Opis Bloga

Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Objavljeni tekstovi

Dijete je osoba. Nema zloceste djece!

NASILJE
Nasilje kod djece

Kako se obraniti od nasrtljivaca?

Zlostavljanje i posljedice

Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece

O nasilju
Što je nasilje?

O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere

PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo

VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga

1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?

2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti

3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)

KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju

Alternativa kažnjavanju djeteta

Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja

Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?

Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?

O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Pasivna agresija

KAKO PORADITI NA NENASILJU:

Dijete je osoba

ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta

1. Nedostatak granica potiče agresiju

2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?

3. Zločin i kazna

4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja

Roditeljstvo i obitelj

Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine

Kako djetetu objasniti smrt?

Kako voljeti svoju obitelj?

Bracni sukobi

Nezaposlenost i obitelj

Obitelj: prava vrednota?

Nauciti razgovarati

Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"

Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?

Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?

Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ

Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu

Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca

Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca

Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje


ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.

Dijete prijetilo BOMBOM u skoli

Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?

Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro

Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?

Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem

O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?


ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA

Vase dijete ima dijabetes?

Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!

Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu

Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati

Inkluzija osoba s invaliditetom

Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?

Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom

RAZNO

Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva

Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu

Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan

Alkoholizam i posljedice

O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo

Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača

2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje

1. Trebamo VAŠU POMOĆ

Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"

Žene koje previše vole

Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a

PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu

Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito

Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid

Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom

Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja

Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan

Aktivno nenasilje

KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci

DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.

Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece

Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek

Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU


Što je ovom blogu cilj?



Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!

Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.

Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.

Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.

Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.

Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.

Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.

Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.

Što je ovom blogu cilj?

Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.

Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.

Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.

Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.

“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy

Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!

žene koje previše vole

Dobitnica Kiklopa poklanja za Božić: O ženama koje previše vole

Imamo čast na ovom blogu ugostiti ovogodišnju dobitnicu nagrade Kiklop za književnost - Julijanu Adamović. Blogerica ZonaO'Zona je pripremila jednu, na prvi pogled žensku temu a koja je itekako primjenjiva na oba spola.

Riječ je o ženama (ali primjenjivo i na muškarce) "koje su u svojim vezama očajne i jadne, pate i uzdišu, a ovisno se drže svojih neadekvatnih partnera, iz rukava uvijek izvlačeći adute zašto ga nisu u stanju/mogućnosti ostaviti, iako im on i veza s njim nanosi veliku bol."

Kakve to veze ima s nasiljem i kako dalje, zaključit ćete iz teksta.

Mare



A sad Zona:

Ovo je moj predbožićni poklon za sve one žene koje vole šalabahtere o knjigama. Moje je skromno mišljenje da je knjigu ipak bilo bolje pročitati nego pustiti drugima da vam o njoj nadugačko i naširoko pripovijedaju, ali evo (kako sam još pod dojmom) pokušat ću reći par riječi.

Robin Norwood je psihijatrica (psihoterapeutkinja) koja je, baš i kao autorica ovog osvrta, shvatila da u svoje zanimanje nije zalutala, već je tamo iz sasvim određenih (i to vrlo odredivih) razloga. Dakle, i ona je mislila da može protiv sebe, svoga djetinjstva, da pukom teorijom može prevariti „nasljeđe“ i tako izbjeći zamke jednog od principa funkcioniranja naše psihe: repeticije traume. Naime, poznato je da odrasli koji su u ranoj dobi potekli iz nesređenih obiteljskih sredina, koji su ranjeni alkoholizmom ili narušenim odnosima unutar obitelji, često završavaju u pomagačkim strukama, kao što su na primjer socijalni radnici, psiholozi, psihijatri, medicinske sestre i pravnici (iako mi ovi potonji baš i ne liče na pomagače, ali hajde... bez predrasuda…) i na taj način, pomažući drugima, iznova i iznova pokušavaju riješiti vlastite traume (dobro, nekima to možda i uspije).

Po autorici knjige, ali i po logici stvari, u toj skupini se nalazi i velik broj „žena koje previše vole“. Pod tim pojmom ona podrazumijeva žene koje su u svojim vezama očajne i jadne, pate i uzdišu, a ovisno se drže svojih neadekvatnih partnera, iz rukava uvijek izvlačeći adute zašto ga nisu u stanju/mogućnosti ostaviti, iako im on i veza s njim nanosi veliku bol. A u ljubavi bi trebali uživati, zar ne?

Naime, autorica smatra da mi biramo ono što nam je poznato ili (rjeđe) ono što je skroz suprotno poznatom obrascu, kako bi napokon ispravili nepravdu, zaliječili ranu, "kaznili" zločin koji nam se događao, držali stvari pod nadzorom.

Sljedeće činjenice Robin Norwood navodi kao one koje su tipične za ženu koja previše voli: u pravilu potječu iz doma s problematičnim uvjetima u kojem njihove emotivne potrebe nisu zadovoljene; to su one žene koje su u djetinjstvu dobile malo prave pažnje i ljubavi, pa posredno pokušavaju tu nezadovoljenu potrebu ispuniti brinući se za nekoga, osobito za muškarce koji na neki način ostavljaju dojam da im je ta briga potrebna. Kako su potrebe ostale nezadovoljene jer nisu mogle „mijenjati“ roditelje, sada muškarci koji nude slično iskustvo bude te najdublje osjećaje i žene nesvjesno nastoje tog i takvog muškarca „promijeniti snagom svoje ljubavi“.

Silno se boje napuštanja ili, jednostavno, navikle na nedostatak ljubavi, u vezama su voljne čekati, nadati se, još jače se truditi ugoditi „svom muškarcu“. Često preuzimaju krivicu na sebe. Samopouzdanje im je nisko: sreća mi se ne daruje, nju moram zaslužiti (Tu se ne zavaravajte, one mogu biti profesionalno vrlo uspješne i imati o sebi mišljenje kao o vrlo sposobnoj, lijepoj, pametnoj ženi, ali sef-koncept nije jedna dimenzija. Mi možemo biti silno samouvjereni kada su takve stvari u pitanju, a ranjivi i slabašni kada su emocije, tjelesni, obiteljski ili seksualni self u pitanju).

Velik broj žena ima očajničku potrebu nadzirati svoje muškarce jer su u djetinjstvu okusile tako malo sigurnosti, a takva pomoć se prikriva opravdanjem „samo želim pomoći“.

Prerano odrasle, često posrednice u roditeljskim svađama ili „crne ovce“ u obitelji, odbačene. Ili možda sasvim tihe, po strani, zanemarene. Dobre djevojčice, koje su se uvijek trudile biti odlične u školi. Najbolje, naj, naj…
Koje nikada od tate nisu čule: Volim te. Lijepa si.. Koje su majka previše kritizirale ili ih posesivno držala uz sebe i pri tome kritizirala oca…

To su žene koje kasnije imaju problem sa alkoholom ili češće, s prehranom (osobito sklone slatkom) ili žene koje su u depresiji ili tu sklonost unaprijed liječe nestabilnošću burne i loše veze tada nemaju vremena ni uvjeta za pravu, nemaskiranu depresiju jer adrenalin frca na sve strane.

Takve žene ne privlače obični, dragi, predvidljivi muškarci jer u tim ljubavima ne sijevaju munje, ne padaju zvijezde, ne ruše se brda…

Ne zavaravajte se. Ako postavljate pitanje: Koliko me on voli (treba), umjesto Koliko je meni stalo?, možda ste baš vi žena koja previše voli.

Ne zavaravajte se. Odličan seks nije siguran znak da je to čovjek za vas. Možda miješate tjeskobu, strah i bol s ljubavlju i seksualnim uzbuđenjem? Možda za grč koji vam stišće želudac zbog loše veze mislite da je ljubav?

Možda vaš užitak potiče iz njegovog, ali to onda nije stvarni i vaš užitak…

Isuse, nisam ni na pola knjige. Recite mi da stanem. Recite mi da vas to uopće ne zanima. Da ste vi žena koja dovoljno voli ili muškarac koji je zadovoljan time koliko ga žena voli. zubo

Ja samo znam da sam neki dan, za obiteljskim ručkom u kući mojih roditelja, osjetila isti onakav stisak u želucu, istu onakvu mučninu i osjećaj užasne tjeskobe kao i kad sam jednom davno patila za voljenim, a mislila da volim, volim do neba. Je li to bilo zbog bezvezne svađe, koja se kao po špranci odvijala među mojim starcima ili sam se ja sjetila svoje "ljubavi"?

Je li to s "grčem u trbuhu, uzdasima i jecajima" prava ljubav - ona koja prevladava u mojim, ali i u većini ikada napisanih priča ili je Robin u pravu (da nas pogrešno uče)? Je li to što se događalo meni (nekima od vas) bila prava ljubav ili sam samo ja (vi) žena koja previše voli?

Još puno toga piše u knjizi „Žene koje previše vole“, autorice Robin Norwood, ali ja nisam sigurna zanima li vas to… uopće zaliven



Kažu da je kod žena prirodno izražena potreba za brigom i pomoći (to je onaj dio o genetici i nasljeđu koji su neki od vas spominjali u komentarima), a da ista još više dolazi do izražaja ako one (žene) potječu iz disfunkcionalnih obitelji (opterećenih alkoholom, svađama, emocionalnom hladnoćom). Mislite li to i vi?

R. Norwood je u to uvjerena. Ona ističe da upravo takve žene osobito privlače muškarci uza koje svojim nesvjesnim ticalima zaključe da im treba pomoć. Oni ne moraju nužno biti krhki i na neki način u stvarnoj potrebi. Često su to muškarci koji nisu sposobni za zdrave odnose s drugima, možda hladni i neosjećajni, ili tvrdoglavi i sebični; tmurni i melankolični. Možda divlji i neodgovorni, nesposobni se vezati za nekoga i biti vjerni.

Autorica je uvjerena da ćemo reagirati ovisno o našoj prošlosti, o iskustvu koje smo imali, ali uvijek ćemo reagirati, uvjereni da baš taj muškarac nužno treba našu pomoć, naše suosjećanje i našu mudrost da bi upotrijebio svoj život.

Razmišljam kako puno muškaraca ima skoro pa svjesna ticala za već spomenuta ženska nesvjesna, pa u priču o sebi vješto uvode loš brak i hladnu, bezosjećajnu ženu, često i bolesnu, za koju se oni brinu... Sve to začine tugaljivom pričom o tome kako je njima potrebno razumijevanje, nježnost, tjelesnost… Kako ste im potrebni baš vi! Tako posebna, tako pametna, lijepa i draga. naughty

Kolike od vas ne bi zasuzile nad sudbinom jednog takvog, recimo privlačnog, pametnog, a po vašem mišljenju osjećajnog i nesretnog muškarca?

Vratimo se autorici i priči o roditeljima. Tu ću je ipak citirati, da ne ispadne kako prekrajam njezine riječi vlastitim projekcijama:

Iz poglavlja «Hoćemo li zaplesati»:

… "Stari je klišej u svijetu psihoterapije da ljudi često stupe u brak s nekim tko je sličan njihovoj majci ili ocu s kojim su odrastajući imali problem. To nije posve točno. Ne radi se toliko o tomu daje naš izabranik isti kao mama i tata, nego da s tim partnerom možemo osjećati iste osjećaje i suočiti se s istim izazovima na koje smo nailazili odrastajući; možemo ponovno stvoriti dobro poznato ozračje iz djetinjstva i koristiti poteze koje smo davno uvježbali. To za većinu nas znači ljubav. Osjećamo se ugodno, pripadajuće, baš «kako treba» s osobom s kojom možemo ponavljati poznate postupke i poznate osjećaje… Godi nam taj osobit osjećaj pripadnosti muškarcu koji nam dopušta da plešemo poznatim koracima…"

… "Nema ničeg jačeg od tog osjećaja tajanstvene prisnosti spoja žene i muškarca čiji se obrasci ponašanja slažu kao dijelovi slagalice. Ako još uz to muškarac ponudi ženi priliku da doživi osjećaje bola i bespomoćnosti, nevoljenosti i neželjenosti iz djetinjstva i pokuša ih prevladati, za nju to postaje doslovno neodoljivo. Zapravo, što više boli iz djetinjstva nosi u sebi, to će snažniji biti poriv za oživljavanjem i svladavanjem te boli u odrasloj dobi…»


A sve krene od našeg uzdaha: »Ah! Kako divan muškarac! Samo nije imao sreće u životu!»

Krene, pa ide i teško se završava:

...« Bilo bi teško preuveličati emotivan naboj koji takva veza, jednom započeta, ima za ženu uvučenu u nju. Kad se pokuša odvojiti od odnosa s muškarcem kojeg pretjerano voli, osjeća da bolna energija snažno kola njezinim živcima i izbacuje njihove presječene završetke. Stari je osjećaj praznine obuzme i preplavi, vuče je dolje na mjesto na kojem još uvijek živi njezin strah od usamljenosti iz djetinjstva i sigurna je da će se utopiti u boli».

Autorica to uspoređuje s osjećajem ovisnosti o teškim drogama odnosno razvoj takve ovisničke veze s razvojem bolesti ovisnosti o alkoholu.

Ne vidim sebe kao ženu koja previše voli. Doduše, zaljubila sam se u muža koji je bio negativ moje obitelji. Na kraju se ispostavilo da ipak ima jednu sličnost s mojim ocem: ne može nekome reći da ga voli. No, ja sam napokon svjesna da njegova ljubav nije ništa manja zbog toga i da je problem koji ja zbog toga imam (ili sam imala) stvar mene i mojih trauma.

No, jednom sam bila «alkoholičarka» (i to vrlo sklona recidivu). U toj vezi sam doživjela sve najljepše i najružnije osjećaje. Oživotvorili su se svi moji strahovi (znani i neznani). Isplivalo je iz mene sve najbolje i najgore. Ono što mi se iz ove perspektive čini jest da sam na česta kritiziranja i doživljene ispade ljutnje od strane partnera (uglavnom nepredvidive i po mojoj procjeni za sitnice), reagirala verbalnom agresijom (kao što se to činilo i u mojoj obitelji), a onda bih se uplašila odbacivanja (jer bi on bio "smrtno" uvrijeđen i povlačio bi se, prekidao svaku komunikaciju), pa bih sve učinila da se konflikt svlada. Istovremeno sam se osjećala nesigurno, uplašeno i postajala sam sve više svjesna da ta veza nema smisla. No, svaki moj pokušaj prekida, vrlo brzo bi bio propraćen kajanjem. Priznajem, i sve težom depresijom. Takvo ponašanje/situaciju nisam imala ni u jednoj mojoj vezi. Što je razlog tomu? Je li to bila posebna (fatalna) ljubav ili je osoba s kojom sam plesala znala isti, davno naučeni ples? Ili je, naprosto, možda bio npr. relativno dobro socijalizirani borderline, a ja to, zbog vlastitih potreba za nježnošću i silnom ljubavlju kojom me je u početku obasipao kao nitko do tad ili narcisoidnosti (ne, ne... kako bi se meni dogodilo da naletim i ne prepoznam takvu osobu! nono), nisam htjela i/ili mogla sebi priznati? Pa čak mi dugo nije bilo jasno zašto, nakon svega (prekida) nismo mogli ostati u pristojnim i relativno prijateljskim odnosima jer dijelili smo brojne zajedničke interese.

Obrasci ponašanja u toj vezi možda jesu bili slični nekim ranim traumama iz mog djetinjstva, ali je, sada sam potpuno sigurna, problem "mog muškarca" prelazio i te okvire, a ja sam se potpuno izgubila i počela zajedno s njim tonuti u bolest. Najgore je bilo to što sam povremeno imala svijest i volju sve to okončati, a onda bih brzo zapadala u očaj, preuzimala krivnju na sebe i pokušavala skrpati što se pokrpati nije dalo.

Ne mogu reći da žalim što sam mu pružala ruku, ali mi je žao što sam na koncu shvatila da imam veliki problem s vlastitim egom i da se užasno ponašam u takvim situacijama (mimo moga znanja, mimo interesa čovjeka koji možda nema osjećaja za druge, ali debelo pati i boji se za sebe).

Vratimo se R. Norwood koja,uspoređujući alkoholizam i takvu vezu, navodi sljedeća ponašanja žena:

- preodgovorno i prebrižno ponašanje stečeno u obitelji (privlače je oni kojima je potrebna)
- pokušava «voljeti» svog muškarca uspješno kao što je pokušavala uspješno «voljeti» svoje neadekvatne roditelje
- pojačana emotivna ovisnost o muškarcu
- osjećaj krivnje
- počinje sumnjati u svoja opažanja
- pojačana usredotočenost na muškarčevo ponašanje
- opsesija prikrivanjem problema
- nasilno ponašanje prema muškarcu, želja za osvetom
- stalni neuspjesi u želji da nadzire muškarca
- moguća seljenja (kao da će se tako riješiti problemi)
- izbjegava obitelj i prijatelje
- nerazumna zamjeranja
- pojava živčanih smetnji
- moguć razvoj ovisnosti o alkoholu ili nečem drugom (o.a. možda o netu?naughty)
- pojava dugih razdoblja depresije
- smanjena moć razmišljanja, malodušnost
- neodređeni strahovi, paranoje
- potpuna opsjednutost muškarcem
- svi pokušaji nadzora su iscrpljeni


Bla bla bla… Meni je tu bio kraj. Pomalo teatralan, spektakularan, ali morao se napraviti. I sad mi pri sjećanju na tu vezu želudac zatitra, ali brzo pomislim da je to možda i zbog drugih razloga. njami

Moram spomenuti da u knjizi postoje i modeli liječenja, ali recimo da su po mom ukusu «preamerički» pa ih neću spominjati. Koga zanima nek' se lati posla (čitanja). Jedan od načina samopomoći je i da podijelite svoje iskustvo s drugima. Osobito sa onima koji(e) imaju slično iskustvo.

Možda bi bilo bolje da sam prikaz ove teme učinila na moj način (kroz priču), ali eto… Bila sam prizemna.

Ovdje ću završiti s knjigom i problemom žena sklonih pomiješati ljubav i svoje davne traume i strahove, a sve to u nadi da će netko možda osvijestiti problem koji ima i tako se izvući iz, po meni, nasilne veze (ne mora biti fizičkog nasilja, ali verbalnog i emocionalnog sigurno ima).


25.12.2008. u 13:53 sati | 41 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Arhiva >>

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?


Protiv Nasilja

Napravi svoju značku

Web Counter
Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kućanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemačkog:
Mag. Sanja Jović
- Prijevodi razni:
Kućanica u Japanu
Image Hosted by ImageShack.us
Buketić za Sanju, Zlicu i Kućanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.
Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.


Image Hosted by ImageShack.us


KORISNI LINKOVI:

Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoć, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoć
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnička delikvencija (uključujući savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetničkoj delikvenciji
Udruga Tić - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tić - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlično mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Đus
Đus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tičerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamović
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kućanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Đus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dođe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaćama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kućanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Čiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se