Osvrt na knjigu - "Daljine", Zlatana Gavrilovića Kovača
slika: Nenad Grbac
POEZIJA I SLIKARSTVO - IZVAN GRANICA POSTOJANJA
Poezija i slikarstvo dvije su različite, no i usporedive vrste umjetnosti. I jednoj i drugoj cilj je izazvati emocije, pri čemu se poezija više oslanja na unutarnje osjećaje, a slikarstvo na vizualni doživljaj. Upravo stoga netko je i rekao ili napisao: "Poezija je slikarstvo koje se sluša i nevidljivo je, a slikarstvo je poezija, koja je vidljiva ali se ne može čuti".
I dok pjesnik svoju umjetnost stvara pomoću misli i riječi, slikar to isto radi pomoću kista, boja i platna. Poznata je činjenica da su mnogi slikari inspiraciju za svoje slike pronašli upravo u pjesmama i da su mnogi pjesnici inspiraciju za svoje stihove pronašli u slikama.
Kao najpoznatiji primjer slikara, koji je inspiraciju za svoje slike pronašao u stihovima često se navodi Van Goghova slika "Vrane u polju", koja je nastala na temelju Celanove pjesme "Pod slikom". Vjerojatno najpoznatiji primjer pjesnika, koji opis slika i umjetničkih djela koristi u pjesmi, Homerov je opis Ahilejeva štita u 18. pjevanju Ilijade.
Opisivanje vizualnoga prikaza u antici je gotovo zasebni žanr. Razvijeni primjeri te figure pojavljuju se u Petronijevu Satirikonu te osobito u djelima mlađih sofista - Kebeta, Lukijana, Kalistrata i Filostrata. Filostrat, za kojega se vjeruje da je prvi upotrijebio pojam ekfraza, u djelu Slike opisao je 65 tobože izgubljenih ili izmišljenih slika. Za ekfrazom kao pogodnim postupkom epskoga pripovijedanja posegnuo je Ivan Gundulić u Osmanu.
Ta uzajamnost ili povezanost poezije i slikarstva ili točnije rečeno poezije i svih drugih vrsta umjetnosti prožela mi je um i tijekom prvog čitanja zbirke izabrane poezije "Daljine", Zlatana Gavrilovića Kovaća. Naime u njegovoj poeziji osjeća se naglašena težnja da prepriča doživljeni, no da i stvori svoj vlastiti izmišljeni svijet. Njegov kist je misao, platno - riječi, a boje i nijanse - razmaci, zarezi, točke i uskličnici.
I baš poput svakog pravog slikara, umjetnika ili pjesnika on svojom poezijom ovaj svijet pokušava učiniti ljepšim boljim i ugodnijim. Naime kreacija je suprotnost destrukciji, ljepota je suprotnost ružnoći ili neuglednosti, dobro je suprotnost zlu, a istina je suprotnost laži, prevari i manipulacijama.
Sve to pjesnik i osjeća i prenosi svojim stihovima. On koji je daleko odavde jasno osjeća i razabire da kultura i umjetnost stvaraju identitet svakog naroda i da su utkane u tradiciju i nastojanja da se ostavi trag u svijetu. Vrednovanje i ulaganje u kulturu i umjetnost trebali bi biti obveza svih nas.
Sve to navelo nas je da čitajući Zlatanovu poeziju prisjetimo još jednog velikog umjetnika Claudea Moneta, francuskog slikara (Pariz, 14. studenog 1840. - Giverny, 5. prosinca 1926.). Njegova pojava, slike i opsesija slikanjem iznenadili su mnoge. Po njegovoj slici "Utisak", odnosno prema francuskom nazivu izvornika "Impression, soleil levant", je i čitav pravac, impresionizam, dobio ime.
Opisujući svoja djela Monet je izgovorio i sljedeće rečenice: "Samo ja mogu nacrtati ono što samo ja vidim.", "Ja slikam… kao što ptice pjevaju.", "Boja je moja opsesija: cjelodnevna radost i muka.".
A, upravo zbog toga Zlatanove smo stihove odlučili ilustrirati Monetovim slikama. I upravo zbog toga nemojte nikako razmišljati o savršenosti, nesavršenosti, dovršenosti ili nedovršenosti svijeta koji umjetnost pokušava stvoriti.
Opustite se i dopustite Zlatanovoj poeziji i Monetovim slikama da vas odvedu nekud daleko.
U daljine…
U Zagrebu 13.04.2017.
Nenad Grbac
slika: Nenad Grbac
I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic37.php
te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
Uredio i obradio: Nenad Grbac
http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/2122
