07.03.2008., petak

Martinac – Liechtenstein – Rijeka - Peking

Pozivnica Svi putevi vode u – Kinu, jer “ljepoti je mjesto u Kini”!

Nešto prije više od tri mjeseca upozorila sam gosp. V.Franjevića da je otvoren natječaj HMI – podružnica Rijeka, za dodjelu nagrade “S.S.Kranjčević” za literarno stvaralaštvo. Da mi je netko rekao da ću biti svjedokom čudnovatog isprepletanja puteva dvojice svjetskih putnika, pjesnika, slikara, svestranih umjetnika, čudom bih se čudila. A sad samo mogu konstatirati: čuda se događaju!

Dakle, počnimo od početka, ovogodišnji je pobjednik za poeziju “Silvije Strahimir Kranjčević” je Vlado Franjević. Nakon sto sam ga obavijestila o natječaju, onako kako je već brzopotezan, s lakoćom je odabrao deset pjesama i poslao u privitku maila. I, zaboravio na to. Tim je veće bilo njegovo iznenađenje kad je negdje polovicom veljače dobio mail u kojem ga se obavještava da je postao sretan dobitnik nagrade “S.S.Kranjčević” te da kao prvonagrađeni dobiva “Gnijezdo rođenja” – rad akad. kipara Josipa Diminića!
Eh, i tu se sad dogadja ta čudnovata koincidencija!
Nevjerojatnom “slučajnosti” (iako osobno ne vjerujem nimalo u slučaj) ispreplele su se životne spirale dvojice hrvatskih umjetnika, a da ni sami za to nisu znali. Gdje, kako, zašto? Prvo, kroz kiparski rad i nagradu, u Hrvatskoj! A onda, što je možda zanimljivije - i u Kini! Obojicu očarava ta nama daleka zemlja i privlači magičnom snagom. Gosp.Diminić upravo predstavlja svoj putopis “Ljepoti je mjesto u Kini”, nastao nakon njegovog boravka, a gosp. Franjević ovog ljeta putuje baš tamo – u tu mnogoljudnu azijsku zemlju. Zašto? Jer će sa svojim umjetničkim radom „29 pozicija“ sudjelovati na 3. Međunarodnom umjetničkom bijenalu u Pekingu. I tako, putem koji su utrli mnogi istraživači duha, a medj zadnjima i gosp.Diminić poletjet će i Franjević – 04.07.2008. iz Züricha put daleke Kine. To nije prvi puta da Franjević bude i djeluje tamo “negdje” na Istoku. Imala sam priliku čitati njegove zapise iz Indonezije, Jordana, Kirgistana i nekih evropskih zemalja kao Estonija, Njemacka, Srbija, te s nestrpljenjem očekujem slične priče nastale u Kini.

No, sad razmišljam, kako međusobno upoznati tu dvojicu tako svestranih umjetnika– Franjevića i Diminića, a čudna ih je igra sudbine već spojila – jer Franjevića još uvijek čeka “Gnijezdo rođenja” da mu bude uručeno. Možda za početak da poklonim Franjeviću Diminicevu knjigu “Ljepoti je mjesto u Kini”?
A kad bih mogla, Diminiću bih svakako poklonila koju pjesmu izabranu iz onih pobjedničkih deset. No, kako gospodina ne poznajem, teško da ću ostvariti naum, pa neka mu stoji ovdje posvećena pjesma, nastala 07.rujna 2004 u Medulinu. Za vrijeme međunarodne umjetničke kolonije:


postavljanja spomenika

postavljanja spomenika
rušenja spomenika
spominjanja o postavljanjima
pa rušenja bezrezervna
su spomenici rezervni
u kojima sudjelujemo svi
postavljanja poza i obojena nesvrstavanja
nas ne udaljava od kletve suodgovornosti
(joj kak sam pametan)

ponekad se osjećam kao filter
poseru se i pomokre u me
čekam da me odstrane
u meni se skupilo
najrđavije
ponekad me ima u vama
ovo je opomena
(joj kak sam pametan)

serpentine
zavoji
kružni tokovi
multiplikacije istih
beskonačan put
pitaj se
da li si istom dorastao
(a ja pametan)

lako je izmisliti razlog
promjeniti pravac
naučiti dva tri filozofa napamet
teško je biti tu
na ovom mjestu
kad te trebaju
(kad nit mene nema)

depresije su znakovi i impulsi
oni ti pomažu učiti
zadaća je teška
i djeluje na principu
odljepiti se
il
doljepiti
(nisam pametan)

uvijek kad te se sjetim
bude mi u trbuhu i mudima mučno
to je valjda zato
jer sam te pojeo a nisam imao
bombon slatki
(možda nisam
možda pripit)

nesigurni u svojoj koži
ne hodajući ispod svojeg već tuđeg šešira
osjećate se goli
nit šeširi vam nit koža vaša ne mogu pomoći
panika
panika
panika
ostavljeni ljudi svugdje okolo
na obalama
i kolodvorima
ko prazne taške
(kad me nema
kad jesam i nisam pametan
pripit
blesav)


Prof.emeritus dr.sc.Katica Ivanišević – predsjednica Povjerenstva za dodjelu nagrade “S.S.Kranjčević” napisala je o Franjeviću – pjesniku slijedeće:

"Po tematici, on pripada suvremenoj hrvatskoj poeziji i versifikaciji pod čijim utjecajem stvara, ali isto tako stvara pod utjecajem europske poetike. Ipak, njegova poezija nosi osobni, autentičan pečat i prepoznatljivost. Njezino obilježje je razumijevanje kao dokaz čovječnosti. U pjesmi “Kad bih barem imao još jednu ruku” taj stav dolazi do punog izražaja “.... kad drugi u redovima stoje / da dozvoljeno bude / onim ljudima / da nas vole i maze...” Franjević, koji živi u Liechtensteinu, kroz pisanje poezije oslobađa svoj intelektualni potencijal, pa iako su mu pjesme tematski hermetične, one su istovremeno i metaforične, ispunjene vlastitim doživljajem novog okruženja”.

Može li se dostojnije i ljepše proslaviti 15-godišnjica rada i stvaranja u Kneževini Liechtenstein no što je slavi Vlado?
Zanimljivo je na kraju spomenuti, da su svekolika kulturna javnost i tiskovni i elektronski mediji te radio, vrlo lijepo popratili ove Franjevićeve uspjehe – u vidu mnogobrojnih intervjua u Liechtensteinu. Franjevic je trenutno, kako je pisalo o jednim novinama svugdje “omni-prisutan”! U Hrvatskoj bi se na tome jos malo moglo raditi! naughty

Vlado Franjević sigurnim korakom i natprosječnom snagom i koncentracijom sam probija prepreke i pronalazi puteve. Marljivim radom osvaja značajne međunarodne nagrade pa će valjda uspavane kulturne veličine naše lijepe domovine uskoro poželjeti imati Franjevića za svog favorita.

*

Zanimljivi linkovi

Volksblatt1
Volksblatt2


- 21:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se