta, a prema starijem maloljetniku i mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom.

Maloljetnicima u kaznenim predmetima sude sudovi za mladež pri općinskim i županijskim sudovima koji imaju ustrojene odjele za mladež koji se sastoje od vijeća za mladež i sudaca za mladež. Svi koji postupaju pred tim sudovima moraju imati izražena nagnuća za odgoj, potrebe i probitke mladeži, te vladati osnovnim znanjima s područja kriminologije, socijalne pedagogije i socijalne skrbi za mlade.

Prekršajni zakon također sadrži posebne odredbe o sankcioniranju maloljetnika za počinjene prekršaje, a sankcije su opet odgojne mjere, zaštitne mjere i kazne (novčana kazna i maloljetnički zatvor).

I za kaznena i prekršajna djela, kao sankcija se propisuje odgojna mjera – posebne obveze koja propisuje obvezu maloljetnika:

* da se ispriča oštećeniku,
* da prema mogućnostima popravi ili nadoknadi nanesenu štetu,
* da redovito pohađa školu ili radno mjesto,
* da se osposobi neko zanimanje, da prihvati zaposlenje i u njemu ustraje,
* da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili poslova komunalnog ili ekološkog značenja,
* ili da se uzdrži od posjećivanja određenih lokala ili društava,
* da se podvrgne odvikavanju od ovisnosti,
* ili da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalište za mlade.

Prema podacima državnog odvjetništva koje podnosi kaznene prijave protiv maloljetnika, tijekom 2008.g. je preko 1000 kaznenih prijava riješeno u prethodnom postupku primjenom odgojnih mjera tzv. alternativnih sankcija čiji je cilj pravovremeno utjecati na mlade. Problem je što se te posebne obveze ne izvršavaju jer ne postoje savjetovališta za mlade ili humanitarne organizacije pri kojima bi maloljetnici mogli odraditi svoju posebnu obvezu.

Potrebno je osnovati i savjetovališta za mlade kojima bi u nadležnosti bilo provođenje odgojnih mjera.

Obiteljski centri su osnovani kao savjetovališta za djecu, mladež i obitelj i u djelokrugu posla im je rad prvenstveno na preventivi nasilja.

Preuzeto od Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije


18.10.2009. u 01:05 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

Profesore, ovo je između Vas i djece. Dirljiv tekst uz Svjetski dan učitelja

Svjetski dan učitelja,
tekst by marchelina

Došlo mi je da napišem „učitelja“ velikim slovom. Ima tu na blogu moj Šjor profešur kojega ja ponekad pitam za lektorski savjet jer mi se dogodi da jednostavno ne znam kako se ispravno piše neka riječ. To mi se događa otkada je uveden novi hrvatski jezik, sve ono što sam znala i nisam znala prije, sada se spojilo sa onim što znam i ne znam sada, i ponekad u glavi stvaram najnevjerojatnije složenice koje nemaju veze sa pravopisom, a ni sa mozgom.

Moj poriv da „učitelj“ napišem velikim slovom međutim ne proizlazi iz moje zbunjenosti ili neznanja, nego zato što u glavi, dok ovo pišem, imam sliku dva učitelja moga sina, koji su mu bili razrednici. O onome razredniku iz osnovne škole sam već jednom bila pisala, pa ću zato ovaj post posvetiti razredniku iz srednje škole.

U prvom razredu moj sin je bio jedan od najboljih učenika u školi. Kad sam dolazila na informacije, razrednik bi ga nahvalio, ja bi to ponosno odslušala, i sve je bilo pjesma.

Međutim, u drugom razredu srednje, moj sin se naglavačke sa trona jednog od najboljih sunovratio ravno u grupu "najgorih", po vladanju, i po znanju. Odjednom više u školu nisam odlazila ponosno nego sa osjećajem tjeskobe i neke vrste srama.

Sina nisam osuđivala, jer sam jako dobro znala uzroke takve drastične transformacije, a pošto baš nemam namjeru skinuti se do kraja, dovoljno će biti da vam napomenem da je obiteljska situacija u tom momentu bila poprilično traumatična.

Moj sin je bio nesretan. Kao osvetu odraslima koji mu bez pitanja potresaju život, odlučio je udariti tamo gdje zna da su roditelji najslabiji. Na njihov roditeljski ego. Mlad, ali dovoljno promućuran, shvatio je da se roditeljski ego najčešće "isfurava" kroz školske uspjehe njihove djece.

Razrednik me u to vrijeme često pozivao na razgovor. Jednom je na zajednički sastanak pozvao i mog sina.
Sjećam se sa kakvim je prkosnim pogledom malac tada ušao u prostoriju gdje sam se nalazila sa razrednikom. U očima mu je svjetlucala čvrsta odluka o tome da ga nikakva kritika neće dotaknuti, da će biti nehajan, lagano prezrivog držanja, bešćutan i bahat.

Suprotno njegovim očekivanjima, razrednik ne samo da ga nije kritizirao, nego je cijeli njegov govor upućen malom buntovniku bio jednostavna, iskrena, topla hvala jednom mladom biću. Pričao mu je koliko mu je stalo do njega. Pričao mu je kako vjeruje u njega. Kako zna da ga nešto muči, i da mu je teško jer mu ne može pomoći, ali, ako želi, neka mu ispriča, on će ga saslušati i dati mu podršku i savjet.

Moj sin, do prije nekoliko trenutaka spreman na okršaj i hladni prezir, zbunjeno je spuštao pogled prema podu, vidno iznenađen i potresen razrednikovim riječima hvale i razumijevanja. Svašta je ta mlada glava očekivala, ali ovakve riječi sigurno nije.

A nisam ni ja.
Kad je moj sin otišao, razrednik mi je počeo pričati.

Kako mu je teško zbog mog sina. Kako je to jedan dobar momak. Kako on sam već godinama gleda tu djecu koja, šibana što obiteljskim, što društvenim problemima dignu ruke od vlastitih života i budućnosti i prepuste se neuspjehu.

Pričao mi je također kako je umoran. Od premale plaće.

Od kolega koji u djeci ne vide osobe i individue nego brojke. Dosadne, naporne, bubuljičave brojke.

Kako on sam više ne uspijeva balansirati između zahtjeva struke, frustriranih kolega, agresivne djece i mušićavih roditelja nespremnih na ikakvu pozitivnu suradnju. Kako ga je sram ponekad kada vidi u što se pretvara njegova profesija. Sram ga je zbog kolega koji su, da bi se lakše nosili sa svom kompleksnošću poslijeratnih, razuzdanih novih generacija, navukli oklope nedodirljivosti i bezosjećajnosti.

Sram ga je zbog ministara. Sram ga je i zbog učenika koji se ne libe sve češće i fizički nasrnuti na profesore. Sram ga je zbog roditelja koji u sve manjem broju dolaze na roditeljske sastanke, ali zato, kad dođu, imaju apriori agresivan i optužujući stav prema učiteljima.

Nisam tada uspjela naći prave riječi. U stvari, lažem. Riječi su se oblikovale u mojoj duši, ali mi je nekako bilo neugodno izreći ih.

Pa koristim ovaj dan i ovaj blog da napokon tom divnom čovjeku kažem što onda nisam.

Profesore, nemojte odustati.
Ovo nije između Vas i ministara.
Ovo nije između Vas i roditelja.
Ovo je između Vas i djece.

Nemojte ih prestati učiti ljudskosti. Čak i ako Vam se čini da vas ne vide, ne čuju, ne poštuju.

Ja sam jednom bila u koži te djece. Bila sam i ja među najboljima i među najgorima.

Iz obje situacije pamtim samo jedno: Tople riječi nekih dobrih ljudi koji nisu odustali od mene, niti od ideala sa kojima su krenuli tegobnim i posebnim učiteljskim putem.

Nemojte odustati, na svijetu je i previše cinika i prljavštine.
Neka naša djeca, kakva god bila, imaju bar nekoga tko će ih čuti. Čak i onda, kada se čini da ne čuju i ne vide više ništa.
Oni Vas trebaju.

Moj sin je sada opet "onaj stari". Ja, ako hoću biti iskrena, moram priznati da u određenom trenutku nisam bila dovoljno dobar roditelj. I znam da je mog sina dobrim dijelom spasilo to što ste Vi baš u svakom trenutku bili pravi...Učitelj.




06.10.2009. u 15:13 sati | 10 Komentara | Print | Link | Na vrh

Poštovanje.

Tekst pripremila blogerica Marchelina

Za svoj cilj ja sam spreman da umrem, ali ni za kakav cilj, moj prijatelju, nisam spreman da ubijem.(Mahatma Gandi)


Čitanje ove rečenice, u današnja vremena, kada ljudski život vrijedi manje od nogometne lopte, ostavlja gorak okus u ustima. U Beogradu je ubijen jedan mladi čovjek, Francuz. Zvao se Brice Taton.Razlog za njegovo ubojstvo je ..razloga za njegovo ubojstvo nema. Nedugo prije ovog stravičnog čina u Beogradu, u Hrvatskoj su navijači „Hajduka“ i „Dinama“ također nasrnuli jedni na druge. Po tko zna koji put, a radile su i palice. To što nitko nije smrtno stradao, valjda je stvar čiste sreće i slučajnosti.

Nitko normalan, koliko god pojam „normalnosti“ bio relativan, dakle, ne može prihvatiti pomisao da je jedan čovjek spreman ubiti drugoga samo zato što taj drugi recimo navija za nogometnu ekipu svoje vlastite zemlje. Ta pomisao je isto toliko apsurdna koliko i pomisao da je jedan čovjek spreman ubiti drugog zbog drugačije vjere, nacije, ili boje kože.

Ipak, takve stvari se događaju. Rat je prošao, ali nije završio, rat ludila protiv razuma, rat dobra i zla, a sve bez sretnih filmskih završetaka. Da je život film, onome mladom Francuzu u Beogradu bi u pomoć bio priskočio neki Superman, ili bi u nekom, najkritičnijem momentu , netko rekao neku značajnu rečenicu koja bi izazvala nagli obrat smrtno opasne situacije u svoju potpunu suprotnost.

U tom nekom filmu bi u zadnoj sceni grupa navijača iz Beograda i jedan mladi navijač iz Francuske sjedili zajedno za stolom u nekom od kafića na Adi Ciganliji, pjevali i smijali se, a na cd-playeru bi se naizmjenično vrtile srpske i francuske navijačke pjesme. Zamaštala sam, znam, pretvorila sve u neku od bajki koje gledamo u vrijeme Božića. Pa kad me već krenulo maštanje, evo da zamislim svijet u kojem svaki čovjek poštuje, duboko i iskreno, svaki život.

Život drugog čovjeka, životinje i biljke. Poštovanje je ključna riječ. Ali kada tu riječ utipkam u tražilicu životnoga Googlea, dobijem obavijest da nema pronađenih rezultata za traženi pojam.

Poštovanje u obitelji
, nema rezultata.
Velika većina odraslih ljudi još uvijek misli da je korisno i nadasve pedagoški opravdano udariti dijete. Ne poštujemo dijete, jer je različito od nas. I, nisu to neke bezazlene razlike, da se razumijemo. Djeca su, kao prvo, očevidno i drsko manja od nas, a da ne kažem da su neka od njih i po više od 20g mlađa!

Najgore od svega, rode se potpuno različitih navika od nas, ukratko, djeca su hodajuća provokacija, i treba to u startu zatrti, jer ako na vrijeme nešto ne poduzmemo, moglo bi se dogoditi da izrastu u potpuno samostalne, zdrave osobe koje razmišljaju svojom glavom! E pa, nećete majci! Što je dijete različitije, to ćemo upornije i strastvenije pokušavati učiniti ga sličnim nama samima. Ako pruži otpor, dobit će par tradicionalnih, odgojnih. Neće ono nama tu biti različito.

Poštovanje u ljubavi
, nema rezultata.
Velika većina nas misli da može i smije posjedovati drugog čovjeka, pa ako u tu svrhu treba upotrijebiti i malo ucjene, zlostavljanja i maltretiranja, što sad, cilj opravdava sredstvo. Ljutimo se na partnere jer su različiti od nas. Ne shvaćaju bogamu da ih ne možemo voljeti ako se ne pretvore u nešto što mi očekujemo od njih. Hoćeš da te volim, kažeš? E pa, izvoli više ne biti TI. Nećeš se ti tu meni razlikovati od mene! Kako uostalom mogu voljeti nešto što nije JA?? Hellou??

Poštovanje u školi
, nema rezultata.
Školski program je napravljen za djecu koja su ista, a ne za problematične pojedince koji su različiti. Svatko tko ne hvata korak, dakle, tko ne uspijeva savladavati zadani školski program na način i onim tempom kojim je to određeno, biva kažnjen i označen kao problematičan učenik, lošeg vladanja. A tako i treba, nećeš se ti tu nama u školi razlikovati, jel’ jasno? To onda poprimi razmjere, pa ćeš nam još jednog dana postati i trezveni djelatnik koji će misliti svojom glavom i ponašati se kao da trebamo poštivati njegova radnička prava. E pa, nećeš majci!

Poštovanje u religiji,
nema rezultata.
Tu je situacija najapsurdnija, toliko apsurdna da čovjek od nemoći svako malo pogledava put neba vapeći:“O, Bože“.
Tako vape oni koji misle da je Bog jedan, kao što poučava većina svjetskih religija. I tu su svi suglasni. Do problema, međutim, dolazi kada treba i na Boga nalijepiti etiketu „Made in...“. Najvažnije pitanje nije dakle da li Boga uopće ima, to je sporedno. Naime, čak i ako ga nema, mora mu se znati porijeklo i pripadnost, mora se znati molit ću lijepo gdje točno najviše ne postoji!

Nek’ se dotični lijepo izjasni jel’ naš il’ njihov, pa onda neka ga slobodno nema il’ ima, po volji mu. Ono što ljudoliki vjernici žele istražiti jest čiji je taj Bog, kome pripada, drugim riječima, čija je religija jedina ispravna na svijetu. Kad im kažete da samim tim što je Bog jedan, ne može pripadati samo jednom narodu, kulturi i religiji, vjernici (ne svi, naravno, neki od njih), vas pogledaju zgranuto kao da niste upravo izrekli temeljnu postavku njihove vlastite vjere.

O da, Bog je jedan, ako se usaglasite sa njima da je taj jedan njihov, da je njihova vjera jedina ispravna, a povijest je pokazala da se u ime te ispravnosti ubilo više ljudi nego u ime bilo kojeg crnog đavla. Imate lijepo vjerovati u onog jednog jedinog, njihovog Boga, ili niste vrijedni njihovog poštovanja. Pa nije valjda Bog zamislio da ljudi budu različiti! U vjeri ima svi da budemo isti, il’ ima da nas, u stvari, vas, nema!

Poštovanje.
To je ona riječ koju vam tražilica u mreži Života neće pronaći. Nema rezultata.
Zato je onaj dan jedan mladi Francuz morao umrijeti usred Beograda.
Znam, umorni ste više od takvih vijesti. Znam i da vam je iskreno žao, ali znam i to da nemoćno sliježete ramenima. Imate pravo, niste mogli biti tamo kada je Brice Taton pretučen. Niste ga mogli zaštititi, jer niste Superman, a život nije film.

Međutim, postoji još nešto što je rekao Mahatma, a što zvuči smislenije i optimističnije od ičega što nam ijedna religija ovoga svijeta može dati za utjehu.

Kao ljudskim bićima, naša veličina ne leži toliko u mogućnosti da promijenimo svijet - jer to je mit atomskog doba- već u mogućnosti da promijenimo sebe.

Tekst: Slobodanka Boba Đuderija

Preuzeto sa split online



03.10.2009. u 12:00 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh

Za svoj cilj ja sam spreman umrijeti, ali ni za kakav cilj, moj prijatelju, nisam spreman ubiti.(Mahatma Gandhi)

Image Hosted by ImageShack.us
(foto: Reuters)

Ujedinjeni narodi danas po treći put obilježavaju Međunarodni dan nenasilja, na dan rođenja Mahatme Gandija, vođe indijskog pokreta za nezavisnost i pionira nenasilnog otpora tiraniji.

Mohandas Karamchand Gandhi, rođen je 2. oktobra 1869, poznat je kao Mahatma Gandi (prvo ga je Rabindranat Tagor nazvao samo mahatma, što na sanskritu znači "velika duša"). Jedan je od osnivača suvremene indijske države i utjecajan pobornik satjagrahe (nenasilnog protesta) na putu ka ostvarenju revolucije. Gandhi je svoju političku metodu pasivnog otpora temeljio na načelu ahimse (neozljeđivanje), koje je zajedničko hinduizmu, budizmu i džainizmu.

Smatrao je da će nenasilnim metodama pokazati Britancima da je uporaba nasilja nekorisna te da će oni, kad to shvate, napustiti Indiju. Gandhijev politički i duhovni utjecaj na Indiju s vremenom je postao tako velik da se britanske vlasti nisu usudile prema njemu poduzimati nikakve protumjere.

Pomogao je ostvarenju indijske nezavisnosti od britanske vlasti, i bio inspiracija ostalim narodima pod kolonijalnom vlašću da rade na vlastitoj nezavisnosti i potpuno odbace Britansko carstvo. Gandijev princip satjagrahe inspirirao je generacije demokratskih i antirasističkih aktivista, uključujući i Martina Lutera Kinga i Nelsona Mandelu.

Mahatma Gandi ubijen je 30. januara 1948.





02.10.2009. u 22:08 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?


Protiv Nasilja

Napravi svoju značku

Web Counter
Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kućanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemačkog:
Mag. Sanja Jović
- Prijevodi razni:
Kućanica u Japanu
Image Hosted by ImageShack.us
Buketić za Sanju, Zlicu i Kućanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.
Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.


Image Hosted by ImageShack.us


KORISNI LINKOVI:

Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoć, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoć
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnička delikvencija (uključujući savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetničkoj delikvenciji
Udruga Tić - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tić - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlično mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Đus
Đus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tičerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamović
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kućanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Đus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dođe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaćama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kućanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Čiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika