...in patria sua

31.12.2016., subota

P(l)odna slova podnaslova

Podnaslov teksta što tek ima nastati ova je rečenica, za koju je izlišno, ali zabavno reći da je autoreferencijalna.

Toliko o početku. Sad treba nešto smisliti, ali tako da ne bude baš jako očito da improviziram tj. da nešto pišem jer mislim da bih trebao nešto pisati, a ne jer mi se pripisalo. Tema će zbog toga biti prigodna koliko i nezgodna.
- Molim lijepo, ja sam dama i ne prihvaćam da me itko, pa makar me taj netko izmislio, naziva nezgodnom.
Ignoriravši ovu upadicu, bacam se na temu, tj. na...
- Molim lijepo, ja sam dama i ne prihvaćam da se itko, pa makar me taj itko izmislio, baca na mene.
Ignoriravši još jednu upadicu, najavljujem da se tema dotiče nečega što je na izmaku.
- Molim lijepo, ja sam dama i ne prihvaćam da itko, pa makar me taj tko izmislio, tvrdi da sam ja u kontaktu s nečim što je na izmaku.
- Izgleda da si se opet počeo nadmudrivati sam sa sobom.
- A k tomu je još i silno bezobrazan.
- Nije to nikakva novost, da su blogopisci bezobrazni. Roditelji su ih kao male pustili da lutaju Internetom, umjesto da ih lijepo odgoje.
- Da, i zato su sad takvi kakvi jesu, a pogotovo ovaj koji nas piše.
- Tebe možda, ali ja sam posvema samostalno biće.
- Samostalno!? Pa zar ti čak ni ne znaš da si običan umišljaj? Bit će da si još mlad.
- Mlad? Pa ja sam star koliko i ovaj blogopisac, ako ne i stariji. Pratim ga otkad zna za sebe, a možda i otprije, samo što se toga ne sjećam.
- Bojim se da te je on izmislio skupa s tvojim "sjećanjima".
- Bojim se da si upala u projekciju. To što si ti relativno mlad umišljaj ne znači da sam to i ja.
- Bojim se da trebaš još puno žgancov pojesti, dečec.
- Bojim se da ova konverzacija neće dobro završiti.
- Bojim se da je ova konverzacija upravo završila.
Dopustivši da još jedna upadica prođe svoj prirodni tok, mogu se napokon pozabaviti onime čime sam, kao, mislio tj. skorim svršetkom ove godine. Dakle, od 2016. ostalo je još manje od devet sati. Njih ću vrijedno protratiti, kao i ostatak 2016., a onda ću još vrednije navaliti na 2017., pod uvjetom da se ista usudi pojaviti. Jer, uzme li se u obzir što sam napravio od 2016., ne bi me čudilo da se sutra probudim u 2047., jer su se sve godine između od straha razbježale.
Uglavnom, sretno vam bilo s idućom godinom, koja god to bila, a meni isto.

13.12.2016., utorak

Simfonija za crijeva i orkestar

Unatoč naslovu, neću o politici.
- A o čemu onda?
E, to je dobro pitanje.
- Ne bi li ljepše bilo reći da ne znaš odgovor?
I to je dobro pitanje.
- Na koje je već lakše odgovoriti.
Da.
- Je li to odgovor na pitanje ili slaganje s konstantacijom?
Može li oboje o istom trošku?
- Bojim se da sam po času ja entitet koji pita, a ne ti.
Jesi li siguran da je tomu još uvijek tako?
- Zašto ne bih bio?
Zar misliš da ću nasjesti na tako jednostavnu podvalu?
- Kakvu podvalu?
Misliš li da će druga iste vrste uroditi plodom?
- Možeš li mi objasniti o čemu pričaš?
Možeš li shvatiti da me nećeš tako lako opet svesti na ulogu odgovarala?
- Mogu li te zamoliti da si nađeš pametnijeg posla od nadmudrivanja sa samim sobom?
E, to je dobro pitanje.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.