...in patria sua

01.02.2017., srijeda

Kakadu kaka u kadu

Situacija je ovakva.
Imam ženu, dijete i gomilicu radova koje treba što dovršiti, što započeti i onda tek dovršiti. (Na prvo dvoje slobodno mi čestitajte, a na trećemu si mogu čestitati i sam.)
Konstantiravši to, ne mogu konstantirati i da mi je sad lakše. Naime, lako mi je bilo i prije, što će reći da se gore nipošto nisam žalio. Samo sam opisao trenutno svoje stanje. Ono čak nije ni razlogom zašto sve manje blogujem. Odmak mi je počeo davno prije, moguće i onaj dan kad sam počeo pisati ovaj blog. Naime, u početku sam visio na blogu danomice, kadšto i noćimice, a onda je to postupno padalo na tjednomice, pa na mjesecomice, a sad se nadam da neće i na godišnjedobomice ili čak godinomice. Zato uostalom i pišem ovo, a ne jedan od divnih tekstova koji mi se vrzmaju po glavi samo kad je isključena svaka mogućnost da ću ih napisati.

Primjerice, ranije mi je danas palo na pamet da napišem priču o e-građaninu, u kojoj bih se ironično osvrnuo na digitalizaciju birokracije. Taj bi tekst bio dvostruko ironičan. Prvo jer ismijava tu digitalizaciju, a onda jer ja tu digitalizaciju zapravo bezdušno (silom prilika, jer duša ne postoji, osim kao ideja) podržavam. A išao bi ovako nekako.

S napretkom tehnologije građani su uznapredovali u e-građane. Oni se rađaju u e-rađaonicama, nose e-pelene, piju e-mlijeko iz e-dojki ili e-bočica, rastu u e-kućama, s mnoštvom e-uređajâ i ine e-lektronike. Dok su još e-djeca, e-građani prvo idu u e-vrtiće, a poslije u e-škole, gdje uče e-činjenice o e-svijetu. Umjesto u obične bilježnice, oni svoje bilješke ubacuju u e-bilježnice, sa strane čitajući e-knjige te rješavajući e-zadaće (e kako ne bi to morali vući do svoje e-škole). Njihove su torbe e-torbe jer ih povezuju s e-svijetom, a njihovi učitelji e-učitelji. Kad završe e-škole, e-omladinci traže te tu i tamo i nađu e-posao (koji većina ipak svejedno ne može raditi od svoje e-kuće), dok ih dobar dio upisuje e-fakultet, sve u e-nadi, da će naći neki bolji e-posao. Kad završe i e-fakultete, suočavaju se konačno s e-stvarnošću i odlaze na e-burzu pabirčiti među e-poslovima koji nisu bili zanimljivi njihovim manje školovanim e-kolegama. Oni e-mudriji e-kspresno odlaze u inozemstvo i odatle šalju doma e-poruke da im tamo fali sve osim dobrih životnih uvjeta. Kad im se poklope ne-vrijeme i ne-volja, e-građani imaju i vlastitu e-djecu, koja onda ponavljaju malo prije opisani e-ciklus. Pod star-e-dane, e-građani polako sve više pobolijevaju, što ih vodi k njihovim e-liječnicima. Oni im onda daju e-recepte kako bi podigli e-lijekove za svoje bolesti, a kako e-lijekovi više djeluju na e-bolesti, e-građanima brzo slijede i, eh, sprovodi, nakon čega ih se može prekrižiti u e-registru, osim jasno, kao e-glasače.


31.12.2016., subota

P(l)odna slova podnaslova

Podnaslov teksta što tek ima nastati ova je rečenica, za koju je izlišno, ali zabavno reći da je autoreferencijalna.

Toliko o početku. Sad treba nešto smisliti, ali tako da ne bude baš jako očito da improviziram tj. da nešto pišem jer mislim da bih trebao nešto pisati, a ne jer mi se pripisalo. Tema će zbog toga biti prigodna koliko i nezgodna.
- Molim lijepo, ja sam dama i ne prihvaćam da me itko, pa makar me taj netko izmislio, naziva nezgodnom.
Ignoriravši ovu upadicu, bacam se na temu, tj. na...
- Molim lijepo, ja sam dama i ne prihvaćam da se itko, pa makar me taj itko izmislio, baca na mene.
Ignoriravši još jednu upadicu, najavljujem da se tema dotiče nečega što je na izmaku.
- Molim lijepo, ja sam dama i ne prihvaćam da itko, pa makar me taj tko izmislio, tvrdi da sam ja u kontaktu s nečim što je na izmaku.
- Izgleda da si se opet počeo nadmudrivati sam sa sobom.
- A k tomu je još i silno bezobrazan.
- Nije to nikakva novost, da su blogopisci bezobrazni. Roditelji su ih kao male pustili da lutaju Internetom, umjesto da ih lijepo odgoje.
- Da, i zato su sad takvi kakvi jesu, a pogotovo ovaj koji nas piše.
- Tebe možda, ali ja sam posvema samostalno biće.
- Samostalno!? Pa zar ti čak ni ne znaš da si običan umišljaj? Bit će da si još mlad.
- Mlad? Pa ja sam star koliko i ovaj blogopisac, ako ne i stariji. Pratim ga otkad zna za sebe, a možda i otprije, samo što se toga ne sjećam.
- Bojim se da te je on izmislio skupa s tvojim "sjećanjima".
- Bojim se da si upala u projekciju. To što si ti relativno mlad umišljaj ne znači da sam to i ja.
- Bojim se da trebaš još puno žgancov pojesti, dečec.
- Bojim se da ova konverzacija neće dobro završiti.
- Bojim se da je ova konverzacija upravo završila.
Dopustivši da još jedna upadica prođe svoj prirodni tok, mogu se napokon pozabaviti onime čime sam, kao, mislio tj. skorim svršetkom ove godine. Dakle, od 2016. ostalo je još manje od devet sati. Njih ću vrijedno protratiti, kao i ostatak 2016., a onda ću još vrednije navaliti na 2017., pod uvjetom da se ista usudi pojaviti. Jer, uzme li se u obzir što sam napravio od 2016., ne bi me čudilo da se sutra probudim u 2047., jer su se sve godine između od straha razbježale.
Uglavnom, sretno vam bilo s idućom godinom, koja god to bila, a meni isto.

13.12.2016., utorak

Simfonija za crijeva i orkestar

Unatoč naslovu, neću o politici.
- A o čemu onda?
E, to je dobro pitanje.
- Ne bi li ljepše bilo reći da ne znaš odgovor?
I to je dobro pitanje.
- Na koje je već lakše odgovoriti.
Da.
- Je li to odgovor na pitanje ili slaganje s konstantacijom?
Može li oboje o istom trošku?
- Bojim se da sam po času ja entitet koji pita, a ne ti.
Jesi li siguran da je tomu još uvijek tako?
- Zašto ne bih bio?
Zar misliš da ću nasjesti na tako jednostavnu podvalu?
- Kakvu podvalu?
Misliš li da će druga iste vrste uroditi plodom?
- Možeš li mi objasniti o čemu pričaš?
Možeš li shvatiti da me nećeš tako lako opet svesti na ulogu odgovarala?
- Mogu li te zamoliti da si nađeš pametnijeg posla od nadmudrivanja sa samim sobom?
E, to je dobro pitanje.


28.11.2016., ponedjeljak

Kako uhvatiti vrijeme i što onda s njime.

Postupak je krajnje jednostavan: kažete sebima samima: imam ga.
I vrijeme je time uhvaćeno.
Jednom kad ga uhvatite, možete raditi s njime štošta, pri čemu udio vaše volje u tomu ovisi o tomu koliko ste u to pripustili volje drugih.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se