24.09.2008., srijeda

“MAGIJA VODE” - Ruggell / Liechtenstein

Ne mogu a da ne pomislim da je idejni začetnik i kreator Spiralnog kanala pao pod utjecaj istog, jer njegovi ga spiralni vrtlozi doista vode na gotovo nemoguća mjesta. Od prvog usamljenog Kanala, u nama tako dalekoj Estoniji, a koji je zaživio na rubu šumarka, pričajući o ljudskoj izolaciji uz šum vjetra samotnjaka, preko duboko zaoranog drugog, u žilavoj zemlji Srbije, ispunjenog na kraju živim ljudskim tijelima koja su u svemir slala poruku Kad bih bio Srbija – bio bih prijatelj tijesno povezan s cijelim svijetom, dokazujuci tu tvrdnju u Bosni i Hercegovini na obali Une još postojanije i tvdoglavije – kopajući treći kanal samo svojim snagama, boreći se s gustom spiralom korijenja i pobjedivši ga, tvorac toga sad već mogu s punim pravom tvrditi, Povezujućeg Spiralnog kanala, odveden je istim u zemlju koja mu već punih 15 godina pruža najtoplije gostoprimstvo, koja mu je postala druga domovina.
Dakle, 4.spiralni kanal zaživio je u Kneževini Liechtenstein u prekrasnom gradiću Ruggellu koji se smjestio blizu obale Rajne, a sa svih strana nadvisuju ga planinski vrhunci od kojih svaki priča svoju prastaru priču.



U tako prelijepom ambijentu 12.09.2008. u prostorima “Küefer Martis Huus” – kulturne institucije općine Ruggell, Kneževina Liechtenstein, u sklopu jednogodišnjeg kulturnog događanja posvećenog Magiji vode, otvorena je izložba Vlade Franjevića koja će se moći pogledati do 05.10.2008.

Ovu je izložbu, uvodnim govorom vrlo lijepo predstavio i otvorio Stan Lafleur, pjesnik, autor, novinar, reziser iz Kölna, obuhvativši na sebi svojstven duhovit i poetski način, sve segmente same izložbe. Koja je dakako višeslojna. U prvom redu, tu je već poznati nam Spiralni kanal – i opet s novim nekim dodacima, na koje ću se vratiti kasnije.
Drugi je segment izložbe, novi ciklus slika, nastao inspiriran magijom vode, usudila bih se nazvati ga Plavo zelena rapsodija. Svojim jedinstvenim “bojopisom” Franjević priča priču o magičnom utjecaju vode, slikajući plavim i zelenim tonovima, nježne latice cvjetova zarobljenih atomima kisika i vodika, usuđuje se u iste atome smjestiti i oči, oči koje nam govore o nama samima, našoj dubokoj povezanosti s vodom koja je svuda oko nas, ali i u nama samima, koja nam život daje. Njegove “Vodene oči” pričaju nam priču o svemu proživljenom, doživljenom, te oči nas gledaju, pomalo prijeteći, upozoravajući nas da je voda ogledalo naše duše, najskrivenijih naših misli i namjera... kao da nas upozoravaju da moramo biti pažljiviji u postupanju s vodom. Tako da bih ovu sliku “Vodene oči” nazvala upozorenjem, svima koji nepromišljeno i bahato troše i zagađuju vodu – što je svakako i jedna od poruka cjelokupnog događanja u Ruggellu u periodu od 18. travnja 2008. do 29. ožujka 2009.godine.

Treći segment izložbe jest gotovo poseban projekt, na kojem je Franjević radio kontinuirano 3 zadnja mjeseca. Naime, svojom poznatom magijskom sklonošću povezivanja svijetova, pozvao je poznanike – umjetnike iz više zemalja, da svojim fotografijama i razmišljanjima na temu: Voda je... i magija vode je... i sami budu sudionici ovog lijepog događanja. Tako je magija vode, vođena znalačkom rukom majstora mrežnog povezivanja dotaknula i umjetnike primjerice u Egiptu, Velikoj Britaniji, Hrvatskoj, Austriji... Svoje su priloge poslali iz Njemačke Stan Lafleur, iz Hrvatske Sanja Pilić, Donata Dumičić, Elfrida Matuč-Mahulja, Bojan Bonifačić i Djuro Fabjanović, iz Srbije Vera Stanarčević, iz Norveške Jette van der Lende , iz Austrije Gerd Gschwendtner i Dr. Wieslaw Piechocki, iz Egipta Mohammed Abdul Kareem, Ahmed Nagy i Ahmed Talal und iz V. Britanije Gina Mansour.

Sve njihove misli, fotografije i digitalne grafike o vodi i magiji iste, govore o dubokoj ljudskoj povezanosti s vodom. Navodim misao Elfride Matuc-Mahulja koja čini mi sadrži u sebi poruku vodilju svih sudionika: “Voda je od Boga izabran govor. Razgovarajmo s njim!”

No, moram se vratiti 4. Spiralnom kanalu koji je čudnovato lijep zaživio u zelenilu trave ispred samog kulturnog centra “Küefer Martis Huus”. Ovaj je put, Franjević imao dva pomoćnika u kopanju, jer ga je viša sila spriječila da se sam uhvati u koštac s kopanjem. No, dakle, moram primjetiti, vjerojatno zbog mekoće i podatnosti zemlje, kanal izgleda gotovo savršeno pravilno. A to me podsjetilo na preciznost i samodiscipliniranost tamošnjeg stanovništva, vrlo sličnog Švicarcima i njihovoj poznatoj sklonosti ka perfekciji. Ujedno, upravo u tome vidim i novu simboliku same Spirale – od izolacije, preko nekih geopolitičkih previranja i ratom opustošenih zemalja, 4. kanal zaživio je u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta. Zemlji koja svojim malobrojnim stanovnicima pruža sve pogodnosti i prednosti civiliziranog društva. Istovremeno, to je društvo ekološki vrlo osviješteno, te ulaže ogromne napore i trud kako bi spriječili svako moguće zagađenje, istovremeno vraćajući se prirodi na najljepši mogući način – kroz umjetnost. Tako je ovaj put, Franjević, u svoj kanal polegao prazne boce s obližnjeg odlagališta za iste, ofarbavši ih prije toga duginim bojama. Gledajući kanal iz ptičje perspektive, stječe se dojam da je sama duga polegla u dvorište “Martis Huusa”, nakon jednog naglog ljetnog pljuska iznad Rajne. Spiralno, ta se priča s bocama pak nadovezuje na priču koju je već prije začeo Vladin gost na ovom događanju. Stan Lafleur je kao istinski zaljubljenik u Rajnu, već prije nekog vremena započeo projekt kojeg ću uvjetno nazvati "Pjesme u boci” – pišući svoje pjesme, te ih ubacujući u boce od vina koje je sam ispio i pustivši ih da plivaju Rajnom, ne bi li pronašle slučanog čitatelja i ispričale mu Stanovu poruku... Stan se lijepo u uvodnom govoru osvrnuo i na tu temu, rekavši da mu se čini da su neke od njegovih boca, evo, zalutale u ekološki zaštićeno područje Ruggellskog rita i našle se u Vladinoj spirali. U tom duhu, zaključio je svoj uvodni govor rekavši: Osjećajte se slobodno, osjećajte se dobro!
Vjerujem da su se te ugodne kasnoljetne večeri zaista svi osjećali ugodno, u vrtu onog malog kulturnog centra i muzejskog prostora općine Ruggell uz svjetlost svijeća, a okolo Spiralnog kanala, skupilo se lijepo društvo dragih ljudi, istinskih ljubitelja umjetnosti i svega onog što život čini lijepim.

O putevima kojima je pak kreator Kanala kročio, slijedeći tu nevidljivu, a snažnu spiralnu putanju, u jednom kutku galerije nijemo su svjedočile četiri hrpice zemlje – svaka iz dosad iskopanog kanala. Ležeći tiho i mirno na malim ovalnim ogledalima, pričale su priču o izolaciji, o ljudskoj dobroti, prijateljstvu, rijekama koje mirno teku, rijekama koje huče i nose sve pred sobom....ne mogu suspregnuti svoju znatiželju, pa se radoznalo pitam: tko zna gdje će zaorati svoj trag Vlado Franjević slijedećim kanalom.
Jednom prilikom Vlado je za svoj prvi kanal rekao: ostala je samo zagrebana krasta jedne otvorene rane na površini zemlje. Ne mogu se složiti s tom tvrdnjom. Kanali jesu i biti će prepušteni zarastanju i utjecaju prirodnih sila, no, ljude i energiju, dobru energiju dobrih ljudi, koje su ovim Kanalima pokrenute – ništa više ne može izbrisati, uništiti ni zaustaviti – ona se širi dalje i priča priču bez kraja....
Završila bih riječima Borisa Demura, umjetnika kojeg je spirala uzela pod svoje već dobrih 30-ak godina, te citiram neke djelove njegovog “Spiralnog artantropološkog proglasa 211”:

“Jedan od puteva je kroz spiralnu umjetnost kanalizirati, pospješiti samospoznaju...komuniciriati učenjem otvoreno. Sve se to prepliće poput dvostruke spirale drevnog dalekoistočnog yin-yanga, ili dvostruke spirale genetskog koda DNA, binarnih ili biološko-binarnih kodova...Umjetnost je naprosto pozvana da sudjeluje u tim turbulentnim, sve zgusnutijim antropološkim procesima i kroz art-antropologiju biopjutorskog doba... Smjenjuje se, prožima se kamena-silicijska era kompjutora sa bio-pjutorskim dobom. Spiralna artantropologija dio je kulturne antropologije (jer se toliko mnogo naslojilo i nakupilo umjetnosti u povijesti i sadašnjosti...) kao što u sveprisutnoj interdiscipliniranosti, nužno postoji i uska specijaliziranost....a to je i buđenje i akriviranje naše sive moždane kore, cortexa, organske energije, čakri itd... Ipak, samo jednom se živi umjetnost...spiralno.”

- 20:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #