Krivnja

Kalu Singh
Izdavač: Jesenski i Turk 2003.

U kršćanskom otkrivenju moralno zrela osoba od rođenja je ukaljana istočnim grijehom.
Trebao bi postojati nekakav zastarni rok... zašto nas i dalje gnjavite tim zločinom.


Oznake: čovjek

11.08.2017. u 13:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sve tajne harmoničnog vođenja

Velimir Srića
Izdavač: Algoritam 2015.

Planiraj ono što je komplicirano dok je još jednostavno. Čini ono što je veliko dok je još malo. Najteže stvari na svijetu moraju biti učinjene dok su lake, najveće stvari na svijetu moraju biti učinjene dok su male. Sun-Tzu

Samo u SAD-u na avionskim letovima svakih šest sati upotrijebi se milijun plastičnih čaša, u kantama za smeće svakih pet minuta završi dva milijuna plastičnih boca, svakog se sata u trgovinama koristi milijun papirnatih vrećica, a svake dvije minute spali 28.000 kanistara goriva. Ne dokrajči li nas kriza, kažu pesimisti, to će učiniti revolucije zbog nepodnošljivog jaza između siromašnih i bogatih, ili efekt staklenika, ozonske rupe i globalno zatopljenje, ili teroristička zloupotreba oružja masovnog uništenja, ili ćemo se naprosto utopiti u oceanima plastičnog smeća.

Danas su političari uglavnom sofisticirani lažljivci, produhovljeni prodavači magle, komunikološki uvježbani zavodnici masa i više ili manje beskrupulozni lobisti interesnih skupina čija ih je financijska moć lansirala u orbitu vlasti.

Da bismo promijenili nečije ponašanje, moramo prvo promijeniti njegova uvjerenja, stavove i vrijednosti. Ideje nas pokreću jače od motora.

Nitko nije slučajno postao dobar, vrlinu treba učiti! Seneka
Nevolja je ljudske prirode što smo, u načelu, pokvarljiva roba. Lošiji postajemo spontano, a bolji samo uz napor.

Političar misli na to kako dobiti sljedeće izbore, a državnik kako unaprijediti državu. Aktualni svjetski politički prostor pun je političara, a državnika nema ni za lijek. Zato se kriza gospodarstva, politike, poduzetništva, stvaralaštva, inoviranja i uspjeha stalno produbljuje. Čelnici stanaka ne razmišljaju kao državnici, njihovi ciljevi su ostati na vlasti, ako su već tamo, ili doći na vlast, ako još nisu tamo.

Ne tako davno, obrazovanje je nalikovalo na butik, danas sve više sliči konfekciji. Svaki butik pokušava biti jedinstven, dok je konfekcija jedna drugoj nalik. Obrazovanje gubi kreativnu jedinstvenost, a dobiva birokratsku bezličnost. To se događa postepeno jer se sadržaj većine obrazovnih aktivnosti svodi na stroge administrativne procedure, krute organizacijske obrasce ponašanja i pravila koja je lako ponavljati i standardizirati. Stoga je prirodno da se sustava pretvar u 'proizvodnju' nekreativnih administratora, pedantnih sljedbenika i poslušnih izvršitelja, a ne majstora promjena, lidera i inovatora.

Lideri stvaraju vizije i potiču ljude da ih slijede dok administratori naređuju, organiziraju, planiraju i nadgledaju članove svog tima. Administratori su skloni pravilima, redu i iskustvenom pristupu rješavanju problema. Oni nastoje razviti stabilne procedure i izgraditi krute organizacijske strukture. Za razliku od toga, lideri vole istraživati, inovirati, mijenjati i improvizirati. Dobri vođe pozdravljaju inicijativu i potiču suradnike da se bore za ostvarenje vizije dok administratori raspoređuju zadatke i inzistiraju na poslušnosti pri njihovom izvršavanju. Nametnuta kontrola ključ je uspjeha za administratora, dok lider vjeruje da je samokontrola najbolji način kontroliranja, a samomotivacija najbolji način motiviranja. Vođe inspiriraju suradnike da sudjeluju u iskustvu ostvarenja snova dok administratori svoj posao prvenstveno vide kao borbu s problemima.
Administratori se trude izbjegavati rizik i rijetko ulaze u sukobe. S druge strane, lideri su skloni riskirati i ulaziti u konstruktivne konflikte. Administratori su često prinuđeni upotrijebiti silu i moć da bi postigli ono što žele, dok lideri doživljavaju aktivnu podršku svojeg tima i kad ju ne traže. To se događa prije svega zato što vođu slijedimo jer ga cijenimo i volimo, jer s njim dijelimo vizije i vrijednosti, a to jače utječe na naše ponašanje od nametnutih pravila i naredbi.
Administrator je idealna osoba za izazove stabilnog sustava koji nije izložen problemima niti krizama. Za razliku od toga, lider dobiva na važnosti u vremenima koja traže promjene, sklonost riziku i inovacije. Administratori održavaju sustav na životu dok mu lideri traže nove izazove u vremenima promjena. Vođe su istraživači dok administratori preferiraju utabane staze, iskustvo i tradiciju. Zato u složenim vremenima današnjice raste potreba za vođama, promotorima novih vrijednosti, a ne za administratorima, borcima za očuvanje postojećeg stanja. U takvim okolnostima cilj obrazovnog sustava treba biti rastuća 'proizvodnja' drugačijih ljudi od onih kakve stvara danas.

U čemu obrazovni sustav najviše griješi? Prije svega studentima i učenicima nudi tješenje, pristupe i teorije koje valja memorirati, a ne potiče ih na kritičko propitivanje, mentalni izazov i slobodno mišljenje. Kreativnost je tijesno povezana sa stupnjem duhovne i intelektualne slobode, a ne kreativnost je posljedica manjka takve slobode. Kruta birokratska kultura obrazovnog sustava ne stvara povoljnu klimu za ohrabrivanje iznimki, kršenje pravila, slobodu izbora, otvorenost duha i ima. Umjesto istraživanja, igre, izazova i slobode, takav sustav nudi disciplinu, red, pravila i procedure.

Učenici i studenti osposobljavaju se za stjecanje kvalifikacija u čijem je fokusu ovladavanje stručnim znanjima i vještinama. U realnom životu, međutim, uspjeh i rezultati nisu toliko korelirani sa stupnjem stručnosti koliko s kvalitetom osobnosti, razinom socijalnih vještina i emotivne inteligencije. Danas na svakom poslu u prvi plan dolazi sposobnost da prepoznamo osjećaje drugih ljudi, da znamo motivirati, da uspješno upravljamo emocijama i međuljudskim odnosima. Radi se o osobinama koje se razlikuju od stručnosti i profesionalne kompetentnosti, ali su im komplementarne. Jednostavno rečeno, obrazovni sustav možda stvara stručnjake, ali uglavnom ne proizvodi kompletne ličnosti.

Studenti i radnici budućnosti moraju biti poticani na znatiželju, spremnost na avanturu i istraživanje, moraju naučiti da su rizik i pogreške najbolji put do uspjeha. Inače, zašto se uopće truditi?

Studenti kod prvog zaposlenja očekuju atmosferu koja omogućuje beskrajnu kreativnost.

Zadnjih nekoliko desetljeća nastanak i razvoj interneta upravo se temeljni na kulturi kreativnosti i sustavu vrijednosti. Ključne riječi su spontano, fleksibilno, nehijerarhijsko, inventivno, poticajno i samoorganizirano.

Stare pse treba naučiti novim trikovima. Svi ljudski sustavi, organizacije, institucije i pojedinci svakodnevno osjećaju taj grč promjene, potrebu da se odbace stare, nedjelotvorne vrijednosti i zamijene novima i boljima.

Harmonija počiva na radosti i veselju

Da bi bio uspješan na poslu, mladom, talentiranom i sposobnom pojedincu treba dobar šef.

Harmonija počiva na etičnosti

Nemoj činiti drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi!

Nemoj kršiti zakone, načela i principe, jer kad jednom kreneš, nećeš znati stati!

Nemate li boljih kriterija, pitajte svoje osjećaje, oni će vas najteže prevariti.

Sklad počiva na velikodušnosti

Umjesto da se svađamo oko preraspodjele postojećeg kolača, idemo se organizirati da skupa napravimo veći kolač.

Harmonija traži stalno učenje

Informacija je resurs koji ima specifična obilježja. Ne troši se korištenjem, niti se smanjuje raspodjelom.

Harmonija se ne voli s birokracijom

Mudri će vođa zaobići papirologiju kad god može i poslati poruku da više vjeruje ljudima nego pravilima.

Harmonija je kad svi pobijede

Harmonični vođe razlikuju dvije vrste loših suradnika: oni koji ne urade ono što se od njih traži, i oni koji ne urade više nego što se od njih traži.

Harmoniju kvare menadžerske mantre

Treba pažljivo birati prave izvore znanja. Samo najbolje je dovoljno dobro, kaže o tome poznata izreka. Harmonični vođa mora biti usmjeren vrhunskoj kvaliteti i učiti od najbolji. Pritom se valja čuvati akademskog znanja koje nema veze s praksom. Treba izbjegavati pomodno i mehaničko usvajanje menadžerskih mantri samo zato što su momentalno u trendu.

Harmoniju donosi poduzetnički duh

Sklad se najbolje postiže kad svatko doprinosi koliko može, a ne stvaraju svi jednako, jer nisu jednaki. Harmonični je sustav onaj u kojem se osposobljavaju najsposobniji, a ne onaj u kojem su svi podjednako nesposobni.

Harmonija voli multikulturalnost
Naš poslovni i privati život utemeljeni su u kulturi i na nju se potpuno oslanjaju. Nemoguće je 'transplantirati' znanja, navike, metode i načela djelovanja iz jedne kulture u drugu koja joj nije nalik.
Postanimo globalisti, ali istodobno radimo na afirmaciji svoje zajednice i cijenimo njene specifičnosti.

Harmonija donosi eru žena

Žene na vodećim položajima ne bi se trebale ponašati kao muškarci. Naprotiv, njihova ženstvenost, taktičnost, osjećajnost, tolerantnost i intuitivnost, koje se ubrajaju u 'meke' menadžerske vrline, sve više dobivaju na cijeni.

Harmonija ne voli materijalizam

Harmonični život ne ovisi toliko o bogatstvu koliko o unutarnjem i vanjskom skladu.

Harmonija i svjetovi budućnosti

Cilj putovanja nije naći odredište, već putovati i uživati u samom putu.

Ima li savršenih vođa?

Dobri vojskovođe prvo pobijede, a onda idu u rat, gubitnici prvo idu u rat, a onda pokušavaju pobijediti.
Pravi si vođa ako tvoje akcije inspiriraju druge da sanjanju nešto više, čine nešto više i postaju nešto više.
Vođa je onaj koji zna pravi put, ide pravim putem i drugima pokazuje pravi put.
Vođenje je umjetnost da pridobiješ neku osobu da uradi ono što želiš tako da ona sama to poželi učiniti.
Inovacija je ono što razlikuje vođu od sljedbenika.
Dobro vođenje omogućava prosječnim ljudima da urade posao vrhunskih ljudi.

Jack Welch, osoba koja je proglašena menadžerom 20. stoljeća, opisuje savršenog vođu s tri riječi: brzina, jednostavnost i samopouzdanje. U skladu s tim, on menadžere dijeli u dvije kategorije: brzi i mrtvi. Nisu li u stanju živjeti 150 na sat, onda neće preživjeti.

Proces uspješnog vođenja započinje poticajnom vizijom i kvalitetnim planiranjem njene realizacije.

Steve Jobs iz tvrtke Apple tvrdio je da kod svojih menadžera najviše cijeni hrabrost, spremnost preuzimanja rizika, sposobnost delegiranja, otvorenost na kritike i spremnost da stalno tragaju za novim idejama.

Najbolji vođe su moralni, fleksibilni i prilagodljivi.

Kakav je harmoničan lider

Kad je vatra dogorjela, učitelj Mu-Suna reče: Iako uvečer moćan, plamen je ujutro nestao. Od snažne vatre ostala je tek šaka pepela. Vatra je bila tako jaka da je uništila sve što joj je stalo na put, a onda je, na kraju, postala plijenom vlastite snage. Istovremeno, mirna rijeka uz koju sjedimo i dalje teče, postaje dublja, šira i snažnija na putu do oceana, a u sebi nosi piće i hranu za sve ljude.

Margaret Tacher je znala reći: Biti lider isto je kao biti dama. Morate li drugima objasniti da to jeste, onda to niste.

Lider se razlikuje od menadžera

Menadžer: bezličan, voli upravljati stvarima, unapređuje postojeće, planira i kontrolira, racionalan, usmjeren na rezultat, igrač na sigurno, gradi stabilne procedure, cijeni iskustvo, održava stanje.
Lider: jaka karizma, voli upravljati ljudima, donosi novo, stvara vizije i motivira, emotivan, pokreće ga izazov, sklon riziku, inovira i istražuje, cijeni ideje, vodi u promjene.

Četiri uloge harmoničnog vođe

Psihološke studije procjenjuju da svega 5 posto ljudi ima osobine inicijatora, dok se preostalih 95% ponaša poput imitatora.
Priče nam daju barem tri pouke: Vođe su oni koji se usuđuju! Svi slijede onoga koji krene prvi! Nema li u skupini prirodnih vođa, neće biti niti akcije!

Vođa mora znati uvjerljivo opisati situaciju u kojoj se nalazimo, tako da mu povjerujemo. Ovu ćemo ulogu nazvati vođa-prosvjetitelj. Njego je glavni zadataka 'prosvijetliti nas' i objasniti gdje smo.

Uloga prosvjetitelja je uskladiti percepciju stanja sustava u glavi svih članova tima da bi se postiglo jedinstvo u rješavanju problema.
Dobar vođa mora nam prodati poželjnu sliku budućnosti i objasniti kako ćemo riješiti probleme koji nam se nalaze na putu. Ovu ćemo ulogu nazvati vođa-vizionar.

Treća je odlika sposobnost da sve članove skupine, ili barem većinu, pokrene u željenom smjeru. Ovu ćemo ulogu nazvati vođa-usmjeritelj.

Nema li vođe, skupina će se podijeliti oko smjerova, stavova, načina ponašanja ili putova kojima valja ići. Zato će se najveći dio raspoložive energije trošiti na unutarnju borbu za moć.

Uloga usmjeritelja ima važni zadatak usklađivanja akcije kojom će se ostvariti zajednički prihvaćena vizija.
Četvrta uloga dobrog vođe je sposobnost da nas potakne kad mislimo da više ne možemo, da nas uzdigne kad padnemo, da nam vrati vjeru kad smo je izgubili. Nazvat ćemo je vođa-poticatelj.

Poticatelj ima ulogu omogućiti svakom članu tima da sagleda vlastite i zajedničke razloge djelovanja i da tako omogući usklađivanje osobnih ciljeva i ciljeva cjeline, dajući svakom pojedinačnom djelovanju dugoročni smisao i značaj.

Budite proaktivni. Sreću, šansu i dobru priliku valja ugrabiti jer se možda neće ponoviti.

Ništa se neće dogoditi samo od sebe, zato poduzimajte i planirajte!

Murphyjev zakon kaže: Količina energije potrebna za ispravljanje krivog smjera geometrijski se povećava s vremenom. Zato je korisno odmah odabrati pravi smjer, a tako čine dalekovidne i vizijama usmjerene osobe.

Promjena se u pravilu uvijek događa kao odgovor na neku kriznu situaciju. Zato možemo reći da se u svakoj promjeni istovremeno kriju i šansa i opasnost.

Harmonično vođenje i stručnost

Vođe se rađaju. Ali svi harmonični vođe imaju nešto zajedničko, a to je sustav vrijednosti. S njim se nisu mogli roditi, već su ga usvojili radom na sebi.

Temelji osobne harmonije: znam, hoću, mogu

Svakog jutra, gazela se budi svjesna da mora trčati brže od najbržeg lava, želi li preživjeti taj dan. Svakog jutra lav se budi, svjestan da mora trčati brže od najsporije gazele ako želi uhvatiti plijen i preživjeti dan. Čim se probude, oboje moraju početi trčati. Svakog jutra kad se probudi, potencijalni vođa mora sam sebi reći: znam, hoću i mogu!

Kako uravnotežiti svoju glavu

Junak je osoba koja može izdržati sekundu duže od drugih.

Energija za dodatnu sekundu potpuno je mentalna i proizlazi iz nečega što se naziva autosugestijom.

Sklad treba znati 'prodati'

Hoćete li biti uspješan šef, morate naučiti biti dobar 'prodavač'. Želite li u tome ostvariti iznimne rezultate, morate razviti mentalitet konzultanta i naviku pomaganja klijentu (djelatniku) da uspije. To će vam lakše poći za rukom ako se zalažete za harmonične vrijednosti, ali neće doći samo od sebe ako se pritom ne potrudite izgraditi svoj imidž i čim prije ostvariti neki 'hit'.

Harmonija je rezultat akcije

Svakodnevno komunicirajući sa suradnicima s raznih razina organizacije, od njih su naučili o problemima koje vjerojatno nikad ne bi vidjeli iz visine svog ureda.
Taj pristup Tom Peters naziva 'upravljanje prisutnošću'.

Harmonični smo kad radimo ono u čemu smo najbolji

Umjesto da se svakodnevno osjećaju kao heroji i eksperti, stavljeni su u položaj da se doživljavaju kao prosjek i promašaj. A tako će ih vidjeti i okolina. (opa. kad nas stave na radno mjesto koje nije u skladu s našim sposobnostima, znanjima, talentima i vještinama).

Sklad je sposobnost da se bavimo bitnim

Čuvena Paretova krivulja kaže da 80% poslova koje moramo obaviti ima 20% važnosti, dok preostalih 20% poslova ima 80% važnosti.

Pobrini se za početak, a kraj će se sam pobrinuti za sebe. W. Churchill

Kad dođeš u nevolju promijeni se pa ćeš se izvući. Nesretno je biti uporan sučelice nesavladivih prilika. Pobjednici su oni koji znaju kad se valja boriti, a kada ne. Sun-Tzu
I najveći prioriteti mogu se promijeniti!

Harmonija traži zdravu kritičnost

Kritičar je moj besplatni konzultant.

Harmonično odlučivanje nije uvijek racionalno

Što znam o problemu (iskustvo i sjećanje), što mislim o problemu (prosudbe i tumačenja), što osjećam prema problemu (emocije i čuvstva), što mi kaže intuicija.

Harmonija ubija stres

Važno je shvatiti da stres nije samo objektivna pojava nego prije svega njen odraz u našoj svijesti. Mi ga donekle sami proizvodimo načinom na koji vidimo ljude, stvari i događaje oko sebe. Ista životna ili poslovna situacija nekoga će baciti u totalnu depresiju, a drugoga ostaviti mrtvim hladnim. Ako je to moguće, jasno je da nije problem u samoj situaciji nego u tome kako ju netko vidi.

Istočnjačka mudrost kaže da se nikad ne valja uzbuđivati oko događaja koji nas je pogodio. Ako možemo riješiti problem moramo se baciti na posao, a ne na 'živciranje'. Ako je problem nerješiv, treba se pomiriti s tim i nema svrhe nastaviti se oko toga gristi. Podsjetimo se da je sve u glavi. Zato i nastanak kao i liječenje mnogih bolesti, upravo tamo započinje, a ponekad i završava. U glavi!

Stvorite li mir i sklad u svojim mislima, pronaći ćete ga i na svom poslu i u svom životu.

Harmonija voli ambiciju, upornost, ponos i strpljivost

Sve što radiš, pokušaj od prve napraviti kako treba!

Uzmi si vremena da radiš, to je cijena uspjeha.
Uzmi si vremena da razmišljaš, to je izvor snage.
Uzmi si vremena da se igraš, to je tajna vječne mladosti.
Uzmi si vremena da čitaš, to je temelj mudrosti.
Uzmi si vremena da budeš ljubazan, to je put ka sreći.
Uzmi si vremena da ljubiš i da budeš ljubljen, to je povlastica bogova.
Uzmi si vremena da se smiješ, to je muzika duše.
Irska molitva

Harmonija je u jednostavnosti

Izrečene misli moraju dobiti dovoljno slikovitosti, jasnoće, uvjerljivosti i emocija da bi preletjele dugački put od naših usta do uha slušatelja, poput balističke krivulje kojom ispaljeno topovsko tane pogađa cilj. Iskažemo li svoje misli preslabo, past će pred nas, zarobljene moćnom komunikacijskom gravitacijom.
Jasan i jednostavan govor vođe jedno je od njegovih glavnih oružja.

Harmonični vođe grade harmonične timove

U svijetu intelektualnog kapitala, znanja, poduzetništva i kreativnosti želimo šefove kojima ćemo vjerovati, koji inspiriraju, nadahnjuju, potiču i vole.

Harmonija znači vidjeti svijet očima drugih

Naš pogled na problem nije uvijek najbolji. I drugi mogu imati odličan uvid, uzme li se u obzir odakle gledaju. Razne pozicije u hijerarhiji neke organizacije imaju različite ciljeve, zahtjeve, spoznaje i vidike, pa će se osobe koje ih obnašaju teško uzajamno razumjeti. U stalnoj potrazi za organizacijskim skladom moramo naučiti svoj sustav, probleme, tržište, tehnologiju i konkurente gledati ne samo svojim, nego i tuđim očima.

Sklad treba organizirati i dezorganizirati

Harmonija podiže motivaciju

Pripravnik je sretan što je dobio posao i prima redovitu plaću. Nakon nekoliko godina počet će ga motivirati aspiracija da napreduje, zatim će se truditi ostvariti što veću zaradu i postići viši položaj, a pred kraj karijere najvažnija će mu biti sigurnost i ugled.

Harmonija ne voli hijerarhije

U hijerarhijski organiziranim sustavima, ljude unapređuju tako dugo dok nisu dosegli razinu nekompetentnosti. Radiš li dobro, penješ se, kad više ne radiš dobro, na tom mjestu ostaneš, najvjerojatnije do mirovine. Kao šefovi, moramo se boriti protiv toga, jer ćemo izgraditi sustav nekompetentnih koji neće davati rezultate.

Glupe će osobe stalno raditi pogrešne stvari, a kako su marljive, radit će ih s golemom energijom i upornošću pa će tih pogrešnih stvari biti jako puno.

Čuvajte se glupih i marljivih, oni su najveća nevolja svake organizacije. Bolje ih se riješiti nego ih unapređivati.

Postoje dvije vrste ljudi koji ne zavređuju napredovati. Prvi su oni koji ne urade što im je rečeno, a drugi su oni koji ne urade više od onoga što im je rečeno!

Harmonija počiva na povjerenju

Istraživanja pokazuju da je najbolja kontrola ona koja nas hvata u onome što radimo dobro, koja stimulira, a ne koja kažnjava.

Harmonija obožava kreativnost

Harmonija počiva na konsenzusu

Najvažniji je sklad cjeline

Harmonični vođa potiče samopouzdanje

Pametni vođa pokušat će, gdje god može, stvarati pravila kojima će afirmirati pozitivno. Tako da se, recimo, što više druži i što više vremena provodi s najboljim suradnicima. Od njih može najviše naučiti, s njima može najviše stvoriti, na njih se može najjače osloniti. Želim li napredovati u igranju tenisa, izabirat ću partnere koji su bolji od mene, uz njih će se moja igra stalno poboljšavati. Biram li inferiornije protivnike koje ću lako pobjeđivati, možda ću se dobro osjećati, ali će kvaliteta moje igre ostati nepromijenjena.

Jedna od važnih mudrosti modernog vođe jest networking (umrežavanje). Valja biti što bolje umrežen, kretati se u pravim sredinama, družiti se s pravim ljudima, imati veze na pravim mjestima. Za karijeru i dobru informiranost neophodno je komunicirati s uspješnim poslovnim ljudima, pa čak i s konkurentima, povremeno večerati s uglednim novinarima koji se bave ekonomskim temama, redovito razgovarati s najboljim konzultantima i profesorima koji imaju dodira s teorijom i istraživanjima, sustavno kontaktirati osobe na političkim položajima s kojima je vaš poslovni život povezan, istraživati i susretati kupce, korisnike proizvoda i usluga te saznati s kojim se problemima susreću.
Druženje s najboljima čini i nas boljima, izlaže nas izazovima, podiže kriterije uspješnosti, daje prigodu za napredovanje, izlaže nas poticajnim iskustvima i najvrjednijim informacijama, izoštrava nam instinkte. Od kontakata s najuspješnijima uvijek ćemo imati najviše koristi.

Harmonija ponekad traži političko manevriranje

Komunikacijom do harmonije

Harmonija traži dobro upravljanje konfliktima

Sklad je u stalnom poboljšanju

Sklad stvaraju konstruktivni konflikti

Harmonija znači delegiranje s povjerenjem

Harmonija ovisi o organizacijskoj moći

Stvoreni smo da letimo (priča o orlu u kokošinjcu)

Oznake: čovjek

11.08.2017. u 13:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

Put i krivi putovi uma - Formula energije postojanja



Anton Krajcar
Izdavač: Profil 2007.

Čovjek je konačnost evolucije, savršenstvo, slojevitost, misterija, zbroj zbrojeva u jednom. Misterija koja se treba otkriti, istraživati sebe kroz sebe. Više od čovjeka u evolutivnom smislu ne postoji. Evolucija kod čovjeka ide dalje, ali ne evolucija tijela, već evolucija svijesti. Evolucija svijesti nije automatska, prirodna, nesvjesna. Čovjeku je dana mogućnost da evoluira dalje ili da počinje nazadovati. Samo sam čovjek može donijeti odluku hoće li napredovati ili nazadovati.

Evolucija s pojavom čovjeka ne ide više automatski. Potrebna je vaša volja, hrabrost i inteligencija za kretanje prema naprijed. U protivnom idete unazad, energija se kreće, na mjestu ne možete ostati.
Čovječe, u tebi je cijela povijest ovoga svijeta. U tebi su svi minerali, u tebi su sve pametne molekule, u tebi su virusi, bakterije, alge, mekušci, člankonošci, ribe, vodozemci, biljke, životinje i mnogo upamćenih čovječjih tijela u genima. Nastali smo od sveukupne povijesne juhe. Čovjek je konačnost evolucije. S čovjekom je počeo kaos. Priroda nije više odgovorna za čovjeka. Čovjek ne evoluira dalje mehanički, automatski. S čovjekom počinje odgovornost, počinje svijest, odlučivanje, počinje svjesna evolucija.

Nesvjesno je kolektivno, a svjesno je individualno. Što je čovjek svjesniji, to je više individualan, više sam. Sam ne znači biti osamljen. Sam znači biti integriraniji sa sobom i s cjelinom.

Čovjek doslovno nikada ništa ne zaboravlja, samo pohranjuje u ladice podsvijesti i nesvijesti. Dobro upamtite, čovjek nikada ništa ne zaboravlja, nego tovari, gura u svoje dublje slojeve zaborava. Kamo to trpa? Ponovno u svoju povijest, na energije začetnice živoga tijela.

Čovjek je zadnji proizvod nesvjesne evolucije. Svijest se pojavila s čovjekom. Svijest je uvijek individualna. Svijest je nešto što se ne može prenijeti na drugoga. Znanje se može prenositi, ali svijest je nemoguće. Svijest treba spoznavati. To znači da ono što je nepoznato i nesvjesno treba pretvoriti u svjesno.
Sam, individua, nije sam za sebe, već postaje bezazlen, postaje suosjećajan, počinje bolje razumijevati druge. Kroz patnju raste, kroz unutarnja trenja se kali. Postaje britkiji, inteligencija se sve više oslobađa, i kroz dugi period kada ste sve otkrili (iskopali), pokaže Vam se cjelina. Cjelina ili sve nije u komunikaciji nit je u dijalogu. Sve je sve, sve se prožima, sve je u svemu, sve je u harmoniji, ništa nije suvišno, ništa ne nedostaje – jedan savršeni sklad. Na koncu spoznate svemirsko. Kada to spoznate i znate da Vi niste odvojeni od mene, kako onda mogu ja biti neodgovoran prema Vama. Kada se to spozna nije Vam potrebno znanje: 'Ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi čini tebi'.

Čovjek nije evoluirao samo tako što je dobio svijest, kod čovjeka je usporedno evoluirao i surogat svijesti, a to je naš um. Um je sva nakupina povijesti smještene u podsvjesno i nesvjesno, najmanje u svjesno. Um predstavlja znanje, misli i svakojakakve nakupine neprirodnoga. Um je borba, konkurentnost. To nije borba za opstanak. Um je borba za prevlast tamo gdje nije potrebna vlast. Razvoj svijesti znači biti svjesniji svoje opterećujuće mrtve povijesti.

Um je razdor između potpuno dvije krajnosti, same sebi suprotne. On je površan, koliko god mislili i bili mislioci, um je ipak površina. Jako je slojevit, ali je ipak na površini u odnosu na sveukupnu dubinu, širinu i neograničenost života.

Inteligencija vas vuče naprijed, a um vas vuče prema nazad. Inteligencija je živa, a um je mrtav. Um je nakupina sveukupne povijesti koja više ne postoji. Povijest zaista realno ne postoji, samo je um vuče prema natrag. Um je hrpa smeća, ogromni teret za tijelo i život. Život ide dalje i ne ponavlja ništa, a um vuče nazad. Kada to osvijestite, točno čete se osjećati da nosite tone smeća na sebi, da vam je um zatrovao svaki atom, svaku molekulu, svaku stanicu, svaki organ i cijelo tijelo. Ali to nije dovoljno. Zatrovao vam je dušu. Um je klin između tijela – racionalnoga i duševnog – i iracionalnoga. Život je jedinstvo jednoga i drugoga, bez klina uma.

Cijela materija kupa se u svjetlosti i nikada nije u istom trenutku ista. Kada bi to bilo isto, ne bi bilo života. U genima našega tijela nosimo sva pamćenja svega živoga do dana današnjega. Naše tijelo je nesvjesno pamćenje, zbroj zbrojeva svega živoga što je postojalo i postoji na kugli zemaljskoj. To je pamćenje našega rodoslovlja.
Znanost gleda od ušća, a život je sam izvor.

Nekada su prevladavale masovne zarazne bolesti, kada smo bili u kolektivnoj svijest. Danas prevladavaju individualne – bolesti krvnih žila, autoimune bolesti, tumori, bolesti endokrilnih žlijezda, depresije, razna psihička i psihotična stanja.

Pored tjelesnog postoji duhovno, i treće koje obuhvaća i jedno i drugo u cjelinu i još je mnogo više iznad toga, a to je potpuna svjesnost. Možete zamisliti dokle smo stigli. Prvi dio se može naučiti i znati, drugi dio se ne može učiti, nego spoznavati, a treći dio niti se može učiti, niti se može spoznati. Treći neograničeni dio pokaže se sam. Ovdje govorim o trećem dijelu, međutim to nije dio, već sve – cjelina. Ono se samo otkrije kada Vas nema. Da biste to spoznali morate se predati. Nazovite to predajom, pristupom, poniznošću, svejedno je. S obzirom da je um ljepljiv, nalijepiti će se upravo na ono čega se boji. Funkcionira po zakonu privlačne sile suprotnosti.

Život nikada nije ni u jednom trenutku isti, život ide dalje. Život je kao lokomotiva, a um su vagoni tereta-smeća, za koje više niste svjesni da ga vučete za sobom, jer život je sadašnji trenutak i ne obazire se ni na prošlost ni na budućnost. S vremenom stvaramo vrlo dugačak vlak, a da ne znamo kako vučemo za sobom sav taj teret. Povijest doslovno ne postoji, ona je prošla i nema je više, samo je um tegli dalje. Psihološkim bismo jezikom rekli: stavimo u zaborav podsvijesti događaje i doživljaje u ovom životu, a ono što smo potiskivali u prošlim životima je naše nesvjesno. Pamtimo milijune godina unazad, samo što toga nismo svjesni. Sve smo to lijepo spremili u ladice zaborava.

Protivnik sam uzimanja lijekova ako vam je to bijeg od rada na sebi. Ne budete li radili na sebi, nego uzimali samo lijekove, nužno ste za dulji period usmjereni prema nazad. Lijekovi hlade prirodne emocije, uspavljuju, tjeraju energiju nižim energetskim horizontalama. Na tim ste horizontalama više mrtvi, a manje živi. Kemija funkcionira na prvoj i drugoj energetskoj ravni.

Ako nosite tjelesnu bolest poremećene su vaše energije organa i cijeloga tijela, one nisu usklađene. Energije su vam u sukobu. Umjesto u harmoničnom plesu.

Molekule, organi i cijelo tijelo ne kupa se više u energijama duginih boja. Um je sve zacrnio. Kada uspijemo energije uskladiti, tada tijelo ozdravi. Tome svjedoči značajna poslovica: pomozi si pa će ti i Bog pomoći. Ako si usklađen u energiji, već si u cjelini svemira-Boga. Ja vam mogu staviti hranu u usta, ali ja ne mogu progutati umjesto vas. Osim vas, nema tko drugi gutati za vas.

Ne dičite se svojim umom. Um vas vodi u nazadovanje. Ne vodi vas u evoluciju prema naprijed, već prema nazad, u involuciju. Dobro to shvatite, jer često mislite da je on vaša dika, on je vaša muka koje niste svjesni. Što veći um, to manja svjesnost. Um vas zaluđuje, um vas ubija i vara.

Racionalno je onoliko veliko koliko vidite horizonta, podsvjesno je debljina zemljine kore. A nesvjesno je cijeli ostali dio osi zemljine kugle.

Istraživanjima se ne možete pomaknuti dalje ako ne osvijestite to što ste spoznali, jer ste vezani, zato i nema skoka u višu razinu. Skokovi nisu linearni, skok se dogodi bez vremena i prostora. Znanost i duhovnost su usporedne, one uvijek putuju zajedno, malo brže jedna, malo brže druga, ali se moraju čekati. Skok se ne može dogoditi ako nije pojedinost u cjelini, kao ni cjelina ne može bez pojedinosti.

Usmjerite energije prema svijesti i znanosti istovremeno. Usmjerite energije prema naprijed. Izvadite čep dosadašnjih uvjerenja iz boce da vam se nešto ulije. Predlažem vam da razbijete i bocu. Bio bih sretan kada biste se s njima mogli susresti i poslije smrti vašega tijela. Velikim energijama mogu doći samo bića velikih energija.

U prvih pet razina, s umom u vama, strašna je borba na svim energijama i strukturama fizičkoga tijela. Napeti ste dvadeset i četiri sata, da napetiji ne možete biti. Um pobrka sve prirodne energije i usmjerava ih u borbu. Napetost je to manja što ste nesvjesniji. Što ste svjesniji ili bolje reći, što ste na višoj razini, ali još nesvjesnoga, to ste napetiji. Istovremeno pritišćete do kraja papučicu gasa i papučicu kočnica. Ogromna većina čovječanstva danas ima veoma razvijen um, ali to ih nije prosvijetlilo. Ako um kristalizirate, a niste pravilno radili na sebi, ako ga niste iz korijena čupali, čistili, ulazite u veliku opasnost da ćete ili fizički ili psihički oboljeti. Pogotovo ako uletite u petu razinu, a niste razriješili prve četiri, nužno obolijevate, vraćate se na doradu. Najveće nazadovanje je stvaranje duhovnog uma. Ako ste nešto radili na sebi malim tehnikama i metodama, ili čak štoviše krivim tehnikama, ako ste odabrali krivi smjer, protivan vašoj prirodi, tada ste stvorili duhovni um.
Čovjek je živi paradoks, što više nesvjesno opterećuje um, to više nazaduje. Veliki um i depresija imaju isti korijen, oboje su na nižoj razini duhovne energije. Depresija je već manifestacija, a veliki um (Ego) čeka manifestacija, u ovom životu ili sljedećem, svejedno je na razini vječnosti. Dobro promislite, opterećivanje slavom, priznanjima, počastima, vladavinom i svekolikim mrtvim činjenicama je vrlo slatki dijabetes od kojeg će vam svi organi zatajiti. Nema toga što može biti zamjena za život. To što se naziva životom je vaš um-mrtvac i nema nikakve veze s onim što život zapravo jest.

Čovjek je najveća budala ovoga svijeta, ne zato što je po prirodi budalast, već što ne iskorištava svoj neograničeni potencijal.

Životinja ne želi dijeliti ni teritorij, ni hranu, ni seks. Po čemu je čovječanstvo danas različito? Samo sve opakije, jer je svoju inteligenciju okrenulo umu, a ne prirodi i rastu iznad prirode.
Kako je čovjek konačni proizvod evolucije, on je počeo odlučivati. Čovjek ne može ne odlučivati. Svaka odlučnost i odgovornost stvara napetost. Čovjek više ne može biti prirodan. Došao je do ruba odakle se ne može vratiti. Mostovi unazad su se srušili.

Čovjek nije više toliko prirodan, niti je dorastao, niti evoluirao do potpune svjesnosti. Priroda nije više odgovorna za njega. Društvo ne može čovjeku ispuniti njegovu osobnu bit, zato što svjesno polako evoluira prema individui. Tako čovjek postaje sam. Sam ne znači osamljen. Sam znači, kada bi išlo sve kako potreba, pravilnim rastom, pravilnim radom na sebi, doći do integracije cjeline, i s cjelinom. To znači sam. Sam čovjek nikada nije osamljen čovjek. Samo takav čovjek je bezgraničan čovjek, svemirske inteligencije. Samo takav čovjek je bez borbe u sebi. Samo takav čovjek je čovjek prihvaćanja. Čovjek koji zna da je cjelina i istovremeno dio cjeline, čovjek je ljubav, isto tako duhovan, bridak, odlučan, hrabar, mudar.

Čovjek je čudo prirode što pored tolike patnje koje nosi u sebi i na sebi, može uopće biti živ.

Svako razuvjeravanje donosi još veće uvjerenje. Procesom čišćenja gubite uvjerenja, a inteligencija vam se oslobađa.
Društvo nema tehnike ni metode kako bi te patnje otpustile. Društvo stvara metode kako da ih još više potisnete, ali posao vas kad-tad čeka. Nitko vas neće moći očistiti, osim vas samih. Jer nitko umjesto vas ne može roditi, umrijeti i očistiti. Što duže bježite, a društvo vam to omogućuje, dalje ste od sebe. Kroz vrata prema svjesnosti ne možete proći s tim smećem, tamo se ide čist. Preko u onu stranu, u blaženstvo, u cjelovitost, ne može se ući ni s jednom mrvicom umne nečistoće. Tamo se ulazi kao u kiruršku dvoranu potpuno goli bez i jedne bakterije. Ako nosite i jednu bakteriju opasni ste za sebe i druge. Dopušteni ulazak je sterilnost uma. Da biste mogli biti sterilni, morate prije proći vatru čišćenja.
Društvo vas guta. Gura vas se u razne stranke, u razna udruženja i udruge, u crkvene zajednice. U sve moguće kako biste bili poslušni, a ne inteligentni. Um je hipnotičan i prekrasno vam pomažu spasitelji da smeće stavite pod tepih za koji više nećete znati. A što se poslije iz toga smeća rodi saznati ćete malo kasnije.
Samo je šesta razina svjesnosti potpuna ravnoteža. Postali ste svemir, dio u cjelini i cjelina u vama. Dvojnosti nema pa ne može biti ni napetosti. U biti, niste postali svemir jer vi to već jeste, samo ne znate. To su uspjeli vrlo rijetki pojedinci ovoga svijeta. Hoću reći takva je mogućnost u vama. Samo vi ne date ono sebe, ono jamstvo s čime ste se poistovjetili. Identificirali ste se sa svojom poviješću, s društvom, a vas kao pojedinca nema. Identificirali se s umom. Postali ste masa, hrpa nečega, što više ne možete izmijeniti, ali možete odbaciti. Proces nije u oslobađanju sebe, već je proces u oslobađanju od sebe. Kada odbacite to što nazivate sobom, otkrije vam se postojanje. Postojanje možete (osoba) otkrivati, ali ga ono vi (osoba) nikada nećete otkriti. Kada ne bude ono vas (osobe), postojanje će vam se otkriti.
Naše je tijelo svemir, pokret u malome. Svemir, pokret nije samo nešto materijalno, ono je racionalno i iracionalno u jedinstvu istovremeno. Ako je sve u ravnoteži, gdje ćete naći depresije, gdje ćete tada naći neuroze i psihoze, gdje ćete naći tumore i ostale autoagresivne bolesti? Gdje su vam tada sve moguće identifikacije?
Čovječanstvo je došlo, bolje reći donekle došlo, do razine svjesne životinje. Da s ne biste zavaravali, nemojte misliti da ste svi došli do te razine. Vaš će vas um prevariti, vi možete biti i znanstvenik, možete biti i svećenik, to ne znači da ste se maknuli u svjesnosti dalje od bebe. Svjesnost nije znanje. Vi možete znati napamet i Bibliju i Kuran i Upanšade. Možete se nakrcati ogromnim znanjem, ali sve vam je to uzalud ako niste iskusili tj spoznali. Možete pročitati mnoštvo znanstvenih knjiga i časopisa, to ne znači da ste spoznali. Možete biti veliki znanstvenici, to ne znači da ste spoznali. Rijetki znanstvenici bili su i duhovni, zato su i mogli vidjeti velike činjenice, ne zato što su ih otkrili, već zato što im se to otkrilo. To se otkrilo kada ono 'Vas' nema, kada ste ništavilo, kada ostaje samo svjesnost.
Kad sam puno učio sve sam manje znao. Kada sam izgubio sva znanja, znanja su me našla.

Imate samo jedan život u ovom tijelu. Život se nikada nije rodio niti će ikada umrijeti. Život je vječnost u sada. Spoznaja života je i spoznaja živoga tijela i život se spoznaje preko tijela. Pitanje je onda čemu svijest ako već to jesmo? Svijest i život jesu jedno. Veća svijest – veći život, manja svijest – manji život. Nemaju svi ljudi istu količinu života. Atom je mali svemir je neograničen.
Um je vrijeme, um je prostor. U biti ne postoji ni vrijeme ni prostor. To je samo ograničenost našega uma. Postoji samo postojanje i vječno sada. Kada se ne bi okretala Zemlja, ne bi bilo vremena. Kada se spozna sve, nema ni prostora. Kada bismo se okretali velikom brzinom oko zemlje, po umu biste bili čas mlađi, čas stariji. Pokušajte to dobro razumjeti iz nekoliko razloga. Život su titraji i raspon između titraja, nikada ponovljivi. Kada se raspolovi jedna čestica, dijelovi automatski zauzimaju suprotna gledišta i nikada se više ne mogu staviti u isti položaj. Sv eje relativno i dijalektički, kao i inteligencija. Um je samo kontinuitet i linearnost.
Um nosi vrijeme i opterećuje. Ono što je prošlo, gdje je sada, osim u vašim umovima. Ono što će doći, gdje je sada ono što još nije došlo? Samo u vašem umu. Kada bi bilo moguće neko vrijeme boraviti bliže suncu, promatrali biste samo pokret i neograničenost. Ne bi bilo ni vremena ni prostora i svaki bi trenutak bio sam za sebe i neponovljiv. Samo je um ljigavi kontinuitet s kojim stvaramo razne prosudbe, uvjerenja, okvire, sheme i doktrine. To dalje rađa svoje replike kojima nema kraja. Tako onda vapimo za životom, a sve činimo kao da smo protiv njega, zato i vapimo.

Sve ono što tražite izvan sebe, umanjujete unutra. Što veće tražite izvan sebe, to je manje unutra. Što veće tražite izvana, što više tražite, to najveće vam se smanjuje.

Niste ni svjesni da ništa ne znate. Jednostavno ste potpuno svjesni, rastopljeni u bezgraničnosti.

Znanost i duhovnost moraju ići usporedo. Racionalno proističe iz iracionalnog i obrnuto, sve u krug, ako će biti ravnoteža u napretku. To je kao da je napravljen trkaći automobil pred dvjesto godina za ondašnje seoske putove. Do danas bi istrulio i bio bi potpuno za odbaciti u odnosu na današnje. Prava su znanja došla uvijek tada kada su bila najsvrsishodnija za tu razinu svijesti.

Ako ne dignemo svi zajedno energije na više razine svijesti, kamo to vodi?
Čovječanstvo je zaista na razmeđi, ili ići naprijed ili unatrag.

U našem su tijelu svi oblici života koji su obitavali na ovoj planeti. Čovječje je tijelo skup svega u ravnoteži.

Povijest treba, kao u psihoanalizi i drugim tehnikama, čupati, istraživati i potpuno raspršiti, ne vraćajući se na nju, ma kakva ona bila.

Kada se maknu tmurni oblaci, tada niste u nebu, nego ste vi to nebo. Cjelina. Vi u svemiru i sve u vama.
Znanost hrani ego. Hrani teret. I treba ga dobro nakrcati, da postane jako težak, da ga lakše odbacite. Dokle god ga možete nositi, teglit ćete ga. Kada vam postane pretežak, odbacit ćete ga bez razmišljanja. To je nešto što je na kraju. Doći do svjesnosti, princip je isti kao kod znanosti – istraživački, samo su pravci obrnuti. Znanost je prema van, a svjesnost prema unutra, kopanje po sebi. Još ću nešto kazati, ono što je prema unutra nikada nećete spoznati istraživanjima usmjerenim prema van, ali kada spoznate ono prema unutra, spoznate i ono prema vani. Otvori vam se svijet svih znanja, ali pod uvjetom da prije izgubite sva znanja, da postanete ništavilo.

Mozak su samo vrata pamćenja. Mozak nije učinjen da bi pamtio. Donji dijelovi tijela su evolutivno stariji i nose pamćenje nesvjesnog. Gornji dijelovi su evolutivno mlađi i nose bliža pamćenja i sadašnja pamćenja. Što se tiče mozga i njegove razvojne starosti, što je stariji to je životniji – otporniji je.

Mozak bez uma je najveća datost prirode čovjeku. Mozak je stvoren za inteligenciju, a ne za pamćenje već mrtve povijesti. Inteligencija je put do intuicije i mudrosti.

Čovjek koji hoće danas puno znati, puno uči, a znanost je doslovce svakodnevna eksplozija, i to radi samo mozgom i ne zna druge pute, neminovno će njegova siva kora na neki način postati njegov najveći nasilnik nad tijelom. Siva kora i čeoni režanj najveća su datost čovjeku, ali s umom, oni su tumor tijelu i krivci za nazadovanje. Mozak počinje raditi kao da je sam sebi dostatan i tada ne samo da hranite svoj um, već vam i sam mozak počinje oduzimati tjelesnu energiju.

Današnji zapadni um nije molitveni um, današnji um je evoluirao, za njega su potrebne druge tehnike i metode. Današnji um nije um koji može čekati, on je jako dinamičan, ne može biti na miru ni jedne sekunde. Uostalom, što je to molitva. Molitva je molitveno stanje svijesti. Prvobitno značenje molitve nije govoriti, nego biti u tišini. Mudri su ljudi morali objasniti nešto riječima u prenesenom smislu da se može bar malo razumjeti. Za najveće ne postoje riječi.

Ništa nije loše ni u trčanju, ali kada mi postanemo trčanje, potpuno svjesni, a ne da se natječemo sa vremenom. Kada se rastopite u sve i sve u vas, imate tisuću puta više energije, ne da ju dobijete, imate je.

Vaše tijelo i biće jedva čekaju, kako bi počeli živjeti u slobodi i ljubavi. Da postojite, da ste svjesni da postojite i blaženstvo će se spustiti na vas. Ne tražite pažnju, jer za nju ste kadri svašta učiniti, i najveće bolesti i najveća obećanja dati.

Borbom se nikada nije ništa dobilo u generalnom smislu, uvijek se izgubi, samo glupi um kaže da postoji pobjeda. Ako i jedan pobijedi, svi ostali su žalosni, raste mržnja, raste bijes, osjećaj manje vrijednosti.

Isprazni možete ostati jedino kada se utopite u to što promatrate, ne kada to samo gledate, ne samo kada to osjećate, već kada to i postanete, kada više nemate nijedno pitanje, kada nemate nijednu riječ, kada nemate nijednu misao, kada nemate nijednu želju, tek tada ste bezumni. Tada ste otvoreni kao potpuno prazna knjiga bez upisanog jednog slova. U praznu knjigu možete nešto upisati.

Um je ljigavi kontinuitet. Tu su mnoge poteškoće u školama, krive procjene, kriva usmjeravanja. Sve škole, ma kako se zvale su i dan danas usmjerene na pamćenju, umjesto da se uporabi inteligencija k intuiciji. Programe stvaraju umovi i tako se zatupljuju inteligentni. Djeca to vrlo dobro osjećaju, pa su jako nezadovoljna. Uče uz napor. Inteligencija je u zadnje dvije generacije ukupno porasla, a programi se eksperimentiraju, samo se više dodaje pamćenja, takvih gluposti koje samo mogu nazadovati.

Budi više živ sa učenicima, ne mrtav s gradivom i još nešto, nemoj dijeliti učenike na tebi simpatične i nesimpatične. Pokušaj ih sve doživjeti jednakih vrijednosti, kao svoje prijatelje.

Inteligencija nije zapažanje, nego osjećanje zapaženog.

Ako živiš više u sada – postojiš!

Kako možete produžiti nešto što nema početka, ni kraja? Koji ste to vi bogovi koji možete od vječnosti nešto produžiti? Pokušajte se staviti u realnost. Mi možemo olakšati životno.
Ono što bi trebali biti osnovno, je da pomognemo olakšati življenje, ali istovremeno postojeće uporabiti za spoznaje.

Potrebno je pomagati nemoćnima, bolesnima i siromašnima. Preraspodjela dobara je potrebna, ne samo materijalnih, nego i znanstvenih, ali je najveća potreba učiti naučenoga osloboditi, raditi i rasti.

Odricanje u korizmi nije ono vanjsko ni materijalno. Bar to nije bilo prvobitno značenje. Odricati se treba onoga 'vas', ono 'sebe'.
Odricanje je onda kada čistimo 'sebe od sebe', od otpada. Većim otpadanje uma bit ćemo više svjesni.
Situacije za korizmu su svaki dan, u cijeloj godini.

Kako se vaše tijelo ponaša? Koje vam sve misli dolaze? Znate, ta vanjska buka bi vas trebala podsjetiti na vašu unutarnju buku koje niste svjesni. Um je jako bučan i uznemirujući.

Porod je prvi instinkt.

U polovičnu stanicu ne ulazi vertikalna energija davatelja. Cjelovito može ući samo u cjelovito. Ulaze samo horizontalne energije po vremenskim razdobljima. Energije se privuku vrlo snažno i dolazi do stapanja energija i spajanja materije. Tu su donekle čiste energije, ali je umješan i um od bake i djeda. Ušla je svjetlost od majke ili oca, ali su i umovi od prethodnika. Nije da je samo ušlo tjelesno pamćenje putem gena, nego je ušlo i pamćenje generacija.

Ništa se ne gubi na nivou postojanja, niti na nivou živoga i tako da energije skupljene u sadašnjem tijelu su od svih generacija i oblika života kojih smo prošli do sada i svrstale su se u pet horizontala.

Na nivou horizontala nosimo teret tijela svih dosadašnjih generacija i još trpamo svoje osobne terete.
Čovjeku je dana mogućnost da to ispravlja čišćenjem, svoje osobno i da tako kažemo grijehe rodoslovlja. Slično-slično na razinama uma privlači, ali slično-slično i otpušta. U Oče našu je divna rečenica. Otpusti nam grijehe naše, kao što mi otpuštamo dužnicima našim. Ovdje je bit na otpuštanju, a ne na borbi. Suština je na susretu s time i prihvaćanju. Svrha je ulazak u to, a ne bijeg. Bit je na razmaku, a ne na identifikaciji. Nije bitno moliti, nego učiniti proces čišćenja. Riječi su besmislene, pogotovo kada se govori i tuče u prsa. Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Vaši grijesi su na svakom atomu, na svakoj molekuli, na svakom organu, na tijelu i izvan tijela. Ne govorite, nego susrećite se. Jedini put do svjesnosti ste sami VI. Čišćenje je put do svjesnosti ili duhovnosti. Jedini grijeh ovoga svijeta je um i svi grijesi proizlaze iz njega.

Otpuštanje je rast svijesti.

Cijeli smisao postojanja je očistiti se da bi nam kroz mijenjanje tijela porasle horizontalne energije kako bi mogla kroz smrt uma porasti vertikala i doseći cjelinu. Malim energijama ostajete ili gdje jeste ili padate, rekao sam vam da na mjestu ne možete ostati. Isto tako sam vam rekao da male energije mogu ući samo u slabašna tijela malih energija. Da ponovimo. Rodoslovlje i njihove energije nosimo dalje putem dara tijela kroz gene, a osobni um kroz vjekove lijepimo već na postojeće horizontalne energije koje istodobno dobivamo. Identifikacije su značajne i za jedno i drugo jer su to pamćenja od pamti vjekova. Identifikacijama pokrijemo ono što jesmo i ostajemo slijepi za dalje. Vidite da je rast ulazak u najdublje dubine, u čišćenje, kako bi mogli najveći dar tijelo i njegove energije osloboditi i pripojiti svojoj vertikalnoj energiji i eksplodirati u sve.

Majke cijelog svijeta tražite svoja prava, da vam prava ne određuju neznalice o vašim i tuđim slobodama.

Što to vi kao čovjek možete učiniti, sa svojim umom. Samo gluposti. Sve je već učinjeno, samo je pitanje kako ćemo to koristiti. Ova Zemlja i ono što je u njoj i ono što je na njoj, jedna je cjelina i ta cjelina je u ukupnoj cjelini. Vi ne možete napraviti baš ništa, a da niste dirnuli u cjelinu. Lijepo je rekao jedan fizičar: Ako pomaknete jedan elektron, zatrese se cijeli svemir.

Kada se rađa živo, živo je u najvećim mukama. Kada se rađa život u najvećoj je slavi.
Kada se rađa manifestacija povijesti, muka je ogromna i plač. Kada se rodi vječnost rodi se sve-svjesnost i smijeh. U povijesti puno toga je bilo, jer jednostavno je trebalo biti. Kada je napravilo svoju svrhu, nestalo je. Zato ne sudite ništa na dobro ili zlo, jer ne znate cijelu pozadinu svjesnosti. Upravo zbog velike nesvjesnosti događaju se mnoge katastrofe. Osnovni je pokretač ljubav. Potisnuta patnja vuče unazad. Cjelina učini situaciju da se što više patnje oslobodi i da dođe do novog skoka ka svijesti. Proces nije smirivati um, nego ga čistiti kopanjem po sebi i u sebi.
Sam porod je najveća psiho trauma, neću reći velika nego najveća. Tu trebamo razumjeti da riječi fetus, dijete, beba, narodnim jezikom rečene, nisu važne, važan je proces koji se zbiva između majke i izvan majke. Beba je u zajedničkom nesvjesnom, ali je i u zajedničkom svjesnom, kojeg nije svjesna. Naime, do samog poroda, dokle je beba mirna i najčešće spava u zajedničkom je svjesnom, ali nesvjesna toga. U zajedničkom svjesnom je uvijek u blaženstvu. Potpuna svjesnost i blaženstvo je jedno te isto.

Roditelji su uvijek u brizi da moraju nešto činiti. Drage mame, činite ono što je prirodno, osluškujte si bebe i one će vam reći što treba činiti, više nego sve knjige koje ste pročitali ili ih čitate. Nemojte baš doslovno shvaćati, jer bi smo se krivo razumjeli. Tamo gdje je sve prirodno, bebe će same tražiti.

Kod prvog sisanja beba i mama bi obavezno trebale biti same, u tišini. Potrebno je uspostavljanje najdublje emotivne veze. Tako bi trebalo biti prvih sedam dana, da ne postoji ništa, osim dviju stvarnosti koje se trebaju stopiti u jednu. Beba nije svjesna svoga tijela, beba ima svijest, ali nema identiteta. Prvo sisanje joj omogućuje da počinje biti svjesna majke.

Životinja liže mladunčad posvuda, najviše po guzici i trbuhu, ali ne zaborave ni glavu. To je jako važno za aktivaciju bubrega i probavnih organa.

Dijete i majka noću trebaju biti blizu jedno drugome. Tako će se razbijati bebin strah.

Bebe su se školovale, a da vi niste ni znale, a što su radile tih svih devet mjeseci dok su bile u maternici. Imale su vremena na pretek. Pročitale su tone i tone zapisa iz povijesti i prokleto dobro znaju što se je događalo milijunima godina unazad. E, nemojte ih varati, jer ćete biti pročitane prije nego pomislite, a kamo li izgovorite.

Nešto ću vam šapnuti da nitko ne čuje. Uronite u bebu, ona će vam pomoći da iskopate nešto u sebi. Kada to iskopate, možda će biti i bolno, ali ne bojte se. Beba vam je pomogla da to vidite, a to što osjetite, pustite, ne borite se s time. Samo će nestati. Bebina neizvjesnost dira vašu neizvjesnost, onda su dvije neizvjesnosti na kvadrat. Da znate, iza toga ćete postati najveći prijatelji. Znajte, i poslije u daljnjem razvoju bebe i djeteta, isto činite i puno toga što će vas podsjetiti na vaše skriveno. Dijete će vam biti najveći učitelj. Nemojte ga previše učiti, učite i dozvolite da vas uči.

Kada bi sve čovjek najdublje osjećao i osjećaje prosvijetlio, javio bi se novi proizvod koji je usmjeren prema naprijed. Dogodio bi se skok, dogodio bi se kvant. Kada energija naraste do određene granice, jednostavno skoči iz nižega na više bez puta i bez prostora. Isti je mehanizam i za unazad, kada energija padne do određenog limita, dođe do nove kvalitete ali unazad. Jave se bolesti i bolesno društvo.

Duhovna energija je ta koja napaja i daje funkciju genima nakon trećeg mjeseca razvoja fetusa. To je generator. Geni su kao trafostanice, visoki napon dolazi do njih, a odlazi uporabni napon za trošila.

Kada stignete do šeste razine, spoznata energija podijelit će vas na nono što jeste – trajno jedinstvo i ono što niste – prolazno. Podijelit će vas i spoznat ćete da ste uvijek bili jedno u svemu i da niste ni tijelo ni um.

Kada ste u očaju, znajte da su vam energije u sukobu. Kada ste blaženi, one teku usklađeno.
Te energije se ne manifestiraju, jer za svakodnevni život nisu potrebne.
Ako imaš još ti se doda, ako nemaš i to ti se uzme.
Za duhovnu energiju svakodnevni život nije izazov, štoviše svakodnevni život kakvoga životarimo jest i potiskivanje i nazadovanje. Instinkti velikih energija su u sukobu s društvom, s moralom, s vjerskim nazorima. Najjači je sukob onaj na samim instinktima, onaj manifestirani komadić je u sukobu s onim potisnutim. Nesvjesno je uvijek u sukobu s onim svjesnim. Svjesno hoće kontrolirati ono nesvjesno. Kada se energije manifestiraju iz nemanifestiranoga, ne možete više time vladati. Svijest se boji nesvjesnoga. Energija hoće pokret. Nemanifestirano se hoće manifestirati. Sjeme hoće postati cvijet. Tami je potrebna svijetlost.
Rast i usklađenost energija je moguća samo kada nema potiskivanja. Kada dođe do potiskivanja, tada više ne možete biti sklad, već hrpa umjetnoga smeća. Energija se hoće kretati u skladnom i asimetričnom i simetričnom plesu. Ako toga nema, energije su u sukobu i vi ih se na tisuće načina hoćete osloboditi. Stvarate energije i bacate, tada vaše energije padaju i to je vaše samoubojstvo. Ako su energije usklađene, teku prema unutra, prema gore i sposobni ste primiti još više. Ako energije teku prema dolje i van, niste samo u mogućnosti primiti manje, nego gubite i to što imate. Život vam se smanjuje.
Otpuštanje energije donosi privremeno olakšanje, ali je to samo privremeno. Ponovno ćete nakupiti sukobljene energije i ponovno ćete otpuštanje ponavljati po istoj shemi. Idete u začarani krug prema nazad. Često je ono što nazivamo zadovoljstvom, samo otpuštanje sukobljenih energija. Zadovoljstvima nikada ne ćete stići do blaženstva. Postoji malo zadovoljstava i stalno 'jadno'. Samo ponekad, u stalnom jadnom, doživite zadovoljstvo. Hoćete li se malo prazniti kroz seks, ili bijegom u svakojaka društva, hoćete li se stalno ljutiti, bjesnjeti i razbijati, ili ćete pjevati ili puno pričati, morate li nešto raditi, ili ćete se naliti, ili moliti, svejedno je. Kada se otpusti malo energije, kratko vrijeme osjećate se zadovoljno, manje napeti. Naći ćete već nešto da se praznite, da biste se više natovarili. Energiju stalno stvaramo i odbacujemo i kada je ponestane, osjećamo se jadno i bolesno. Kada se više ne može stvoriti, umire se. Bolesni ste kada je energija mala, a druga je bolest kada ju stvarate, jer vam je postala teret. Teret je zato jer su vam energije u sukobu i ponovno ju odbacujete i tako, lijepo, dođemo do kraja. Ljudskim glupostima nema kraja. Besmislenost na svakom koraku, a tada se ide vidjeti od čega se boluje i spašava se ono što je propalo. Jad i jadno vladaju. Sve radite i radujte se, samo da to ne budu bjegovi od vas samih.

Mudri ljudi su često uspoređivali Sunce i Mjesec. Sunce je život, a Mjesec je živo. Sunce daje energiju, a Mjesec je prima. Tamo gdje Sunce grije, Mjesec je topao i vruć. Tamo na drugoj strani je hladan i leden. Vi sigurno znate da Mjesec ima utjecaja i na Zemlju kao što ima Zemlja na Mjesec. Nije samo plima i oseka. Mjesec primi energiju pa primljenu i svoju, šalje dalje i utječe na Zemlju i obrnuto, kao što i primljenu na neki način upija. Sve se vrti u krug. Nešto se primi pa daje, nešto se ima pa nestaje, da bi se opet primilo i opet nestalo u postojanju. Ista stvar se događa i s našim molekulama i stanicama. Nove se rađaju, stare izumiru i bez obzira na onu fizičku snagu tijela, sve se vrti u krug, ali se svaki put života tiče na višoj razini. Energije idu iz mira u pokret, iz pokreta u mir, ali svaki puta na višu razinu. Mjesec isto tako ima svoju revoluciju u smislu svjetlosti od Sunca. Uštap je nekako nadražujući. Punina Mjeseca djeluje na puninu. Njegova bijela svjetlost nas podsjeća na onu bijelu svjetlost koju fizičkim očima ne možemo vidjeti. Bijela svjetlost, o kojoj vam pišem, je ta ukupna energija koja drži cijelo postojanje. Za vrijeme te punine, mnogi osjećate svakojake poteškoće, od nesanice do velike razdražljivosti. Za vrijeme punog mjeseca događaju se i prosvjetljenja, jasno kod onih koji su se pripremili. Događaju se i padovi i raskoli onih koji se nisu pripremili. Duhovna energija nije ni topla niti hladna, ali je moćna.
Vidite da su životi i smrt jedno te sto. Na mikro planu stalno se nešto novo rađa i stalno nešto umire. To je prekrasno, ako smo toga svjesni. Što je živo, toplo je, što je mrtvo hladno je, a um je najveći led. I još nešto – usporedite energije. Ona živa je topla i vruća, a ona životna je mjesečeva.
Prirodna energija ne stvara ugodu ni neugodu, ona je tiha. Naglašavam, ugoda je duševna energija. Ona ju ne stvara, ona je jednostavno to. Opet trebate opaziti da neugodu stvara samo um, nema ju tko drugi samo stvarati, stalno djelatan je um, on ne može ni sekunde biti u miru. I kada spavate s umom niste u miru, ili sanjate, ili vam se tijelo kreće, drma, rita i hrče. Bitno je da se nešto radi, da je živo. Stvaranje i razgradnja su prirodni. Ugodno je duhovno. Mir i pokret je ugoda i rast. Djeca rastu noću kada se najviše izlučuje hormon rasta. I ozdravljenje je najviše noću, u miru, ne u pokretu. Mnogi su zaključili da je hormon rasta odgovoran za ozdravljenje. To nije točno. Točno je da su smirenost i mir energija, što je paradoksalno, ali je točno. Stalni nesvrsishodan pokret je neugoda i pad.
Ako nema prirodne ugode, umom ćete glumiti raznu sreću kao zamjenu za ugodu, a duhovna energija će vam padati.

Rast prstiju djece je jako važan. To je isto kako i raste duhovnost. Na tom području možemo djelovati tako da bebi dajemo u ruke nešto mekano i toplo, da ima osjećaj ugode, a djecu potičimo na vježbanje prstiju. Vi koji ne znate psihologiju, da samo znate koliko ruke govore. Mnogo više, nego vaše riječi, koje su proizvod slojevitosti vašeg uma. Bebe si često promatraju ruke. Njihove su ruke u biti i prve igračke. Prsti su puni osjetilnih tjelešaca.

Riječi u funkciji govora su najpovršnije. Riječi su prva razina uma, ili zadnji na evolucijskoj ljestvici. Skupni govorni proces je plitak. On je razvojno jedan od najmlađih procesa. Ispod svake riječi stoje osobna iskustva. Riječi vašeg govora i riječi mojeg govora, ne znače isto. Ako vam pokušam reći nešto slojevito što je istovremeno sve u svemu, a vi čujete nešto linearno, nemamo mogućnost razumijevanja, tada su značenja različita, ponekada sasvim suprotna. Ako vam hoću nešto objasniti prema unutra, a vi razumijete prema van, opet su značenja različita i potpuno suprotna. Koliko god mislimo da su riječi duboke, da izazivaju ljutnju i ushićenost, to nije ništa više, nego još površni um. Da biste došli do više razine svijesti, morate se dići iznad riječi i svih simbola. Puno govora i riječi stvara lijep privid i iluziju dubine. Riječi su, najčešće, bijeg od te dubine.

Dijete treba uvijek usmjeravati na puzanje prema naprijed, nikako prema natrag, jer je značajno da je u životu orijentirano prema naprijed, a ne prema natrag. Dijete treba pustiti da dosta puže i ne ga odmah dizati, kako biste bili dobri roditelji. Nužno je stvoriti osjećaj da može i da se mora samo pomučiti u životu, da ne će stalno biti netko tko će spašavati, kao ne bismo stvorili osjećaj ovisnosti o drugima. Jasno je, da morate biti tu negdje i hrabriti. Zar bi vam bilo teško puzati zajedno, igrate se, ali ne pobjeđivati, već se igrati. Budite nalik svojem djetetu.

Identificirani ste s prolaznim tijelom, a ne znate za trajno biće.

Egoizam nije ništa drugo nego nedostatak ljubavi!
Ljubav je svuda, stalno i kroz sve. Ljubav je prihvaćanje prirode.

Ma pogledajte glupog uma, kada govori da treba ljubiti neuvjetovano. Trebamo usmjeriti ljubav prema postojanju, prema Bogu. Moliti Boga da nas ljubi. Jeste svjesni da ste vi ta ljubav, a ne da imate ljubav. Znate što? Ljubav spoznate tek kada ono VI nestane, kada vas nema. Ako vas nema, nema tko tražiti, nema tko dati, tada postajete ljubav, tada ste samo davanje, jer davatelja nema. Tko će moliti, kada nema onog Vas, molitva u prvobitnom značenju, jest jedna lijepa riječ. Hoćete da još jednom ponovim. Molitva je tišina, a to se postiže kada predate ono 'sebe' i ono VAS tada ste ponizni, potpuno prazni za primanje. Tek tada vam se pokaže da ste cjelina, da ste postojanje. To je molitva. Molitveno stanje svijesti. Tišinu postižete kada buku od uma predate, kada predate um, ono VAS kada postanete totalna praznina, sama svjesnost i ništa više.

Duhovnost počinje oko treće godine i traje do početka sedme godine. Tu djetetu treba početi potpomagati, a ne učiti ga duhovnosti, jer je to jako važno za daljnji razvoj njegove psihe. Dijete je najveća duhovnost.

Istina se ne može naučiti. Naučeno je um. Istinu se spoznaje. Nju vam ne može nitko, baš nitko, dati, nju trebate spoznati. O istini se ne može ni govoriti, jer kada spoznate nema onoga tko može govoriti!
Duhovnost je put do slobode. Duhovna energija je najjača energija. Svijest o tome je svjesnost. Iz duhovne energije sve potječe i u nju se sve vraća. Da budem precizniji, duhovna energija je u postojanju i postojanje u duhovnosti, ne mogu to odvojiti.

Ne možete pobjeći od sebe. Da. Sami odlučujete hoćete li rasti, ili dalje padati na ljestvici evolucije svijesti. Ne možete stajati na mjestu. Energija se kreće. O vama ovisi kamo ćete ju okrenuti. Ako ste nesvjesni, ide unazad. Rekao sam vam, da je duhovna energija jača od prirodnih. Ne mislim da ste fizički jači od slona. Duhovna energija je u cjelini ovog svemira, ona je tiha, ali brda valja.

Duhovna energija nije nešto do čega trebate doći ili dobiti. Ona je tu. To ste vi, ali samo s potencijalom, mogućnost da jeste. U rastu, najviše dolazi do izražaja treća godina života i onda u pubertet. Kod osvješćivanja je cjelina vertikalno usmjerena i budi prirodu, ona je kao proljeće i rano ljeto. U proljeće sve se budi, cijela priroda se budi, u rano ljeto je pravo bujanje. To je još prirodno bujanje ili manji dio duhovne energije, kad se preko prirodnih energija manifestira prirodno. Tu energiju prvu spoznajemo, jedino kada ju spoznamo u cjelini.

Današnji svijet je sav u ratu: ili zbog političkoga, ili zbog religijskoga uvjerenja, ili nacionalne pripadnosti, ili strukovno, ili stalež, ili muško – žensko… Onaj najveći rat je u vama, kojega niste svjesni. Osjetila se bore protiv osjećaja, osjećaji protiv nametnutih pravila. Živo protiv mrtvoga. Svijest protiv podsvijesti. Svijest i podsvijest s nesvjesnim. Ina svim ravnima suprotnosti svojega uma. Energije su vam u sukobu. Preko uma se borite s tijelom. Ili zbog dominacije nad nekim i nečim.

U čovjeku su sva znanja, njih treba otkriti, a ne naučiti. Razumijete li sad kada postavljam pitanje – ne, kako učiti, nego što je to učenje?

Pubertet ima tri velike funkcije. Jedna je funkcija da se ponavlja sve do sada pređeno. Još je jedna šansa, makar puno teža, da se nešto učini, jer je sve na okupu. Tu je kao jedan potenciometar, koji povisuje jačinu svjetlosti žarulje, ali ta ista svjetlost više osvijetli prljavštine. Stvar je u tome hoćemo li očistiti prljavštinu, što je napor, ili ćemo razbiti žarulju da ne vidimo prljavštinu, što je mnogo lakše. Ako odaberemo mjere, neminovno ćemo razbiti žarulju. Mjere nikada nisu donijele rezultate. Kod kuće moraju slušati roditelje, u školi profesore, koji imaju svoj program i plan i vrlo strogu kontrolu njihova izvršenja. Još malo, ta jadna djeca neće moći ni disati od nakupina tuđe i svoje povijesti, od potpuno nebitnih podataka. Prije su tovarili velike torbe da su im se slijegala ramena, a sada moraju tovariti glave kako bi postali 'velike' glave i da bi se te glave slegnule. Valjda su društvu potrebne velike glave, veliki umovi, a ne velike inteligencije. Jeste li vi svjesni da ono što mrtvo učite, to isto umrtvi vas. Energiju usmjeravate prema nazad. Trpanje nebitnih činjenica je evolutivna katastrofa.

Zdravlje je prirodno proživjeti svako svoje razdoblje. Odgovorno tvrdim, iz iskustva vam govorim. Ulažite u majke, u bebe, u djecu, u pubertetlije. Nema te investicije koja će donijeti toliko dobiti, kroz uštedu u zdravstvu, kroz sudstvo, policiju i drugo. A bit će to ljudi, ponavljam koji će znati što hoće, odgovorni, kreativni, zadovoljni u životu.

Strah je najveći blokator stvaralaštva. Najveći rušilac života. Izravni je suprotnik ljubavi, ne zaljubljenosti nego pokretačkoj sili ljubavi. Nije problem onaj svjesni strah, problem je onaj nesvjestan koji vuče prema nazad. Nesvjesne strahove, krivnje, bjesove i sram, nikada nećete osjećati kao strah, krivnje, bijes i sram, jer to ide kroz funkcije tijela. Koliko godi ima funkcija tijela, toliko ima i blokada tih funkcija. Kako to onda razrješavate bez vašeg sudjelovanja i bez tijela, a protiv tijela se borite, um štitite? Strah je ušao u sve atome vašega tijela. To su parangali koji se ukopaju u sve tjelesne strukture.

Svjesni strah nije tako veliki problem, problem je onaj nesvjesni, koji je ušao u funkcije živoga.

Tijelo je minijaturni Svemir. Tražite u sebi pa ćete naći. Kada se budete jako, jako namučili, još ne ćete naći. Kada, nakon velike muke, ne budete više tražili, samo će vam se pokazati. Na početku očajnički tražite da ne nađete. Na kraju ne tražite, i nađete.

Mladenačka dob
Želim vam prijateljski reći, imajte svoja stajališta, ali se i s njima susretnite, ne bježite od njih. Odnekud ste došli do toga, od nekud, od vas samih.

Nemojte tražiti da vas drugi spašavaju, jer ti drugi vas ne mogu spasiti.
Put ste si vi sami, nema drugoga puta.

Svi oni koji vas tobože hrabre da budete gala, nisu ništa nego kukavice, koje žele od vas napraviti budalu, a za vlastitu korist. Mičite se od takvih, pa makar ispali seronje u njihovim očima. Nije hrabrost proći kroz crveno, to je glupost. Jednoga ćete se dana vi njima smijati.

Samo zavirite u svoje sposobnosti, ne čekajte.

Budite odgovorni prema sebi. Toplo vam napominjem, što ne učinite u ovom životu, čeka vas kad-tad, a tada je još teže.

Puste riječi i savjeti, a savjeti su potpuno glupi. Vi trebate svoja iskustva.

42-49
Do sad je bilo u zdravom tijelu zdrav duh, a sada će biti sve više u zdravom duhu zdravo tijelo.

Javlja se novi pubertet, ne onaj duhovni koji priprema tijelo za zrelost, već onaj duhovni, usmjeren na duhovnost.

Energije koje su bile okrenute prema tijelu i njegovoj manifestaciji polagano se okreću svome postojanju. Polagano, ali sigurno, horizontalne energije idu u svoj dom, u vertikalu. Ukupni metabolizam se polako počinje usporavati. Imunološki sustav postaje, na neki način, usporeniji. Endokrinološki sustav se polagano smiruje.

Da, živo se počinje okretati ka životu. Dolazi polako na vidjelo, ako hoćemo spoznati, najveći instinkt koji je do sada bio najdublje u našem nesvjesnom, kojega nismo bili ni najmanje svjesni, a to je sam život.
Beba je bila sam život i živo, ali potpuno nesvjesna i života i živoga. Polagano, putem svojih instinkta i osjetila, postaje sve više svjesna svoga tijela. Počela je sve više osjećati i osjeća živo tijelo. Da bi mogli spoznati život, potrebno je najdublje spoznati svoje tijelo. Tijelo bi trebalo biti spoznato do sada, onda se javi najjači instinkt, da spoznamo život.

Ako nema onoga živoga i života u živome, vi ste sami um. Um nije, nego sama rasprava, potvrđivanje i negiranje, velike riječi, strogost i pravila. Monolog u sebi, za koji mislite da ostvarujete komunikaciju.

Sve te veze i identifikacije nisu ništa drugo nego vaše vlastite omče kojima gušite život, a produžavate mrtvaca – um kojeg hranite i bez prekida mu dajete umjetno disanje. Kako ga sami ne možete oživjeti, potreban vam je cijeli svijet koji pomaže, s mišlju kako vi pomažete. Postajete najveći siromasi na onom 'trajnom'. Krcate i krcate 'prolazno' a 'trajno' vam izmiče. Nećete ništa drugome pomoći, a kako i bi kada vaša životna energija pada. Tjelesne možete dosta dobro držati na nižim razinama svojim iluzijama.
Ovo je razdoblje blagoslov kojim počinjete spoznavati život. Da biste to mogli, tijelo i um se trebaju stišavati kako bi vam se duhovna energija počela penjati, a ne padati. Upravo je proporcionalno, što manje uma, više je duhovnosti. Um stvara jako napeto tijelo. Stišavanjem uma, stišat će se i tijelo, neće u njemu biti borbe. Tijelo je kao orkestar.

Znanost se bavi otkrivanjem onoga što je već otkriveno, samo je pokriveno našim crnim umom.

Kako um odbacujemo, svjesnost će nam rasti. Rast svjesnosti je ujedno i rast duhovne energije. Počinjete se više osjećati. Počinjete više osjećati ljubav za sebe.

Čovjek oslobođen od sebe je sloboda. Sloboda je ljubav. Čovjek, koji je sloboda i ljubav, zna čuvati sve oko sebe, to je čovjek najveće odgovornosti za sebe i sve oko sebe. Njemu nisu potrebni nikakvi zakoni, jer on zna najviše zakone.

65-70ak
To je razdoblje 'piano'. Prirodno bi bilo da se um smirio, a tijelo ujedinilo. U tome bi razdoblju trebalo biti sa sobom. U blaženstvu sa sobom. prirodno, u tom razdoblju čovjeka više ne zanimaju vanjske, prolazne činjenice, ni stvari, jer živi s osjećajima da postoji nešto trajno i mnogo, mnogo vrijednije.

Konačno razdoblje – u kojemu se treba pripremiti za smrt
To je razdoblje 'pianissimo'. Funkcije tijela opadaju, interesne sfere su jako suženo ili ih nema. Potrebno je odreći se svega, nizašto se ne vezati niti brinuti što će s time biti. Potrebna je puna sloboda. Život je potpuna sloboda. Nema vezanosti ni za koga, ni za što. Testament treba dati u potpunosti, ne samo fizički nego i onaj emotivni. Tek se tada može osjećati potpuna zahvalnost svima i svačemu. Bogati smo životnim iskustvima kojima smo dozvolili da prođu kroz nas, bez obzira na to kakva ona bila. Sada treba živjeti u zahvalnosti. Jeste li razumjeli zahvalnost? Zahvalni svim živim bićima koja su nam dala hranu da stvorimo veća iskustva. Zahvalni svima koji su nam pomogli da na bilo koji način iskopamo svoje negativnosti. Zahvalni svemu i svačemu, da odemo bogati. Zahvalnost nije umno hvala, jer tada nema zahvalnosti. Zahvalnost je ljubav. Ljubav je sloboda. Polako se sve topi, a ljubav raste.

Smrt
Smrt nije smrt onakva kakva se poima, smrt kao takva ne postoji. Ne postoji ništa slično smrti kako ju mi poimamo. Ni život ne postoji, onako kako mi to poimamo. Život i smrt ne postoje. Postoji samo postojanje. Postoji jedno.

Svaku noć na neki način umiremo, energija se smiri, zemljina energija se smiruje i kada se dosta energije smiri u našem tijelu i oko nas, dogodi se skok – buđenje. Danju je naša energija više u pokretu, dolazi do zamora energije i iza toga joj je potreban ponovno mir. Ako su danju pravilna iskustva, to je skok u više.

Smrt tijela nastupi posljednjim izdisajem, a energija izlazi putem kože. Duša izlazi izdisajem, a energija kroz cijelu kožu.

Znanost može učiniti napredak na razini materijalnoga, ali će padati duhovno.

Duhovnost nije neka vjera, nego svjesnost.

Smrt je bljesak spoznaje i blaženstva u jednom trenutku za one koji nisu spoznali, da vide da trebaju rasti.

Za ono za što ste vezani, to ponovno postajete. Ako ste vezani za mrtve stvari, postajete mrtvi. Ako ste vezani za živo, postajete ponovno živo. Ako ste spoznali život, onda ste život. Odbacite sva povezivanja, identifikacije, ovisnosti, uvjerenja i vjerovanja i započnite s čišćenjem da se jednoga dana susretnete sa sobom.

Ne vraćajmo se u povijest, ne obnavljajmo je u svojim umovima, ne vucimo energiju prema natrag. U psihološkom kontekstu ju trebamo kopati, ali i raspršivati. Tek je tada energija usmjerena prema naprijed. Samo čeprkati po povijesti, a ne ju otpuštati, je još veće zlo, bilo za tijelo, za psihu ili za oboje. Ako sam protiv bilo čega, onda sam protiv ratova i patnji koje se doživljavaju. Da ne dođe do rata, važno je očistiti unutarnji rat.

Nekoliko kolega mi je reklo: Lako vama kad sve znate. Moj odgovor vama je šutnja, njima sam odgovorio: Kada biste vi znali koliko ja ništa ne znam niti me više zanimaju znanja nit duhovnost, jednostavno jesam i, kada mi treba, sine mi. Zašto ulagati napor za znanje kada ono samo dođe. Ne želim znati zašto ne znam, čak ne znam zašto ne želim da znam. Jesam!

Budi svjetlost sam sebi. Kako ti može drugi dati ono što već imaš sam. Ne može tuđa svijetlost svijetliti tebi.

Smrt bi trebala biti najveći orgazam života. Prije početka seksualnog čina postoji neka napetost, u samo činu neka radnja i ugoda na površini. Sam orgazam je eksplozija već opisanih činjenica. Iza orgazma bar bi trebalo biti neko smirivanje napetosti, neko opušteno stanje zahvale i ljubavi.

Puno dana prije smrti dobivamo poruke da će se to dogoditi, ne u snu, nego u budnom stanju. I pored vjere ostajemo ne vjerujući i to nekamo spremimo misleći bilo što drugo. O terminu vaše smrti ne odlučujete vi sami. Na razini postojanja nema slučajnosti. Sve je jako povezano. O slučajnosti može razmišljati samo um. Sve ima svoje duboke uzroke.

Cijeli je život spoznaja i evolutivni rast k svjesnosti. Tu smisla nema, život je najveći smisao. Onda čemu tražiti smisao kada već to jest. Sve je već učinjeno. Da, učinjeno samo da uporabimo. Ali kako to rabiti? Uživamo li život ili stvaramo lažna umna uživanja? Dobili smo najveći dar i život i vozilo – tijelo da to spoznamo. Što mi sami činimo s time, a što drugi s nama?

Čovječanstvo ide sve više prema individuumu čovjeka, bar je to vidljivo onima koji vide. Odnosi su se jako promijenili. Evolucija se ne može zaustaviti. Čovjek zaista može usporiti evoluciju, ali je ne može zaustaviti. U čovjeku ne evoluira više tijelo, nego njegova svijest o svjesnosti. Čovjekova svijest evoluira, ali raste i znanje. Znanje i svijest su suprotne činjenice. Što je više znanja, manje je svijesti o svjesnosti. Kada govorim o znanju, govorim o onome naučenom od nekoga i prema nekome. Iskustvo je samo ono što ste probali preko sebe osjetiti i osjećati, kroz vlastito tijelo i emotivni dio. Uporabiti bilo koje riječi nije tavo važno, važno je da razumijemo o čemu se radi. Vlastito iskustvo je usmjereno prema unutra, a znanje je usmjereno prema van. Ono što je usmjereno prema unutra može biti rast, a ono što je usmjereno prema van pad je na evolucijskoj ljestvici.

Cijeli svijet se okrenuo na tjelesno, a vašega tijela nema, osim olupine. Istražujemo olupinu, a ne onaj najdublji sloj iz kojega sve izvire i u njega sve utječe.

Ništa ne namećem, samo znam i opet ponavljam, kada je čovjek cjelina, on je jednostavno sreća, zdravlje, moć, stvaralaštvo i napredak. Rekao sam vam već da napredak pojedinca nije kroz društvo, ali je napredak društva kroz pojedinca.

Što ste više u umu dalje ste od bića.

Odgoditi nečiju smrt ponekada, veći je kriminal, nego samo ubojstvo. Nakon ubojstva, biće počinje tamo gdje je stalo, ali kod odgode smrti, energija pada i opet počinje tamo gdje je stalo, samo na nižoj razini. Mnogima se evolucija vratila unazad i morat će ta bića velik dio života proći da bi ponovno došli na sadašnju razinu.

Prije smrti osjeća se smrt. Poruke se dobiju ali ne prepoznaju. Mnogi, pa i najzdraviji, puno prije osjećaju da će umrijeti. Bilo kako bilo, instinkt je jači od života. Napominjem da je instinkt smrti, jači od života. Zašto je jači, jer život nije instinkt. Tijelo je povezano instinktima. On je potpuno nesvjestan do pred smrt i vuče upravo tome. I što je paradoks? Što se je više bojimo, prije ćemo umrijeti. Najveći strah je upravo strah od smrti.

Život nije borba. Život je suradnja i prihvaćanje. Malo nestvarno zvuči, jer ćete shvatiti da bolest doslovno treba držati. Nije bit u tome, suradnja i prihvaćanje je ljubav. U ljubavi se energija diže i bolesti nestaju. Prihvaćanje ne znači biti ravnodušan ili negativan u prihvaćanju, kada nekoga bolest skrha pa je prihvati, to nije prihvaćanje, to je prisilno pomirenje s postojećim stanjem. Prihvaćanje je susret, borba je udaljavanje. U susretu osjećamo i osjetimo, kada se iznutra s time ne borimo, patnja i bol polagano nestaju. Um nema svoje energije. Tijelo ima prirodne energije, um nema svoju energiju, ali d bi mogao opstati mora se koristiti tuđom energijom, onim prirodnim, tjelesnom. Upravo borbom mi dajemo tjelesne energije tom ubojici.

Jeste li uopće svjesni da je i vaš susjed dio vas u ovom postojanju? Jeste li svjesni ako se borite, da se borite sami protiv sebe? Jeste li svjesni, ako drugoga zakinete, da ste zakinuli samoga sebe? Po čemu ste vi vrjedniji i bolji od drugih?

Dok se manje poznajete istraživat ćete. Kada se ljubavnici više upoznaju, ljubav umire. Ljuba je stegnuta. Nismo dobili ono što smo očekivali. To što smo očekivali ne mora proisteći samo iz svjesnih razloga, to može biti iz svjesnih, podsvjesnih i nesvjesnih razloga. Nakon nekoga vremena nastupa razočarenje i agresija na tisuće načina. U čemu je onda problem? Je li problem u onoj drugoj strani, koja nije mogla zadovoljiti vaše prohtjeve ili je u vama problem koji postavljate takve prohtjeve koji se ne mogu više ispuniti? Najčešće se traži ono što nismo iživjeli dok smo trebali iživjeti. Nismo iživjeli prave putove.

Nasilni ste sebi i drugima, to je vaš pad.

Djeca su najveća žrtva. Jako sam tužan zbog djece. Djeca su sutra mladi. To su sutra ljudi koji že biti srž društva. Religije su učinile najveća zla ovoga svijeta. To i povijest potvrđuje. Govore o istini, koju nikada nisu spoznali, čak što više udaljuju narod od toga jer samo doslovno mole i obećavaju.

Nisam baš naišao na puno obitelji u kojima se raste.

Um je taj koji pamti. Mozak pamti rodoslovlje i ukupno postojanje. Mozak bez uma je emotivna inteligencija, a ne pamćenje povijesti.

Ponavljanje je hipnoza drugoga dijela uma. Ponavljanja staraju automatizam – stroj. Jednoličnost stvara dosadu. Ništa ne ubija život kao dosada, bilo da smo je svjesni ili ne. Prosvijetljen čovjek može sto godina sjediti na istom mjestu i nikada za njega neće biti isto. Njemu je, gdje god bio, svaki trenutak novi trenutak. On je svjestan tih trenutaka.
Govorio sam vam isto tako da treba jako puno učiti, a što sada? Da, treba učiti, ali kada dođe teret, treba ga znati i otpustiti. Ne možeš se čovječe, dobro odmoriti kada si jako zamoren. Odmor si trebaš dati prije, nego se iscrpiš. Kada se premoriš onda ne odmaraš, nego si mrtav umoran.

Sve je ovisno o tome kako smo podržani u svojoj prirodnosti do treće godine života. Početak raskola psihe je u trećoj godini života.
Najgora su znanja o duhovnosti. Ne duhovnost, nego znanja o duhovnosti jer stvaraju ushićenja. Sljedeća su znanja o povijesti, jer vam je energija usmjerena prema unazad. Treće je znanje o primitivnom jer energiju vuče prema dolje, na primitivnije. Znajte, ali i odbacujte znanja. Jedini napredak će biti tek kada se gradi i razgrađuje. Gradnja i entropija. Učinit to i sa svojim ljepilom – umom, jer će se dogoditi da današnji veliki znalci, sutra postaju veliki depresivci i bolesnici.

Čovječji su potencijali zaista neograničeni, ali su pod maglom našega uma.

Ponekad i crkva jedno priča, a sasvim drugo radi. Teško se odriče stečenih pozicija u feudalizmu i još ih nadograđuje. Stvaraju mrtve betonske hramove, a žive odbacuju. Živi hram je vaše tijelo.

Križanje je prekrasan simbol, ali je ritual ružan. Križanje vam pokazuje put prema unutra, kamo da krenete u sveopćem smislu. Prsti vam pokazuju gdje je treće oko i da trebate početi čišćenje od fizičkog i to od glave pa prema srcu i trbuhu (maternici). Da spojite u sebi dva pola. I onaj gore i onaj dolje, i onaj lijevo i onaj desno, ali kao cjeline, ne samo ramena. I kada spojite onaj život izvana i onaj koji je iznutra, onda dolazite u jedinstvo – sklad. Postajete val.

Svaka je sekunda učenje bez napora. Nemojte se izvlačiti da nemate vremena.

Moje tijelo je najveća i najsloženija kemija, zbroj zbrojeva svih fizika, susret neba i zemlje u svakom najsloženijem pogledu. Kamo da putujem po ovom svijetu da upoznam svu tu složenost? Gdje postoji takav sličan laboratorij? Sve to mogao sam spoznati čišćenjem po slojevima, mukotrpno, strpljivo, hrabro i inteligentno, ali najviše isplativo. Taj je laboratorij uvijek sa mnom i nikada nisam trebao putovati dalje od sebe. Čišćenjem mi se sve otkrivalo, kvanti u kvantima, naposljetku cjelina, a u cjelini je sve. Čupao sam sve ono što sam mislio da jesam, sve je, to bilo jako zaraslo na atomima, molekulama, stanicama, organima, na tijelu i svijesti. Kada sam skinuo onoga sebe sa sebe i kada je umrlo ono sve, pokazala mi se cjelina, sve u svemu, na mnogo slojeva nepovezanosti i vremena, u najvećoj neopisivoj harmoniji. Na koncu, ostao je samo najobičniji čovjek – najveća stvarnost, sve objedinjeno.

Nema toga što može biti zamjena za život.

Oznake: čovjek

11.08.2017. u 13:52 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (74)
Siječanj 2018 (14)
Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr