Loče se i pod malim i pod velikim odmorom ???!!!!!
Danas je prilog pripremila blogerica Brunhilda, šokirana pročitanim člankom o osnovcima koji se opijaju i za vrijeme nastave. Ona ne razumije da "to roditeljima ne predstavlja problem (jer "sva djeca to rade"), da škole to toleriraju (možda nemaju izbora, ili ne smiju ništa poduzeti), i kako prodavačima uopće pada na pamet prodavati djeci, OSNOVNOŠKOLSKOJ djeci, alkohol."
Gdje je tu moral, pita se Brunhilda, osim što se krši zakon, jer osnovnoškolci su još djeca, mlađa od 12-13 godina.?
Prvo tekst, prenesen s www.net.hr-a.
"Tko ne pije, taj osnovac nije
Loče se i pod malim i pod velikim odmorom
Za vrijeme velikog odmora kupi se pivo od litre ili jeftinije vino, to je taman za pauzu. Alkohol se kupuje bilo gdje jer nitko ne traži osobnu. A novcem za užinu kupuje se viski.
Skupina maloljetnih Zadrana Slobodnoj je bez okolišanja ispričala o svojim alkoholnim seansama, potvrđujući kako se opijanje do besvijesti, ono što je nekad bilo rezervirano za noćne izlaske, sada prakticira i za vrijeme nastave, već u osnovnoj školi.
"Pa, naravno, da se pije u osnovnoj školi, to je sad glavni đir. Za vrime velikog odmora kupi se piva od litre ili jeftino vino, to je taman za pauzu. Di kupimo alkohol? Pa neš ti problema, možeš di god te volja, osobnu te niko ne pita", kažu.
Po novom, na ispumpavanje se ide iz školske klupe.
"Opijemo se jer je to jedini način na koji se znamo zabaviti, lako ti alkohol postane navika. Pa, mali od 12 godina doma s ćaćom pije pivu za ručkom i onda se vi čudite kako može piti alkohol kad iziđe van", govore.
Piti počinju u šestom razredu, prvo na rođendanima. Prelaskom u srednju školu, pivo i vino zamjene žešćim alkoholom, novi đir je viski.
Nije li Ballantine preveliki zalogaj za "budžet" jednog školarca?
Izgleda da nije jer preko tjedna skupe novac koji od roditelja dobiju za užinu i do subote skupe 60 kuna.
"Tako nas dvojica i možemo kupit bocu. Pa moramo se snalaziti, triba štedit. Ako ima viška para, kupimo kolu, ako ne još bolje, ionako se viski pije čist", pričaju.
Jedan gimnazijalac kaže da su cure još gore od muških.
"Prije bi u razredu bile možda dvije cure koje su pile i svi su to znali jer su bile 'na lošem glasu'. Danas od cilog razreda samo dvije – ne piju. I te su čudakinje. Evo, sad su osmaši bili s ekskurziji, jedna je učenica završila u bolnici zbog alkohola", kaže.
To što je zadarska Riva vikendom postala glavni šank u gradu gdje se na kolektivnoj pijanci okupi i preko sto maloljetnika, više nikome nije novost.
Međutim, scene sa zadarske Pedijatrije, gdje usred bijela dana zbog trovanja alkoholom dovoze djecu mlađu od 15 godina, odjednom su izazvale zgražanje i javnu sablazan iako je istraživanje provedeno među zadarskim osnovcima pokazalo kako je 67 posto učenika sedmih i osmih razreda probalo alkohol, dok njih 42 posto pije od nekoliko puta godišnje do jednom ili više puta tjedno.
Isto istraživanje pokazuje kako se dobna granica za početak konzumacije alkohola opasno smanjuje, a zlouporaba alkohola u stalnom je porastu. Međutim, sve manje je riječ o pukom konzumiranju, a sve više o ekscesnom pijenju.
"Pijanstvo i alkoholna koma s 14 godina idealno se uklapaju u autodestruktivnost kao stil ponašanja, čak i jedan oblik zabave, kojemu je glavni cilj postati faca u očima svojih vršnjaka. Takve snimke na kojima su mrtvi pijani bez imalo kompleksa i srama dalje 'dilaju' mobitelima jer tako šire 'svoju slavu'. Ići će daleko koliko god treba, njih uopće nije briga iako znaju koliko alkohol može biti poguban za njihovo zdravlje.
To se pogotovo odnosi na curice koje piju više i žešće od svojih muških vršnjaka. Napravit će sve da budu zamijećene. To nam i je najveći problem, naša se djeca međusobno fasciniraju alkohol ili drogom", kaže socijalni pedagog dr. Zlatko Miliša.
"Ako je Bare faca jer sebi o glavu razbije bocu piva, što ne bi i oni bili", zaključuje.
Zadarska psihijatrica Belinda Vuksan, kojoj maloljetni pacijenti dolaze na razgovor nakon ružnih epizoda s alkoholom, kaže kako je i sama bila zaprepaštena prizorima pijanih curica u kasne noćne sate.
"Oni svjesno pristaju na takvo ponašanje kako bi bili prihvaćeni među svojih vršnjacima, ne misle da rade nešto loše. Djetetu koje je ušlo u pubertet milijun puta više znači što misli ekipa nego roditelji ili profesori", kaže dr. Vuksan, koju, kao i Milišu, posebno zabrinjava ponašanje roditelja.
"Šutnja roditelja je frapantna. Ne samo da ne žele razgovarati o problemu već sve zataškavaju i zadnji će priznati da se njihovo dijete opija. Čak i tada imaju sveti 'alibi' kako to svi rade", kaže Miliša.
Drama nastaje onog trenutka kad dijete završi na ispumpavanju.
"Šokirani su, boje se, počinju dramatizirati i traže da se oko njihovog djeteta angažira 150 različitih službi. Ali do tada u alkoholu ne vide problem, simpatično im je kad dijete gucne, iako te naizgled bezazlene sitnice na kraju mogu dovesti do tragičnog ishoda. Ne treba zaboraviti da taj običaj djeca često pokupe od kuće, pa nema obitelji koja doma nema paletu alkohola", kaže Belinda Vuksan, koja zaključuje kako u ovoj situaciji jednaka pomoć treba i djeci i njihovim roditeljima.
Najveći je grijeh, kaže Miliša, što u našim školama nemamo, ni u osnovnim ni u srednjim, preventivne programe, na pet škola ide jedan psiholog, a ono što formalno postoji služi samo da bi se opravdali novci dobiveni od ministarstva."
Pročitavši ovaj tekst ostala sam zapanjena.
Kao prvo, ne razumijem zašto je fora kad je nekome loše, kad se netko ponaša kao kreten i još završi na ispumpavanju želuca.
Kao drugo, nije mi jasno da to roditeljima ne predstavlja problem (jer "sva djeca to rade"), da škole to toleriraju (možda nemaju izbora, ili ne smiju ništa poduzeti), i kako prodavačima uopće pada na pamet prodavati djeci, OSNOVNOŠKOLSKOJ djeci, alkohol.
Time krše zakon (što očito nije ništa novo kod nas), ali i dokazuju da ili nemaju morala, ili su prisiljeni na to (zbog bolje zarade dućana), i pitam se imaju li svoju djecu i da li njima isto to dozvoljavaju.
A ono što me najviše zanima je to, sad kad je taj članak objavljen, kad je "istina izašla na vidjelo", hoće li i MOGU li tu policija, škola i socijalne službe išta poduzeti. Ujedno, zanima me i Vaše mišljenje o svemu tome.
22.09.2009. u 11:13 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh
Prevencija samoubojstva
Preuzeto od Obiteljskog centra Virovitica. Od 2003. godine, na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava, 10. rujna se obilježava Međunarodni dan prevencije samoubojstva s ciljem unaprijeđenja znanja, širenja informacija, smanjivanja diskriminacije i podizanja svijesti da je samoubojstvo moguće spriječiti.
Prevencija samoubojstva
Suicidalno ponašanje je oblik komunikacije u kojoj nam ljudi, na neverbalnoj razini, poručuju kako trebaju pomoć, imaju problem, kako prolaze kroz psihičku bol, depresiju i stres te da ne vide izlaz iz takve situacije.
Ljudi koji žele izvršiti samoubojstvo najavljuju svoju namjeru, a u velikom broju je i verbaliziraju (prijateljima, kolegama, obitelji). Razgovor o smrti (pa i onoj prirodnoj) ljudima najčešće budi neugodne osjećaje i osjećaj straha. Osobita se nelagoda javlja kada nam netko od bliskih osoba, kolega govori kako razmišlja o samoubojstvu, ispituje o smrti...
Kada nam je nelagodno, najčešće ćemo dopustiti da nas emocije „prevladaju" i ignorirat ćemo poziv na razgovor o toj „crnoj" temi, prebaciti na šalu, šutjeti, otići, ne razgovarati...
Upravo će takva reakcija potvrditi naveden citat: Za samoubojicu drugi ljudi znače odsutnost.
Čitanjem literature, članaka koji se bave temom samoubojstva, možete se upoznati s načinima „kako" razgovarati s osobom koja pomišlja na samoubojstvo te pomoći i sebi u nošenju vlastitih strahova, nelagodnosti i nesigurnosti
Nekoliko statističkih podataka...
Samoubojstvo je vodeći uzrok smrti ljudi širom svijeta i predstavlja jedan od tri glavnih uzroka smrti mladih do 25. godine života.
Žene pokušavaju samoubojstvo tri puta učestalije nego muškarci. Muškarci oduzmu vlastiti život četiri puta više od žena.
Žene i mladi u mnogo većoj mjeri od ostalih kategorija populacije pokušavaju samoubojstvo.
Svaki suicidalni čin - bilo da rezultira samoubojstvom ili pokušajem samoubojstva, indirektno ugrozi najmanje 6 drugih osoba.
U više od 80% slučajeva potencijalne samoubojice najavljuju svoju namjeru prije nego što će pokušati samoubojstvo. Oni daju znakove o tome što bi ih u izvršenju suicida moglo spriječiti, kao i znakove postojanja suicidalne namjere.
U Hrvatskoj se tijekom 5 godina, od 1998. do 2002., ubilo 4.701 osoba od čega je 165 djece i mladih (od 10 do 19 godina). To znači da se tijekom tih pet godina u prosjeku svakih 11 dana ubio jedan učenik osnovne ili srednje škole! Stvari izgledaju još gore ako pogledamo ukupan broj samoubojica (tj. sve osobe od 10 do 80 i više godina) u istom razdoblju. Tada vidimo da su se u prosjeku svakog dana tijekom pet godina ubila 2 - 3 čovjeka!
Lidija Arambašić; Gubitak, tugovanje, podrška
Mitovi i činjenice o samoubojstvu
MIT
Ljudi koji pričaju o samoubojstvu neće ga i počiniti.
ČINJENICA
Ljudi koji pokušaju, ili učine samoubojstvo prethodno jasno i direktno pričaju o tome, ili iskazuju želju da budu mrtvi.
MIT
Samoubojstvo se događa bez najave.
ČINJENICA
Suicidalne osobe obično daju mnogo znakova o svojim namjerama.
MIT
Većina suicidalnih osoba je psihički bolesna.
ČINJENICA
Iako su suicidalne osobe duboko nesretne, nisu nužno i psihički bolesne.
MIT
Osobe koje jednom postanu suicidalne bit će takve cijeli život.
ČINJENICA
Pojedinci koji razmišljaju o samoubojstvu uglavnom su suicidalni jedan određen period života.
MIT
Samoubojstvo je uglavnom karakteristično za bogatije osobe, ili (suprotno) isključivo se događa među siromašnima.
ČINJENICA
Samoubojstvo je zastupljeno proporcionalno unutar svih nivoa i skupina zajednice.
MIT
Suicidalne osobe bez dvoumljenja žele umrijeti.
ČINJENICA
Većina suicidalnih osoba je neodlučna hoće li nastaviti živjeti ili ne (što čini mogućim da se samoubojstvo spriječi).
MIT
Razgovor o samoubojstvu je opasan i potiče na njegovo izvršenje.
ČINJENICA
Potpuno suprotno. Ne razgovarati o samoubojstvu znači odustati od pokušaja da se ono spriječi. Razgovor o toj temi pokazuje da nam je do osobe stalo i da smo zabrinuti za probleme pojedinca.
MIT
Neuspjeli pokušaj samoubojstva ne treba uzimati za ozbiljno.
ČINJENICA
Četiri od pet osoba koje su počinile samoubojstvo pokušale su samoubojstvo bar jednom prije toga. Neuspjeli pokušaji samoubojstva treba uzeti veoma ozbiljno i takvoj osobi treba pružiti pomoć.
MIT
Kad mlada osoba priča o tome kako će se ubiti to zapravo znači da želi privući pozornost.
ČINJENICA
Razgovor je poziv u pomoć koju treba pružiti mladoj osobi.
MIT
Kad mlada osoba izvrši samoubojstvo toj je obično plod impulzivnog ponašanja.
ČINJENICA
Za većinu mladih osoba koje su pokušale ili su oduzele vlastiti život utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljali o tome.
MOTIVI SAMOUBOJSTVA I RIZIČNI FAKTORI
Čak niti kada samoubojica ostavi oproštajno pismo, ne možemo biti sigurni u povode, a osobito u uzrok samoubojstva.
Literatura spominje sljedeće motive samoubojstva:
* Traženje pomoći.
* Bijeg iz nepodnošljive situacije.
* Olakšanje od teških psihičkih boli.
* Pokušaj utjecanja na neku značajnu drugu osobu.
* Kako bi se pokazalo koliko se nekoga voljelo.
* Olakšavanje teškoća drugima.
* Kako bi se druge ražalostilo.
* Kako bi se uvjerilo druge koliko je očajno bilo živjeti.
* Otkriti jesu li zaista voljeni.
* Gubitak kontrole.
Rizični faktori predstavljaju stresne događaje, situacije, ili uvjete života koji povećavaju vjerojatnost da će osoba pokušati ili učiniti samoubojstvo.
Oni mogu biti slijedeći:
* Nedostatak vještina prilagođavanja teškoćama u kojima se osoba nalazi.
* Gubitak veze s bliskom/značajnom osobom ili više osoba.
* Iznenadni obiteljski problemi.
* Gubitak identiteta ili statusa u društvu.
* Zakonski problemi u koje osoba zapadne.
* Alkoholizam ili druge ovisnosti.
* Nisko samopoštovanje.
* Slabija samokontrola.
* Izolacija.
* Otuđenje.
* Depresija.
* Bespomoćnost.
* Beznađe.
* Loš uspjeh u školi.
* Kronični intenzivni stres.
* Gubitak drage osobe.
* Izloženost zlostavljanju.
* Samoubojstvo druge osobe.
* Tjelesne promjene.
* Osjećaj neprihvaćenosti unutar obitelji, vršnjaka...
Samoubojstvo nije privatna stvar... U cilju pomoći, moramo se umiješati...
Kao što je nemoguće sa sigurnošću utvrditi motive nečijeg samoubojstva, gore navedeni znakovi upozorenja ne moraju nužno značiti da će osoba koja ih pokazuje pokušati ili počiniti samoubojstvo niti da će izloženost nekim od navedenih rizičnih činitelja uistinu potaknuti osobu na samoubojstvo.
No, svaku prijetnju samoubojstvom shvatite ozbiljno. Ako posumnjate da osoba koju poznajete razmišlja o samoubojstvu, budite otvoreni i pitajte ju razmišlja li uistinu o tome. Važno je pokazati osobi da se brinete i da ste joj spremni pomoći.
Budite iskreni prema sebi i toj osobi poštujući svoje granice i zajedno kontaktirajte povjerljive osobe (učitelja, psihologa, socijalnog radnika, liječnika, članove obitelji, rodbinu...) za pomoć. Ako osoba odbija takve kontakte podsjetite ju kako vam je ukazala dovoljno povjerenja dijeleći s vama svoje osjećaje te da vam može dovoljno vjerovati.
Budite strpljivi u slušanju njezinih teškoća. Kada vam govori o svojim problemima izbjegavajte rečenice poput: Ma sve će biti u redu., Nemoj se tako osjećati., To si samo umišljaš.- Nije tako. Ne nudite jednostavna rješenja niti ne umanjujte osjećaje koje osoba pokazuje. Uvjeravanjem osobe kako njezini problemi nisu tako veliki, ili da se „ne mora" „loše osjećati" neće učiniti da se osoba osjeća bolje, uvidi rješenje za probleme u kojima se nalazi.
Ne tražite i ne nudite svoj izlaz iz situacije - budite otvoreni za razgovor i pružanje podrške svojem prijatelju, kolegi, članu obitelji.
Primjer kako možete razgovarati:
Neka osoba zna da želite s njom razgovarati: Rado bi razgovarao/la s tobom., Imam dojam da si već duže vrijeme tužan/tužna... - Osim što pokazujete želju za razgovorom, osobi dajete do znanja da ju „vidite" i da „osjećate" kako se nalazi u nevolji, da je tužna, zabrinuta...
Kada vam osoba govori o svojim problemima i osjećajima, slušajte ju pažljivo i ako tijekom razgovora posumnjate da pomišlja na samoubojstvo, otvoreno ju pitajte o tome: Razmišljaš li o samoubojstvu?, Planiraš li takvo što?, Jesi li već s nekim razgovarao/la o tome?.
Izrazite svoju zabrinutost: Zvučiš potreseno., Mora da je to veoma teško za tebe., Ne želim da nešto učiniš sebi., Želim s tobom potražiti pomoć.
Važno da suicidalna osoba ne ostane sama.
Kome se obratiti?
Ukoliko se vi, ili netko koga poznate nalazi u presuicidalnom stanju i treba pomoć kontaktirajte: prijatelja, člana obitelji, učitelja, psihologa, pedagoga, socijalnog radnika, liječnika, kolegu na poslu...
Za pomoć se možete obratiti i stručnom timu Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije.
Međunarodni dan prevencije samoubojstva 2009. godine
Od 2003. godine, na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava, 10. rujna se obilježava Međunarodni dan prevencije samoubojstva s ciljem unaprijeđenija znanja, širenja informacija, smanjivanja diskriminacije i podizanja svijesti da je samoubojstvo moguće spriječiti.
Međunarodno udruženje za prevenciju samoubojstava (International Association for Suicide Prevention) poziva na obilježavanje Međunarodnog dana prevencije samoubojstva (World Suicide Prevention Day)- paljenjem svijeća 10. rujna u 20,00 sati (Light a Candle on World Suicide Prevention Day at 8 PM ).
Akcija je umjerena jačanju borbe za prevenciju samoubojstva - razumijevanju i podizanju svjesnosti o problematici,. Svijeću možete zapaliti u znak sjećanja na sve one koji su počinili suicid i kao izraz sućuti za sve tugujuće koji su izgubili svoje bližnje osobe.
Literatura korištena prilikom izrade članka:
Edi Žitnik i Toni Maglica: Razumjeti suicid. Priručnik za prevenciju; Udruga MI-Split.
Lidija Arambašić: Gubitak, tugovanje, podrška; Naklada Slap.
Komentare vezane uz temu članka možete poslati i na: socradnik@obiteljskicentar.hr.
16.09.2009. u 22:06 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
Nastavnici se žale: ‘Učenici nam se smiju kad ih tjeramo da uče’
Prenosimo tekst iz Jutarnjeg lista.
Studija OECD-a ‘Pogled na obrazovanje 2008.’ otkriva da hrvatski prosvjetari rade ispod prosjeka EU
ZAGREB - Hrvatski nastavnici možda imaju najnižu normu u Europi, međutim, taj podatak nije relevantan jer trajanje nastavne godine ili broj sati provedenih u učionici nisu povezani s uspješnošću obrazovnog sustava - izjavio je Zlatko Šešelj, vlasnik zagrebačke Privatne klasične gimnazije, reagirajući na Vladinu najavu da će povećati normu nastavnicima.
Prema statističkim podacima OECD-a, norma za hrvatske učitelje je među najnižima u Europi: oni rade od 20 do 22 sata u nastavi, Danci moraju predavati 27 sati tjedno, Nijemci 28 sati, Francuzi od 23 do 27 sati.
Problem je u cijelom društvu
Nije isto učiti dijete da bude pošten i marljiv u Hrvatskoj ili u Finskoj
profesor Zlatko Šešelj
profesor Zlatko Šešelj
- Nije isto raditi 100 sati više u jednom turnusu i sa 20 učenika u razredu, kao u Francuskoj, ili u tri smjene sa 40 učenika. Francuzu ne možeš objasniti što znače ‘tri turnusa’. Međutim, još je veća razlika raditi u školi i učiti dijete da treba biti pošten i marljiv u Finskoj, gdje je korupcija nepoznat pojam, ili u nekoj zemlji u kojoj barba Luka imenuje direktora željeznica - smatra Šešelj.
Kod nas nije problem u školskom sustavu, tvrdi, nego u cjelokupnom društvu, kojem je obrazovni sustav već dugi niz godina sušta suprotnost.
- Mi imamo učenike koji nam se smiju kad im kažemo da će biti uspješniji ako budu učili - ističe Šešelj.
- Svi imaju dulju nastavu nego mi. Mi smo zemlja čiji učenici imaju najkraću školsku godinu i onda je, naravno, program preopterećen - kaže Drago Bagić, ravnatelj zagrebačke Druge gimnazije iz Križanićeve.
Ravnateljica Desete gimnazije Ivana Supeka, Roksanda Smolčić Krnić, kaže kako jest činjenica da nastavnicima dugo nije povećana norma, ali dobili su nove poslove.
Norma ista uz nove poslove
- Norma je ista godinama, ali uvedene su nove obaveze koje su nastavnicima povećale administrativni dio posla. Tko računa da imamo čitav niz novih zaduženja? - pita ravnateljica. Neka od tih zaduženja nabraja njezina kolegica Jasmina Hamer iz OŠ Tina Ujevića: ispunjavanje pedagoške dokumentacije, upisivanje u matične knjige i unošenje e-dokumentacije, odnosno ocjena u informatičku bazu podataka.
Roksanda Smolčić Krnić X. GImnazija:
Nastavnicima su uvedeni i dodatni administrativni poslovi
Zlatko Šešelj, privatna Klasična gimnazija:
Naši nastavnici rade i u tri smjene sa po 40 učenika
Nastavnicima su uvedeni i dodatni administrativni poslovi
Zlatko Šešelj, privatna Klasična gimnazija:
Naši nastavnici rade i u tri smjene sa po 40 učenika
Loši su uvjeti rada, a razredi su preveliki
Hrvatski nastavnici nemaju najnižu normu u Europi, ali zato rade u nemogućim uvjetima, u razredima s najvećim brojem učenika i bez mogućnosti napredovanja, tvrde u Nezavisnom sindikatu zaposlenih u srednjim školama Hrvatske. Ističu kako je publikacija OECD-a ‘Education at a Glance 2008.’, na kojoj se temelji teza o preniskoj normi, zloupotrijebljena te kako su korišteni samo podaci za osnovnu školu. Srednjoškolska norma hrvatskih nastavnika je, pak, tvrdi u priopćenju predsjednik Branimir Mihalinec, upravo među najvišima u Europi: u Hrvatskoj iznosi od 700 do 770 sati, u Austriji 589 sati, Češkoj 611 sati, Finskoj 547 sati, Francuskoj 616 sati, Italiji 601 sat, Španjolskoj 693 sata, Njemačkoj 714.
Istodobno, tvrdi, prosjek broja učenika u razredu svih zemalja obuhvaćenih istraživanjem varira od 18 u Češkoj do 29 u Španjolskoj. Prema našem Državnom pedagoškom standardu predviđeno je tek do 2022. godine smanjiti broj učenika na 24 po razredu! U Hrvatskoj ima škola koje rade u tri smjene, čak i po dvije škole koje rade u istoj zgradi u dvije smjene. (K. T.)
A sad pitanja za vas:
Imate li ideja za promjene? Da li je rjesenje u dva turnusa ili jednom, s produzenim boravkom? Za to je vjerojatno potrebna gradnja novih skola. Ali, zar ne bi skole trebale biti vaznije od raznih stadiona i dvorana za koncerte?
Sto vi mislite o svemu ovom?
15.09.2009. u 10:48 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
Besplatan priručnik o sigurnosti djece na internetu
Hvale vrijedan priručnik za roditelje i djecu, na ovom linku:
Besplatan priručnik o sigurnosti djece na internetu
Jednostavni savjeti za djecu i roditelje
Doznajte kako zaštititi djecu od online opasnosti
Učiniti surfanje zabavnim i sigurnim
Koristi li vaše dijete internet i koliko minuta ili sati dnevno? Koliko je dijete staro? Kako vi štitite svoje dijete? Da li su vam poznati neki od savjeta iz ovog priručnika?
09.09.2009. u 12:38 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
Gledajte nas na HTV 1 u ponedjeljak u 8.12 h
Gledajte nas na HTV 1 u ponedjeljak u 8.12 h
Zanimljiva je igra sudbine. Svaki put u trenutcima posustajanja u radu na našem, od milja nazvanom Osmijeh-blogu, umiješa se sudbina koja nam ne dozvoljava da odustanemo.
Što se ovoga puta dogodilo? Osobe iz ureda pravobraniteljice za djecu na našem su blogu pronašle neke sadržaje koji su im se toliko svidjeli da će ih uvrstiti i na svoju službenu stranicu!!!
Osim toga, jedan će drugi sadržaj biti predstavljen – za početak – i u Obiteljskom centru Virovitica ali o tome ćemo izvjestiti u budućnosti. Jer puno važnija je vijest da je istoga dana, nakon poziva zamjenice pravobraniteljice, došao i poziv na HTV u emisiju Hrvatska u živo.
Upalite svoje televizore u ponedjeljak i odgledajte desetominutni prilog potaknut našim blogom. Iznenadite se sugovornicima u emisiji “uživo” i poslušajte što imaju za reći.
Blog Osmijeh je čitan, njegovi su sadržaji, prilozi i komentari praćeni. Raduje nas da ima ljudi kojima je važna borba protiv nasilja pa makar i na ovakav tih način.
Uredništvu ponovno zahvaljujemo na podršci. Toliko su nam dragi da smo odbili ovaj blog voditi na blog-portalu Večernjaka.
Također ponovno molimo pomoć. Šaljite nam svoje priloge, ovo je vaš i naš blog. On svoju čitanost i važnost zahvaljuje ponajviše vašim tekstovima a tek onda ostalim, prenesenim sadržajima.
Dakle, c.u. (see you) u ponedjeljak na HTV 1 u 8.12 sati u emisiji
04.09.2009. u 19:34 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh
