prošo

zadnji post

Pozdrav svima........ Evo, došlo je vrijeme da napišem zadnji post. Premda je prošlo par mjeseci od zadnjeg puta kad sam nešto napisal i premda sam mislil da više nebum ništ pisal, odlučil sam napisati jedan oproštajni post. Više je razloga zašto sam tako odlučio. Kao prvo, blogovi su uvelike izgubili na popularnosti. Gledam malo blogove od frendova i ne sjećam se kad sam vidio neki novi post. Kao drugo i najvažnije, nekak sam izgubil inspiraciju. E sad, da drugi pišu postove, vjerojatno bi i ja više pisao. Ali ovako.......
Najvažnija vijest koja se desila u međuvremenu je svakako ta da sam upisal medicinu. Sad tek shvaćam kak sam bil blesav kaj sam samo na medicinu išel jer se lagano moglo destiti da se «poskliznem» jer je ove godine odaziv na medicinu bil dosta veći nego prijašnjih godina. Ali da ne duljim, upisal sam se u Zagreb i sad mogu uživati u ljetu. Zadnjem ljetu, kak mi se čini..... Kad smo već kod faksa, sutra idem u Zagreb da mi majstor uzme mjeru za krevet, da napravim radni stol i tak....... Trebalo bi preseliti i električni klavir ali za selidbu ima vremena. Za vrijeme boravka u Zagrebu bil bum kod bake. Ona bu bila vjerojatno na 3. katu, ja bum na 1. i 2. bil. Al to se još moramo dogovoriti.
Nadalje, poslije rođendana (15.8.) idem na more na Zlarin i tam bum se zadržal jedno vrijeme. Teta i bratići bi se trebali vratiti za to vrijeme u Zagreb i tam bum se sam baš opustil. Onak bum se legel na onu mrežu, pil bum hladnu pivicu, čital neku dobru knjigu i pustil bum mozak na pašu........
Bil sam u Makedoniji s tatom da posjetim rodbinu i mogu reći da je Makedonija prekrasna zemlja. Skopje je predivno, ali najviše mi se svidio Ohrid. To je pravo turistiško mjesto. Samo ću reći jedan podatak: obijal sam se u pol jedan u noći. Drugim riječima, sve je živo otvoreno do 5 ujutro, sve vrvi od turista. Makedonke su predivne žene. Jedino su mi dojam pokvarili albanski krajevi koji su puni smeća. Uopće me ne čudi što Makedonci i Albanci nemaju dobre odnose. Ali sve u svemu, zemlja me se jako dojmila, tamo imam super familiju i mogu reći da ću se sigurno vratiti.
Kaj se tiče pijanstva, mogu reći da se nisam previše napil poslije prijemnog. Pil sam pivice skoro svaki dan ali ništ posebno. Iznimka čini jedan petak kad sam se s meglom, gomzijom, benčekom i kompanijom uništil kod megline bake u dragoslavec selu. Ono, vjerojatno ste se barem jedanput probudili ujutro i pomislili: «prokleti alkohol........». E, ja sam tu rečenicu nakon te fešte izgovaral cijeli dan.
Skoro sam svaki dan na košarci na haklu. Žao mi je kaj više neću moći trenirati ko prijašnjih godine ali šta je tu je. Izabral sam jedan od najtežih fakulteta i sumnjam da bum imal puno vremena za hobije. A ne znam, vidjet ćemo.

Ljudi moji, šta reći....... Hvala svima koji su me čitali, koji su ostavljali komentare, koji su zajedno sa mnom proživljavali moje dogodovštive........ Blog ću ostaviti da se ponekad, dok bum malo veći, nasmijem svojim tekstovima. Svima želim puno sreće u životu, da budete veseli i zdravi, a vi meni držite fige da budem uspješan student i da vam čim češće dolazim u Čakovec. :-D :-D :-D :-D :-D :-D


Doviđenja, ili možda bolje reći

ZBOGOM

Na početku se ispričavam što nisam prije nikaj pisal ali stvarno mi se nije dalo. Evo, sad ću odraditi svoju štafetu (premda kasni već najmanje mjesec dana). Ali glavno da je stigla, zar ne? :-D
Ako nekome još nije jasno kaj je to štafeta, ja ću mu sada objasniti. U blogerskoj štafeti pišemo stvari o sebi za koje drugi ne znaju(npr. ko nam je dao ime, najljepši doživljaj u životu, što volimo, odnosno mrzimo........).
1. Kao mala beba sam bio nemoguć. Bil sam jako hiperaktivan. Stalno sam se deral i plakal, nikome nisam dal mira. Pa danu bi spaval, po noći bi vrištal iz petnih žila. Starci mi vele ne znaju kak bi podnijeli da su imali još jednu takvu bebu. To je možda jedan od razloga zašto nemam brata ni sestru.
2. Kad smo već kod ponašanja, čini se da sam se kao beba na neki način «ispucal». Naime, sad sam jako smirena osoba i stvarno nikad ne živčanim (osim na finalu školskog :-D :-D ). Do sad me još niko nije izbacil iz takta. Za sad...... :-D
3. Kao jako mali sam naučil cijelu «Ježevu kućicu» napamet.
4. Svi mi govore da sam «dobro srčeko», odnosno svima pokušavam udovoljiti, uvijek gledam prvo na druge, pa tek onda na sebe i jednostavno ne znam reći «ne». Na prvi pogled bi se moglo reći da je to pozitivna stvar ali ja to smatram kao jednu od svojih mana iz razloga što to neke osobe iskorištavaju. Ali takav sam, teško se mogu promijeniti........ Poslovica koja bi mene najbolje opisivala bila bi: «Ko tebe kamenom, ti njega kruhom». :-D
5. Ponekad sam jako brzoplet i smotan. :-D
6. Volim kuhati, prati suđe i usisavati tepihe.
7. Imam užasno velika stopala (broj 49,5). Zahvaljujući tome imao sam puno anegdota u svom životu. Npr., dosta često kad se upoznam s nekom curom i kad primjeti da imam veliku nogu onak me pita koji broj imam. Kad joj odgovorim, dosta se zna iznenaditi i pogled joj nekad pobjegne na, kako bi se izrazio, mjesto između glave i stopala. Neki mitovi nikad ne umiru...... :-D :-D :-D
8. Ne podnosim cigarete. Ako sam dulje vremena u jako zadimljenoj prostoriji počnu me užasno boljeti sinusi.
9. Volim imati dobre aftershaveove. Nije mi žao novaca koje dam za njih jer jednostavno volim fino mirišati.
10. Pravi sma vicomat. Ako se malo uhodam, mogo bi neprestano pričati viceve više od sat vremena.
11. Mogu dosta dobro oponašati druge osobe. Većina ih ni ne zna da ih oponašam jer da znaju, mislim da bi se malkine uvrijedili....... :-D
12. Najdraži broj mi je je 7, a najdraža boja plava.
13. Volim pratiti politiku i događaje vezane uz nju.
14. Volim gledati crtiće. Najbolji su mi definitivno bili Dexters laboratory i Ed, Edd & Eddy. Jako sam voljel Brzu trkačicu. Stvarni mi je žal tog vuka bilo, nikak nije mogel primiti tu pticu. Ali za one koji ne znaju, čovjek koji je izmislil taj crtić napravil je zadnju epizodu u kojoj je taj vuk ipak uspel primiti tu pticu i onak ju je ispekel i sočnu ju je pojel.
15. Imam odličan odnos sa starcima (stvarno se sve možemo dogovoriti i možemo o svemu razgovarati) i stvarno ne kužim ljude koji svoje roditelje ne mogu smisliti.
16. Ne volim baš piti po subotama ali kad svi piju, onda se ja s njima solidariziram. Najviše volim miješati pića kao što su whisky-cola, juice-vodka, gin-tonic........ Mnogi ljudi me ne kuže kak to mogu piti jer se npr. za jednu whisky-colu mogu kupiti 3 gemišta. Ali mislim da je bolje piti da donekle možeš uživati u onomu što piješ nego da se pije samo zato da se napije i da se pritom potroši čim manje love (mislim da su jutarnji mamurluci nakon ribara svakom poznati).
17. Najskuplja stvar koju sam u životu kupil je električni yamahin klavir za kojeg sam šparal od malih nogu (kupil sam ga prije jedno 3 godine). Bil je dosta skup ali mogu reći da je vrijedil svake lipe. To mi je ujedno i najdraža stvar koju imam.
18. Volim ići u kladionicu ali ne zato da zaradim neku lovu nego zato jer volim sport i zabavno mi je pratiti razultate. S prijateljom Wugyem sam doživel već tolko pušiona u toj kladionici ali nama je to sve zabavno i uvijek kad popušimo se od srca nasmijemo.
19. Obožavam more, a posebno volim roniti.
20. Jako volim pjevati.
21. U životu od hobija imam 2 velike ljubavi. To su košarka (odnosno sport općenito) i glazba.
22. Ove sam godine krenul u plesnu školu. Trebam naučiti plesati prije maturalne zabave.
23. Košarku igram od svojih malih nogu. Još dok sam bil u kolicima, tata bi me okrenul kolica da imam pogled prema košu i onda bi ga gledal kak hakla s dečkima. Onda mi se vjerojatno uvukla pod kožu.
24. Obožavam gledati sport na telki. Osim košarke, najviše volim gledati tenis, nogomet i rukomet. Volim gledati i druge sportove ali ne u tolikoj mjeri (izuzetak su umjetničko klizanje, kriket, golf, dizanje utega i tomu slično........).
25. Kao mali sam jako voljel igrati šah. Dok sam bil kod bake i dede na ljetnim praznicima, s dedom bi odigral barem po desetak partija dnevno. I NIKAK GA NISAM MOGEL POBIJEDITI. I tak je to trajalo par godina, da bi ga prije 3-4 godine nekak uspjel dobiti. I onda jednostavno nisam više imal motiva za igranjem. Ne znam...... Žao mi je kaj više ne igram tak často ali šta je tu je.
26. Jako volim učiti igrati kartaške igre ali ne i igrati. Bela mi je npr. predosadna. Ne mogu odigrati više od 3 parije za redom. Znam kartati sve osim bridga, trešete i lore (naravno, ovdje mislim na malo poznatije igre). Briškulu bi se moral malo podsjetiti ali znam one osnove. Najviše volim kartati preferans. Znači volim učiti kartaške igre ali ne volim se dugo kartati jer mi brzo dosadi. Malo čudno ali šta ćeš...... :-D
27. Kao osnovnoškolac sam bil pravi pokemon majstor. Znal sam sve pokemone na pamet (svih 256). Sad im još većini znam imena. Stvarno sam bil lud za njima. Na kartaškoj pokemon ligi sam bil car, ilitiga, kak bi ja to danas rekel, pokemon idol. Joj, dok se toga sjetim...... Majko moja........ :-DDDDDDDDD



pozz

školsko prvenstvo u košarci

Evo , da i ovo ovjekovječimo........ Utorak je bio dan za pamćenje. Osvojili smo 1. mjesto na županijskom prvenstvu u košarci. Neki će misliti da to samo po sebi možda nije neki nevjerojatan uspjeh, ali za svakog košarkaša gimnazije to je, vjerujem, svakako utakmica sezone.
Ova utakmica za mene je osobno imala veliko značenje. Naime, prošle godine nas je ekonomska naprosto PONIZILA i stvarno sam bio duboko razočaran i obećao sam sam sebi da ću im vratiti za taj poraz. Teško je to kad misliš na jednu utakmicu cijelu sezonu i onda tak izgubiš, u tih pol sata ti se sve sruši, vidiš kak s drugi vesele, a ti im moraš dati ruku, priznati da su bili bolji....... Nije to lako. Nadalje, ove godine sam kapetan svoje ekipe (pošto sam jedini maturant u ekipi) i ja to shvaćam kao jednu dosta veliku odgovornost. Kako se približavao datum utakmice, često sam mislio što bi se moglo dogoditi. Jako sam želio tu zlatnu medalju. Osvojili smo mi prvenstvo i prije 2 godine ali to nije isto. Onda su igrali Geček, Jura i Megla i oni su bili «glavni» u toj ekipi, oni su trebali «povući» dok je trebalo, oni su snosili odgovornost za utakmice. Ove godine se situacija bitno promijenila tim više što sam jedini maturant u ekipi.
Ujutro sam oko 8 sati došao u dvoranu i vidio sam većinu suigrača ali i protivnika. Svi smo se pozdravili, malo smo čavrljali o stvarima koje nisu bile vezane uz košarku, vjerojatno da malo razbijemo nervozu. Nakon izvučenih parova, saznali smo da igramo 2. utakmicu protiv graditeljske što me jako razveselilo jer je TIOŠ imao jaku ekipu (to je na kraju krajeva i rezultat pokazao). Ekonomska je pobijedila TIOŠ samo nekoliko koševa razlike. Moram priznati da sam htio da pobijedi Ekonomska jer je to nekak već postala tradicija ali i zato da im vratim za prošlu godinu. Graditeljsku smo bez većih problema pobijedili (Sandi i ja smo baš dobro zakucali :-D ). Nakon cura i utakmice za 3. mjesto slijedilo je finale. Da sad previše ne duljim, većina utakmice se igrala «na nož». Mogli su dobiti i jedni i drugi. Na kraju smo imali možda malo više sreće i staloženosti. Tako je to u sportu. Mislim da smo odigrali jedno dobro i napeto finale (za razliku od prošle godine) koje je, vjerujem, bilo lijepo za vidjeti. Mislim da sam opravdao svoju kapetansku dužnost i mislim da sam uspješno motivirao svoje igrače (Jura, u tome si mi uzor :-D ). Poslije su mi rekli da sam čak malo i pretjeral u «pokušajima motiviranja» suigrača ali ni meni baš nije bilo svejedno kad mi suigrač fula zicer, a gubimo 2 razlike. Bilo kako bilo, poslije smo svi skupa otišli u King, naručili smo si pizze i ja sam kao kapetan obrnul rundu piva. Za stolom je vladala vesela atmosfera, raspravljali smo o utakmici i košarci općenito. Nakon toga, svatko je otišao svojoj kući na ZASLUŽENI odmor.
Regija je u drugi petak. Za druge škole ne znam, ali znam da je Vraždin ima užasno dobru ekipu (prva petorka Vindije igra za tu školu, a Vindija se natječe u A-2 ligi) i realno će oni biti prvaci države. Mi se njih ne bojimo i ne mislimo se predati ali pitanje je da li uopće imamo šanse. Dečki su stvarno jako uigrani, imaju par treninga dnevno i teško da im na regiji može netko ozbiljnije zaprijetiti. Naša prva ekipa (u klubu u kojem treniram) se dosta mučila s njima u A-2 ligi i nismo ih baš lagano pobijedili.
Na kraju bi želio zahvaliti svim svojim suigračima što su me prihvatili kao svojeg kapetana i vođu, treneru Stevici koji je postavil dobru taktiku, profesoru Siladiju koji nas košarkaše dosta preferira, naijačima i navijačicama koji su iz sveg glasa navijali za Gimku (pa i pod cijenu da dobe neopravdani sat :-D ) i svima onima koji nisu bili u mogućnosti doći gledati tekmu ali su mislima bili uz nas.


To bi bilo sve....... Pozdrav

SRETNA NOVA GODINA i ponešto o mojoj bolesti

Na početku bi svima želio poželjeti uspješnu 2007. godinu, puno ljubavi, zdrablja, sreće i svega što si sami poželite. Ovdje bi posebno apelirao na maturante kojima želim da se upišu na željeni fakultet.

NOVA GODINA
E, sad na malo veselije teme.......
S curama sam se našel kod hotela, te smo polako krenuli prema kafiću u kojem smo trebali proslaviti novu. Nisam se baš na početku najbolje «snašel» u tom ženskom društvu jer su cure počele pričati o tome što su obukle, koju vrstu maskare su koristile, da li je njihovo sjajilo naručeno u oriflame kozmetici, te da li su i u kolikoj količini koristile korektor.
Kad smo došli u taj prostor gdje smo slavili novu, imao sam što vidjeti....... Ostali dečki su bili obučeni u odijela i kravate, a ja sam ko zadnja selječina imal obučenu nike majcu i samterice....... Osjećal sam se ko zadnja budala....... Uzmem ja mobitel i nazovem tatu: «Čuj, stari, daj molim te, skoči po mene da me odbaciš doma da si obučem odijelo.» Stari:»Evo me, stižem za 5 min.» Tak sam se ja obukel i vratil natrag. Nisam baš hvalisavac ali moram reći da mi je većina cura rekla da mi odijelo od svih prisutnih najbolje stoji i da sam im tak u odijelu najzgodniji. Hvala vam cure, stvarno ste mi te večeri podigle ego.......
Puno se nazdravljalo, plesalo (Maša, nema nam ravnih na plesnom podiju!!), čestitalo i tak...... Poslije sam otišel do IN-a malo pogledati koga ima. A kaj da velim, svi su pili, svi su svakoga častili. Ja se, začudo, nisam baš jako napil, vjerojatno zato jer sam se dobro isplesal pa je sve alkoholno «otišlo van». Jedna od boljih novih godina, u svakom slučaju. Dok dobim slike budem ih stavil u novi post.


MOJA BOLEST
Meni osobno nova godina nija baš najbolje počela zato jer sam u utorak poslije ručka počel osjećati jaku mučninu. Nakon toga sam cijeli popodnevni meni «izbacil» iz sebe i mislil sam da sam samo nekaj pokvareno pojel i da bu sad dobro (ja sam to sebi protumačil na način da tijesto nije dosta bilo skuhano)...... Skuhal sam si čaj, pijuckal ga, usput gledajući gospodare prstenova i veseleći se prvom treningu u novoj polusezoni na koji sam trebao navečer ići. Ali čim sam popil čaj, nešto se čudno počelo dešavati. Opet me užasno počelo «napuhivati», te sam za pol minute zahvaljival Bogu da sam uspel doći do WC-a i da nisam taj čaj izbacil na fotelju u dnevnoj sobi. Sad mi je već postalo čudno. Nikad mi se tak nekaj nije dešavalo. Obično sam povraćal onda kad sam nešt pokvareno pojel, al za ovaj čaj se stvarno nisam nadal. Bilo kako bilo, javim ja treneru da nebum došel na trening. Sigurno si je mislil da se tak osjećam zbog posljedica novogodišnje noći ali to ne može biti jer mi je u ponedjeljak i utorak (do toga ručka) bilo super. I tak legnem ja spavati kad ono, odjedanput sam polako počel osjećati glavobolju. Uzmem ja toplomjer, izmjerim temperaturu i imam kaj vidjeti...... 38,6°C. Nazovem ja tatu da me s posla dođe pogledati jer sam se, moram priznati, malo preplašil. Kaj god sam popil, odma sam «izbacil van», temperatura mi je počela rasti....... Sve u svemu, tata mi je donesel neke tablete koje sam popil uz jako male količine vode da smanjim rizik da se opet sve to ne izađe "na vidjelo". Pitam ja tatu: «Čuj, a kaj ako se opet ispovraćam?», a na to mi on odgovori: «Onda te vozim na infektologiju da ti daju infuziju.» E sad su stvari počele biti malo ozbiljnije. Da sad ne duljim, na svu sreću, nisam ponovo povraćal (bar tu noć) tak da nisam moral u bolnicu ali mi je svejedno ta noć bila jedna od najgorih u životu. Boljela me glava, želudac, nisam ni oka sklopil.......
Drugi dan mi je bilo malo bolje, čak sam mogel piti malo čaja bez imalo straha. Nastavil sam piti tablete, temperatura mi je polako počela padati i sad se već bolje osjećam. Već 2 i pol dana ništ nisam pojel, toplo se nadam da bum si sutra navačer nekaj malo prigricnul. Ne znam kad bum se do kraja oporavil. Nadam se da bu mi drugi tjedan bolje i da bum počel trenirati. Stvarno moram sad zapeti s tim treninzima jer je 23.1. školsko i za to MORAM biti spreman.
Uglavnom, čajeva mi je već dosta do kraja života!!! Fuj!!!! Poslije utakimce uvijek s ekipom idemo na pijaču i ja si uvijek naručim čaj. Ali više neću!!!!! Sad budem si drugi put naručil pivo (iako ga NE PODNOSIM) iz protesta prema čaju. Evo, toliko o tome......
P.S. čul sam da hara neka viroza i vrlo je moguće da sam je upravo ja pokupil (vjerojatno u malo "težem obliku"). svima savjetujem da se čuvaju da slučajno ne prođu kroz sve ovo gore navedeno........



pozz

SRETAN BOŽIĆ i primjeri najbizarnijih narodnjačkih stihova

Pozdrav svima. Na početku bi svima poželio sretan i blagoslovljen Božić. Dalje, bliži nam se Nova godina. Nadam se da imate gdi biti. Ja bum najvjerojatnije u rock caffe-u s ekipom. Ma glavno da se ima gdi biti od 7 do pol 12. Onda se kasnije ide na trg, a potom kud nas alkohol odnese. Kad smo već kod alkohola, moram reći da sam se u subotu TAK napil da za sebe nisam znal. Naime, s ekipom smo u Pilku išli proslaviti kraj polusezone. Nakon večere (koja je bila prefina- bravo Medica, svaka čast na odabranom meniju) smo počeli piti vino i tak je sve počelo....... Medica (suigrač koji nas je sve slikal i koji je, moram to reći, jedna predivna osoba) je rekel da sam na negdje pol poslikanih slika. Dok ih dobim, stavil budem ih na blog. Ja niti ne znam kaj sam ja to sve radil da sam završil na 25 slika od njih 50. Sve se bojim........ Na toj fešti sam bil do negdje 12-pol 1, a potom sam htel otići frendici na rođendan, ali ne znam kak sam i zakaj završil u Colloseumu. I onda ne znam kaj je bilo. Stvarno se ne sjećam. Došel sam doma u kasnim satima. Probudil sam se oko pol 1 i imal sam strahovitu glavobolju. Osjećal sam se ko ofucana spužva. Ovi su mi se frendovi smijali. Al dobro, šta ćeš.... I to je život. Ovim putem bih želio pozdraviti cijelu svoju ekipu (posebno Samira koji nam je svima dal poklone). Dečki, nadam se da će nam ovaj drugi dio sezone biti isto tak dobar i uspješan kao što je bio i ovaj, ako ne i bolji.
Sad sam upravo došel sa bazena, bil sam u sauni da si malo pročistim sinuse. Tak sam iscrpljen...... Idem sad malo odspavati. Ako se probudim u neko pristojno vrijeme, idem malo do GOC-a da vidim kakav bu plesnjak.
U prošlom postu sam napisal nekaj o najneobičnijim tekstovima na hrvatskoj estradi. U ovom postu bum malo pisal o najbizarnijim narodnjačkim pjesmama. Pa krenimo:
Lako su pamtljivi, obavezno rimovani i uvijek aktualni stihovi nekoga će dirnuti u srce, nekoga nasmijati, a nekoga šokirati.


Kuče laje, a ja mislim ti si,
otišo si, sarmu probo nisi!

Pjesnik je očito imao namjeru poigrati se s dobro poznatim putovanjem ljubavi kroz unutarnje organe. Ljubav je najčešća tema turbo folk pjesama, pa tako i ove............ Naravno, najvažnije je da se stihovi rimuju.... Ako su još pisani u desetercu(kao ovaj)........ Stvarno te mogu dirnuti u srce...... :-D :-D

Moja mala nema prednji zubi,
kad me ljubi, jezikom me ubi...


Ovome je sigurno teško u životu......

Ti ode na zeleno, ja osta na crveno,
rastavi nas semafooor...

Tu je jako čudno što nema rime. Ali je svejedno jako efektno.... :-D :-D

Rodno mesto Banja Luka, jedem ćevap s mnogo luka,
u Beču sam gastarbajter, u krevetu pravi fajter!


Iz samo dva stiha saznajemo njegovo porijeklo, trenutnu adresu i zanimanje, omiljeno jelo i seksualne sklonosti. Zato cure, što čekate? ;-D

Skočit ću sa sedmoga sprata,
rodila mi žena, a ja nisam tata!

Wtf?!?!?! :-D :-D

Ajde, Jelo, šmrči belo,
Pa nek vidi celo selo!


Ne znam dal sam jedini, al ja stvarno ne kužim što je pjesnik htio reći.......


Šta će meni venčanje i žena
kad sa tuđom živim bez problema?

I dok neki smišljaju žalopojke kojima će izraziti nesretnu ljubav i originalne epitete koji su dostojni njegove drage, ovaj se frajer pomirio sa sudbinom i, na kraju krajeva, našao bolje rješenje.

Izvukla si ciglu iz temelja ljubavi naše,
samo deca ostaše.
Beton i malter na srcu ti piše,
stupovi od tuge se iskriviše,
vaservaga kaže da sa mnom teraš šegu,
dabogda dobila pesak u bubregu.

Evo jednog primjera nesretne zidarske ljubavi. Ali vidi se da je dosta agresivno nastrojen..... Djevojke, čuvajte se pijeska.


Ja te volim, ja te obožavam,
ja bih s tobom da se razmnožavam.

Kratko i jasno. In medias res. :-D

Mala moja, dođi da sviramo malkice,
ja dok sviram, ti mi skini gaćice.

Moj se dragi u autu voza, a ja jadna u šumi kod koza!


Zašto se ona našla u šumi kod koza, možda nema ni smisla istraživati!






Na kraju bi samo dodao da ne mogu vjerovati da su neki mladi (odnosno moji vršnjaci) impresionirani ovim stihovima, kako smatraju da se u ovim tekstovima može naći smisao života, da oni govore o životu i tome slično........ Meni je to nepojmljivo. Ali dobro, dobra strana svega toga je da se DOOOOBRO možemo nasmijati kad čitamo te «dubokoumne» stihove.


pozdrav

nešto o feminizmu i nešto o najneobičnijim tekstovi na hrvatskoj estradi

Ej ljudovi...... Evo, da nekaj napišem...... Ne znam zakaj mi je maknuta slika duplića, samo je jednoga dana nestala. Tak da ono, ko ga je vidio, vidio je...... Kolko je ovaj štrak dobro došel, sad tek vidio kolko je negativnih posljedica donio. Npr., pišu se 5-6 testova tjedno i tako dalje. Al nema veze, bumo i to nekak preživjeli.
Prije 2 posta sam napisal da će nešto više pisati o feministkinjama ali sam nekak izgubil inspiraciju. Ukratko, jako me razljutila jedna gospođa iz udruge B.a.B.e. koja je pričala dosta toga protiv pripadnika muškog spola (bila je neka tema povezana sa zlostavljanjem žena). Mislim, da se raumijemo, ja to ni najmanje ne odobravam i smatram da su one muške osobe koje dignu ruku na ženu prave kukavice i da ih treba tak natamburati da im to više nikad ne padne na pamet. Slažem se s feminističkom ideologijem ali od određenih granica (tj. slažem se da žena i muškarac budu ravnopravni). Danas, na žalost, ima dosta žena koje se «bore» za istrebljenje muškog roda i to me smeta. Pa dok mi takva osoba dođe i kaže da su za sve su krivi muškarci, da su svi isti, da ovo, da ono...... Mislim, svatko ima pravo na svoje mišljenje ali čekaj malo!!! Ako je ta osoba (u ovom slučaju malo «ekstremnija» feministkinja) bila jednom davno povrijeđena (tj. ako ju je neka muška osoba zlostavljala), NE ZNAČI da su svi drugi isti i isto tako NE ZNAČI da sve muškarce treba istrijebiti sa ovog planeta. Toliko o tome.


Naišel sam na jednu stranicu na kojoj su izabrani najgluplji tekstovi koji su ikad izmišljeni u pjesmama........ Pa krenimo redom.......

Nježno me gleda moja metresa
i smiješi preko miješanog mesa.
O, nikom ne dam tu ljubav staru –
šapćem joj iznad šnicle na žaru.


Premda je teško za povjerovati, autor ovih riječi je legendarni Arsen Dedić. Ne znam, možda je već toliko tema «iscrpio» da je napisao lirski tekst o ručku. Ali, mislim, bolje napisati 20 pjesama na isti kalup o ljubavi ili o prijateljstvu nego jednu ovakvu totalno nerazumljivu.

Slatkice, slatkice, ne zbijaj sa mnom šale,
Mogle bi ti gaćice pasti na sandale, pasti na sandale.


Ovaj «genijalni» tekst djelo je jednog dosta anonimnog benda koji se zove Bumerang. Ne znam, moža su ovim tekstom htjeli privući više slušatelja. Zato cure, pazite što radite. Ne provocirajte dečke!!!!

Minus i plus, ko' Amer i Rus,
U mom svijetu ti si korov, a ja hibiskus.

Vrhunac lirskog stvaralaštva na hrvatskoj estradi........... Pa ne kužim, kak neko ovo može napisati? Predložio bi autorima da naprave proširenu verziju za novu pjevačicu Magazina s dodanim stihovima: Rame i kuk, k'o srna i vuk, ja sam mirišljavi cvijet, a ti smrdljivi luk.

Sve oko mene je grijeh, vrijeme je, morat' ću poć',
kao Atlantida tonem u noć,
sve oko mene je grijeh, vrijeme je, morat ću poć,
kao Titanic nestajem u noć'


Ovdje se vidi jedna nevjerojatna asocijativna povezanost. Jer, ne znam koliko bi ljudi uspoređivalo Atlantidu i Titanic....... Autor ovih stihova je Colonia.

Živim, živim, a ničega nemam, pijem, pušim, loše mi se sprema,
Ni me briga, nek' sam zdrav,
Iako sam podstanar, živim kao ministar


sve kužim, ali mi nije jasno po čemu to ova osoba živi kao ministar, a pije puši i živi kao podstanar?! Možda je u ovoj kitici sadržana jedna duboka misao, odnosno da naši političari tako žive. Ne znam, stvarno mi ništ drugo ne pada na pamet......

Svako jutro moja draga rano ustaje, rano ustaje, ali bez mene,
Pliva prsno, pliva leđno, pliva butterfly, al' ja vam nisam taj.

e, još da zna plivati kraul.............

Sada nemoj biti pametna, sada nemoj biti najbolja,
Nemoj biti lijepa, nemoj biti najljepša, tamo lijevo, tamo ti je kuhinja.


E, zbog ovih stihova mi je jasno zašto ima feminizma............

Ne može nam ništa KGB, ne može nam ništa CIA,
Ne može nam ništa FBI, ni'ko, ni'ko, aj, aj, aj…

A šta drugo reći nego to da je rima fenomenalna. Ni Sergej Jesenjin se je nebi postidio.......

Sugar, honey, dečko moj (good boy),
medeni poljubac je tvoj


A što drugo reći nego- maestralno spajanje engleskog i hrvatskog riječnika.......

I za kraj cijela pjesma...... Već pogađate...... Milo moje. Nakon što se u prvom stihu svađa sam sa sobom čije je milo, njegovo ili njene mame, u sljedećem se već pita voli li ga ona. U trećem kombinira prvi i drugi stih (svađu čije je milo i pitanje voli li ga ona).


Ne znam, možda vi shvaćate «dubokoumnost» ovih stihova ali ja mislim da to nikad neću moći.......



pozdrav

brat blizanac

Ako nise znali, imam brata blizanca. Doduše, ne zamjeram vam ako niste znali jer sam ja saznal da ga imam prije par dana. Priča počinje ovako........
Na početku ljeta, dobim ja poruku od frendica iz razreda: «Prošev, pa ti si na svim autobusima u Zadru!!!!». Dok sam pročital poruku, samo sam se nasmijal zbog toga jer sam mislil da me malo zafrkavaju. I tak...... Ja to zaboravim. Ovaj tjedan ja opet dobim poruku od jedne druge frendice koja je bila u zadru (bila je na onom tečaju sprachdiplome) koja kaže: «Prošev, tvoja slika je na većini autobusa u Zadru!!!». E sad mi je stvarno bilo čudno........... Ja joj odgovorim da joj ne vjerujem. Ona meni natrag odgovori da bude «me» poslikala pa bude mi onda pokazala. I u utorak dođe ona s mobitelom i pokaže sliku......... Ljudi, daj pogledajte ovog dječaka ovdje i recite na koga vas podsjeća......... Nebrem vjerovati kolko mi je (kolko sam mu) sličan!!!!!

Tak da ono...... Ako danas-sutra u 24 sata pročitate da su radi pokusa razdvojeni blizanci odmah nakon rođenja, nemojte se začuditi. Hehe........

P.S. hvala shine i kiki koje su mi poslale slike prek icq-a

"pješčani sat mi nejde dobro!! kasni 3 zrnca!!"

Opet sam bolestan, doduše, u puno blažim okolnostima nego kad sam prošli put bil (3 dana prije rođendana). U jednu ruku budem se dobro odmoril, al u drugu ruku mi je već dosta te temperature koju nikak nebrem skinuti. Općenito nisam baš najotporniji na određene antigene ali šta je tu je. Sinusi me već bole 2 tjedna i od onda kad me počnu boljeti, samo čekam trenutak kad bum dobil temperaturu. I onda je tak. Nekad bolest traje duže, nekad kraće. Dobro, danas mi je već puno bolje i nadam se da sutra-preksutra više nebum imal temperaturu. Al ono, nebrem spavati po noći jer mi je nos konstantno pun, od brisanja nosa mi se već malo koža ogulila, u roku od tjedan dana sam potrošil cijeli onaj paket (10 komada) K+ konzum dvoslojni 100% celulozni toalet papir, ne znam kolko maramica (od tog papira kaj sam potrošil bi se valjda dalo napuniti cijeli onaj kontenjer za reciklažu papira). Hvala Bogu kaj imam operil zahvaljujući kojem bar MALO mogu odspavati (naravno, dok mi se nos opet ne napuni). I tak....... Ukratko, jedva čekam da ozdravim.
Televizije sam se nagledal za cijeli mjesec. Stvarno, cijeli dan visim pred ekranom. Ujutro gledam neke meni dobre serije, a popodne počne tenis. A kad smo već kod sporta, moram izraziti žaljenje za Pipačima koji na žalost nisu uspjeli pobijediti s više od 6 golova razlike za prolazak dalje, ali su barem pobijedili. To je bitno. Bravo dečki, svaka čast, samo nastavite s dobrim igrama!! Dalje, danas smo pobijedili Izrael sa 3:4(nogomet). Ja ne znam, ne da kritiziram našeg golmana ali čekaj malo, čovječe, Izraelci su imali 4 šuta na gol, frajer je popušil 3 komada(uz jedan FENOMENALNI SKORO-auto gol Šimunića). Nakon kaj su ovi poveli s 1:0 na takav način, ne znam kak, ali sam nekak uspjel «nadjačati» promuklost te sam Josipa «počastil» s riječima o kojima u ovom trenutku nebi pisal. Nakon toga me grlo stravično boljelo pa sam Josipa JOŠ VIŠE «častil» s komentarima, koje bih, kako sam već rekao, zadržao za sebe. Ali pobijedili smo, to je glavno, idemo na prvo mjesto u skupini!!! Cibona je zgubila od Partizana nakon 2 produžetka. A kaj da velim........ Ovi su imali takvu podršku navijača da je to stvarno nešto nevjerojatno. Balkanci imaju valjda nekakvog «talenta» za navijanje. Jako mi je žao kaj je Cibona izgubila ali ako gledam sa sportske strane, nije praktički ni jednom «vodila» utakmicu i mislim da zbog toga preba priznati da su domaćini bili, na žalost, nešto uspjšniji. Ali u Zagrebu ih očekuje pravi pakao i jako se radujem toj utakmici.
Osim što gledam TV, malo sam nastavil čitati Krležu i čovjeku stvarno «dugujem ispriku». Evo, čim sam ga više čital, tim mi je postajal zanimljiviji. Onaj njegov cinizam mi je fenomenalan. Čovjek je stvarno bil, kak bi se reklo, čovjek ispred svog vremena. Kako on kuri to «visoko» društvo, kak ih ismijava (trenutno čitam «Na rubu pameti»)....... Evo, stvarno, imam se potrebu ispričati jednom od najgenijalnijih pisaca u hrvatskoj književnosti. Evo, kao mali znak isprike, svakome preporučam da si ga tu i tamo pročita. Sad prek ferija namjeravam još neka njegova djela pročitati. A dobro, to sam, doduše, rekel i za Dostojevskog kad sam pročital «Zločin i kaznu» ali....... Ma, glavno da imam dobru volju. Otom potom..........
Evo, to bi bilo za sad to. Imal sam u planu još pisati o feministkinjama ali o njima budem nekom drugom prilikom. To mi nek stoji kao neki podsjetnik.





Pozdrav od Andrejčeka

konačno post.............

Dakle........... Da udovoljim pojedinim ljudima, odlučio sam napisati novi post. Kao što to već obično biva, jako dugo nisam napisal nikaj novoga, pa se dosta toga novoga dogodilo u međuvremenu. Evo, prvo mi na pamet pada rukomet(da vas podsjetim, hrvatska repka osvojila je 1. mjesto na super kupu i dodala je još jedan pehar u svoju bogatu kolekciju). Stvarno, dečki, svaka vam čast, užitak vas je gledati. Od onih nevjerojatnih šuteva i dodavanja Ivana Balića, pa do strahovitih šuteva Blaženka Lackovića koje golman najčešće samo isprati pogledom i pritom valjda zahvaljuje Bogu što ga nije pogodila. Pa onda onaj «jadnik» Igor Vori kojeg Lino Červar, čini se, ima na piku. Sve mu je on kriv........... I dok vidim taj kolektiv i dok vidim da dečki giljaju za svaku loptu, onda je užitak gledati taj fenomenalni sport(premda su nam, ruku na srce, jako često «pružali» infarktne završnice u kojima sam valjda izgubil 3 i pol godine života). Ali dobro, nije mi žao. Dečki, najjači ste!!!!!
Jučer i prekjučer, dok sam bil kod bake, sam malo pogledal big brothera. Pa to nebreš vjerovati..... Kako su to glupi ljudi. Al dobro...... Onu žensku, mislim da se zove Tanja, je ostavil dečko i tam se plakala kaj da bude bila ustreljena za 2 i pol minute. Ma katastrofa...........
Danas je pal prvi snijeg, a klinci su TAK popušili............ Oni, svi su se otišli van grudati al, na njihovu žalost, taj snijeg nije bil tak dogog vijeka. Bit će bolje drugi put.
Za lektiru za seminar sam dobil Krležu. E, KAKO JE TO DOSADNO!!!!! Ono, sigurno vam se to već događalo, da neko vrijeme čitate nekaj, a nemate pojma kaj ste pročitali. E pa to se upravo meni događa kad čitam Krležu. A kao, svi «intelektualci» bi ga trebali pročitati....... Ma mislim.........
Nadalje, sad bu malo problem ići van jer je zima pa se više nebre ići u park. Ostaju nam samo kafići usred grada koji mi tak ponekad idu na živce...... Glupo mi je ići van ako se nebre normalno komunicirati s ljudima zbog glazbe koja je stvarno preglasna.
U ponedjeljak idem u vojni ured na regrutaciju. Baš me zanima di budu me smjestili. Moje frendove su «smjestili» u topništvo i pješadiju. Kad smo na vojnom pregledu trebali zaokružiti što bi željeli biti, ja sam zaokružil da bi htel svirali trubicu. Možda me i tam stave. Tko zna............. Tak i tak bu ta vojska već ukinuta dok dođe vrijeme da idem u nju.
Sutra vjerojatno idem na Borata. Baš me zanima. Čul sam da je fenomenalan. Al kad sam već kod toga, taj Ali-G je stvarno legenda. Navodno je završil povijest na cambridge-u s 5. Al dobro, ruku na srce, nebre nekva budala sam tak postati popularna i da na takav način osvoji publiku. Premda u današnjem svijetu ima primjera kad su neki ljudi na nekim visokim društvenim ljestvicama na kojima možda nebi trebali biti.......... Ali dobro, tako je to u životu.
I za kraj....... U zadnje vrijeme mi je neki «frajer» pod nadimkom 23 počel ostavljati glupe i besmislene komentare na blog. E pa, «frajeru», ovaj blog nije lektira da ga moraš čitati, pa ako ti se ne sviđa, ODJEBI (to vrijedi i za ostale kojima ja možda idem na živce ili tomu slično). Ja sam siguran da ja tebi, ko god da si, ništ nisam napravil. Ja prihvaćam neke kritike ali koje su argumentirane i koje imaju smisla. Kad vidim tvoj komentar, samo ga budem obrisal. Ne zato da ga drugi ne vide nego zato jer to kaj pišeš nema smisla tak da se ne moraš previše truditi oko toga.



Toliko od mene........ sayonara

još jedna subotnja večer

Evo, došel sam doma po ne znam koji put u subotu navečer(ili ujutro), svejedno........ I ono, stvarno se pitam dal se neko uopće može zabaviti, a da se ne napije....... Gledam ljude tam kod IN-a, jedan pijaniji od drugoga. Da ih nije lijepo za vidjeti, to nije nikakva tajna, ni nikakva novost. S druge strane, gledam ljude koji nisu pijani. Svi su nekak snuždeni, govore da im je to još jedna jadna subota, da bolje da uopće nisu došli van...... Pa se stvarno pitam dal se danas mladi mogu zabaviti bez alkohola. Ne mislim sad držati neke prodike zbog toga jer ja ne odskačem od pravila. I ja sam se napil i mogu reći da sam se bolje zabavil kad sam bil pijan nego kad sam bil trijezan........ Ne znam, u tom Čakovcu ima 4 i pol kafića u kojima se ne može razgovarati jer je muzika tak glasna da su bubnjići na rubu pucanja. I kaj onda? Uzme se litra i voda i RASPALI. Žalosno. Općenito je žalosno da se za mlade ne može napraviti neko «normalno» mjesto okupljanja gdje bi se MOŽDA moglo zabaviti bez da se nešto popije. Evo, kad već mislim o tom alkoholu i kad se sve zbroji i oduzme, stvarno ne znam dal se stvarno isplati napiti ko majka......... S jedne strane je onaj lažni osjećaj hrabrosti, sigurnosti, samopouzdanja koji traje samo oko sat vremena. Al onda dolazi i druga strana medalje. Drugo jutro ne znaš s kim si bil(a) i kaj si radil(a), nisi siguran(na) dal si nekome nešt rekel, a da to nisi mislil, a da ne govorim o jutarnjem mamurluku o kojem vjerojatno ne treba puno govoriti. Ne znam, nisam danas baš raspoložen, zato valjda tak pišem........ Ali ono, sve u svemu, mislim da danas mladi nemaju previše alternativa za izlazak u subotu. Stvarno nemaju. Otiđu u zadimljeni i zagušljivi kafić, isplešu se, a KLADIM SE da dosta njih ide «na silu» van., tj. nekad im se nejde ali ono, "društvo ide, pa idem i ja". Drugi, pak, idu u park, napiju se, ispovraćaju klupice, okolicu dvorca Zrinskih, strijezne se, odu doma. I to je tipična subota za jednog teenagera. I onda slušam ove pametnjakoviće u saboru kak se oni bore protiv ovisnosti ali ZAMISLI ČUDA, ovisnika je sve više. Ali to je već priča za neki drugi put..........



Položil sam vozački(od prve) i to je jedino novo kod mene. U prošlom postu sam zaboravil spomenuti neke igrače, pa se ispostavilo da to nije bil napametniji potez. Zato, evo, hajdac, pero, stana, samir, klinjo, kanoti, ne znam dal sam opet nekoga zaboravil al ono, sve vas čuvam i pazim.
I na kraju........ Ivan Bušković. E, majstore, svaka ti čast. Ti si jedna od najboljih osoba koje znam. Duša od čovjeka. Da imam starijeg brata, vjerujem da bi bil ko ti. Evo, stvarno, ovo se sad ne zezam. Svaka ti čast, ostani tak kak jesi, vrati nam se čim prije na terene.
Umoran sam, sutra se igra tekma u Vrbovcu........... Idem pajkicu......... Noćko



pozdrav