Odgajam li dobro svoje dijete?
Gordana Buljan Flander i Ana Karlović
Izdavač: Marko M. usluge 2004.
Sve što činite ostat će duboko zapisano u dječjem mozgu i ono će po tome uvelike definirati svijet i ljude koji ga okružuju.
Mozak bebe ne pamti sve riječi, ali postoji dio mozga koji neizbrisivo zapisuje emocije doživljene u najranijim danima, što uvelike određuje sliku koju dijete stvara o svijetu koji ga okružuje, sliku koju nosi do u odraslu dob.
Odlazak u krevet i usnivanje za dijete predstavlja odvajanje od roditelja, što kod djeteta može izazvati tjeskobu.
Većina djece mnogo više cijeni vrijeme provedeno s roditeljima nego materijalne stvari.
Dajte djetetu izbor. Izbori olakšavaju djeci suradnju. (Prvo pranje zuba ili prvo pidžama?)
Ako dopustimo djetetu njegove izbore (u razmjerima u kojima je za to zrelo), nailazimo na manje otpora i s vremenom više suradnje i međusobnog poštovanja. Zvuči paradoksalno, ali je istinito.
Ako pustite svoju djecu da dok su mala izraze sebe na načine malih pobuna, izbora, odluka koje nisu opasne po život, nisu nemoralne niti nezrave, kad dođu u treću fazu pobune, tj. adolescenciju, imat ćemo temelj na kojemu će izgraditi svoj identitet te će lakše i bezbolnije proći pobunu u pubertetu.
Ne zaboravite da je stres 'zarazan'. Kad ste umorni i pod stresom, pokušajte biti smireni sa svojim djetetom kako i ono ne bi bilo pod stresom.
Tinejdžer. Nije više dijete, a nije još ni odrasla osoba. Doba zbunjujućih tjelesnih i misaonih promjena. Doba odrastanja, kretanje putem koji nije uvijek jednostavan niti lagan. Kako bi krenuo naprijed, tinejdžer nerijetko prvo kreće nekoliko koraka unatrag. Uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove ličnosti. Zbunjujuća prilagodba na 'novo tijelo'. Napuštaju sigurnost djetinjstva, preuzimaju odgovornosti odraslih.
Izrazite prihvaćanje djeteta kao osobe – dobra komunikacija je srž pozitivnog odnosa roditelja i tinejdžera. Jedan od najjednostavnijih savjeta je slušati koliko i govoriti. Dopustite im da govore o svojim osjećajima bez da ih odmah osuđujete ili prosuđujete. Prihvatite razlike između vas kao dviju odvojenih osoba.
Radoholizam se polako uvlači i u naše društvo, sve više odraslih, pa i roditelja radi po deset do dvanaest sati dnevno te se ova radna etika sve više prenosi na djecu u obliku organiziranih aktivnosti. Ironija je u tome da je roditeljstvo aktivnost gdje nema puno usmjerenog učenja ili rada. Više je zasnovano na emocionalnoj vezanosti i važniji je dobar odnos, nego bilo što drugo što želimo pružiti djeci. Najviše što roditelji mogu pružiti jest uživanje u društvu djece – to je ključ za poticanje dječjeg samopoštovanja.
Ako vaše dijete odustane od baleta u 7. godini, to ne znači da će lako odustati od svega. Djeci je važno dopustiti da se ponekad zaustave, predomisle i promijene fokus dok istražuju različite aktivnosti tako da pronađu što ih najviše usrećuje. Karakteristike bistre djece su volja da probaju nove stvari i hrabrost da se predomisle.
Obratite pažnju na dječje kvalitete koje odrasli ponekad ne cijene dovoljno, poput humora i duhovitosti, suosjećanja, individualizma i mašte. Ove osobine djetetu mogu zaista pomoći u sretnom i ispunjenom životu.
Iako uvreda može biti nepromišljeno izrečena u ljutnji, moramo znati da se riječi roditelja upućene djetetu duboko ukorijene i mogu zauvijek živjeti u dječjem srcu. Birajte riječi koje pomažu, a ne one koje povređuju. To će vašoj djeci pomoći da se osjećaju sigurnima, voljenima i vrijednima te da u odrasloj dobi postanu sretne, emocionalno stabilne, zrele i odgovorne osobe.
Umjesto da kažnjavate ono što ne želite da dijete radi, nagradite ono što želite.
Oznake: Obrazovanje
11.08.2017. u 13:38 | 0 Komentara | Print | # | ^