Korijeni našeg 'Ja'
Robert Ornstein
Izdavač: Educa 2001.
Mi jednostavno nismo organizirani za samospoznaju, bez obzira na to koliko bismo voljeli vjerovati u to da jesmo. Umjesto toga, naš je mentalni sustav opremljen za djelovanje, dok je samoopažanje vrlo teško.
Ljudska su bića ustvari nedovršena, neprestano u procesu promjene i razvoja. Učenjem novih stvari i promjenom svijeta oko nas, zemljovidi naših mozgova mogu se u svakom trenutku mijenjati. Naša se mozgovna organizacija mijenja kada učimo novi jezik, a ako se preselimo u novi grad, oženimo ili razvedemo, naši se zemljovidi ponovno mijenjaju. Mi se prilagođavamo i 'ponovno se stvaramo' – ali se ne mijenjamo u potpunosti svaki put. Bez obzira na to govorili mi francuski, imali troje djece ili smo došli na čelo tvrtke, i dalje ćemo se oblačiti besprijekorno ili šlampavo – možda Armani šlampavo, ali još uvijek šlampavo.
Svijet oko nas ima ogroman utjecaj na naš razvoj i ta nam činjenica omogućuje da sebe ponovno stvaramo svjesnim izborom čak i odrasloj dobi. Ipak, nikada ne možemo napustiti našu urođenu prirodu, naše korijene.
Vi predstavljate dar vaših roditelja ljudskoj evoluciji.
Klinička je depresija mnogo više od potištenog raspoloženja. To je ozbiljni duševni poremećaj koji rezultira preplavljujućom, imobilizirajućom tugom koja zarobljava cijeli život neke osobe.
Ljudi u depresiji stalno se osjećaju umornima premda nisu radili ništa fizički zahtjevno. Očekivanje da se mora učiniti čak i najmanji zadatak može ih skrhati. A to može dovesti do preplavljujućeg osjećaja bezvrijednosti.
Osobe s malim porastom brzine pulsa pod stresom češće su bili delikventi. Biološki rođaci usvojenih kriminalaca imali su višu stopu kriminaliteta i antisocijalnog ponašanja nego opća populacija. U studijama antisocijalne ličnosti vrijedi isti odnos: postoji značajni prijenos s biološkog oca.
Čuvstvena reaktivnost je slabija od normalne, tako da kada su ti pojedinci kažnjeni za prijestupe oni ne osjećaju puno od te kazne.
Kada je mlada osoba izložena nasilnoj okolini, tada si ona počinje čitav svijet predstavljati kao neprijateljsko mjesto.
U malom svijetu u kojem djeca žive, nema ničeg što se tako istančano zapaža i istančano osjeća kao nepravda. Velika očekivanja/ Charles Dickens
U jednom nacionalnom istraživanju dijete koje je bilo najbliže majci bilo je više uključeno u obiteljsko odlučivanje, psihološki prilagođenije i od njega se više očekivalo.
Obratno, prema istraživanju iz Kolorada, djeca koja su osjećala da je majka prema njima stroža bila su sklonija tjeskobi i depresiji. Manje naklonjeno postupanje majke može također potaknuti neposlušno, svadljivo, hiperaktivno i antisocijalno ponašanje.
Ljevorukost izvire iz dvojne prirode mozga, no to nije jedina razlika u mogu koja se očituje u različitim sposobnostima. Kad bolje promotrimo, možemo vidjeti da se mozak sastoji od puno različitih 'talenata', od kojih je svaki nezavisan od drugog i svaki pojedini pridonosi jedinstvenosti našeg 'ja'.
Premda posjeduje privilegirano mjesto u našem umu, 'ja' je usamljenije nego što bismo to očekivali. To je samo još jedan nezavisan talent, smješten u posebnom dijelu mozga. Njegov pristup ostalim jednako važnim dijelovima mozga manje je poseban nego što mislimo. Svi raznoliki talenti i sposobnosti pojedinca mogu, dakle, nezavisno djelovati i spajati se u veće cjeline, baš kao što se nogometna momčad može sastaviti od različitih igrača.
Primjerice, za posao arhitekta potrebne su i specijalne i logičke sposobnosti. Emocionalni talenti i oni pokreta mogu se spajati u izražajnom plesu. Zaštitni aspekti emocija i naši logički kapaciteti mogu se udružiti, stvarajući paranoju. Možemo se domisliti stotinama mogućih kombinacija tih nezavisnih dijelova slagalice. Nedostatak talenta može biti presudan, jer, kako smo vidjeli, nedovoljna razvijenost nekih emocionalnih reakcija može pridonijeti antisocijalnom ponašanju, čak i kriminalitetu. Zbog toga su talenti važni dijelovi slagalice našeg 'ja'.
Čini se da je razvoj stvar 'pročišćavanja' izvornih veza, a ne stvaranja novih. U trećem tromjesečju trudnoće (6-9 mjeseci), dijete iza retine ima oko 2,5 milijuna stanica koje određene vidne informacije provode do mozga. Odrasla osoba za analizu informacija ima oko 1,25 milijuna stanica. Isto kao što se podrezuje voćka, odumiranje stanica način je na koji se naša osobnost u početku izdvaja iz obilja našeg nasljeđa.
Moja stara mačka naučila je da sve što treba učiniti kako bi se otvorila konzerva s hranom jest da sjedne kraj svoje posude i tužno gleda. Budući da je okolina kućnih mačaka u puno većoj mjeri predvidiva – živeći uz mačju hranu, sustave za grijanje i hlađenje i slično – te su mačke izgubile 30 do 50 posto moždanih stanica koje se još uvijek razviju u divlje mačke. Vjerujem da se slična degeneracija zbila i u ljudi, no još nema istraživanja o tome.
