prometni prekršaji

ponedjeljak, 19.11.2007.

Svjetski dan sjećanja na žrtve prometa

19.11.2007. u 22:45 • 18 Komentara • Print • #

subota, 10.11.2007.

POTPIŠITE PETICIJU

Svakih 6 sekundi u svijetu netko strada ili je ozljeđen,svake 3 minuta jedno dijete a većinu tih ozljeda doživljavaju pješaci i biciklisti nemoćni u neravnopravnoj borbi protiv automobila.Godišnje u svijetu 1,2 milijuna stradava,dok 50 milijuna bude teško ozlijeđeno a sudari u prometu su najveće ubojice mladih u Europi i SAD-u.Smrt na cesti poprima pravu epidemiju svjetskih razmjera,koju svjetski a i naši političari zanemaruju.
Koliko je promet gorući problem,govori i podatak da je broj poginulih 78% veći nego godinu prije.
Svjesni smo da sankcije ne mogu riješit problem sigurnosti na cestama jer cjelokupni sistem zaštite temeljnog prava na život ne funkcionira kako treba od zakonodavne,izvršne do sudske vlasti.Autom orjentirana prometna kultura posljedica je cjelokupnog sustava vrijednosti u kojem automobil nije samo prijevozno sredstvo nego i statusni simbol kojim dokazujemo našu ljudsku vrijednost,te ga koristimo i pokazujemo i onda kad to nije neophodno potrebno.
Uzroci tih prometnih problema se ne mogu riješit preko noći,nego hitno treba započeti sa izmjenom zakona.
Udruga u osnivanju gđa.Teodora Beletić iz Pule,pridružila se gđa.Mirjani Pavić iz Velike Gorice i pokrenule peticiju ZA POOŠTRAVANJE KAZNI VOZAČIMA KOJI RADE TEŠKE PROMETNE PREKRŠAJE I TIME UZROKUJU SMRT ILI TRAJNI INVALIDITET.
Smatraju da treba preispitati postojeću prometnu politiku RH u smislu.
1.)donošenje zakona sa maksimalnim kaznama za teške (osobito kontinuirane)prekršaje sa tragićnim posljedicama(takvim počiniteljima treba trenutno oduzeti vozačku dozvolu jer koriste auto kao oružje,onemogućiti pravo na uvjetnu kaznu,smanjenje i pomilovanje) uz posebne mjere za mlade,te za one koji voze pod utjecajem alkohola,opijata...
2.)izricanje najstrožih kazna od strane sudbene vlasti za takva djela,te ubrzanja procesuiranja,sukladno zakonima RH
3.)pooštrenja uvjeta za polaganje vozačkih ispita(više praktične nastave,simulacija promatnih nasreća te državna kontrola)
4.)poboljšanja stanja na cestama,poboljšanja prometne signalizacije...
5.)edukacije mladih o opasnostima vožnje: u školi i putem medija radi poboljšanja prometne kulture i prevencije,te nametnuti tu problematiku za cjelokupno društvo jer pitanje je vrijedi li auto više od ljudskog života.
Smatrajući da se ovaj problem tiće svih nas,učinite sve sukladno Vašim ovlastima da se ovaj problem što hitnije riješi,te time doprinesete sprečavanju novih tragedija i bržem rješavanju nagomilanih prometnih problema,zbog kojih stradavaju naši najmiliji.
Peticiju možete potpisati na linku Hak-a.
Hvala.

10.11.2007. u 15:55 • 16 Komentara • Print • #

petak, 02.11.2007.

Sreća u nesreći

Kao što sam i najavio,evo nekoliko rijeći i isjećka iz novina o prometnoj nezgodi koja se desila mom tada desetogodišnjem sinu Danielu.Bilo je to 12.04.2005.oko 14.30h.kada je išao na popodnevnu nastavu.Teško mi je to ponovno opisivati,ukratko sve je opisano u isjećcima, samo ću dodati neke pojedinosti.
Nakon udarca mali je prebačen u Opću bolnicu Pula u stanju kome s teškom povredom glave i vratne kralješnice gdje je bio do14.04. nakon pogoršanja, prebačen je u Susašku bolnicu na Jil u Rijeci gdje mu je napravljena teška operacija glave koju je napravio prof.dr.sc.Darko Ledić kojemu sam jako zahvalan i što je spasio život mom malom tom operacijom.Usput bi zahvalio i dr.Ivanovskom,dr.Bukalu,dr..med. Helga Komen Ušljebrka, Pročelniku odjela Mr.sci. Željko Župan dr.med.i ostalim doktorima kojima nisam zapamtio ime kao i svim med. sestrama.
Sljedećih 15 dana mali je i dalje u komi nakon koje se polako počeo budit.Supruga i ja smo svaki dan putovali Pula-Rijeka i obrnuto što je bilo teško s obzirom da imamo još male djece,da bi provodili što više vremena s Danielom.Nakon buđenja teško je bilo vidjet djete koje ne može govorit,komunicirat, koje u tom trenutku nije ni svoje roditelje prepoznalo i koje nezna ni gdje je i šta tamo radi.Nakon Jil-a smješten je na odjel neurokirurgije gdje je bio sljedećih deset dana i ponovo samnom i suprugom učio govoriti,hodati,hraniti jer samostalno nije mogao.Na kraju je još i proveo tjedan dana u rehatabilacijskom centru Kantrida.Sve ukupno preko trideset dana po bolnicama nakon kojih je otpušten doma na kućnu njegu.Danas Daniel ima problema sa savladavanjem školskog gradiva,teško pamti i nastavu ima po posabnom programu ali eto,sreća u nesreći,ostao je živ.
Htio bi samo za kraj uputiti kritiku Veljku Zenzeroviću,zaduženom tada za promet na izjavi u novinama kako kaže da je to križanje besprijekorno.Tu živim već trideset i pet godina i svjedokom sam mnogobrojnih sudara baš na tom križanju,kao i današnjem zamjeniku pročelnika policijske postaje Pula kojeg slušam na radio Puli koji daje tako glupe i smješne izjave da Pula nema crnih točaka a ako se i pojave pojedini problemi na nekim lokacijama u gradu,oni odmah reagiraju.Apsolutna laž.Napravili su nakon te nesreće pravu zbrku u preregulaciji prometa,postavili vibrirajuće trake pored škole koje ničemu ne koriste i preko kojih s autima prelaze brže nego prije kad ih nije bilo.Kontakt policajac zadužen za neznam što koji bi trebao biti u blizini škola,nije nikad viđen.Prometni policajci s lizaljkama koji zaustavljaju nekad i negdje živa su sramota za ovu državu,to je čisto maltretiranje.Dok oni zaustavljaju vozače koji u tom trenutku nisu napravili nikakav prekršaj na drugoj strani neki mladi vozač u tatinom bjesnom autu juri i divlja po gradskim ulicama
Još bi napomenuo da krivac za tu nesreću gos.Zvonimir Čuljak iz Osijeka koji nije savjestan i koji nikada nije zvao ni raspitivao se za malog i koji po mojim saznanjima za ništa i nije kažnjen,optužen je i dobio jedanaest mj. zatvora tj.određena kazna se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.Znači ništa.Dobio je uvjetno tri godine.Ništa za uništen mladi život jer mog sina će to kao i mene i moju obitelj pratit cjeli život.