Jebe mujo Fatu, pa će prigušenim glasom; Fato,.. Neko vrijeme se nećemo vidjeti... Zašto bolan, crni Mujo? Jebat ću te zguza.
Ova tužna priča koju sam neki dan čuo, podsjetila me na period života koji bih rado zaboravio, ali nikako nemogu,jer mrzim sastanke, rastanke i duge oproštaje. Sama od sebe, nameću se kojekakva dramatična pitanja...
Zašto Mujo odlazi?
Koliko dugo ga neće biti?
Zašto nije prije nagovijestio svoj odlazak Fati?
Da li Fata odobrava njegov odlazak?
Hoće li se Mujo ikada vratiti?
Što će rodbina i prijatelji reći?
Neće li mu ti odlasci prijeći u naviku?
Gdje je đubre to naučio?
Nešto za A,aa
Žene nas sastaju, ljube i rastaju
Prvi put cvile, plaću, ali ipak ostaju
Drugii put sve više jaja stradaju
Treći put više ni kurcu ne praštaju
Sjedio sam za susjednim stolom u kafiću, pa nisam mogao ne ćuti razgovor dva vesela montera koji je popračen provalama smijeha, tekao ovako;
Jučer ja jebem ženu kad mi se omakne i ups, Oprosti ja fulo. Izvadim ga van kad on kao da sam mješao žgance.... A nije to ništa moj jaro. Ja isto tako fulo kad izvadim čunu i imam šta i vidjeti, Na vrh glavića lupina od graha, moj Ragibe. Znam da neš vjerovat ali pravi trešnjevac, moj Ragibe........
