| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by [TinchA]
Trebao je biti jedan sasvim običan dan.
Trebala me probuditi radost koju život pruža, ili kako već glasi onaj stereotip koji svi vrte, da je život jedan, da je nenadoknadiv, da je predivan, da treba uživati u svakoj sekundi. Nijesam na nju naišao, sve je bilo kao i uvjek, a čuo sam da one ljude koji se uvjek smiju i pjevaju zatvaraju u one ružne bolnice sa ogradama i da nose bijele košulje koje su sve samo ne praktične.
Trebao me pokrenuti osjećaj koji ljudski rod zove ljubav. Znate onaj, koji je stalno u zraku- onda lete cvjetići, ljudi nekako čudno govore, crtaju srca (koja uopće ne liče na pravo srce, a bome nevidim vezu između osjećaja i organa zaduženog za cirkulaciju krvi). Nisam ni to osjetio.
Treba sam se ustati zbog svih ljudi čijih sam života dio, i koji kako neki kažu, nebi bili isti da me nema. Da je tako, nitko nebi ustao, jer to nebi mogao bez da to i netko drugi učini, a gledao sam ljude u kući; na ulici; u daljini. Svi su funkcionirali savršeno, a ja sam još uvjek tu ležao.
Trebalo se protegnuti zato jer svaki novi dan donosi neku novu priliku da nešto učinimo, doživimo, ili nešto treće. Nešto novo, uzbudljivo. Kako tome odoliti? Nikako. Tko nam jamči da će to biti nešto pozitivno? Nitko. Zbrojio sam sva svoja pozitivna i negativna iskustva. U debelom sam minusu, to je sve što ću reći.
Nije mi se više dalo. Ostao sam spavati. Možda su moji snovi užasavajući, i netko ne razumije
