...in patria sua
01.02.2017., srijeda
Kakadu kaka u kadu
|
Situacija je ovakva. Imam ženu, dijete i gomilicu radova koje treba što dovršiti, što započeti i onda tek dovršiti. (Na prvo dvoje slobodno mi čestitajte, a na trećemu si mogu čestitati i sam.) Konstantiravši to, ne mogu konstantirati i da mi je sad lakše. Naime, lako mi je bilo i prije, što će reći da se gore nipošto nisam žalio. Samo sam opisao trenutno svoje stanje. Ono čak nije ni razlogom zašto sve manje blogujem. Odmak mi je počeo davno prije, moguće i onaj dan kad sam počeo pisati ovaj blog. Naime, u početku sam visio na blogu danomice, kadšto i noćimice, a onda je to postupno padalo na tjednomice, pa na mjesecomice, a sad se nadam da neće i na godišnjedobomice ili čak godinomice. Zato uostalom i pišem ovo, a ne jedan od divnih tekstova koji mi se vrzmaju po glavi samo kad je isključena svaka mogućnost da ću ih napisati. Primjerice, ranije mi je danas palo na pamet da napišem priču o e-građaninu, u kojoj bih se ironično osvrnuo na digitalizaciju birokracije. Taj bi tekst bio dvostruko ironičan. Prvo jer ismijava tu digitalizaciju, a onda jer ja tu digitalizaciju zapravo bezdušno (silom prilika, jer duša ne postoji, osim kao ideja) podržavam. A išao bi ovako nekako. S napretkom tehnologije građani su uznapredovali u e-građane. Oni se rađaju u e-rađaonicama, nose e-pelene, piju e-mlijeko iz e-dojki ili e-bočica, rastu u e-kućama, s mnoštvom e-uređajâ i ine e-lektronike. Dok su još e-djeca, e-građani prvo idu u e-vrtiće, a poslije u e-škole, gdje uče e-činjenice o e-svijetu. Umjesto u obične bilježnice, oni svoje bilješke ubacuju u e-bilježnice, sa strane čitajući e-knjige te rješavajući e-zadaće (e kako ne bi to morali vući do svoje e-škole). Njihove su torbe e-torbe jer ih povezuju s e-svijetom, a njihovi učitelji e-učitelji. Kad završe e-škole, e-omladinci traže te tu i tamo i nađu e-posao (koji većina ipak svejedno ne može raditi od svoje e-kuće), dok ih dobar dio upisuje e-fakultet, sve u e-nadi, da će naći neki bolji e-posao. Kad završe i e-fakultete, suočavaju se konačno s e-stvarnošću i odlaze na e-burzu pabirčiti među e-poslovima koji nisu bili zanimljivi njihovim manje školovanim e-kolegama. Oni e-mudriji e-kspresno odlaze u inozemstvo i odatle šalju doma e-poruke da im tamo fali sve osim dobrih životnih uvjeta. Kad im se poklope ne-vrijeme i ne-volja, e-građani imaju i vlastitu e-djecu, koja onda ponavljaju malo prije opisani e-ciklus. Pod star-e-dane, e-građani polako sve više pobolijevaju, što ih vodi k njihovim e-liječnicima. Oni im onda daju e-recepte kako bi podigli e-lijekove za svoje bolesti, a kako e-lijekovi više djeluju na e-bolesti, e-građanima brzo slijede i, eh, sprovodi, nakon čega ih se može prekrižiti u e-registru, osim jasno, kao e-glasače. |
