Ljubljana & Ljubljeni

Prošle sam godine svoj prvi polumaraton posvetila Njoj, jednom prerano prekinutom životu, velikom prijateljstvu i Smrti.
Ove godine isto mjesto, ista kilometraža, ali obrnutim smjerom trčim svoj treći polumaraton.
Ove godine utrku posvećujem jednoj nježnoj i iskrenoj Ljubavi, razumjevanju, Životu, posvećujem ga Njemu.

Ljubljanski maraton se smatra jednim od najljepših maratona u Europi i iz godine u godinu broji sve veći broj sudionika. Odlika ovog maratona je odlična organizacija, kružna staza koju svi trkači vole i, ono najvažnije, fenomenalna publika koja te, doslovno, "nosi" od starta do cilja, svaki metar.

Obavezno je da se jedan ovakav maraton planira mjesecima unaprijed - plaćanja startnine, planiranja smještaja i putovanja, fizičke pripreme i treninzi, pa smo tako i mi već unaprijed znali da na put krećemo dan ranije i da noćimo u hotelu u središtu grada.

S fizičkim pripremama sam ove godine dobro zakazala iz više razloga, no startnina je bila plaćena, sve je bilo isplanirano i nije bilo smisla da ne trčim.
Svjesna da ovaj puta neće biti prilike za rušenje vlastitih osobnih rekorda, unaprijed sam se pripremila na rezultat koji će biti ispod mojih realnih mogućnosti i odlučila se, možda i prvi puta na nekoj utrci, prepustiti uživanju trčanja i osjetiti energiju ljudi oko mene, posebno publike.
Promjena prehrane dva mjeseca prije polumaratona bio je jedan od razlog zapostavljanja teninga. To je bila odluka donešena preko noći, a razlozi su bili zdravstveni. Prilagodba na novu prehranu trajala je tjednima, a kroz to vrijeme osjećala sam jaku iscrpljenost i nedostatak energije, pa nisam imala volje za treninge.

Nervoza prije utrke je uvijek prisutna, a ove godine me prvi puta obuzeo strah od ponavljanja scenarija sa polumaratona na Plitvicama gdje sam zbog ozljede lijeve noge doslovno hodala zadnja tri kilometra. Tada uz mene nije bilo nikoga, nisam osjetila ni stazu, ni publiku i prvi puta sam poželjela odustati. Poželjela sam da nestanem sa staze na dva kilometra prije cilja. Ipak sam stisnula zube i završila jedan od, za mnoge iskusne trkače, najtežih (polu)maratona u Hrvatskoj sa vremenom 2:22:54.

To jutro ustali smo dovoljno rano da obavimo sve pripreme prije utrke i da doručkujemo na vrijeme. Dragi je potpuno smireno ležao na krevetu i gledao TV dok sam ja nervozno po hotelskoj sobi hodala lijevo-desno.

"Strah je dobar za tebe", rekao je.

Pitala sam:"Zašto?"

"To ću ti reći kada otrčiš"

Krenuli smo na utrku pola sata prije, računajući da je start "iza ugla" kao i prošle godine. No ovaj puta start je bio pomaknut, pa nam je trebalo dobrih dvadeset minuta da se kroz gužvu probijemo do željene zone.
Strah je postupno nestajao, a nakon što je oglašen početak utrke nestao je i potpuno.

Kilometre smo nizali s lakoćom i sa smješkom na licu. Pogotovo Ljubav koji je ove godine došao na utrku puno pripremljeniji od mene. Ipak, dogovorili smo krenuti lagano, oko 6,5min/km, pa ako bude sve u redu s mojom nogom da ćemo ubrzati nakon 13.km.

Prvih deset kilometara prošli smo iznad sata, pa je bilo logično očekivati da ćemo, čak i ako ubrzamo u drugoj polovici, svejedno završiti nakon više od dva sata.
Sve je teklo savršeno, čak nas je i Nebo blagoslovilo Suncem. Iako sam vjerovala da će otići, da će otrčati po svoje najbolje vrijeme, jer je mogao, On je ipak ostao uz mene. Trčao je uz mene, pjevao mi, zabavljao me i grlio me. Ostao je uz mene i onda kada me u dva navrata zaboljela noga, na 17. i 19.kilometru.

U cilj smo utrčali zajedno, držeći se za ruke, nakon 2 sata i 13 minuta.

Iako ovo nije bilo niti moje niti Njegovo najbolje vrijeme, složili smo se da nam je to bila najljepša i najemotivnija utrka ikada, a Ljubljanski je maraton, barem meni, tako postao Ljubljenski maraton.

Hvala Ti što si uz mene, što si mi podrška, motivator, utjeha, što uvijek nađeš načina da me nasmiješ i oraspoložiš i što mi pružaš toliko mnogo bezuvjetne ljubavi i topline.

Sretan Ti rođendan od srca.

"I onda, hoćeš li mi sada reći zašto je strah dobar za mene"

"Strah mobilizira energiju, a to tebi treba. Da sam ti to rekao prije utrke, ne bi bilo isto."