KOJI SU LJUDI OPASNI, A PLEMENITI?

11.07.2018.



Ne bih htio sad previše špekulirati oko tog pitanja koji su ljudi opasni, a plemeniti, ali bih htio skrenuti pažnju na one koji su manje-više miroljubivi i sasvim nježne prirode, ali kojima je teoretski profil takav, da izazivaju zgražanje cjelokupnoga pučanstva radi njihovih teoretskih i filozofskih stajališta.

Jedan takav opasan tekst može biti i ovaj, koji se bavi pitanjima socijalne raspodjele, imajući u vidu kurentnu ekonomsku politiku, koja nam je svima poznata kao politika neoliberalizma, koja je ušla kod nas na „mala vrata“ prije svega, zahvaljujući ratu i ratnim prilikama kroz Tuđmanovu formulaciju, da bi sada trebalo da „sposobniji napreduju“.
Pri tome nije posve bilo jasno, tko su ti ''sposobniji'' niti kako bi trebalo izgledati njihovo ''napredovanje'' kao što nitko nije postavio pitanje nove distribucije društvenog bogatstva, koja se podrazumijevala u novim kapitalističkim uvjetima u Hrvatskoj.

Da bih došao do odgovora na ovo pitanje, trebalo je ''zaviriti'' u knjigu poznatog američkog ekonomista Lestera Thurowa, koja nosi naslov ''The Future of Capitalism, How today's economic forces will shape tomorrow's world'' iz 1996., godine i koja predstavlja seriju njegovih predavanja što ih je ovaj ekonomist držao na Yaleu kroz školsku godinu 1995./1996., jer je poznato, da smo svi pristali na slobodnu Hrvatsku, samo nismo svi pristali na to, da pitanje socijalne raspodjele bude takvo, da ide na štetu nasiromašnijih dijelova hrvatskog društva, a da se oteta vrijednost prelijeva na najbogatije slojeve.

Tako na stranici 23, dakle, na samom početku ovog vrijednog ekonomskog djela, nalazimo na jednu tablicu promjena u realnim plaćama i prihodima u intervalu od 1973. do 1992. godine, a prema U.S. Bureau of the Census
I ta tablica izgleda ovako:


plaće zaposlenih
Dno -23
Dva -21%
Tri -15%
Četiri -10%
Vrh +10%

prihodi domaćinstva
-3%
-3%
-0.5%
+6%
+16%


Iz ovih podataka se jasno vidi, da je vrijednost rada prelivena iz radničkih obitelji prema višoj srednjoj klasi i prema najvišim klasama i dok se jednima oduzima, drugima se daje, vjerojatno prema onoj rečenici Isusa Nazarećanina: ''Tko ima, dat će mu se, a tko nema, uzet će mu se i ono što ima''.

Odatle se, naravno, ponovo nameće pitanje socijalizma kao jednog realnog rješenja problema socijalne raspodjele na način, da se afirmira ono Marxovo načelo iz „Kritike gotskog programa“ – „Svakome prema radu - svakome prema potrebama“, a sa ovim stajalištem se slaže i autor knjige, koju smo naveli, Lester Thurow, koji je na stranici 255 napisao: „To work, democracy needs a vision of utopia“.

Samo se nadamo, da ta nova utopija neće odnijeti sa sobom milijune nevinih ljudi, koji su prihvatili napredne ideje, a na koncu ispali njihove žrtve po gradovima i selima napaćene i izmučene Europe, koja u svoju povijesnicu može upisati samo kalvariju ljudi željnih slobode i mirnog života za svoje najmilije i svoje najdraže.




IZ MOJE KNJIGE "LAŽI I OBMANE"


http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic33.php

http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/1863

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.