nedjelja, 29.04.2018.

IZ NOVE KNJIGE "KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA"


§16


Sumnja u ispravnost kartezijanskog programa zaoštrena je do tvrdnje o nesvodljivosti biologije na fiziku kao i na tvrdnju o bitnoj autonomiji metoda u biologiji. Prema tome, ovdje je riječ o onom neophodnom otporu povijesno vrlo utjecajnom kartezijanskom poimanju biologije samo kao poglavlja fizike. Istodobno ova biologija podjednako kao i suvremeni biloški mehanicizam odbacila je postuliranje nematerijalnih ‘vitalističkih’ činitelja čija djelovanja trebaju objasniti životne procese. Međutim, suvremeno mehanicističko biološko stajalište i dalje je pokretano onim kartezijanskim gledištem da se svi živi procesi mogu nedvosmisleno objasniti pomoću pojmova fizike i kemije odnosno pomoću zakona i teorija koje prema općem slaganju pripadaju ovim znanostima.

Doduše, ovo mišljenje ne poriče kako živa bića imaju vrlo složenu organizaciju i ono naglašava, da se aktivsnost živih bića ne može objasniti samo analizom njihovog fizičkog i kemijskog sastava ne uzimajući u obzir njihovu određenu urođenu strukturu ili organizaciju, ali ova je odredba koja je priznala tu organizaciju uglavnom bila odredba živog bila kao ‘kemijske mašine’ (Loeb Jacques).

Suprotnost ovom gledištu suvremena organicistička biologija istakla je baš činjenicu, da postoje područja bioloških istraživanja u kojima objašnjenja fizike pa onda i kemije imaju malu ili gotovo nikakvu ulogu i u kojima je primijenjen uspješno izvjestan broj bioloških teorija koje nemaju karakter teorija fizike i kemije. Na primjer, postoji impersivno eksperimentalno znanje o embrionalnim procesima i mnoge se pravilnosti koje se tu javljaju ne mogu isključivo objasniti pojmovima suvremene fizike i suvremene kemije. Niti teorija evolucije u svojim najnovijim oblicima kao niti teorija gena nisu zasnovane na određenim pretpostavkama fizike i kemije koje bi se odnosile na životne procese.

Drugi moment ovog suvremenog razumijevanja fenomena života koncentrira se u shvaćanju, da su analitičke metode fizike i kemije neprikladne u proučavanju živih organizama. Sradišnji problem koji su povezani sa životnim procesima zahtijevaju poseban i specifičan pristup. Kako je biologija nesvodiva na fizikalne znanosti mehanička objašnjenja moraju biti odbačena kao krajnji cilj istraživanja u biologiji.

Razlog koji se često ističe u prilog ovoj tezi je organska priroda bioloških Sistema, jer je naime riječ o cjelovitom, holistički i jedinstvenom karakteru živih bića i njihovih aktivnosti. Živa bića za razliku od neživih siistema nisu labavo povezane strukture nezavisnih i odvojivih dijelova, oni nisu skupina tkiva, organa koji se međusobno nalaze samo u izvanjskim relacijama. Naprotiv, živa bića su cjeline i moraju se proučavati kao cjeline, totaliteti, a ne kao sume dijelova koji se mogu izolirati pa onda eksperimentalno istraživati. Njihova aktivnost ne može se razumjeti niti objasniti, ako se polazi od prešutne pretpostavke, da je tu zapravo riječ o takvim sumama kako to drži mehanicistička biologija koja razumijeva nešto kao ‘mašinu’ koja ima nezavisne dijelove pa prema tome prihvaća aditivno stajalište u analizi životnih fenomena.

Aktivnost organizma kao cjeline treba promatrati kao nešto što je različitoga reda od fizikalno kemijskih relacija i samo po sebi. Biologija naprotiv mora voditi računa o onome što je E. S. Russell nazvao dva ‘kardinalna zakona metode’. Aktivnost cjeline ne može se u potpunosti objasniti pomoću aktivnosti dijelova koji su izolirani u analizi i niti jedan dio živog bića i niti jedan jedini proces neke složene organske cjeline ne može se u potpunosti razumjeti odvojeno od strukture i aktivnosti organizma kao cjeline.

Novi moment također predstavlja hijerarhijska organizacija živih tijela i procesa. Znači može se doći do molekula, atoma i njihovih konačnih dijelova, ali u višestaničnim organizmima stanica predstavlja samo jedan element u organizaciji tkiva, tkivo dio nekog organa, a organ dio Sistema organa, a sistem organa čini cjeloviti organizam.

Očigledno je, da se ovi različiti dijelovi ne javljaju na istoj razini organizacije. Dakle, nije riječ o tome da je živo biće sistem dijelova homogenih po složenosti organizacije. Dijelovi se razlikuju prema različitim nivoima neke hijerarhijske strukture koji ovi dijelovi pripadaju. Zato je moguće, da objašnjenja fizike i kemije vrijede za aktivnosti onih dijelova koji se nalaze na ‘nižim’ nivoima takve hijerarhije, ali se procesi na višim nivoima ne mogu objasniti pomoću svojstava sa nižih nivoa.

Valja, dakle, priznati da biokemija proučava uvjete pod kojima stanice i organizmi djeluju, ali organicistička biologija ispituje aktivnosti čitavog organizma koji kao da je uvjetovan načinima ponašanja nižih cjelina, ali se na ove ne može svesti.




ISBN kod NSK RH 978-953-354-110-5

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php


09:46 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.