Opis Bloga

Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Objavljeni tekstovi

Dijete je osoba. Nema zloceste djece!

NASILJE
Nasilje kod djece

Kako se obraniti od nasrtljivaca?

Zlostavljanje i posljedice

Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece

O nasilju
Što je nasilje?

O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere

PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo

VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga

1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?

2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti

3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)

KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju

Alternativa kažnjavanju djeteta

Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja

Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?

Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?

O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Pasivna agresija

KAKO PORADITI NA NENASILJU:

Dijete je osoba

ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta

1. Nedostatak granica potiče agresiju

2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?

3. Zločin i kazna

4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja

Roditeljstvo i obitelj

Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine

Kako djetetu objasniti smrt?

Kako voljeti svoju obitelj?

Bracni sukobi

Nezaposlenost i obitelj

Obitelj: prava vrednota?

Nauciti razgovarati

Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"

Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?

Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?

Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ

Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu

Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca

Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca

Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje


ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.

Dijete prijetilo BOMBOM u skoli

Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?

Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro

Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?

Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem

O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?


ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA

Vase dijete ima dijabetes?

Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!

Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu

Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati

Inkluzija osoba s invaliditetom

Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?

Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom

RAZNO

Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva

Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu

Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan

Alkoholizam i posljedice

O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo

Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača

2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje

1. Trebamo VAŠU POMOĆ

Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"

Žene koje previše vole

Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a

PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu

Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito

Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid

Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom

Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja

Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan

Aktivno nenasilje

KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci

DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.

Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece

Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek

Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU


Što je ovom blogu cilj?



Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!

Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.

Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.

Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.

Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.

Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.

Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.

Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.

Što je ovom blogu cilj?

Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.

Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.

Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.

Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.

“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy

Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!

Iskrenost je ključ

Odlican intervju prenesen s Roditelji.hr


Danski obiteljski terapeut Jesper Juul
pisac je utjecajnih knjiga iz područja roditeljstva od kojih su najpoznatije «Vaše kompetentno dijete» i «Znati reći ne mirne savijesti». Pročitajte njegove misli o roditeljstvu i odgoju

Puno pišete o samosvijesti. Kako kod djeteta razvijati samosvijest?
- Samosvijest je važna, ali ona je i jedina stvar koju djetetu ne možemo dati. Možemo se jedino truditi da je ne uništimo.

Što je točno samosvijest?
- Samosvijest je osjećaj vrijednosti, dobar osjećaj o sebi koji ne ovisi o osobnim postignućima. Naime, velika je razlika između samosvijesti i samopouzdanja. Samopouzdanje ovisi o našim postignućima, o stvarima koje radimo, a samosvijest je ono što jesmo, neovisno o stvarima koje činimo. Samosvijest raste u djetetu ako je ne uništimo.

A na koje je načine uništavamo?
- Jedan od najmoćnijih načina na koji možemo uništiti samosvijest kod djeteta jest nešto što se naziva moć definiranja. Roditelji taj alat često koriste, a da ni ne primjećuju. Svaki put kad se djetetu obratimo riječima: 'Ti si' ili 'Ti nisi', kad njegove postupke definiramo riječima: 'Ti si dobar' ili 'Ti si zločest', uništavamo djetetovu samosvijest.

Znači da je i pohvala loša za djetetovu samosvijest?
- Jest. Naime, kod bilo kakve vrste definiranja problem je što ono dolazi odozgo i spušta se prema dolje, to nije ravnopravan odnos, već odnos u kojem je jedan moćniji od drugoga. Negativno definiranje, poput stalnog kritiziranja ili izjava poput: 'Zločest si', izaziva kod djeteta strah i nesigurnost. Pozitivno kritiziranje pretjerano razvija djetetov ego, ali i čini dijete nesigurnijim – ono se počinje bojati kritika. To je jednostavno ljudska priroda; kad ja kažem 'dan', vi automatski mislite na noć. Kada dijete pozitivno definirate, ono automatski očekuje negativno definiranje. Negativno definiranje je, naravno, jako destruktivno za dijete jer, znate, djeca vjeruju svojim roditeljima bezrezervno. Ona vjeruju onome što roditelji govore.n

Što je onda ispravan put? Treba li izbjegavati hvaliti dijete?
- Nema ništa loše u tome da pohvalite dijete. Dapače, to treba činiti. Stvar je u tome da ne treba preuveličavati stvari. Pohvalite dijete kada nešto postigne i učini, ali nemojte se uhvatiti u zamku stalnih pohvala za gotovo smiješne stvari. Danas roditelji pretjeruju s pohvalama, a to nije dobro za razvoj djetetove samosvijesti. Na početku su pohvale dobre, no onda postaneš ovisan o njima i potrebno ih je sve više i više.

Kako onda treba izgledati pohvala?
- Ne treba ponavljati obrasce napamet niti verglati unaprijed naučene rečenice: pohvala treba biti osobna, treba izražavati kako se vi osjećate. Primjerice: 'Sretan sam što si naučio vezati cipele jer to ja više ne moram raditi za tebe'. Ili: 'Sretan sam što si naučila sama koristiti vilicu i nož'. To su dobre, iskrene pohvale jer govore o vama. No roditelji često koriste 'roditeljski jezik' i hvale dijete za besmislene stvari, a onda pohvala gubi smisao.

Na što točno mislite kad kažete „roditeljski jezik“?
- Roditelji često govore automatski, poput robota. Pohvala je automatska, naučena rečenica. To funkcionira prvih šest - sedam mjeseci djetetova života, kada roditelji mogu reći gotovo bilo što, sve dok je glasno i popraćeno smijehom i grimasama. No kasnije moraju pronaći osobni jezik i osobni izričaj inače ih djeca prestaju slušati. Kad čuju neke rečenice, jednostavno se isključe – one 'zvuče kao mama'. I tada se dogodi da imate petogodišnjaka koji odbija poslušati što mu govorite ili s kojim nemate nikakav odnos. Ili stvari 'puknu' u pubertetu – iako najčešće 'puknu' ranije, samo što to roditelji ponekad ne primijete, odnosno ne pronađu pravi uzrok problema – a pravi uzrok, pravi problem koji treba rješavati uvijek je u nama, a ne u djetetu.

Često se govori o „epidemiji popustljivog odgoja“. Što je to?
- To je današnja tendencija da se djeci dopušta baš sve. No, ne treba osuđivati te ljude – oni se trude najbolje što znaju, pokušavaju u svojim roditeljskim ulogama biti bolji nego što su njihovi roditelji bili u svojima. Popustljivi roditelji mogu se svrstati u tri skupine. Jedni su neoromantičari koji žele stvoriti mali raj na zemlji u kojem bi svi bili uvijek sretni – što je nemoguće. Takvi roditelji izbjegavaju sukobe jer sukob znači da si loš. Druga skupina roditelja su oni koji slijede put manjeg otpora. To je najčešće u bogatim obiteljima u kojima oba roditelja mnogo rade i kada dođu kući, žele svoj mir. Zato će im dati što god treba, samo da imaju taj neki mir. Treća skupina roditelja su oni odrasli u lošim obiteljima koji su bili jako povrijeđeni. Oni ne žele ponoviti ta iskustva i misle da je sve bolje od vikanja.

Knjige o odgoju često uče roditelje da je dobro suspregnuti ljutnju, da djeca uče oponašanjem i da je dobro dati im primjer uravnoteženosti...
- Roditelji moraju naučiti da emocijama ne mogu povrijediti dijete. Jedino što povrjeđuje dijete su riječi, a njih se ipak može odabrati. Djeca, osim toga, vrlo dobro osjećaju kada ste prema njima iskreni, a kada glumite. Glumljeni mir je baš to – glumljena stvarnost, nešto lažno. Nema ništa loše u iskrenosti – naljute nas djeca, naljuti nas partner, naljute nas ljudi. Ako pokažemo te osjećaje, dijete može naučiti samo da je ljutnja prihvatljiva emocija – jer ona to i jest.


Vratimo se na popustljivost. Gdje je razlika između poštovanja djetetovih želja i popustljivosti?
- Roditelji su danas pobrkali želje i potrebe djece. Primjerice, većina djece bila bi savršeno sretna da ih roditelji puste da jedu u nekom restoranu brze prehrane. To je dječja želja, no dječja potreba je imati uravnoteženu i zdravu prehranu. To su dvije različite stvari. Razlika je prilično jasna, no da biste bez poteškoća određivali što je djetetova legitimna želja, a što njegova stvarna potreba, morate imati dobru komunikaciju s njim, a to je često problem.

Imate li kakav primjer za to?
- Nedavno sam u Njemačkoj radio sa 10 obitelji s tinejđerima. To su bile normalne obitelji s normalnim problemima. Većina tih tinejdžera kazala je da ih roditelji nemaju vremena slušati ili čak da ih ne žele slušati. Roditelji su bili šokirani – bili su uvjereni da slušaju svoju djecu, da im posvećuju pažnju. No istina je da su roditelji rijetko posvećeni samo djeci. Često je upaljen TV ili razgovaraju na mobitel ili su na drugi način zabavljeni. Djeca su jako osjetljiva na to neposvećivanje pažnje, na takvu vrstu zanemarivanja. Naglašavam to jer su i odrasli osjetljivi. Zamislite da izađemo na spoj. Nađemo se na Trgu bana Jelačića i dok šećemo, ja neprestano pričam na mobitel. Što biste mislili? Da sam nepristojan i sigurno me više ne biste željeli vidjeti. A mnogi roditelji rade točno to i to svakodnevno: u jednoj ruci drže dijete, a u drugoj mobitel. Djecu to frustrira. Ali zamislite da se vaš suprug tako ponaša, da razgovara s vama jednim okom gledajući TV ili da šeće uz vas i neprestano priča na mobitel. I vi biste, siguran sam, postali frustrirani. I to s pravom.

Zaposleni roditelji se često pitaju koliko vremena treba provesti s djetetom. Imate li kakav savjet?
- Često me pitaju koliko se vremena treba igrati s djetetom. Nema pravog odgovora jer su ljudi različiti. Ja sam, recimo, od onih koji se ne vole previše igrati. Moja supruga se obožava igrati i može provesti čitav dan u igri s našim 2,5-godišnjim unukom. No ipak, kad me to pitaju, kažem: '30 minuta'. Ako imate dijete od dvije ili tri ili šest godina, dakle maleno dijete, to dijete svake večeri treba spremiti na spavanje. To traje – koliko? Dvadeset minuta, možda pola sata. Tih pola sata za dijete je prilika da se pomazi i podruži s roditeljem, a za roditelja je to dar, prilika da se opusti, odmori, izbaci sav dnevni stres i napetost – tih pola sata s djetetom za roditelja je wellness!

Često se govori da dijete treba imati granice. Koliko ima istine u tome?
- Nema granica na svijetu koje su djetetu potrebne. Treba, naravno, paziti na praktična pravila, poput prelaska ceste. Također svaka obitelj ima neki svoj skup pravila koja joj pomažu da funkcionira, ali granice nisu ono što je potrebno djetetu. Jer, granice kriju opasnu zamku: naime, što je više granica, to je veći rizik da će dijete postati kriminalac.

A ako nema granica, kako postavljamo pravila dobrog ponašanja?
- Treba jednostavno i odlučno definirati sebe. Roditelj treba reći: 'To mi se sviđa' ili 'To mi se ne sviđa'. Roditelj se neki put treba i naljutiti. Ponekad će i vikati. To je sve u redu. Jedino pravilo je da treba biti iskren i govoriti istinu djeci, to u većini slučajeva riješi sve probleme.

A što je s fizičkim kažnjavanjem?
- Kada biste roditeljima u rodilištu pokazali njihove bebe i pitali ih hoće li ih ikada udariti, svi bi vam vjerojatno rekli odlučno ne. No udarci se ponekad dogode. Često tim metodama pribjegavaju roditelji koji su i sami dobivali batine zbog pogrešaka. No udarci nisu rješenje – oni su ponavljanje starih obrazaca. Taj trenutak roditeljske nemoći, kada roditelj osjeti poriv (ili to učini) da udari dijete, trenutak je kada bi se roditelj morao suočiti sa sobom i svojim odlukama. To je trenutak kada roditelj može rasti i shvatiti da ponavlja stare obrasce.

Što je djeci potrebno?
- Roditelji me često pitaju što je djetetu potrebno. Često se govori i o tome da je važno kvalitetno vrijeme s djetetom, no ja sam prema tom pitanju skeptičan. Da, potrebno je igrati se s djetetom – ako osjećate tu potrebu. Roditelji moraju shvatiti da je igra dječje carstvo. Djeca su obično u svijetu odraslih. Odlaze na posao – jer vrtić jest posao, ponekad i veoma težak i naporan posao. No djeci je potrebno da roditelji, primjerice, odu u vikendicu. Potrebno im je da u toj vikendici rade sve stvari koje se ondje rade; da čiste, kopaju, uređuju. Djeca moraju naučiti kako biti odrasle osobe jer to inače nikada neće naučiti. Moraju gledati svoje roditelje kako rade odrasle stvari i kako žive odrasle živote, inače će djeca odrasti, a nikada neće naučiti kako je to biti odrastao.

A što činiti s dječjom agresijom i lažima?
- Kad se pojavi agresija, roditelji često djetetu održe predavanje. Zaboravite predavanja! Ako dijete zna pričati, pitajte ga: 'Što želiš? Reci mi što želiš!' Ako dijete ne zna pričati, jednostavno mu recite: 'Dosta! Prestani!' Agresija kod male djece često se javlja iz benignog razloga: sitni mišići vrata još nisu razvijeni pa moraju koristiti ove koji jesu...
Također djeca do 7 ili 8 godina imaju jako, jako živu maštu. Tako da oni u stvari ne lažu, to je jednostavno tako u njihovim glavicama. Postoje i slučajevi kad dječaci preuveličavaju, posebno kada je riječ o događajima ili njihovim očevima. To su djeca s jako niskom razinom samosvijesti. A djeca ponekad i lažu ako misle da se njihovi roditelji ne mogu nositi s istinom.



15.03.2012. u 19:33 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh

Spolni razvoj djece


U 2011. godini Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti sudionik je kampanje „Jedno od pet“. Republika Hrvatska je potpisala Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog nasilja 25. listopada 2007. godine, a Konvencija je stupila na snagu 1. srpnja 2010. godine. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti se kao koordinator aktivnosti na nacionalnoj razini pridružuje provedbi Kampanje za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom u Republici Hrvatskoj.

Kako bi mogli educirati o spolnosti, neprihvatljivim dodirima, važno je znati kako teče spolni razvoj djece, kako bi svom djetetu znali pristupiti na odgovarajući način, te kako bi znali prepoznati ponašanja koja, u spolnom razvoju, odstupaju od normale.

DOJENAČKA DOB (prva godina života)


Razvoj spolnog ponašanja kod djece odvija se kroz igru. Igra je često praćena istraživanjem vlastitog tijela. Najučestaliji oblik spolne igre usredotočen je na istraživanje vlastitog tijela i manipulaciju njime. Istražujući svoje tijelo, dijete spontano dodiruje genitalije te tijekom previjanja ili kupanja, kad je nago, slučajno doznaje kako dodirivanje, pritiskanje ili trljanje genitalija dovodi do ugodnih osjeta. Masturbacija se, dakle, otkriva sasvim slučajno, dok dijete spontano istražuje vlastito tijelo. Dječaci redovito imaju erekcije tijekom spavanja, a djevojčice lubrikaciju (vlaženje), što nije odgovor na erotsku stimulaciju nego prirodan odgovor na dodir, potrebu za mokrenjem, hranjenje, sisanje, pražnjenje crijeva, ali i reakcija na bliskost, kao svojevrstan odraz užitka koji ih prati.

RANO DJETINJSTVO (od druge do pete godine)


U dobi od dvije do četiri godine pojavljuje se veće zanimanje za "zahodske aktivnosti", obavljanje nužde i za razliku između spolova u pozama tijekom mokrenja. Djevojčice mogu pokušavati mokriti stojeći. S oko tri godine počinju učiti razliku između muškaraca i žena te proces identifikacije s jednim od spolova. Znaju jesu li djevojčica ili dječak i gotovo sva djeca mogu izraziti spolni identitet.
Uočavaju i između spolova. Prepoznaju, primjerice, ljude na fotografijama i na televiziji kao pripadnike muškog ili ženskog spola. Uče dijelove tijela, te primjećuju kako osobe različitog spola imaju neke organe drugačije – kako bi udovoljili svojoj znatiželji, vrlo često mogu viriti u kupaonicu vršnjacima ili odraslima dok obavljaju nuždu. Kako su s tri godine djeca orijentirana na svoje vršnjake puno više nego ranije, tako se i spolno istraživanje odvija „u društvu“. Vrlo često djeca u ovoj dobi postaju mali egzibicionisti ili voajeri – iz znatiželje tome kako drugi izgledaju, provode vrijeme zatvoreni s vršnjacima. Naglasak je na upoznavanju spolnih razlika i razlika u genitalijama.
Potaknuta snažnom znatiželjom vezanom uz dijelove tijela, djeca se s vršnjacima igraju "pokaži mi što imaš". Počinju i igre doktora, tijekom koje mogu ponoviti neka vlastita iskustva s pregleda, što može uključivati različite dijelove tijela. Takvo je istraživanje razlika bezazleno, usmjereno otkrivanju i nije povezano sa spolnošću odraslih ljudi. Uz to, rado čine stvari koje rade pripadnici suprotnog spola. U petoj godini djeca postaju sramežljivija. Češće se igraju "mame i tate". U toj igri mogu se međusobno grliti i ljubiti, ležati jedno pored drugoga u krevetu. To je prije svega igra oponašanja potaknuta promatranjem roditelja i iskustvom u obitelji.
Odnos roditelja prema spolnosti utječe na razvoj djetetova stava o njoj. Ako roditelj s lakoćom i opušteno pristupa pitanjima spolnosti, djeca će također biti opuštenija kad je posrijedi njihova spolnost. Bitno je ne osuđivati dijete, ne kažnjavati ga i ne pokazivati nelagodu zbog njegova spolnog ponašanja i istraživanja. U protivnom, dijete se može početi stidjeti vlastitoga tijela.

SREDNJE DJETINJSTVO (od pete do osme godine)


U ovoj dobi javlja se osjećaj srama, koji s godinama raste, pa se djeca dok su naga često skrivaju, pogotovo od brata ili sestre suprotnog spola. Zanima ih ljudsko tijelo i fotografije muškaraca i žena, ali pokazuju nelagodu i smijulje se ako vide kako se odrasli ljube. Istodobno ih i privlači i odbija otvoreno iskazivanje nježnosti. To može odražavati javljanje osjećaja privatnosti.
Počinju koristiti žargonske i vulgarne izraze za intimne dijelove tijela i opčinjeni su pričanjem "prostih" šala i viceva. U ovoj fazi imaju "cure" i "dečke" te se mogu držati za ruke ili izmjenjivati poljupce, donositi darove. Nisu više sklona pokazivanju vlastitih intimnih dijelova tijela te se skrivaju tijekom preodijevanja ili kupanja, ogrću se ručnikom, a mogu zahtijevati i da im se kuca prije ulaska u sobu.
Djeca postaju svjesna nepromjenjivosti spola, odnosno da će uvijek biti muškog ili ženskog spola i da to ne mogu promijeniti samom promjenom ponašanja. Dijete, primjerice, postaje svjesno da je i dalje dječak bez obzira na to što je odjenuo maminu haljinu. Šestogodišnjaci mogu postavljati pitanja o trudnoći, menstruaciji, spolnom ponašanju i o tome "kako se rade djeca". Zanima ih cijeli proces reprodukcije.
Roditelji trebaju imati na umu kako je spolnost prirodan dio života te biti spremni odgovarati na pitanja te pružiti informacije jednostavno i primjereno djetetovoj dobi. Bitno je ne izbjegavati pitanja o spolnosti, ne zastrašivati dijete te ni na koji način ne pobuditi sram zbog njegove spolnosti.

KASNO DJETINJSTVO (od osme do dvanaeste godine)


Osma godina je godina separacije u istospolne skupine. Dječaci i djevojčice ne druže se previše međusobno, što se odražava na to da djeca mogu imati simpatije, dečka ili curu, ali je to najčešće izvor srama i ne govori se nikome.
Deseta godina kod djevojčica je obično vrijeme romantične zaljubljenosti u starijeg mladića ili nekog odraslog muškarca i maštanja. Počinju pisati dnevnike, imati tajne te su okupirane romantikom i ljubavlju. To je i vrijeme kad obično počinje pubertet, razdoblje u kojem se javlja niz promjena koje završavaju postizanjem spolne zrelosti i sposobnošću reprodukcije. Djevojčicama rastu grudi, stidne dlačice te dobivaju mjesečnicu, dječacima se produbljuje glas, rastu genitalije i stidne dlačice. Povećava se svjesnost o vlastitom tijelu, pa djetetu može biti neugodno da ga roditelj ili osoba suprotnog spola vidi golog.

ADOLESCENCIJA (od trinaeste do šesnaeste godine)


Ovo je razdoblje života koje karakterizira povećan spolni interes. Za to postoji nekoliko razloga: tjelesne promjene, povećana razina spolnih hormona, povećano kulturološko naglašavanje spolnosti te vježbanje spolnih uloga odraslih. Spolno ponašanje sve više počinje poprimati značajke spolnog ponašanja odraslih osoba.
Spolnost sa sobom dovodi brojna pitanja, za koja je važno da mladi postave odrasloj osobi od povjerenja – to ne mora nužno biti roditelj, češće se odabiru tete, ujne, stričevi, kumovi…

Na fiziološkom planu razvijaju se sekundarne spolne karakteristike i kod dječaka i kod djevojčica, što postaje središtem njihova interesa. Ogledalo im je najbolji prijatelj i najgori neprijatelj. Neki postaju, upravo zbog toga, "popularni" u društvu vršnjaka.
Javlja se pojačano zanimanje za romantične veze i ljubavi prema vršnjacima, ali i prema nekim odraslim uzorima. Obično je to vrijeme prvih ljubavi koje se ne taje i oko kojih se otvoreno iskazuju emocije. Neki adolescenti uspostavljaju romantične veze ("hodanje") koje uključuju eksperimentiranje ljubljenjem, milovanjem preko odjeće, uzajamnu masturbaciju ili međusobno dodirivanje genitalija. Spolne aktivnosti obično se odvijaju u tajnosti, iako se mnoga iskustva prepričavaju u vršnjačkim skupinama.

Korišteni izvori:
materijali Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba
Vasta, haith, Miller: Dječja psihologija
_____________________________________________
članak napisala: Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
stručna radnica - psihologinja

preuzeto od Obiteljskog centra Virovitica



13.03.2011. u 18:32 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Arhiva >>

< ožujak, 2012  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?


Protiv Nasilja

Napravi svoju značku

Web Counter
Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kućanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemačkog:
Mag. Sanja Jović
- Prijevodi razni:
Kućanica u Japanu
Image Hosted by ImageShack.us
Buketić za Sanju, Zlicu i Kućanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.
Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.


Image Hosted by ImageShack.us


KORISNI LINKOVI:

Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoć, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoć
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnička delikvencija (uključujući savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetničkoj delikvenciji
Udruga Tić - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tić - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlično mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Đus
Đus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tičerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamović
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kućanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Đus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dođe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaćama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kućanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Čiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se