| < | srpanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by [TinchA]
Mark Knopfler u Zagrebu.
Prva reakcija bila je nevjerica i pomisao da je to samo nečija šala.
Nije bila šala. Nakon 23 godine od njihovog zadnjeg nastupa u Hrvatskoj, dakle 1985 u Splitu, kada su Dire Straits-i još bili na okupu, gospodin Knopfler se vraća. Davne '85 u Splitu je održan prvi koncert turneje Brothers In Arms. Štošta se od onda dogodilo. Kod nas je izbio rat, u kojemu je upravo ova pjesma korištena u nekim od najpoznatijih snimaka. Dire Straitsi su se razišli 1995, i Mark je odmah započeo svoju solo karijeru. I evo ga s nama, na promociji svojeg petog studijskog albuma, izdanog prošle godine.
Čudan je to osjećaj, slušati tu muziku, čitati o njemu, i odjednom imati priliku biti u istoj dvorani ne s osobom, već s djelićem povjesti. I prije ulaza, situacija je bila nesvakidašnja: umjestno naguravanja na ulazu koje obično prati sve koncerte, ljudi su se samoinicijativni posložili u red i mirno ulazili.
Koncert je počeo samo deset minuta nakon najavljenog. Kada se Mark uspeo na scenu, svi su ustali sa stolica i zapljeskali. Kao uvod bilo je odsvirano nekoliko laganih pjesama s novog albuma, da bi prvu veliku reakciju publike izazvala svima dobro znana balada "Romeo and Juliet".
Moram napomenuti da sam zbog prevelikog ushićenja najveći dio koncerta -zaboravio. Samo nejasna sjećanja kroz maglu. Čovjek je odsvirao stvarno profesionalno. Nevjerojatno je da sljedeća dva mjeseca ima svaku večer nastup u svim mogućim gradovima. Odakle me uopće energije pitam se.
Najveće oduševljenje svakako je izazvala njihova najpoznatija pjesma, Sultans of Swing. Tu je cijeli prednji dio publike (uključujući i mene) napustio svoja mjesta i približio se pozornici.
Na bis su izlazili dva puta. Prvim bisom je dominirala pjesma Telegraph road, a drugim, ujedino i kao zadnja pjesma, Local Hero (pogledati post ispod). I eto me, stojim na nekih petnaestak metara od živuće legende.
Osjećaj? Ne postoji riječ ni bilo kakva asocijacija na to. Kako biste opisali osjećaj kada zaronite u more nekome kome je najveća vodena masa koju je vidio čaša vode.
I to je bio kraj.
Vozimo se natrag, stari i ja u autu, i konstantiramo kako bi trebali još jednom proći isto da bi mogli bilo što pametno reći o koncertu. Ovako kao da snove opisujemo.
Sutra dan u školi smo pisali matematiku, zadnji ispit. Gledam papir koji bi trebalo ispuniti, i vidim u njemu pozornicu, i jednog sijedog proćelavog čovjeka, u najobičnijim trapericama i crnoj majici kratkih rukava, sa svojim crvenim Stratom. Kroz tišinu i kucanje sata čujem izlazni riff heroja ulice. I tu prestaju svi moji napori za bolju ocjenu.
Prepuštam sve slučaju i uživam slušajući glas gitare ovoga heroja.
