Speedy Life....
03.09.2005., subota
Alone in the Darkness....
 Jeste li se ikad zapitali,sto smo mi na ovom svijetu,sto mi predstavljamo i koja je nasa funkcija? Jeste li ikad povrijedili nekoga,a da toga niste svjesni? Shvatili ste nakon toga da ste pogrijesili i odlucili promjeniti sebe i neke stvari? Znate li kako se osjeca ta osoba i znate li da je ona zivo bice kao vi, a kao sto je i vama potrebno njeznosti,razumjevanja i paznje,da je isto toliko potrebno i njoj? Jeste li se ponekad osjecali izgubljeno,napusteno,usamljeno? Ja to sve znam,shvatio sam dosta kasno,ali nadam se ne i prekasno. Boli me,povrijedjen sam,osjecam se krivim,izmorenim....nisam siguran... Razmisljam.... Stojim u mraku,u prostoriji kojoj nema kraja,okolo mene svuda je mrak i tama...samoca... Nema nigdje nikoga,ne vidim svjetlo...bojim se....koža mi se ježi....jezivo.... Vise nisam onaj isti... Nisam vise onaj stari ja,vise se ne smijem kao prije, nisam sretan kao prije,ne veselim se glupostima...ne osjecam zadovoljstvo.... Samo bol,tuga,nesreca i usamljenost...to su moji osjecaji.... Neznam zasto je tako...ja sam drugaciji,ja sam kriv i sve je to u meni.... Necu rec da mi je danas najgori dan u zivotu,ali skoro pa i je tako.... Bojim se sebe...bojim se svojih postupaka,svojih glupih pogresaka koje me mogu stajat puno.... Znate onaj osjecaj kad izgubite nesto sto ste voljeli vise od bilo cega,vise od sebe, od bilo kakve materijalne stvari,od svega sto postoji? Bolje da neznate... Na svu srecu meni se to danas nije dogodilo...ali ako neke stvari ne promjenim.... Stojim u mraku i ugledam svjetlo...nesto najljepse sto sam vidio... Neznam zasto se bojim prici i ugledati to... Zelim primiti tu ruku...zelim da me odvede dalje od svega..zelim zaboraviti...pozelim nestati... Zelim biti samo s njom,samo da smo ja i ona,nitko drugi oko nas... Hocu uzivati u miru....tisina.... Dali mislite da ja to mogu? Dali mislite da sam zasluzio da me ta ruka odvede ili da ostanem u mraku... Nakon nekog vremena to svjetlo ce zauvijek nestati,a ja cu ostati u mraku,zarobljen,sam.... Nitko me vise nece vidjeti,niti ce me moci izvaditi.... Zelim ici za tim svjetlom...zelim njezinu ruku da me izvuce... Tama je sve veca,a svjetlo se smanjuje...ja ne vjerujem...strah me je... Bojim se sebe,svojih postupaka i svog razmisljanja ponekad... Nekad mislim da je sve sto radim krivo... Osjecam se nesposobnim... Trudim se biti bolji,trudim se upaliti svjetlo...ali nemogu ga doseci... Zelim opet biti sretan,osjecat se voljenim,smijati se..... Molim te upali svjetlo,pruzi mi ruku i odvedi me...... |