TRPLJENJE

02.04.2020.



slika: digital artist @REALENGO

sumorna jesen je bila
baš neko gorko vrijeme
gladi, zime i smrti
postadoše svagdanje
naša obična navika
kaos, bijeda i neznanje
ostaviše me kao vreću
i kao prtljag
grabež i pohlepa
postadoše pravilima dana i noći

i tako vrijeme postade rasap
i opadanje
dobro i vrijedno postade zaborav
teško mi je bilo siromahu
meni bijedi zadnjoj
prezir bijaše mojom sjenkom
svi mi druzi bježahu
sve me žene ne imahu
sva me se djeca bojahu
postadoh tako luđak
divlji i bahat
tama zakri svo biće moje
i ja sam polako, polako
sebe komad po komad
k'o zvijer divlja griz'o
i osvetu tešku snio:
onaj tko ne zna nije kriv
koliko sam suza isplakao
možeš li ih izbrojat'
tu bol koju osjećamo
a ne izgovaramo



http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php

https://www.magicus.info/ostalo/poezija/trpljenje-iv-

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.