...in patria sua

15.07.2016., petak

Prava istina o pravim istinama (pokušaj pokrivanja logičkih rupa retoričkim smicalicama)

(Nastavljam prethodni post.)

- Kako ste me našli?
- Čista sreća. Nego, zašto mislite da bi vas itko tražio?
- Toliko znam o sebi.
- Je li vas već tko prije našao?
- I da i ne. Javim se novinarima svaki put, znam da ih to veseli. I znam da će izgubiti interes za mene čim kažem jednu rečenicu više nego što su me pitali.
- A pljačkaši?
- Čini mi se da baš i nemaju sreće sa mnom.
- Kako sam vas onda ja našao?
- Sami ste rekli da imate sreće.
- Znate li uopće zašto sam ovdje?
- Znate li vi?
- Malo slučajno, malo namjerno. Privukli su me smijeh i kocke.
- Hoćete reći da ste se posve slučajno našli pred mojom ogradom?
- Priznajem, malo sam zalutao.
- To znači da niste odavde. Što vas je dovelo u ovaj grad?
- Pretpostavljam da to možda ipak znate.
- Lako za mene, znate li vi?
- Pokušavao sam vas naći zadnje četiri godine.
- Zašto?
- Da se uvjerim da stvarno postojite.
- Kako biste znali da me nema, da me niste našli?
- Krenuo sam od lica koje je povezivalo par neobično sretnih slučajeva. Nešto je iza toga moralo biti. Makar i samo osoba koja se dala uslikati.
- Ili vrlo vješto nacrtan portret.
- Malo previše vješto. A eto mu i stvarnog dvojnika.
- I dalje mi nije jasno što točno tražite.
- Što sam našao.
- A što ste našli?
- Ako je za vjerovati onomu po novinama, vi ste osoba koja vrlo često ima suludu sreću.
- Novine svašta pišu.
- Hoćete reći da ste sve izmislili i dali se uslikati s lažnim pričama?
- Ponekad pretjeruju. Uopće nisam igrao pikado zavezanih očiju, nego sam žmirio na jedno oko. I nisam dobio nikakvu nagradu od policije za onog otmičara.
- Znači, u oba slučaja radilo se o vama. Jeste li vi i onaj kemičar koji je otkrio nekakvu varijantu pleksiglasa?
- Taj je umro prije pola stoljeća. Ne mogu baš sve biti ja.
- Ali očito možete puno toga.
- Dogodi se.
- Dogodi se?
- Da. Zašto ne?
- Zašto ne drugima?
- Nemam pojma. Valjda neka statistika.
- Imate li oduvijek sreće?
- Ne postojim baš oduvijek, ali za onaj period u kojem me ima nemam se na što žaliti.
- Htio sam pitati prate li vas suludo sretni događaji otkad znate za sebe.
- Definirajte suludo.
- Mislim na nesvakodnevne stvari. Dobici na lutriji, milijunta mušterija čega god, slučajno otkrivanje pretpovijesne grobnice, nalaženje zaboravljene torbe pune novaca.
- To su sve odreda vrlo materijalne stvari. Zašto ne pitate za kašnjenje na avion koji isto kasni, nalijetanje na davnog prijatelja u gradu u kojemu ste obojica jedino taj dan unutar nekoliko godina, boravak u pustinji baš kad padne prva kiša u cijelom desetljeću, slučajan odlazak u noć baš kad zabljesne najjača polarna svjetlost u pola stoljeća, otvaranje slučajne knjige na slučajnoj stranici i nalaženje misli koja je upravo u tom času bila na pameti?
- Hoćete reći da vam se i to događa?
- Ne volim se hvalisati. Zašto ste spominjali samo materijalno?
- Prenosim iz novina. Ovog drugog tamo nema.
- Promislite onda što je to uopće sretan događaj.
- Očito sve pozitivno što ima vrlo malu vjerojatnost da se dogodi, a na što ne možete bitno utjecati.
- Lijepo, rječnički.
- I dalje niste odgovorili na pitanje.
- Nisam siguran što želite čuti.
- Istina bi bila sasvim u redu.
- Mislim da se sretne stvari događaju svima, samo što ih ne primijete.
- Ne primijete da su dobili na lotu?
- Ne igraju loto.
- Vi ste redovit igrač?
- Bio sam taj jedan put.
- I dalje tvrdite da se to događa svima?
- To ne, ali druge stvari da.
- Ali vi ih ste ih svejedno doživjeli više.
- Mislim da se radi o distribuciji. Netko je slučajno vidio albino lastin rep i mislio da je kupusov bijelac. Ili čak ni to. Netko uvijek u minutu pogodi koliko je sati. Netko svaki put pokupi zadnji primjerak nečega. Meni se dogodilo nešto više toga gdje izađem dosta bogatiji.
- I to vas ne čudi?
- Mislim da ne bi trebalo.
- Mislite li da će vam se takove stvari nastaviti događati?
- Ne znam.
- Pokušavate li doznati?
- Zašto bih? Stvari će biti kakve budu, osim onih koje će biti kakvima sam ih napravio.
- I dalje mi ne ide u glavu vaša ravnodušnost prema silnoj sreći koju ste dosad imali.
- Možda će vam biti lakše ako se prisjetite kad ste sve vi imali ludu sreću.
- Možda. Imate li iza sebe kakvih silno nesretnih događaja?
- Ne sjećam se. Možda su mi samo kriteriji suviše niski. A možda i tu imam sreće.
- Vidim da jedino nemate sreće s kockama. Sve su vam jedinice.
- Uvijek dobivam jedinice. Tu valjda ispucavam nesreću.
- 00:11 - Rekoše (8) - Tnirp - ???

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.