četvrtak, 16.03.2017.

MOJE GREŠKE



(slika: digital artist)

Draga, večeras sam usnuo
pjesme bez rima
i moju dušu ozari u snu
smješak tvoj
čedo naših cijelova,
a onda usnuh,
stojim pokraj mora
kao usamljena sjena,
obnavljam duboka sjećanja
u ovom snu bez vremena
i rekoh sebi,
ovo je sigurno
znak mojih grešaka,
toliko mnogo o ljubavi
znao nisam,
da bih mogao izdržati
tako jednostavne stvari.

Draga, moju muku večeras
ljepotom mi podari
evo, živim u tišini,
mjesec sunce je skrio
živim u vječnoj pomrčini,
ali priznaj,
nisi znala moje pute
sve sudbe i težine
sve gorčine
svijeta luda
kano hladan vjetar
što biće kuša
i sada na dnu toga kraja
ja vidim iskre moga raja,
da mi je mrijeti
od te tuge,
dok mi konačno mir ne stigne.

A onda sve odlazi sa vjetrom,
sama život nastavljaš,
hladan vjetar udara o lice,
ludi val odnio je emocije
u snu usnuh
tvoje drago lice
i moju dušu tad ozari
novo doba
što idealima plamti
i ostade samo jedna uspomena
na malo čedo zgažene ljubavi.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=72644



http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php


10:07 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se