I knew a boy who would not share his bike.

ponedjeljak, 18.08.2008.

¤ TREBA ZNATI KAD JE KRAJ, TREBA ZNATI KAD JE NAJBOLJE

bože moj.
ja jednostavno nemam više volje niti snage da vodim i pišem blog i to je gotovo, pravo čudo, nakon nekih cirka 3 godine zadovoljavanja cijenjenog čitateljstva.

no et.
pišem ovaj post jer su me zamolili.a ja volim udovoljavati xD
a i čisto sumnjam da ću vam se stići javiti prije 1.9. još koji put.
jer kao što ste već informirani, jelte, ja vam odlazim.

>ou.jeeeej!<

u mom kvartu je bila eto takva nekakva plinska eksplozija, i neda mi se uopće pričati o frustriranim i bolesnim osobama koji se nezadovoljni svojim životom idu ubiti tako da raznesu pritom pol grada.želiš se ubiti? ubi se,ali ne moraš pritom naštetiti svima oko sebe.
ja na to kažem da je on očito malo isfrustriran svojom okolinom, ili je jelte, bio, no zapravo ga prezirem iz očitog razloga što sam oduvijek smatrala da se samo kukavice idu ubijati.
i nema većeg znaka ljudskog idiotizma kad osoba koja se ide ubit-preživi.
ti su mi najjači.

kako god da bilo, prošrvljala sam dakle ja po Gupčevoj, jer jelte, to bi bilo to mjesto gdje ja živim i mislim da je taj događaj postao vrlo zanimljiv materijal svim obližnjim pekarama,dućanima,frizerima,kioscima,kafićima jer kud god pođeš,pa makar išao kupit pljuge,novine,kruh,svi pričaju samo o tome.

sad ne znaš jel to jadno ili čist normalno pa se nije potrebno čuditi tomu,ali kako god okreneš,zanima me samo koliko dugo će se o tome pričati, jer nakon objave na televiziji, već idućeg dana ignorirala sam činjenicu da se oko mene ubijaju ljudi i da mi je taj čovjek zapravo donekle bio poznanik.

no dosta o tome.

jučer sam bila u melinu nakon dugo vremena,zapravo od njegovog preuređenja i dobro,nikad nisam previše visila po njemu,tu i tamo bi znala uzet pivicu pa ju cuclat negdje ispred.
bAt,
ono što me uvijek iznova čudi je što uvijek,uvijek, ali UVIJEK nekog sretneš i uvijek se, barem meni, dogodi da sretnem nekog kojeg zbog namjernih okolnosti jednostavno nisam dugo vidjela.[podcrtah riječ "namjernih"]
i dobro, sjedila sam s bivšim, koji mi je, oh pa da,sada frend i valjda mogu s bivšim otić na jebenu pivu, i naravno nalete dva frenda i onak, gledajući nas čudno skrpaju se i počne neka li-la zajebancija.
i sve divno krasno kad me jedan od dotičnih frendova pita jesmo li mi skupa, kako je čudno vidjeti nas opet zajedno, bla,bla,bla.
e
raspoloženje mi je otišlo u kurac istog trenutka.
pogledala sam bivšeg/frenda, i uputila mu pogled bježmo-odavde.
srećom, nisam ga morala previše moliti i moje želje su uskoro bile uslišene, a ja sam ispala ponovno negativka koja je nakon dugo vremena spala na to da ljudima mora objašnjavati da kad nakon 3 godine razvoja nekakvog odnosa IMAŠ PRAVO ostati s dotičnom osobom u dobrim odnosima jer khm, pa 3 godine nije malo i teško bi mi palo da tu osobu ne smijem više nikad vidjeti.vjerujte mi,pokušala sam xD

^.^''

i da još napomenem da sam završila s radom na benzinskoj i da sam zaradila ukupno 500 kn što je relativno oke jer od 14 dana, došla sam na pošteni rad tek nekih 8.tog dana proslavila sam s ekipom iz zegea na malo brutalniji način početak nove ere, iliti jelte-ljeto-ne-spominji-ljeto-iza-nas.
nisam se niš naspavala, a već sljedeći dan sam zjakala na nekakvom vjenčanju i pala u realtivnu depru vidjevši što je sve čovjek koji voli spreman učiniti za svoju voljenu.
kočije, konji,ples,torta,ljubljenje...haaaa.jako zanimljivo iskustvo,vjerujte mi.
zato i volim vjenčanja.

a i upoznala sam svećenika koji me je analizirao na blef i pogodio da ću jednog dana biti psiholog.xD
ha!
naime,ja sam rekla,idem na psihologiju ili ništa.nema druge opcije.

------



sada vas ostavljam u ovom nimalo interesantnom štivu jer mi se eto,jelte,moja najdraža kokoš vratila sa Bola i to se mora ić slavit.

pa eto, ostanite dobri kao što i jeste i...

prijem