< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

design by [TinchA]

I love you, I love you

dead

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Listen to Metallica 24/7 on AOL Radio

Ja sam nemoćan







 Prvi hrvatski portal za pocetne i napredne gitariste. Video lekcije,recenzije albuma,opreme(pojacala,gitare,efekti),koncerata, intervjui sa poznatim hrv. gitaristima... <br />

[utorak][08.04.2008.]

Long seek for the black stone of oblivion in the cold nights of north pole of the mind

Ne, naslov stvarno nema veze s ničim. To je tako malo za ukras. Eo se malo vraćam da rečem što biva nedorečeno. U điru je Megadeth, ovi tu:

Image Hosted by ImageShack.us


Lixovi su zakon, inače ovaj rudlavi je bio prvi gitarist u Metallici, ali je bio žestok na drogama i alkoholu pa su ga šutli. Kolko znam, jedini stalni član svoje grupe. Ostali su se svi mjenjali.

Poglavlje drugo

Natjecanje CK, Krk!

To je trebalo doživit. Dobar je osjećaj ić na natjecanje pun adrenalina i ambicija, a odličan je kad ideš gledat kako netko drugi prolazi ono što si ti nekada, i sjedit prekriženih ruku u hladu. Ajmo napravit jedan mali... putopis?

Prvo se trebalo probudit ujutro u šest i već tu sam skoro umro. Slijed paljenja je izgledao ovako: još navečer (ustvari oko dva ujutro) postavih mp3 i zvučnike pored kreveta,sve na najglasnijem, budilicu na mobitelu (e tu je bilo zeznuto: trebalo je promjenit na ljetno vrijeme, jer nisam uspil zbrojit u koliko navinut da me stvarno u 6 probudi), i sve to spremil za jutro.
U šest je zazvonio mobitel, kojeg sam čak i čuo nakon neke 3-4 minute, i probudih se taman toliko da popalim ovaj prije spomenuti stereo sistem. Svirao je Hangar 18 od ovih čovaca gore, i da nije bilo toga-baj baj izlet. Pjesmu eo tu poslušajmo------------>

Dakle, dolazi se na stanicu nešto prije sedam, Mario gej, ja, i dvije gitare, a tamo- ni pasa. Gledamo 1. put, 2.put... ništa!
Odemo do miksa po zalihe, i dotad se već skupila ekipa, pokrcali se i vožnja. Pokušali smo malo gnjavit mlađe kolege sa prvom pomoći, al se oni baš i nisu dali, pa smo vrlo brzo odustali. Igralo se zavoja i sličnih bedastoća, lomile su se mandarine, žderao čips i tako dalje. Zapravo smo svi još spavali.

Došli na krk, banda se otišla natjecat, a nas troje u market po naš najdraži prehrambeni proizvod. Uspili smo se dogegat do najbližeg parkića, za kojeg je kasnije ustanovljeno da je ulaz na groblje, i marljivo smo počeli ispijati pivo.
Potrošili smo zalihe, naravno ne bez incidenta: Premjestili smo se uza cestu, i od silnih rasprava dali se nalazimo sa pivom pred policijskom postajom, Željka zgrabi pivu i nategne je točno pred kamijonom. Strašno.

I onda nam se pripišalo. Kud ćemo,u školu,tražit zahod. Nije bilo dramatično kao u Importaneu, al smo zato ušli u ženski zahod. Što se shvatilo prekasno, tako da smo stisli zube i nadali se da neće neka žena uletit.

Kad smo već bili u školi, pokušali smo nać naše, al je to bilo iznimno teško, pošto nismo imali pojma gdje su, a bome ni gdje smo mi. Uspili smo na jedvite jade izać iz onog labirinta (zapravo smo se u krug vrtili, ako se dobro sjećam) i odma nabasali na naše.

Ručak je bio najjači do sad: Besplatan! Ušvercali smo se u hranionu, jeli neku životinju umrlu prirodnom smrću (ipak bolju od one u čabru ondać), i na proglašenje.

Naši su bili drugi, i opet su nas POKRALI!!!!! , tako da nema državnog ove godine. Ali već je to nadomješteno.

Krenuli smo prema doma, natjecanje je bilo gotovo, a zabava tek počinjala. Iz nekog čudnog razloga sam vezao trokutastu maramu oko glave (ili je netko prije mene???), Mario je privezao, željka se pridružila, i zadnja sjedala su se uključila. Potom smo izvukli jednu aluplast foliju. I onda je krenuo raspašoj. Svi su se uključili u kopanje po torbama, nabijali smo rukavice na glave, zamatali se zavojima, pokrivali aluplastom i isprobavali njegovo djelovanje. Uslijedile su imobilizacije, i šta sve ne, tako da je do senja bus bio pun smeća. Ali doslovno. Sve šta je bilo u torbama se premjestilo na pod. I tu su se pokazali pravi junaci: Ekipa osnovki je onako zamotana i imobilizirana marširala kroz senj. Usporedbe radi, da tako nešto predložimo našim vršnjakinjama, one bi dogle nos i smijale se kako možemo predlagati nešto što je ispod njihovog ponosa. Jednostavnost je vrlina, i u busu su bili jednostavni ljudi, tako da smo se zabavili bolje nego i na jednom natjecanju dosada. Kasnije smo još i mumificirali Luciju, koja se jadna skoro skuhala, te smo pokušali baciti Stelu van, jer nismo imali televiziju. Mario se poslije prihvatio liječenja njenog poprsja, koje sam pokušavao nadmašiti, ali bezuspješno.

Ugl, bilo je ludo, i kasnije smo zaključili kako bismo rađe išli s njima na maturalac nego sa svojim razredom.

I tako sada u prostorijama Crvenog križa Rab ponosno stoji još jedan pehar, 2. mjesto na XI županijskom natjecanju u prvoj pomoći. Ili ga je kapetanica zaboravila doma?? rofl



[ 4 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.