< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

design by [TinchA]

I love you, I love you

dead

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Listen to Metallica 24/7 on AOL Radio

Ja sam nemoćan







 Prvi hrvatski portal za pocetne i napredne gitariste. Video lekcije,recenzije albuma,opreme(pojacala,gitare,efekti),koncerata, intervjui sa poznatim hrv. gitaristima... <br />

[srijeda][03.10.2007.]

Zadnja stanica tramvaja kojeg nikada nije bilo

Nikada mi nije bilo jasno kako je čovjek u stanju dovesti samog sebe do točke kada više ne želi biti ni sam ni usamljen kao ni u društvu s prijateljima.Kako se jedno misaono biće može dovesti u situaciju da više ne želi ni ne pokušava napraviti sljedeći korak,maknuti se od svoje boli i ZABORAVITI, ostaviti iza sebe nešto što zapravo nikada i nije bilo.

Nikada mi nije bilo jasno zašto čovjek sam sebi stvara situaciju koja ga dovodi do ludila, do želje da prestane disati samo kada se sjeti proklete prošlosti koja je još jučer bila stvarnost, zbog koje se jutrom ustajao, koja mu je dala snage da pogleda kroz prozor života i primi život kakav mu dolazi.

Nikada se nisam zapitao što je to ovisnost, koja priziva bol iza leđa i čeka svoj trenutak da te preuzme i naplati sve tvoje trenutke u kojima nisi pazio,da te prekopa i nađe svaki način da te slomi, da te ubije i ostavi na životu još jedan dan kako bi se mogla ponovo zaigrati,da sve još jednom iskusi.

Nikad mi nije bilo jasno gdje je ta bol koja pobjeđuje svaki razum i koja ne pita koga je snašla, koju nije briga dali se kaješ, koja ne mari ako ti je žao.

Nikad nisam obratio pozornost na praznu ljusku koja leži pored ceste Stvarnosti i čeka da ju netko odnese dalje od svih da u tišini nestane ono što je od nje ostalo, vrati se na neko sveto mjesto spokoja i mira, gluposti i nemogućnosti da se obrati pažnju,da se sjeti; da zaboravi.

Nikad se predamnom nije stvorilo savršenstvo koje koje je obratilo pažnju, koje bi uzvratilo djelić osjećaja predanih njoj,bačenih u zaborav.

Nikad nisam osjetio privrženost nečemu koje je tu pored mene,koje mogu vidjeti,čuti,opipati i osjetiti, koje nikad tu nije bilo nikad se nije htjelo nać u takvoj situaciji da bude baš sve u nečijem životu.

Nikada nisam pomislio da će doći vrijeme kada ću shvatiti da sam obična jebena ništarija,i da ne želim da sutra ujutro ponovo osjetim hladnu realnost života, da se ponovo probudim iz beskrajnog sna koji nikad ne prestaje i za čiji trenutak bi prodao cijeli svijet, koji više nije isti,koji se nikada neće vratiti na staro, na staru iluziju stvorenu u mojoj glavi, na nešto što nikada nije smjelo postojati.

Ne želim više biti i osjećati.

Image Hosted by ImageShack.us



[ 5 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.