Opis Bloga

Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Objavljeni tekstovi

Dijete je osoba. Nema zloceste djece!

NASILJE
Nasilje kod djece

Kako se obraniti od nasrtljivaca?

Zlostavljanje i posljedice

Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece

O nasilju
Što je nasilje?

O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere

PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo

VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga

1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?

2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti

3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)

KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju

Alternativa kažnjavanju djeteta

Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja

Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?

Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?

O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Pasivna agresija

KAKO PORADITI NA NENASILJU:

Dijete je osoba

ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta

1. Nedostatak granica potiče agresiju

2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?

3. Zločin i kazna

4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja

Roditeljstvo i obitelj

Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine

Kako djetetu objasniti smrt?

Kako voljeti svoju obitelj?

Bracni sukobi

Nezaposlenost i obitelj

Obitelj: prava vrednota?

Nauciti razgovarati

Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"

Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?

Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?

Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ

Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu

Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca

Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca

Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje


ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.

Dijete prijetilo BOMBOM u skoli

Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?

Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro

Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?

Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem

O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?


ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA

Vase dijete ima dijabetes?

Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!

Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu

Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati

Inkluzija osoba s invaliditetom

Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?

Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom

RAZNO

Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva

Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu

Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan

Alkoholizam i posljedice

O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo

Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača

2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje

1. Trebamo VAŠU POMOĆ

Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"

Žene koje previše vole

Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a

PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu

Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito

Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid

Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom

Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja

Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan

Aktivno nenasilje

KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci

DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.

Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece

Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek

Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU


Što je ovom blogu cilj?



Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!

Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.

Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.

Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.

Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.

Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.

Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.

Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.

Što je ovom blogu cilj?

Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.

Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.

Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.

Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.

“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy

Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!

Heroji Domovinskog mira

U uvodnom smo postu ovog bloga napisale da želimo, između ostalog, doprinijeti širenju tolerancije i i poboljšanju međuljudskih odnosa u Hrvatskoj. Najavile smo i da se želimo zauzeti za osvješćivanje društva za stanje starijih, nemoćnih i osoba s tjelesnim oštećenjima.

Danas objavljujemo izvrstan tekst jednog hrabrog i upornog borca za prava djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, posvećen svakom čovjeku koji se svakodnevno muči da bi preživio i u isti mah uspijeva zadržati svoje ideale poštenja i dostojanstva.

Tko još ne zna tko je bloger Đus, neka pročita ovo.

Pročitajte i više puta sam kraj teksta da biste doznali što je najmanje što VI možete učiniti za ove ljude. Đus zna kako se osjećaju jer je i sam jedan od njih. Pokažimo mu da njegova borba nije uzaludna.


Lipa Mare


Image Hosted by ImageShack.us


link sa kojeg je slika skinuta: Peking 2008

"Pozdrav svima!

Naša draga i lipa Mare me zamolila da kao gost – autor napišem nešto o (ne)nasilju kada se govori o osobama s invaliditetom. Kako se na svom blogu bavim uglavnom upravo nasiljem prema njima i njihovim obiteljima (uglavnom od strane države, tj. vlasti), pisati o nenasilju mi je predstavljalo izazov. No, da bi uopće dobili objektivan uvid u naš općeniti položaj u Hrvatskoj, moramo krenuti od činjenica. Nasilnih činjenica.

Po zadnjim statistikama, u Hrvatskoj živi oko 490 000 osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. To je pristojnih 11% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske. Po nekoj logici, barem svaki deseti čovjek kojeg vidite na ulici bi trebao imati neku vrstu invaliditeta, no ipak, to nije tako. Zašto?

Odgovor na to pitanje nas vodi putem državne politike. Nimalo se ne volim njome baviti, ali nažalost je neizbježna. Naime, kao i u većini slučajeva kod nas, stvari se bitno razlikuju na papiru i u praksi. „Papir podnosi svašta", kaže narodna poslovica pa se ja više volim baviti konkretnim stvarima. Svatko tko si da vremena i truda baviti se ovim pitanjem, ubrzo će vidjeti da je glavna nacionalna strategija RH za osobe s invaliditetom-institucionaliziranje. Ta praksa se na famoznom „Zapadu" koristi samo za najteže slučajeve fizičke i/ili mentalne hendikepiranosti, kada članovi obitelji te osobe nisu ni uz svu dobru volju države u mogućnosti pružiti joj život dostojan ljudskog bića.
Kod nas je obrnuto. Cilj je zatvoriti što više djece s teškoćama u razvoju u ustanove koje će, bez obzira na njihove psiho – fizičke potencijale, pružiti minimum odgojno – obrazovnog i rehabilitacijskog kurikuluma. Tako će njihovi roditelji biti u mogućnosti raditi puno radno vrijeme, država neće imati posebne izdatke, a svoje ruke će i više nego pilatovski oprati „zbrinjavanjem" te djece. Ono na što nisu mislili jest vrijeme kada će ta djeca postati odrasli ljudi, bez kvalifikacija i mogućnosti za samostalni život. Što onda?

Tada nastupa vrijeme u kojem se državna politika okreće protiv države. Naime, nije demokratično niti praktično osnovati geto za pola milijuna ljudi pa trenutno aktualna vlast mora preuzeti trošak osnovnog zbrinjavanja petine ukupnog stanovništva! Trošak se ustostručio, a ti pojedinci opet nisu zadovoljni jer svatko individualno dobiva tek mrvice sa stola.

Primijetili ste da izbjegavam riječ „invalid", koja je uvriježena u hrvatskom društvu. Kada govorimo o ovoj grupi ljudi, hrvatski jezik nam daje na raspolaganje riječi: invalid, osoba s posebnim potrebama, hendikepiran, retardiran, idiot, bogalj... – svo bogatstvo izražavanja.

Problem je u tome što nijedan od ovih epiteta nije točan, a kamoli da zadovoljava načelo dostojanstva osobe o kojoj se govori.
Pošto naši jezikoslovci ne pokazuju interes za osmišljavanje pravilnog i pravednog naziva, ja se vodim načelom „manjeg zla".

Naime, riječ „validus" prevedena s latinskog bi značila „vrijedan". Riječ „invalidus", shodno tome, znači „nevrijedan, bezvrijedan". Zapanjujuće je upravo to koliko smo i mi koji pripadamo toj skupini hrvatskih građana toliko navikli na taj naziv, da nas uopće ne dira kada nas se u svakodnevnom životu, u medijima, u osobnom obraćanju naziva BEZVRIJEDNIMA! To je vjerojatno najtužnija istina u životu „osoba s bezvrijednošću" i njihovih obitelji danas- mi sami smo se pomirili sa situacijom.

Rascjepkani na kojekakve pojedince ili skupine pojedinaca koji pokušavaju nešto napraviti, zaboravljamo da nas ima POLA MILIJUNA! Zaboravljamo da svojim nedostatkom obrazovanja, aktivizma, sudjelovanja u svakodnevnom životu pristajemo biti TERET DRUŠTVA! Zaboravljamo da smo za sliku manje vrijednosti krivi mi sami, jer svoje dostojanstvo olako predajemo za par kuna invalidnine i oznaku za besplatno parkiranje!

Pitate se kada će na red doći nenasilje i pozitivnost?

U prethodnim rečenicama sam dao jedan mali, objektivni uvod u naš svakodnevni život. Nasilje koje doživljavamo je puno perfidnije i pokvarenije od fizičkog ili verbalnog.
To nasilje je pasivno – agresivno, a upućeno je od vladajućih prema manjini. I upravo zato je toliko strašno, jer tipično luciferski ne pokazuje svoje pravo lice. Kad netko doživi fizičko ili verbalno zlostavljanje, uz svu strahotu proživljenog, ipak se ima za što uhvatiti. Ako ništa drugo, ima fizičke dokaze, svjedoke, makar konkretne primjere!

Dok je ono što osobama s invaliditetom i bolesnim malenima u Hrvatskoj donosi svakodnevni život PREŠUTNI HOLOKAUST. Doživotna robija čije prave strahote mi sami osjetimo tek kada dođemo u poodmaklu dob, kada nestane podrške roditelja, obitelji i prijatelja.
Protiv nje uglavnom ne poduzimamo ništa, jer se grčevito držimo za fantaziju da se to „meni ne može dogoditi". Zdravi ljudi, kao društvena većina, ne poduzimaju ništa jer u to nemaju uvid. Zaokupljeni su vlastitim problemima u državi u kojoj 80% stanovništva vrlo teško živi. Društvena elita ne poduzima ništa jer u tome ne vide osobnu korist. Zašto bi izlazio iz svog skupocjenog automobila i dizao glas za „bezvrijedne"? Za to nema provizije. Postoji određena korist u predizbornoj kampanji, ali to je sve.

Sada, kada ste već uvjereni da u ovakvoj priči nema mjesta za „osmijeh na licu Hrvatske", donosim (teološkim rječnikom rečeno) soteriološki aspekt ove priče.
Svi smo barem čuli za Isusa Krista, Mahatmu Ghandija, Martina Luthera Kinga... Njihova startna pozicija je bila identična – opresija nad manjinom i neprepoznavanje vlastitih potencijala, razjedinjenost. Ta razjedinjenost je najveći problem svih Hrvata, ne samo onih s invaliditetom.
Ipak, na tom tmurnom nebu svako malo zablista neka zvijezda u obliku običnog humanog čina, rođenog prijateljstva, tog osmijeha za koji se ovdje borimo...
Mi još uvijek čekamo svog vođu, koji će naše snage ujediniti primjerom osobnog života i nadahnućem.

Ali zato na raspolaganju imamo TEBE, koji/a upravo čitaš ovaj tekst. Sve što treba je mrvica hrabrosti... Priđi osobi u kolicima ili na štakama, one su pomagalo u kretanju, ne zarazna bolest.
Dopusti si započeti razgovor s njom ili njezinom obitelji, često će te njihove riječi dotaknuti, razgaliti, ohrabriti ili motivirati. Mogu posvjedočiti da se iza tih krhkih prilika često kriju herojske priče dostojne najvećih holivudskih hitova. Priče o pobjedi unatoč svim omjerima, priče o Davidu i Golijatu. Takvi pobjednici te neće otjerati psovkom, dovoljan je taj jedan mali osmijeh da ti otvore vrata bogatstva koje nose u sebi, pustolovina i mukotrpnih borbi koje su morali proći da bi u toj konkretnoj prilici bili u tvojoj blizini. Mislim da je cijena stvarno simbolična.
I najbolje od svega, naći ćeš mir koji tražiš. To prijateljstvo će tvoje najveće probleme smanjiti na veličinu zrnca pijeska, a tvoje srce ohrabriti da kreneš protiv svega što te u životu sputava. Kada ti heroj zarobljen u sklupčanom tijelu u invalidskim kolicima pokaže koliko tvoj jedan osmijeh može značiti, naći ćeš Logos. Ne u čovjeku, već u onom božanskom koje se u svakome od nas krije iza slojeva i slojeva egoizma, zauzetosti prolaznim stvarima i obične ljudske zloće. Sve što treba je malo hrabrosti za prići i pokloniti osmijeh. Ne osmijeh pun sažaljenja, ti ljudi ga ne trebaju ni ne zaslužuju. Sažaljenje vrijeđa pobjednika. Već onaj prijateljski osmijeh, bez predrasuda i neutemeljenih zaključaka.

Usudiš li se?


Ovaj post nije posvećen samo osobama s invaliditetom i njihovim problemima, niti samo tebi i tvojim trenutnim mislima. Posvećen je svakom čovjeku koji se svakodnevno muči da bi preživio i u isti mah uspijeva zadržati svoje ideale poštenja i dostojanstva. Sve se svodi upravo na to – dostojanstvo ljudskog bića. Stoga ovaj tekst posvećujem svima njima, čuvarima ljudskog dostojanstva u vremenu kada je ono na prodaju u tv-showovima.

Vi ste za mene junaci, heroji Domovinskog mira.


Đus



Kraj teksta.

I dva moja stara posta s primjerima iz Austrije, o tome kako se radi na osvješćivanju djece i odraslih za osobe s tjelesnim oštećenjima. Post: kako sam bila slijepa sat vremena.


12.11.2008. u 00:36 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Arhiva >>

  studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?


Protiv Nasilja

Napravi svoju značku

Web Counter
Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kućanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemačkog:
Mag. Sanja Jović
- Prijevodi razni:
Kućanica u Japanu
Image Hosted by ImageShack.us
Buketić za Sanju, Zlicu i Kućanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.
Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.


Image Hosted by ImageShack.us


KORISNI LINKOVI:

Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoć, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoć
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnička delikvencija (uključujući savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetničkoj delikvenciji
Udruga Tić - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tić - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlično mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Đus
Đus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tičerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamović
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kućanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Đus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dođe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaćama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kućanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Čiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se