Propovijed
20.08.2005., subota
Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!
|
U „mislima“ o prošloj zapovijedi, spomenuo sam kako smo stvoreni na sliku Božju kako bi ispunili Njegov plemeniti cilj koji nam je povjerio. On nas je stvorio kako bi Ga mogli slaviti i hvaliti i sudjelovati u Njegovoj slici svijeta. Kada se osobno susretnemo s Gospodinom, prihvatimo Njegom naum, ovakva uputa (bolje rečeno nego zapovijed) nam uopće nije potrebna. Možda je malo heretički izjaviti da nam nije potrebna, ali zar bi išli nekoga obeščastiti kada bi bili u potpunosti predani Njemu? Zar bi išli protiv sebe kada bi znali da je On naša Nada, Spas i Stvoritelj? Ponovno se vraćam na priču o tome kako nas je stvorio s naumom da sudjelujemo u Njegovoj Slavi. Ali kako se toga rijetko sjetimo kad počnemo psovati, vrijeđati, pljuvati, gaditi svoju dušu prostim izrazima. Počinje udaljavanje…više Mu nismo slični ni po stvaranju ni po slavljenju. Hrvatski narod je specijalan po ovom pitanju. Svo bogatstvo našeg književnog i literarnog opusa se ne može mjeriti s „prebogatim“ psovalačkim opusom. Čak sam i na Internetu uspio naletjeti i na stranicu koja je posvećena psovkama na različitim jezicima, a Hrvati imaju podužu listu istih. Bravo, mi! Možemo biti ponosni. Zašto to ne istaknemo na promotivnim plakatima Turističke zajednice Hrvatske? „Hrvatska – zemlja psovki“. Zvuči zanimljivo. Svaki turist bi poželio doći… Svima nije teško kada se moli Oče naš. A da li pri molitvi razmišljamo što molimo? Znate da postoji dio „sveti se ime Tvoje“? Vrlo lako izmolimo ovu predivnu molitvu, pravo školski, a iza ugla opsujemo to isto Sveto Ime, kojeg smo netom slavili i hvalili. Pa se vi nakon ovoga slobodno nazovite djecom Božjom. Krivo je društvo…krivi su svi, samo ne mi. Ajde, prepustimo neke stvari prošlosti, odlučimo hrabro uz Krista i Njegovu i našu Majku, Mariju, ohrabriti sebe i pokušati promijeniti današnji, sutrašnji dan i krenuti naprijed. Vjerujem kako vam nije drago (ili ne bi bilo drago) kad bi vas vaše dijete opsovalo (i to onako krvnički kako samo mi to znamo), a sve zbog jedne glupe navike i nedostatka kulture i rječnika. Zapitajte se da li vam je to uopće potrebno. Vi mlađi...i za vas ista stvar vrijedi. Kada ste na igralištu pokušajte se pomoliti Bogu da vam pomogne u natjecanju, a ne opsovati (poput nekoga od koga ste to upili) i to samo zbog toga što je lopta otišla u gol-aut na ne u mrežu... Jedan meni poznati slučaj. Župnik sela iz dalmatinske zagore, došao je na predivnu ideju. Svi ste upućeni kako su Dalmatinci temperamentni i koliko tek oni imaju umijeća prilikom psovanja, pogotovo ako se radi o nekoj društvenoj akciji, tipa igranje balota. Dotični svećenik je išao od kuće do kuće i skupljao po par balota od svih i napravio ogromnu krunicu koju je objesio o zvonik svoje župe. A ta krunica je simbol grešnosti, slabosti i nezahvalnosti čovjeka spram njegovog nebeskog Oca. Zamislite ironije, materija uz koju su se prosule nevjerojatne psovke postala svetom stvari. Zašto ovaj slučaj spominjem? Pokušajte i vi svoju negativnu stranu jezika i misli prevesti u svoj ponos. Pokušajte svaki put, kada mislite opsovati ili na bilo koji način verbalno ne-djelovati, sjetiti se krunice iz ove priče i pokušajte se suzdržati. Pokušajte nagon koji vas tjera opsovati preusmjeriti na izbacivanje te energije vikom, kričanjem, opuštanjem. Vjerujte, pozitivnije će reagirati vaša okolina, a i vi ćete biti sretniji. Jer ono što se kaže, poslije se teško povuče. Nemojte zažaliti. Ni pred čovjekom, niti pred svojim Bogom. Za kraj vam ostavljam onu pjesmu koju često znamo pjevati na Sv. Misi: Svi slavimo, Svi slavimo, Svi slavimo Gospodina. |
- 17:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #
18.08.2005., četvrtak
Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.
|
Teško je u današnjim okolnostima razumjeti ovu Božju zapovijed. Teško ju je i pojasniti, prenijeti nekome tko ne osjeća Boga za svoga Stvoritelja. Gledajuć sa strane, nekima se može učiniti iznimno naprasno. Ali, netko je odredio da blog mora izgledati ovako kako izgleda; netko je morao osmisliti Internet, i tako u nedogled. Ali, sjeti se da je netko morao tebi udahnuti život. Netko je morao odrediti da ti trebaš doći i ispuniti svrhu poslanja. Roditelji ti jesu dali život, ali On je bio taj koji te poslao i namijenio te za svoj plan. Bog, Stvoritelj. Sjeti se kad si zadnji put zahvalio na daru života : i svojim roditeljima, ali i Stvaratelju. Stoga se u ovoj zapovijedi On očituje kao počelo, alfa i omega, tebe, tvoga života i svih naših života. Nije ovu zapovijed dao da ga se bojimo ili da izrazi svoj primat nad nama…htio nam je kazati da smo mi Njegova djeca poslani ispuniti Njegovu volju. Ali, kako se toga rijetko sjetimo… Nerijetko sam naišao na situaciju kada sam bio upitan, pa kako On ne ostvaruje primat nad tobom kad izrijekom zahtjeva da Ga se poštuje i da je On jedini Bog te kako ova zapovijed „naredbeno zvuči“. Ako je ne poslušaš…jadan ti… Ovdje se vidi da osoba nije stekla bliski susret s Njim. Da je On gnjevan, da je On osvetoljubiv što Ga nisi spoznao, zar bi ti sada imao prilike pitati me ovo pitanje, odgovaram ja. Zar misliš da i On nema plan za tebe iako Ga ne priznaješ i ne osjećaš? Svi mi, vjerovali ili ne, smo dio Njegove slike svijeta i imamo slobodu sudjelovanja u Njegovoj slavi. Vjerujem kako je i Njemu žao svakoga koji Ga ne otkrije i ne priznaje, ali On je Ljubav koja se u potpunosti daje. I ako Ga odbijamo od sebe, On je uz nas. Inače, u životu nam teško ide kazati nekome „oprosti“, „molim te“, „izvoli“, “hvala“. Ova posljednja je među najtežima. Dosta stvari banaliziramo i očekujemo kao normalne, a teško je dobiti normalan odgovor : „Hvala!“. Zastani na trenutak, i iskreno u svome srcu zahvali Bogu na daru života. Kada uistinu prihvatimo Božje stvarateljstvo, znat ćemo da je On Gopodin, naš Bog. Ima li veće radosti od spoznaje da smo Njegovi i da nas On vodi? Sami promislite. A kad ne osjetimo Njegovo stvarateljstvo, često odlutamo gdjegod nam slabo tijelo nađe ugodu. Vrag nikada ne spava i iskorištava svaku slabost kako bi nas odvukao od Stvaratelja. Često ni sami, iz očaja i nepovjerenja Njemu, pribjegavamo raznim božanstvima; bilo nekim materijalnim, bilo alternativnim duhovnim. Sjetite se kako u bolesti svi trče bezglavo kod vračeva, magova, a On nam je tu…očekuje naše predanje i molitvu. Koliko puta smo pročitali horoskop (makar i iz šale) i povjerovali da će se to baš dogoditi? Koliko puta ste prisustvovali ili vršili gatanje iz šalice crne kave, koristili tarot-karte, upotrebljavali bilo kakve oblike bijele i crne magije….i bili odvedeni na Razrušiteljevu stranu? Svemu pomalo smo vjerovali. A pitam vas, kad ste tome mogli vjerovati, zašto je Bogu teško prepustiti svoje srce i vjerovati Njemu? Zašto je crta na našem dlanu „bliža“ istini od onoga koji je Istina? Ići nekoga uvjeravati da je Bog, Gospodin moj nije laka stvar i mislim da je uzaludno. On je moj Bog jer sam ga ja takvim doživio. Osobno sam ga tražio i susreo u molitvi. Pružite Gospodinu svoje riječi, vrijeme, srce u molitvi i pronaći ćete Ga. A s Njim, znajući da nas vodi Njegova Desnica, neće nam trebati nitko doli Gospodin, Bog naš, Štit, Život i Stvoritelj tvoj i moj. Za kraj, ostavljam vam Psalam 127 (126). Uzaludan je rad bez Boga kroz kojeg se provlači misao Božja ste građevina (1 Kor 3, 9). Ako Gospodin kuće ne gradi, * uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, * uzalud stražar bdi. Uzalud vam je ustat prije zore * i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: * miljenicima svojim u snu on daje. Evo: sinovi su Gospodnji dar, * plod utrobe njegova je nagrada. Strelica u ruci ratnika - * to su sinovi mladosti. Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, † neće se postidjeti * kad se preo bude s dušmanom na vratima. |
- 21:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Teme razmišljanja
|
Hvaljen Isus i Marija!!! Evo, gledavši danas sve mlade u Koelnu na svjetskom susretu s Papom Benediktom XVI, odlučio sam se objaviti prve misli iz teme "10 Božjih zapovijedi". Naravno, prema slobodnom vremenu i nadahnuću Duha Svetoga, nastojat ću što jezgrovitije prikazivati život uz Božje zapovijedi. Molim i svih vas da me se sjetite u svojim molitvama; vi ćete biti u mojima. Pozdrav u Kristu! |
- 21:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #
17.08.2005., srijeda
|
Lijep pozdrav svima u Kristu! Nakon dugog razmišljanja, pokušat ću ovdje iznositi neke konkretne osobne misli za jačim participiranjem u vjeri. Nadam se da će i na ovaj način Božja Riječ naići na plodno tlo. |
- 12:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Misli vjernika za življenje vjere |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||