St. Anger

[petak][30.11.2007.]

Dođi,vrati se kakva jesi

malo lijepih sjećanja.....................................

Rano jutro,skupljali smo se na autobusnoj stanici,sva četiri razreda. Osjećaj,kao nikada prije, niti ikada poslije. Potrpali smo se u bus i krenuli. Tri dana raja su počinjala.

Vodič se zvao Floris,i prvo toga jutra je pala pjesmica :"Floris,pederu!". Do trajekta su već svi bil razbuđeni,veselje na razini. Svi smo bili u kratkim rukavima osim Mata, on je stajao u jakni. u Jablancu je počelo sa rakijom Veccijom (ili kako se već piše). Sanjin je podjelio bočice i zabava je počela. Do starigrada smo već bili lagano rasklimani, pa smo za promjenu išli kupit koju litricu alkohola. Jeger,koji je kupio Jadro, pa smo mu poslije vraćali novce,votka, i ostale činčarije. Sljedeća postaja- benzinska stanica ispred Splita. U trgovini se kupovalo naravno alkohola, i jedan playboy,koji je kasnije postao prelegendaran. (Sanjine,kadi ti je Clipers??).

Split,Poljud.
Na ulazu u Split (je to tad bilo?!),stavljamo na radio Thompsona i deremo se kao životinje.Naša voljena razrednica je bila oduševljena. Antica Puljar-Matić,osoba koje smo se bojali više od vraga, ni ne sluteći što se u njoj skriva.
I Eto nas na Poljudu.
Kao svaki pravi seljaci,rastrčavali smo se po stadionu, čupali travu i spremali je za unuke, te slikali 9861109712 slika.
Otišao je naš voljeni Floris, došla je Nina, utjelovljenje zla i... -gladi.

Vozimo se u busu,usred ničega bus staje, crklo hlađenje, u drugom autobusu je otkazala klima,nama ne smeta,vozimo se i trpimo.Stižemo u Dubrovnik za mraka.

Dubrovnik.
Prebacujemo se bo bungalovima,u sobi smo se nalazili Ersan Sanjin i ja, u sobi do Boris Mate i Jadran. U našoj sobi je falio samo jedan krevet, pa su kao zamjena poslužila dva madraca,koje smo preklopili u kauč. Naši susjedi su zasmrdili sobu do bola,ali to nije nikog smetalo. Zašto? e pa zato jer...

Zabava počinje!
Navijamo nirvanu na improviziranom stereo sistemu,dvoje zvučnika i discmanom,a kabeli su bili po cijeloj sobi.Vadimo alkohol,trpamo se u sobu naših susjeda,vadimo piriju i pijenje otpočinje. Izabrali smo najgluplju budalu da isprobamo piriju. Znači,uštekali su mi piriju u usta i dali sok za probu. Kako nismo bili sigurni koliko cijevi treba uzeti, kupili smo dva metra, tako da sam morao ležat na podu. Sav sok je otišao kroz nos,pa smo je skratili. Jenga je bila počasna nalijevačica votke. Matićka nam je dopustila da nas bude 4 do 5 u sobi inače namjenjenoj za troje. Uglavnom, sobu je posjetilo preko 25 ljudi. I tu su počeli problemi.

Razrednica je uletila u sobu, i nastao je- kaos. Svi su se rastrčali,sjećam se da sam uletio u tuš kabinu, mislim da s Lucijom Krstačić i još nekim,pitaj Iruda kim, i tako se strplivo čekalo da ode razrednica. I otišla je ona,a onda se vratila i počela se derati "di je Ivan Mlačić?!". I tako sam bio prisiljen oteturati do sobe. Uglavnom, u datom trenutku, kroz prozor je uletio Sanjin i razvalio neki lim. Otpao je neki komad prozora. Noć je bila preživljena (jedva)

Jutro za obilazak.
Prva jutarnja stvar koju smo učinili drug sanjin i ja, uletili smo ženskama kroz prozor u sobu i pjevali Nirvanu.Prije toga smo u boksericama pretrčavali kod Jenge i Sandre u sobu,i skoro se smrzli. Doručak,priprema za polazak. U jednoj sceni pokušavam Jadru dat nogom u guzicu, promašujem,padam na šahtu i razbijem si trticu. A izvrnuh se doslovno kao klada. Sanjin je tražio izgubljene novce,ostalo je sve bilo u redu.

Grad.
Obišli smo malo oko zidina,trtica mi je skoro otpala od bola,prehodali smo cijele zidine,nas nekolicina. Vrijeme za ručak,vrijeme za probleme. Nina (ona pokvarena voditeljica) nas ne želi hraniti, pa smo malo radili probleme, i zaslužili svoj ručak.

Sudnja večer.
Vraćamo se iz obilaska,i idemo nakupovat još alkohola.Kupili smo nešto unučića i vinca,ništa opako.Pijuckali smo uz more,skoro se potukli s domorodcima,i krenuli u neki kvazi-disko,koji je stvarno priča za sebe. Radilo se o nekoh šupljaki u nečijoj kući,sa vrtom punim sadnica i nekim ogromnim psom. Mi smo, međutim, našli neko prazno boćalište, popalili rasvjetu,i ispili svoje zalihe alkohola (unučići u bičvi),i počeli kukat da idemo u bungalove,jer je bilo za krepat od dosade. Razrednica je popalila jedan najlon sadnica,i krenuli smo. Eto nas nazad, kad smo zaključili da će pofalit alkohola. Tako počinje potraga po Dubrovniku di ima alkohola. Nakon pola sata lutanja našli smo neku trafiku veličine kamp kućice, a na zidu se iznajmljuju pornići na videokasetama za 15 kuna na dan. Kupili smo dvije boce votke Moskve, koju kad vidimo na izlogu,još uvijek mami smiješak na lice. Vraćamo se, vadimo piriju i točimo ljudima,ubijamo se od alkohola, popili smo svaki po nekoliko pirija, sjećam se Encove pirije,konj jedan mi je nalio čistu votku! (nisam pljunuo). Mariji je jedino pobjeglo,al jebiga. Mi ostali smo nadoknadili. E te noći je bilo svega. Pili smo,smijali se,glupirali, Natalija je pala sa ograde,spašavali smo Jadra, mi pijane budale, Gabrijela se žestoko otimala za njega, moj bočni položaj ga je ubio više nego alkohol, vukli smo svaki na svoju stranu, prolijevali alkohol, jurili okolo,derali se,vikali,i imali najbolji provod u životu.
Razrednica se jadna rasplakala od muke kad je vidila naše žive mrtvace (dvoje navedenih+Ivana).
Sve smo preživili,ali ništa više nije bilo isto. Sutra je bio kraj svega.

Posljednje jutro.
Budimo se,blijedi,mamurni,prljavi i krvavi,smušeni,muka nam je. Jedva pogađamo svaki svoju sobu i -odlazimo.
Ostavljamo iza sebe mjesto koje je, vjerujem, za mnoge još uvijek sveto. Već u autobusu nas hvata neka melankolija, a neke muka. Od alkohola. Pjevalo se i glupiralo u busu, za ručkom se gađalo čevapčićima, i kad je neko spomenuo gladne u africi,najbolje čega sam se sjetio bila je izjava: "Stoka lena,neće da radi!", "ni muhe s lica ne tiraju"
Katastrofa.Stali smo još vidit dioklecijanovu palaču,i to je bilo to. Zadnje je bilo već na Rabu,pjevali smo sve i svašta,jedino je Sanja jadna uvik fulala.I prošlo je. Otišlo je zauvijek.

Još uvijek stojim pri tvrdnji da bi zamijenio cijeli svoj život i još par tuđih samo za to još jednom proživit.
Ovaj post je posvećen svima koji se tako osjećaju.

[ 5 Komentar(A) ][PrinT ][# ]

[utorak][13.11.2007.]

Ljubičasto nebo

I kad sama sjedi na stolici
Sama u srcu mase,
U svojoj privatnoj prašumi tame,
Ona sjaji.

I dok pokušava biti dio mase,
Izgubiti se između porculana,
Predati svoj dah,
Ona sjaji.

Nije sa ovoga svijeta,
I ovo nije svijet za nju,
U ovom svijetu samo
Ona sjaji.

Ne zaslužujući dotaknuti
Bilo što osim savršenstva,
Puzeći kroz ovaj život,
Ona sjaji.

Tako mlada
Tako sama
Tako krhka

Želi biti nešto više
Želi samo da sve prođe,
I ona sjaji.

Uzmi me, uzdigni sa sobom, otresi o zemlju;
Istrgni život iz mene,
Ostavi praznu pojavu nasukanu u bespuću neshvaćanja,
Igraj se,
I jednom,samo jednom...

Sjeti me se.

[ 4 Komentar(A) ][PrinT ][# ]

[srijeda][07.11.2007.]

Želim biti zao...:)

BaaaaD horsie!!! da da
JA - SAM - NAJBOLJI !

Nema tu baš puno istine,al ša se može.Novosti novosti,nikakvih.Konačno imam neki masterplan,teško ostvariv,samo koncept je tu.Neču o tome.

Planira se zamjena.Ovo sranje odlazi

A kao zamjena stižeeeeeeee

eek eek
šae sad to?!
Pa eto,puklo me,odluka još nije sasvim sigurna (problem su naravno,PARE),
al mi se čini da je odluka pala.
Baš niš pametno nemam više da kažem...Živili!