Zašto se život ubrzava što smo stariji
Douwe Draaisma
Izdavač: Naklada Ljevak
Naše pamćenje ima vlastitu volju. Kažemo u sebi: ovo moram zapamtiti, ovaj trenutak želim zadržati, ovaj pogled, osjećaj, ovaj dodir – i za nekoliko mjeseci ili čak nakon nekoliko dana primijetimo da ne možemo više prizvati sjećanje, u boji, mirisu, okusu kojem smo se nadali. Sjećanje je kao pas koji legne gdje hoće.
Autobiografsko pamćenje istovremeno je i dnevnik knjige zaborava. To je kao da dopustimo da naš život bilježi tvrdoglavi pisar koji se drži vlastitih interesa i minuciozno bilježi ono što bismo radije zaboravili, dok se kod slavnih trenutaka pravi da zapisuje, premda je već odavno zatvorio nalivpero.
...u sjećanju vidimo sebe. Događaj nikad nismo mogli vidjeti na taj način, pa sjećanje dakle nije pouzdana reprodukcija stvarnog događaja.
Objašnjenja gubitka ranih sjećanja mogu se grupirati u dvije vrste. Jedna kategorija polazi od toga da se u prvim godinama života sjećanja uopće ne pohranjuju. Hipoteza da se mozak još nije dovoljno razvio i da ne čuva trajne tragove jedan je od primjera, kao i hipoteza da je za pohranjivanje potreban jezik. Druga kategorija tvrdi da se sjećanja pohranjuju, ali da kasnije postanu nedostupna. Teorije o uzrocima te nedostupnosti se razilaze. Prema Freudu, rana su sjećanja potisnuta u nesvjesno. Prema drugima rana su sjećanja nedostupna jer su prešla u općenite, shematske predodžbe ili zato što se način na koji odrasla osoba doživljavanja djece da kasnije nema asocijacija koje vode prema ranim sjećanjima. Svijet u visini koljena je nestao. Kad bi se odrasla osoba i vratila u sobu u kojoj se od njezina djetinjstva ništa nije promjenilo, to ipak ne bi bila ona soba od nekad. Interijer s nogama od stolaca u razini očiju i stolovima koji imaju sam donju stranu nestao je.
Najnovije objašnjenje zaveo koji zastire prve godine uzrok smješta u djetetovu nepotpnunu svijest o samom sebi.
I kad nita više ne preostane od prošlosti nakon smrti osobe i propasti stvari, ipak još dugo ostaju samo miris i okus, krhki ali životniji, nematerijalni, ali trajni, postojaniji i vjerniji i kao duše nastavljaju svoj život, spremni da nas podsjete, čekajući svoj trenutak, nadajući se...
Gledam sve te fotografije i mislim kako mi je iskliznuo svakodnevni život. Upravo zato što je bio svakodnevni nisam ga zapamtio, a nema fotografija da mi pomognu da ga vratim. Uzmeš fotografski album, okrećeš stranicu za stranicom i vidiš samo šatorske motke koje ne odgovaraju šatoru koji bi sad najradije raširio.
Zašto imamo tako nepodnošljivo dobro pamćenje za poniženja?
Uvrede se upisuju neizbrisivom tintom. Nikada ne zastarijevaju. Kako starimo one s nama putuju kroz vrijeme, tako da se uvijek čini da nije prošlo više od dvadeset i četiri sata između ponižavajućeg događaja i sjećanja.
...apsolutno pamćenje stvara pustošenje, onog tko ga ima čini u stvari invalidom.
Preko dana, u normalnim okolnostima, pamćenje je prijateljski sluga, intimus koji je naviknut da se prema njemu odnosiš s povjerenjem i koji daje sve od sebe da bi ti što je više moguće bio na usluzi. Ali noću, kad izostane san, njegov aizdajnička priroda izlazi na vidjelo. Dok kao Furnes bespomoćno ležiš u krevetu, ono se promeće u nasilnika koji te drži podalje od sna svojim beskrajnim mračnim pričama. Ne možeš mu pobjeći. Sam si sa svojim pamćenjem i kao invalid gledaš što ti sve šara pred očima. Slike, slike, slike, po čitave dane u svoj svojoj oštirini stoje ti u mislima, neumoljiva filmska projekcija onoga što bi radije zaboravio.
U ovalnim zrcalima kružimo, u sebi svoju prošlost tražimo, znamo da jednom bit će vraćena. 'Deja vu' Gerrit Achterberg
Svi smo mi jednom imali osjećaj da je ono što smo u određenom trenutku rekli ili učinili, već ranije rečeno ili učinjeno, u davno prohujalom vremenu; da smo u dalekoj i zamagljenoj prošlosti već jednom vidjeli ista lica i stvari oko sebe – kao da smo se odjednom sjetili nečega iz prošlog života i točno znamo što će sljedeći trenutak biti izrečeno.
U stvarnosti ispod lubanje imamo dva mozga, dva odvojena organa, u istom smislu kao što imamo i dva oka. Svaki od ta dva mozga ima samostalnu svijest, s vlastitim mislima, percepcijama i emocijama, iako je jedan od njih generalno dominanatan, a drugi podčinjen. Moždano deblo – splet vlakana koji povezuje dvije polutke u bazi mozga – prije je barijera nego most. To što su u analima neurologije opisani deseci slučajeva ljudi kojima je nedostajala čitava polovica mozga, zbog bolesti ili povrede, a ipak su ostali iste osobe, već je dovoljan dokaz da svaki od ta dva organa može održavati naše mentalne sposobnosti.
U trenutku neposredno prije njegova deja vua aktivna je bila samo jedna polovina mozga, tako da je imao samo jednu relativno slabu osjetilnu sliku. Kad se u sljedećem trenutku zbog neočekivanog krika probudila i druga polovina, ista scena odjednom je dala puno oštriju sliku. Njegova svijest je tu oštru sliku interpretirala kao sadašnju, no ujedno i kao gotovo identičnu ali blijedu sliku iz neodređene prošlosti. Nije čudo da nam se u deja vuu sve čini tako poznatim: u stvarnosti je između tih dviju slika proteklo najviše nekoliko sekundi. Zato nije čudnovato da deja vu osjećamo kao drugi put: imamo samo dva mozga, a ne tri.
Nije bilo nijednog neurološkog dokaza da neka od hemisfera privremeno može biti 'izvan funkcije' ili da naš mozak sve obrađuje dvostruko lijevo i desno. No postavka o privremenoj dvostukoj slici je i bez neuroanatomske potvrde bila izuzetno privlačna. Zar deja vu ne bi mogao nastati zbog ekstremno kratkog poremećaja u obradi osjetilnih podražaja.
U normalnim okolnostima se te dvije faze, Anjel ih je nazvao percepcijom i apercepcijom, tako tijesno nadovezuju jedna na drugu da ih ne percepiramo kao dva odvojena koraka. No ako između ta dva koraka dođe do usporavanja, osjetilna opažanja postaju zamagljena u trenutku kad bi trebala biti spojena u jedinstvenu percepciju. Posljedica je da u našoj svijesti nastaje iluzija da se ono što upravo sada percipiramo u točno istom obliku pojavilo negdje u dalekoj prošlosti.
Uvrede se, čini se, za razliku od drugih sjećanja uvećavaju, ili bolje reći: ne blijde kao ostala sjećanja. One zadržavaju svoju izvornu veličinu, ali i boju, okus i oštrinu. U starosti zadržavaju životnost koju bi čovjek radije ostavio za neka druga sjećanja.
Jedna rečenica pokriva razdoblje od sedam godina. Nekoliko redata dalje stoji uzdah: 'Činilo mi se da mi sati, dani i mjeseci izmiču velikom brzinom.' Teme o kojima pričamo vremenu omogućuju da se širi i skuplja.
Članovi obitelji, poznanici, prijatelji, bivši susjedi, bivši kolege, nekadašnji učenici, mnogi ljudi koji su imali svoje mjesto u njegovoj životnoj priči na toj su stranici još jednom imenovani, s datumom smrti dobi u kojoj su umrli.
U pješčanim satovima zrnca sve brže stružu jedno o drugo i postaju sve glađa, da bi na kraju gotovo bez trenja tekla iz jedne bočice u drugu, sve više izlokavajući vrat sata. Što je pješčani sat stariji, to brže ide. Neprimjetno odbrojava sve kraće sate. U toj kronometrijskoj nesavršenosti skriva se metafora: 'I čovjeku godine u svom ponavljanju lete sve brže, dok konačno ne postignu punu mjeru i čovjek postane zasićen dojmovima.'
Doživljaj vremena je pitanje 'unutarnje optike'. Pamćenje uređuje naša iskustva u vremenu kao što slikar uređuje prostor kroz perspektivu. Sjećanja našoj svijsti daju dubinu. Čim se poremeti red u našem pamćenju, kao kod neprimjetnih prijelaza između slika u snovima, nestaje i naš osjećaj za vrijeme.
Trajanje i tempo ovise o intenzitetu naših osjetilnih i mentalnih predodžbi, njihovoj izmjeni, broju, tempu kojim slijede jedna za drugom, paćnji koju im posvećujemo, naporu koji je potreban da bi se pohranile u pamćenje i emocijama ili asocijacijama koje u nama izazivaju. No isti faktori koji nam pomažu u orijentaciji u vremenu mogu prouzročiti i greške u procjenama. Fokusiranje naše pažnje, na primjer, može se usporediti s dalekozorom: detalji koji postaju vidljivi daju iluziju da je predmet blizu.
Ispod gradova koji su ležali pokriveni slojevima pepela s Vezuva pronađeni su tragovi još starijih gradova, zakopani u još davniju prošlost. Njihovi stanovnici gradili su na sloju koji je prekrio prethodni grad. Tako su nastali slojevi gradova; ispod ulica leže podzemne ulice, ispod križanja druga križanja, živi grad izgrađen je na uspavanim gradovima. Isto se događa i u nešm mozgu: naš sadašnji život prekriva, a da toga nismo posve svjesni, naš dosadašnji život koji služi kao podrška i skriveni temelj. Ako se spustimo u svoju unutrašnjost, lutat ćemo usred ruševina.
Ako želite produžiti perspektivu vremena, onda je ispunite, ako imate mogućnosti, s tisuću novih stvari. Poduzmite uzbudljivo putovanje, pomladite se udahnjujući novi život u svijetu oko sebe. Kad se osvrnete unatrag primjetit ćete da su se doživljaji na putu i udaljenosti koje ste prešli nagomilali u vašim mislima pa će se svi ti fragmenti vidljivog svijeta poredati u dugačak niz i dobit ćete, kako se lijepo kaže, osjećaj produženog vremena.
Objektivno usporavanje stvara subjektivno ubrzavanje, a u tome sudjeluje tempo bioloških satova. Velik broj tih satova u mladom tijelu ide brže nego u starom tijelu. Ako bismo svoju dob izrazili pomoću okretanja fizioloških satova, trebali bismo reći da smo jako dugo mladi, a kratko stari. Možda su zato u djetinjstvu dani bili dugi, a u starosti prolaze tako uznemirujuće brzo: vrijeme na satu nesvjesno vidimo na pozadini fiziološkog remena. Objektivno vrijeme, objasnio je Carrel, ono na satu, klizi u jenakoomjernom tempu prema naprijed, kao rijeka kroz nizinu. Na početku svog života čovjek još žustro trči duž obale, brže od struje. Oko podneva njegov tempo se usporava i on trči paralelno sa strujom. Navečer, kad se umori, struja se ubrzava i on zaostane. Na kraju se zaustavi i legne pored rijeke koja nastavljaneometano teći istim tempom kojim je tekla cijelo vijeme.
Tek u trenutku kad se oči zatvore za vanjski svijet i pomislimo da je počela vječita noć, u našoj unutrašnjosti se pali svjetlo. Sve ono što nas je ikad zaokupljalo, sve što smo sakupili u svom pamćenju, vidjet ćemo jednim pogledom. U tom trenutku neposredno prije smrti čovjek ponekad doživi dio tog iskustva, piše Fechner. Kad se osvremo u prošlost vraćaju nam se sjećanja za koja nam se činilo da su definitivno izgubljena. Ljudi koji se utapaju doživljavaju stanje 'jasnoće iznenadno osvijetljenog sadržaja misli'.
Svemir za početnike
Felix Pirani i Christine Roche
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Usudim li se uznemiriti Svemir? I u trenu postoji vrijeme za odluke i promjene što tren će ih donijeti.
Ispupčenje u sredini Galaktike – žumanjce – ima oko 32 tisuće svjetlosnih godina od jednoga kraja do drugoga. Bjelance koje ga okružuje zove se disk; poprečna udaljenost je oko 130 tisuća godina svjetlosti, ali u presjeku je samo oko dvije tisuće godina svijetlosti. Disk se vjerojatno sastoji od spiralnih krakova, ali to nije potpuno sigurno. Sunce leži na disku, odo 26 tisuća godina svjetlosti udaljeno od središta ispupčenja.
Zvijezde privlače fotone koje su same emitirale. Ako je gravitacijsko polje dovoljno jako, zračenje ne može pobjeći iz okoline zvijezde. Zvijezda je tamo, ali ne možemo je vidjeti. Takva zvijezda je crna rupa. Svjetlost i tvar mogu ući, ali ništa ne može izaći.
Kozmolozi se čak nemogu ni složiti jesu li galaktike prvo nastale, pa su se onda skupile u jata, ili su prvo nastala jata, te se zatim razdvojila u galaktike.
Završna točka ovog urušavanja nazvana je veliko sažimanje. U slučaju kad postoji veliko saživamnje, Svemir se zove zatvorenim Svemirom.
U graničnom slučaju, u kojem se Svemir zauvijek nastavlja širiti, ali sve sporije i sporije, kaže se da je gustoća na svojoj kritičnoj vrijednosti. To se zove ravnim Svemirom.
Daleka budućnost otvorenog Svemira
Freeman Dyson je jednom razradio što bi se dogodilo u dalekoj budućnosti kada bi Svemir bio otvoren. Ako pretpostavimo: Zakoni fizike se ne mijenjaju u vremenu. Važni su nam zakoni već poznati. Svemir je otvoren. Tada...
1. U roku od 10na14 godina najstarije zvijezde male mase iscrpit će svoje vodikovo gorivo i ohladiti se do vrlo niske temperature. Zvijezde veće mase doći će do svoga konačnog stanja u kraćem roku.
2. Nakon 10na15 godina možemo očekivati da će se Sunce približiti nekoj drugoj zvijezdi dovoljno da odvoji planet poput Zemlje. Vrijeme koje je potrebno da bi došlo do susreta dovoljno bliskog da se ozbiljno poremete putanje bit će znatno kraće.
3. Nakon 10na19 godina možemo očekivati da se središnje područje Galaktike uruši u crnu rupu, a zvijezde iz njenih vanjskih područja bi se odvojile od nje.
4. Nakon 10na20 godina sustav Zemlja-Sunce raspao bi se od zračenja gravitacijskih valova. Ali zemlja će gotovo sigurno pobjeći od Sunca prije nego što je gravitacija privuče, osim ako Sunce ne pobjegne od Galaktike dok mu je Zemlja još u orbiti.
5. Nakon 10na24 godina zvijezdane putanje oko Galaktike raspast će se zbog gravitacijskog zračenja.
6. Nakon 10na64 godina crna rupa sunčeve mase raspala bi se od zračenja. Raspadanje crne rupe galaktičke mase moglo bi potrajati i do 10na100 godina. Na kraju svog života svaka crna rupa nakratko će postati vrlo sjajna. Hladni šireći Svemir bit će zadugo osvjetljen povremenim vatrometom.
7. Nakon 10na1500 godina sva bi se obična tvar radioaktivnim procesima raspala fisijom i spojila fuzijom u željezo.
Sartre za početnike
Philip Thody i Howard Read
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Sve što postoji rađa se bez razloga, traje iz slabosti i umire slučajno.
On nije samo pisac koji istražuje vlastitu tjeskobu. On je taj koji druge ljude želi nadahnuti istim osjećajem krivnje i tjeskobe.
Društvo je podijeljeno na klase. Sukob među klasama, a osobito sukob između onih koji nemaju i onih koji imaju, pokretačka je snaga ljudske povijesti.
Naša sloboda povezana je sa činjenicom da nikad ne možemo izmaći svijesti o sebi samima.
Budući da smo uvijek svjesni sebe, i da možemo zamisliti ono o čemu nije riječ, slobodni smo iskoračiti iz svoje situacije, procijeniti je i odlučiti što učiniti.
Naša sloboda da se promijenimo, nužna posljedica naše svijesti, uvijek je prisutna.
Zbog svijesti koju imamo o sebi nikad posve ne možemo biti ono što jesmo. Mi stoga glumimo sebe, što je jedan način – i to nepošten ili 'neautentičan' – da pristupimo tom problemu.
Samo u trenucima straha i sigurne smrti katkad smo svjesni činjenice da autentično živjeti i biti mora proisteći iz prihvaćanja naše neautentičnosti.
Kad je dvoje ljudi zajedno, jedno pokušava prisiliti drugo da ga – ili je – promatra na način na koji bi sami htjeli biti viđeni. Svi mi imamo predodžbu o sebi samima koju želimo nametnuti drugima, i to nas vodi do toga da ih, prije i iznad svega vidimo kao one koji će podupirati tu našu predodžbu. Ali oni zauzvrat, pokušavaju učiniti isto s nama, pa je rezultat toga sraza egoističkih predodžbi o sebi, stalni sukob koji obilježava sve ljudske odnose.
Neprestano se možemo izgrađivati i mijenjati onim što činimo, i tako postati onakvima kakvima nas određuju naša djela. A kad umremo igra je završena, i posve smo ovisni o onome što drugi misle o nama. A oni će o nama suditi jedino prema onome što smo učinili. Ovo je pakao 'neosobnosti' – nema izlaza.
Samo ono što činimo određuje nas kao ljudska bića, baš kao što je istinita, premda tužna činjenica, da nas drugi ne prosuđuju toliko prema onome što smo učinili, nego prema onome što smo loše učinili.
Ženama je uskraćena sloboda zato što ih se uvijek smatra predmetima u svijetu muškaraca, zato što ih se uvijek stavlja u položaj kojeg nisu same stvorile. Na taj im je način uskraćena mogućnost da nadmaše svoj položaj kreiranjem razvijanjem vlastitih zamisli. A na taj se način muškarci izvlače i svladavaju činjeničnost prirodnog svijeta.
Svi smo na kušnji da pobjegnemo od vlastite slobode, ali većina nas to čini ne na tako dosljedan i spektakularan način. Svi pokušavamo iskoristiti okolnosti vlastita života da bismo stvorili osobni mit o sebi samima, što nas oslobađa svake krivnje, dok na druge prebacujemo krivnju za ono što smo postali.
Čovjek je osuđen da bude slobodan. Nema načina, osim u smrti, da umaknemo toj slobodi koja je istodobno i blagoslov i prokletstvo.
U svim oblicima društva, ljudska su bića sve više, i očito neizbježno, zatočenici vlastitih izuma.
Revolucija u učenju
Gordon Dryden i dr. Jeannette Vos
Izdavač: Educa
Ako nešto možeš zamisliti, onda to možeš i ostvariti. Walt Disney
Učenje je najdjelotvornije kada je zabavno. P. Kline
Sva su djeca rođeni geniji, ali mi potrošimo prvih šest godina njihova života kako bismo uništili tu genijalnost. B. Fuller
Do 2020. Godine u razvijenom svijetu najveći poslodavac biti će svatko sam sebi. N. Negroponte
Svatko dijete prilikom rođenja ima inteligenciju čiji je potencijal veći nego što je potencijal inteligencije koju je koristio Leonardo Da Vinci. G. Doman
Svijet u kojem će živjeti naša djeca ijenja se četiri puta brže od naših škola. Dr. W. Daggett
U životu nisam radio niti dana. Sve je bilo zabava. T. Edison
Model za 21. Stoljeće: Većina se treba pretvoriti u ljude koji sami sobom upravljaju, sami djeluju, sami uče i sami sebe motiviraju.
Svijet vaše djece bit će kao niti jedan prije. I njihova budućnost ovisi o njihovoj sposobnosti da usvoji nove koncepte, da naprave nove izbore i nastave učiti i prilagođavati se cijeloga života.
Za one koji raspolažu sa novim znanjem nudi se svijet prilika. Za one bez tog znanja budućnost s nastankom starih poslova i urušavanjem staroga svijeta nudi nezaposlenost, siromaštvo i očaj.
Daj proizvod besplatno tako da postane industrijskim standardom diljem svijeta, a ond azaradi prodjući njegove dodatke.
Prema našem mišljenju sve će veći dio učenja postati samostalno učenje: samousmjeravajuće i samoispunjavajuće.
Želite li vidjeti kako izgledaju nove tvrtke, pogledajte mlade tvrtke, a ne poduzeća u tradicionalnom smislu riječi koja se smanjuju i uglavnom sporo mijenjaju. U tim novim tvrtkama naići ćete na participaciju u rukovođenju i donošenju odluka. Otkrit ćete kako svi sudjeluju u podjeli dobiti, uključujući i ljude u dostavlačkoj službi kao i one u prijamnoj službi. U mnogima od tvrtki izgrađenima prema tom novom modelu ne možete raditi ukoliko ne posjedujete dionice. Ako ste bez novca, posudit će vam ga bez kamata, ali morate doslovce sudjelovati u vlasništvu tvrtke. Od samog početka tvrtka je uključena u skrb za vas. Takve tvrke plaćaju svaku vrstu tečajeva koji zaposlenicima omogućavaju osobni rast i razvoj. Osim toga te tvrtke stvaraju ozračja u kojima se njeguje osobni i obrazovni rast i razvoj.
Mi živimo u prvom dobu u ljudskoj povijesti u kojem je svatko u mogućnosti komunicirati sa svima ostalima. To je također prvo doba u kojem o prevladavajućoj tehnologiji više znaju djeca nego nastavnici i odrasli.
Svaki poljoprivrednik i svaki vrtlar dobro zna da, ukoliko želi dobiti dobar urod krumpira, ili uzgojiti prekrasne ruže, neće istrčati na polje i posuti ih gnojivom samo dan prije berbe. Vrtlar zna da, kako bi dobio prekrasne ruže, mora korijenje pripremiti gotovo godinu dana ranije. To svi znaju. Svi to razumiju kada se radi o kupusu i ružama. Međutim, mi o tome uglavnom uopće i ne mislimo kada se pripremamo imati dijete.
Po našem bi mišljenju srž školovanja trebala predstavljati dva 'predmeta', a svaki bi od njih trebao biti integriran u sve ostale predmete. To su: učenje o tome kako učiti i učenje o tome kako misliti.
Zbog neprekidnih promjena u društvu još je i važnije da svatko iz škole izađe sa sposobnošću samostalnog djelovanja, samostalnog učenja i samostalnog upravljanja vlastitom budućnošću.
Kojim god se predmetom ili predmetima učenici bavili u svom obrazovanju, prava provjera obrazovnog sustava sutrađnjice doći će iz njegove sposobnosti da u učenicima pobudi vrhunski užitak učenja. To znači da će poticati izgradnju učeničkog samopoštovanja koje je vitalno za rast i razvoj svake osobe. U svakom od uspješnih sustava koje smo proučavali diljem svijeta, samopouzdanje je bilo na važnijem mjestu od sadržaja nastavnog predmeta.
Trostruka svrha učenja:
1. Učenje sposobnosti i znanja o specifičnom predmetu, te kako se njih može naučiti brže, bolje i lakše.
2. Razvoj općih konceptualnih sposobnosti – kako se iste ili povezane koncepte može naučiti primjenjivati u drugim područjima.
3. Razvoj osobnih sposobnosti i stavova koje se također lako mogu primjenjivati u svemu što činimo.
Vi ste vlasnik najsnažnijeg računala na svijetu.
Sve informacije koje ste naučili prije dvije godine su danas stare. Neuroznanost ... je u ekspanziji nalik na eksploziju.
Kada bi vam radio aparat bio namješten na četiri radio postaje odjednom, bilo bi vam nemoguće otkriti bilo kakav smisao onoga što čujete. Slično je i s učenjem. Potrebno je da pročistite svoje valne dužine i namjestite ih samo na jednu postaju. Zato gotovo svaka uspješna sesija učenja započinje relaksacijom: pročišćavanjem uma na način da vaše nesvjesno može primati jasne poruke i pohranjivati ih u njihov odgovarajući 'file'.
Ako ste odrasla osoba, tada na mozak otpada svega oko dva posto vaše ukupne težine. Međutim, on koristi oko 20 posto energije koju razvija vaše tijelo.
Da bi dobio energiju mozak treba puno glukoze. Zato su toliko važni svježe voće i povrće. Oni obiluju glukozom.
Naša jednadžba za uspjeh glasi: strast + vizija+ akcija.
Što biste vi zaista željeli učiniti? Što je vaša prava strast? Ono što biste voljeli raditi više od bilo čega drugoga? Usudite se zamisliti što biste željeli postići.
Sve je puno lakše naučiti ako imate određeni cilj. Kada ste ga odredili, razdijelite ga u manje dijelove koji se mogu ostvariti. Potom si zdajte realistične rokove za svaki korak, tako da od početka možete vidjeti svoj uspjeh.
Ako u sat vremena možete pročitati novine, onda već znate kako pročitati najmanje četiri knjige dnevno.
Mislite o asocijacijama jer je stanje pred usnivanjem, neposredno prije no što utonete u san vitalni dio procesa učenja.
Alfa je stanje također idealno za započinjanje svakog novog razdoblja učenja. Sasvim jednostavno, vrlo je smisleno razbistriti mozak prije no što počnemo s učenjem. Ako na teren za golf ponesete sa sobom probleme iz ureda, nikada nećete igrati izvanredan golf. Vaše će misli biti negdje drugdje. Isto vrijedi i za učenje. Ako u srednjoj školi sa sata francuskog dođete na sat matematike, može vam biti teško 'promijeniti brziju'. Međutim, ako nekoliko minuta posvetite vježbama dubokog disanja , počet ćete se opuštati. Pustite si neku opuštajuću glazbu, zatvorite oči i mislite o najmirnijem prizoru kojeg možete zamisliti i uskoro žete biti u stanju opuštene budnosti koje olakšava 'uplovljavanje informacija' u vaše dugoročno pamćenje.
Sjetite se sportske maksime: to nije pogreška, to je vježba.
Na svijetu postoji 2700 jezika. Engleski jezik ima oko 550.000 riječi. Njemački ima manje od 200.000. no lingvisti se slažu kako oko 90 posto svih jezika koristi svega oko 2000 do 3000 riječi. Ako te riječi lako možete razumijeti i tečno ih govoriti bit ćete sposobni razmjerno dobro komunicirati na novom jeziku. Čak i 1000 tečno naučenih riječi može pomoći da se razumijete na stranom jeziku.
Glazba igra trostruku ulogu: pomaže vam da se opustite, aktivira desnu polovicu vašeg mozga kako bi primala nove informacije, i pomaže da se informacije premjeste u banke podataka vašeg dugoročnog pamćenja.
U većini se škola ne poučava najvažniji od svih 'predmeta': kako osmisliti vlastitu budućnost i nove ideje.
Um proširen novom idejom nikada se ne vraća na svoje početne dimenzije. O. W. Holmes
Samo nepostavljeno pitanje je glupo pitanje. P. MacCready
Ako želite djeci pomoći, morate početi misliti na njihov mozak. Naposljetku, ona ne čitaju pomoću svojih bubrega. Dr. D. Waber
Igra je dječji posao. Djeca uče iz svega što čine. C. Hooper
Ako u životu odbijete prihvatiti sve osim onog najboljega, često ćete to i dobiti. S. Maugham
Ako mislite da možete ili mislite da ne možete, u pravu ste. H. Ford - mnogi su autori prerađivali tu poruku: Mi smo ono što mislimo da jesmo. Postajemo ono što mislimo da ćemo postati.
Da bismo kreativno rješavali probleme, potrebno je da otvorimo nove putove, da pronađemo nova sjecišta i da otkrijemo nove veze. Moramo prekinuti ustaljene obrasce.
To ćemo najlakše postići ako započnemo s pitanjima koj a će preusmjeriti naš um. Što bi se dogodilo s našim problemom ako bismo ga udvostručili, prepolovili, zamrznuli, ponovo konstituirali, obrnuli ga, prilagodili, preuredili, kombinirali? Što bi se dogodilo da ga cijeloga – ili samo jedan njegov dio – uklonimo? Ako bimo jedan dio tog problema nadomjestili drugim? Ako bismo ga umanjili, skratili, olakšali? Ako bismo ga prebojali, modernizirali, uvećali? Ako bismo ga prepakirali, na drugačiji način razdjelili? Što bi se dogodilo ukoliko bismo primjenili sva svoja osjetila i dodali mirise, zvukove ili ga učinili drugačijim na izgled ili na dodir?
Čitavog života vrijedi to da ako misliš da lođe učiš da češ vjerojatno loše i učiti. Pravo je pitanje kako se programira takav obrazac razmišljanja. Jedno je američko istraživanje pokazalo da većina djece od vrlo rane dobi na svako pozitivno ohrabrenje primi po najmanje šest negativnih primjedbi. Problem počinje s primjedbama poput: 'ne čini to' ili 'nisi to baš dobro učinio'.
U velikom broju država 'formalno akademsko obrazovanje' je norma od prvih razreda osnovne škole. Djeca nemaju priliku učiti na zabavan način i putem iskustva, što je temelj za stvarni razvoj. Zato prečesto radost učenja blijedi i djeca uče ne učiti.
Novi ključevi za budućnost su dobro razvijeni um, strast za učenjem i sposobnost uporabe znanja.
Um nije posuda koju treba napuniti, već vatra koju treba zapaliti. Plutarh
Naš je cilj još uvijek da naša škola bude najbolja, da bude škola u kojoj nema neuspjeha, koju će svako dijete napustiti s identificiranim talentom, sposobnostima ili inteligencijom uz pomoću kojih može postati što god želi. M. Alexander
Svoju stvarnu moć računalo će postići kada postane sredstvo učenja kojega kontrolira učenik. P. Nolan
Mi se zaklinjemo u to da želimo izvrsne škole, a zapravo se zadovoljavamo time da su one prosječne. D. Gardner
Internet je plimni val. On će otplaviti računarsku i mnoge druge industrije i potopiti one koji ne nauče plivati na njegovim valovima. Bill Gates
Srušite prepreke k učenju
Lozanov drži kako postoje tri glavne prepreke k učenju: kritičko-logička prepreka (škola nije laka, pa kako onda učenje može biti zabavno i lako), intuitivno-emotivna prepreka (ja sam glup i neću to moći učiniti) i kritičko-moralna prepreka (učenje je težak posao – najbolje da se prikrijem i vidim što će se događati).
Potaknite učenike da odrede svoje ciljeve i planiraju vlastitu budućnost. Ako znaju kuda idu, onda će im i put biti određen. Naše je iskustvo da će većina ljudi nadmašiti osobne ciljeve koje su si sami postavili, to je vjerojatno najčvršće načelo u rukovođenju.
Učenike treba potaknuti da jasno vizualiziraju kako će u budućnosti upotrijebiti svoje znanje. Drugi je usaditi im pozitivno razmišljanje koje će učenike potaknuti da u svojim udžbenicima potraže specifične odgovore koji bi im u budućnosti mogli koristiti. Ne možemo dovoljno naglasiti važnost spomenutoga, jer mnog nastavnici ne shvaćaju koliko negativna sugestija može biti štetna.
Djeca uče ono s čime žive
Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.
Ako dijete živi s nasilje, uči se tuči.
Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.
Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.
Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.
Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.
Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.
Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.
Ako dijete živi u toleranciji, uči se strpljenju.
Ako dijete živi s pohvalama, uči cijeniti.
Ako dijete živi s prihvaćanjem, uči se ljubavi.
Ako dijete živi s odobravanjem, uči voljeti samoga sebe.
Ako dijete živi s priznanjem, uči da je dobro imati cilj.
Ako dijete živi s dijeljenjem, uči se velikodušnosti.
Ako dijete živi s poštenjem i pravednošću, uči da postoje istina i pravda.
Ako dijete živi sa sigurnošću, uči se vjeri u sebe i one oko sebe.
Ako dijete živi s prijateljstvom, uči da je svijet mjesto na kojem je ugodno živjeti.
Ako vi živite s mirom, vaše će dijete živjeti spokojno.
S čime živi vaše dijete?
Dorothy Law Nolte
Olimpijski izazov
Ako imate strast i viziju, ali ne poduzimate akcije – vi sanjarite.
Ako imate viziju i poduzimate akcije, ali nemate strasti – biti ćete prosječni.
Ako imate strast i poduzimate akcije ali nemate viziju – doći ćete do cilja, ali ćete ustanoviti da je on pogrešan.
Marilyn King
Upošljavam šest poštenih, uslužnih ljudi koji su me naučili svemu što znam: njihova su imena Što i Zašto i Kada i Kako i Gdje i Tko. R. Kipling
Kada bih ponovo mogla odgajati svoje dijete
Kada bih ponovo mogla odgajati svoje dijete,
Više bih bojala prsima, a manje upirala prsom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmanjeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i obziljno bih se igrala.
Trčaka bih kroz više plja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rijeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moći,
A više o moći ljubavi.
Diane Loomans
Potičite učenike da budu i nastavnici i učenici.
Vještina poučavanja sve se više pretvara u umijeće poučavanja djece da sama sebe poučavaju.
Kao što je Konfucije rekao prije 2500 godina:
Kombinirajte najbolje od novoga s najboljim od staroga.
Učite čineći.
Cijeli svijet koristite kao učionicu.
Za učenje i poučavanje koristite glazbu i poeziju.
Spajajte akademsko i tjelesno.
Naučite kako učiti, a ne samo činjenice.
Prilagodite poučavanje različitim stilovima učenja.
Izgradite prave vrijednosti ponašanja.
Svima osigurajte jednake mogučnosti.
Što si danas učinio, a da to nije učinio nitko drugi na svijetu?
Naš najveći strah nije to da smo nesposobni.
Naš je najveći strah da smo moćni iznad svake mjere.
Većinu nas ne plaši naša tama, već naša svjetlost.
Pitamo se: Tko sa ja da bi bila sjajn, prekrasna, talentirana i nevjerojatna osoba?
U stvari, tko si ti da to ne budeš? Ti si božje dijete. Svijet nema koristi od toga da se praviš malenim.
Nema ništa prosvijetljenoga u tome da se ogrnaičavaš kako se ljudi oko tebe ne bi osjećali nesigurnima.
Rođeni smo da iskazujemo slavu božju koja je u nama. A ona nije samo u nekima, ona je u svima.
Dok dopuštamo da naše svjetlo sja mi nesvjesno i drugima dajemo dopuštenje da čine to isto.
Kad se oslobodimo našeg vlastitog straha naše će prisustvo automatski soloboditi i druge.
Marianne Williamson
Psihologija za početnike
Nigel C.Benson
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Psiholog proučava sve vrste ljudskoga ponašanja – normalno i patološko. Psihijatar je liječnik koji se specijalizirao za patološko ponašanje – 'mentalne poremećaje'.
Kant je opisao tri mentalne aktivnosti: znanje, osjećanje i htijenje. Sanas psiholozi često razlikuju znanje ('spoznajno') od čuvstva ('afektivno'), npr. kada analiziraju stavove.
John Dewey: Mislim da su djeca aktivni organizmi koje je oblikovala okolina i koji sami oblikuju svoju okolinu – NISU prazni pasivni lonci koje treba napuniti. Prema tome, škole trebaju biti mjesto gdje djeca imaju interaktivnu uloga i gdje eksperimentiraju, shodno individualnim potrebama i 'inteligentnim istraživanjima'. Dewey je, dakle, izmislio progresivno obrazovanje.
ID, Ego i Superego
Um se sastoji od tri dijela, svaki ima svoje motive i razvojno napredovanje, ali njihov nam sklop obično pomaže da preživimo.
Id se razvija prvi. Urođen je i sam u nekoliko prvih godina. Upravlja načelom ugode – malo dijete traži ugodu (npr. piće, hranu, toplinu, udobnost) i izbjegava neugodu (npr. glad, hladnoću i vlagu). Id je sebičan i za njega je karakteristično da želi trenutno zadovoljenje.
Ego se počinje razvijati otprilike u drugoj godini života i upravlja načelom stvarnosti. Da bismo preživjeli, ponekad moramo biti realistični i planirati budućnost. Prema tome, ne može se uvijek dopustiti da Id sam vlada, pa se Ego često mora s njim boriti.
Nije dobro da Ego stalno obuzdava Id. Ljudi si ponekad trebaju 'dati oduška' i uživati! Inače Id postaje odveć frustriran i moguće je da će doći na svoje u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu! Ego je ipak u osnovi sebičan, tj. štiti pojedinca da mu netko ne naudi.
Superego se počinje razvijati otprilike u trećoj godini života (pod utjecajem roditelja). Postupno se razvija tijekom djetinjstva, a potpuno sazrijeva nakon puberteta. 'Super' znači 'gore, iznad' – odozgo promatra sukob između Ida i Ega. Superego je 'savjest' i 'čuvar morala' koji nas sprječava da činimo pogrešne stvari, osobito da se ne ponašamo 'antisocijalno'. Dok su Id i Ego sebični, Superego se brine i za druge. Ako to primijenimo na društveno neprihvatljivo ponašanje, moglo bi se reći kako se u nekih pojedinaca Superego nikada nije razvio do kraja. To bi moglo vrijediti za one koji ne osjećaju krivnju ili grižnju savjesti za svoje prekršaje.
Obrambeni mehanizmi
Oni su sredstvo kojim se nesvjesno štitimo od neugodnih ideja. U malim količinama, oni pomažu u svakodnevnu preživaljavanju. No pretjerana uporaba uzrokuje probleme. Do sada su spomenute dvije vrste – fiksacija i identifikacija.
Represija: potiskivanje i zadržavanje u podsvijsti neželjenih ideja. Time se izbjegava podsjećanje na ono čega se bojimo ili što želimo, ali se osjećamo krivim zbog toga. Previše represije može biti iscrpljujuće. Za zadržavanje podsvjesnih misli skrivenima potrebno je mnogo energije (libida). Ponekad je bolje da neugodne misli isplivaju u svjesni um da bi se s njima mogli suočiti i raščistiti stvari. Posao je psihoanalitičara ući u trag tim traumama, pomoći u njihovu osvješćivanju i dati podršku pacijentu da se s njima suoči.
Regresija znači vraćanje u raniju fazu. Traženje situacija koje pružaju utjehu je prirodno. Sisanje palca, olovke, bombona, cigareta, piće itd. Su oralna regresija.
Premještanje znači usmjeravanje energije (libida) prema nekoj drugoj aktivnosti. To se često događa jer nismo u stanju, ili ne želimo, nešto učiniti. Ako nas, na primjer, nešto frustrira ili nas netko iritira, može se dogoditi da se 'istresemo' na nekom drugom.
Sublimacija je naziv za 'zdravo' premještanje – kad stres ili ljutnju rješavate bavljenjem sportom, uređivanjem vrta itd. Drugi obrambeni mehanizmi su i: nijekanje, projekcija itd.
Učenje je razmjerno neprekidno mijenjanje ponašanja uslijed novih iskustava.
Skinner je otkrio kako optimalno razdoblje između reakcije i potkrepljenja traje oko pola sekunde, tj. gotovo trenutačno. To je vrlo važno. Na primjer, ako roditelji žele nagraditi ili kazniti dijete, da bi bilo učinkovito, treba to učiniti odmah. (Čekaj samo da ti otac dođe kući!...Zar ne znaš? – Skinner je rekao da zakašnjelo potkrijepljenje nije učinkovito!)
Kazna je jednostavno manje učinkovita jer uzrokuje sporije i manje naučene odgovore. Bolje je upotrijebiti kombinaciju nagrade (pozitivno potkrijepljenje) uskraćivanja nagrade (ne-potkrijepljenje).
Kažnjavanje često zapravo ponuka osobu da izbjegava kažnjavanje, a ne da se prestane nepoželjno ponašati.
Kažnjavaje može prouzročiti da osoba kaznu poveže s onim koji kažnjava, namjesto sa svojim ponašanjem.
Kažnjavanjem možete osobu naučiti što ne treba činiti, ali ne što treba.
Problematična djeca
Skinner je shvatio da su mnoga takozvana problematična ili zločesta djeca zapravo samo normalna, zdrava i aktivna djeca prema kojima se njihovi roditelji, učitelji itd često neprimjereno 'ne-odgojno' ophode. Primjerice, sklonost obraćanja pozornosti (pozitivno potkrepljivanje) samo kada je dijete zločesto i zanemarivanje djeteta kada je dobro.
Čak i ako je dijete uvijek dobro (što često znači samo tiho i neaktivno, odnosno, ne nužno i zdravo), poslije se može razviti u neurotika – preplašenog da učini bilo što...
Metoda trostupanjskog uvježbavanja
Idealno bi bilo, rekao je Skinner, kada bi sva djeca bila ispravno odgajana. (To rade svi uspješni roditelji, bez obzira jesu li toga svjesni ili ne).
1. Odredi cilj (završno ponašanje)
2. Odredi početak (započeti ponašanje)
3. Pozitivno potkrijepi svaki korak ('povišica') u željenom smjeru, a zanemari svako drugo ponašanje.
Ključna je riječ dosljednost – uvijek potkrepljivati određeno ponašanje na isti način, i postojanost – ne odstupati od programa.
Određivanje ciljeva također je korisna vježba za one koji trebaju odlučiti o studiju – pa čak i za Sve životne ciljeve koje žele postići. Na papiru napišite točno što želite postići u slijedećih 5 godina. Budite precizni. Ne pišite samo 'bogat' ili 'uspješan'. Umjesto toga pišite 'steći kapital od ...' ili biti 'uspješan u ....'.
Društvo se može promijeniti na bolje. O nama ovisi hoćemo li razviti dobre NAVIKE i uvjetvanjem poboljšati društvo.
Postoje dva osnovna tipa ljudi, ovisno o tome kako su odgojeni:
1. Unutarnji lokus (mjesto) kontrole – ljudi vjeruju da potkrepljenje ovisi o osobnim naporima – misle da vladaju svojim životom i ponašaju se u skladu s tim. Tjelesno i mentalno su zdraviji i vještije se snalaze u društvu. Roditelji im pružaju potporu, velikodušni su u pohvalama, dosljedni s disciplinom i nisu autoritarni.
2. Vanjski lokus kontrole – ljudi vjerju da potkrepljenje ovisi o vanjskim izvorima – pa zbog toga manje pokušavaju poboljšati svoj život.
Djeca će imitirati ponašanje MODELA bez ikakvog očitog potkrijepljenja. Djeca će imitirati baš nasilje. Nasilje na tv-u i u kinu jako utječe na djecu.
Geštalt psiholozi vjeruju da je UM aktivan i da je neprestano u potrazi za ZNAČENJIMA. To su osobito proučavali u odnosu na vizualnu percepciju, tj. prepoznavanju ljudskog lica.
Učitelj bi trebao:
1. Ponuditi poticajne aktivnosti
2. Usredotočiti se prije na opća načela rješavanja problema, a manje na zapetljavanje u pretjerane detalje
3. Poticati stvaralaštvao, a ne mehaničko ponavljanje
Djeca u demokratskoj skupini (u odnosu na autoritarnu i laiseez faire nek svatko radi što hoće) produktivniji su i sposobniji za samostalan rad.
Primjena hijerarhije
Školovanje: podučavati nastavnike da motiviraju učenike; pomoći učenicima da sami planiraju vlastito školovanje (postavljanje ciljeva, redoviti odmori).
Terapija: pomoći pacijentima da razumiju svoje potrebe i potrebe drugih (potreba za ljubavi i osjećajima, važnost samo-poštovanja).
Poslovno rukovođenje: izobrazba rukovoditelja da razumiju potrebe osoblja i da ih motiviraju (potreba za dobrim WC-om i kantinom, potreba za pohvalom i poticajem itd.).
Psihološki 'zdravi' ljudi pokazuju
1. Objektivnu percepciju stvarnosti
2. Prihvaćanje vlastite naravi
3. Odanost i predanost nekoj vrsti posla
4. Prirodnos, jednostavnost ponašanja i spontanost
5. Nezavisnost, potrebu za autonomijom i privatnošću
6. Snažna mistična iskustva/doživljaje vrhunca
7. Suosjećanje i privrženost prema cijelom čovječanstvu – uključujući snažne socijalne interese
8. Otpor prema konformizmu
9. Demokratske osobine
10. Strast prema kreativnosti
Zdrava osobnost potjeće od majčine bezuvjetne ljubavi – 'pozitivne nagrade' – štoje u suprotnosti s 'uvjetovanom pozitivnom nagradom', koja ograničava razvoj pojedinca.
Prema Rogersu psihološki zdrava osoba je:
1. Otvorena prema svim iskustvima
2. Sposobna za puni život u svakom trenutku
3. Željna slijediti vlastite instikte, a ne volju drugih
4. Slobodna u razmišljanju i djelovanju, npr. spontana, fleksibilna
5. Vrlo kreativna.
Samopouzdanje se može povećati poboljšavanjem slike o samopoimanju, smanjivanjem idealnog samopoimanja, ili oboje!
Analiza kulture (Hofstede):
1. Moć distance – poštovanje i poslušnost iskazuju se s obzirom na status
2. Izbjegavanje nesigurnosti – naglasak na planiranju i stabilnosti
3. Individualizam nasuprot kolektivizma – je li identitet osoban ili potječe od skupine npr. Zapad = veći individualizam, Istok = veći kolektivizam
4. Muški nasuprot ženskog kraktera – je li potrebno postizaci ciljeve ('muževni') ili je važnija interpesonalna harmonija ('ženstveni') npr. Japan = muževni; Švedska = ženstveni.
Prodano
Vanja Fazinić
Izdavač: Mense Medio
U svakom slučaju, pobjedu sam odnijela u trci bez konkurencije, a to nije bio ugodan osjećaj.
Ako je jutarnji sastank zahtijevao fizički napor, svakako je onda svaki od ovih razgovora smrvio po komadić moje psihe.
Ja sam, međutim, nervozu ugurala u vlastiti želudac. – Vrlo kreativno – rekao je Tobijas napustivši ured. Bila je to jedina pohvala koju ću od njega ikada dobiti.
Doimali smo se poput likova u nekoj komediji. Lažni revizori prodavali su maglu tipu koji se lažno predstavljao za direktora unajmivši glumicu početnicu da glumi prevoditeljicu.
Jesam li imala ikakvog drugog izbora doli pristati? Moj izostanak oduševljenja bio je više nego očit, ali to Tobijasa nije zabrinjavalo. Kako se o plaćanju nije izjašnjavao, pretpostavila sam (što se kasnije ispostavilo ispravnim) da to, vjerojatno, ide u rok službe.
Uživala sam dok sam se pretvarala da ne shvaćam što od mene hoće. Nisam mu htjela olakšati. Ne ovaj put. Htjela sam da izgovori. Htjela sam da od mene izričito zatraži da krivotvorim potpise.
Bili su to trenuci u kojim se otkrivala ranjivost naših gospodara koja ih je skidala s pijedestala nedodirljivosti. Ismijavanje Tobijasa svakako nam nije vraćalo dostojanstvo. Ono je bilo odraz naše jadne nemoći, ali nam je makar na trenutak donosilo privid jednakosti, a to je na dušu djelovalo poput melema.
... no naš razgovor bio je neprirodan, nekako nategnut, kao kad iz prazne tube na silu pokušavate iscijediti zubnu pastu.
Nije fer! – htjela sam povikati. Ja sam ovdje svaku večer do devet. I normalno je da tu ručam.
No to ne bi ništa promjenilo. Ja više nisam bila jedna od njih. Imala sam drugačiji tretman. Ručala sam s direktorima i k tomu još na račun tvrtke.
Naglas nisam rekla ništa. Zbog mirisa užeglog maslaca u čokoladnoj glazuri. Mirisa odbacivanja.
Iduće jutro nisam otišla u Katin ured. Ni jutro poslije toga.
Kako je marićevo, a naročito Tobijasovo povjerenje prema meni raslo, tako je istovremeno raslo nepovjerenje ostalih mojih kolega. Više nisam nikamo pripadala.
Željela sam vjerovati da to radi radi mene, da me malo rastereti. Bio bi to veliki pomak u svijesti čovjeka koji je u svakom trenutku razmišljao kako ugoditi sebi.
Tvrtka ne poznaje prijateljstva.
Digla sam kredit. To je značilo dvije stvari. Prvo – bit ću neovisna o svojima, drugo – postajem potpuno ovisna o tvrtki. Ovo je načilo napuštanje bilo kakve ideje o otkazu sljedećih deset godina.
Bilo je izlišno pokušati objasniti im da se više ne osjećam dobro u našem obiteljskom čoporu. Ono što je do nedavno za mene predstavljalo sigurnost, sada sam doživljavala kao gušenje. Bojala sam se da me ne usišu. Naravno da im to nisam mogla reći pa sam šutjela.
Možda je i u tome taktika majstora – razmišljala sam – toliko te iscrpe na psihofizičkom i financijskom planu da te prestane biti briga za detalje, samo želiš da sve već jednom završi i da se useliš.
Dobila sam moć koju nisam znala koristiti. Za to je, vjerojatno, trebalo iskustvo, ali i doza bezobzirnosti koju nisam imala.
Kod svih velikih promjena reagiram zbunjeno. U situaciji kad se treba boriti za poziciju ili probitak, uvijek se nekako izgubim. Raspršim se u stotinu različitih pravaca. Znam da bih se trebala fokusirati. Svesna sam toga još od doba kada sam putovala autobusom u srednju školu.
Na stanici je svakodnevno poveća skupina nas srednjoškolaca čekala sedamnaesticu. I dok bih ja bila zaokupljena pričom ili vlastitim mislima, svi bi već zauzeli mjesta u autobusu. Ja sam redovito ostajala stajati na nogama. Čak i Maja, moja prijateljica koja se pričinjala zbunjenom i luckastom, obično je uspjela pronaći mjesto i velikodušno mi ponudila da na nju naslonim torbu. Usredotoči se – rekla bih samoj sebi. Barem pokušaj reagirati kad vidiš da autobus dolazi. No, nikako nisam mogla ostati usredotočena na tako banalnu stvar kao što je guranje da bih zauzela mjesto. Makar me to koštalo stajanja na nogama.
Jedna skupina ljudi čini se ipak bolje funkcionira u iznenadnim promjenama, previranjima i kaosu. U situaciji u kojoj ostali bezglavo pokušavaju pronaći čvrstu strukturu ili smjer, nepogrješivo osjećaju pravac kojim treba krenuti. Pri tome se savršeno prilagođavaju struji i odakle god ona došla, oni su uvijek okrenuti niz nju.
Slatkorječivost je dosezala razinu neprobavljivosti.
Naučila sam da je u obraćanju ljudima poput Ranjita potrebno u svakom trenutku pokazati shvaćanje važnosti njihovih projekata, koje su uzdizali na razinu spašavanja čovječanstva.
I njega je obuzelo. Postao je čovjek sustava. Gorljivi zagovornik tvrtke i promicatelj njezinih ideja i vrijednosti. Nikada ga nisam čula da ovako govori. Gledala sam ga u čudu, fascinirana činjenicom s kakvom je lakoćom prigrlio kukavičje jaje. Uspjeli su ga uvjeriti kako je njegova velika sreća što je upravo on odabran, regrutiran i promaknut u časnika među stotinama vojnika. Za uzvrat sustav dobiva bezuvjetnu lojalnost i najvećeg zagovornika koji tuđe zamisli i ciljeve entuzijastično promiče pod svoje.
Kako bilo, zbog svoje uključenosti u zbivanja, počela sam se osjećati važnom. Upadala sam u zabludu, vjerojatno svojstvenu svim mladim ljudima zaposlenima u velikoj korporaciji. Počela sam vjerovati kako sam neophodna.
...ja i moj nedostatak samopouzdanja rastemo zajedno. Ja sam toga svjesna. Već jako dugo. Zapravo, ne znam u kojem trenutku se to dogodilo. Jednostavno se nalijepio na moja leđa. Od tada bubri hraneći se obilato mojim nedostatkom vjere u sebe.
Pozivali su i Vandu, i Tatjanu, i neke mlade inženjerke iz laboratorija. Sve one koje su po nekom općem mišljenju bile privlačne. Istočnoeuropsko meso iz slobodnog uzgoja. Naša je svrha bila unijeti u njihove učmale živote dašak svježine ili ih podsjetiti na ono što su bili prije no što su se pretvorili u osjećajne ljuske. Prije negoli su dozvolili da njihova svakodnevna usmjerenost na profit i uspjeh iz njih isiše sadržaj.
Nije mi padalo na pamet otići iz tvrtke. Bila sam uvjerena kako sam sretna u svom uredu. K tomu nedavno mi je porasla plaća. Sada sam dobivala trinaest tisuća kuna. S prekovremenima nakupila bi se tu lijepa svota. Sustav me je uspio uvjeriti kako nigdje ne bih mogla biit tako sretna i zaštićena kao u njegovu krilu, pa sam poduzela sve što je bilo u mojoj moći kako bih se u to krilo što prije vratila.
Ponovno sam osjećala da iscrpljenost dodiruje onu granicu kada se tijelo počinje mučiti. Moje tijelo je vapilo za mirom. Ja se nisam obazirala. Ja sam ga i dalje tjerala do ruba.
Umorna sam. I sama. Samoća živi u mom uredu. Ugodno se smjestila u žutom svjetlu prekovremenih sati. Nosim ju sa sobom kući. Spava sa mnom u krevetu. Najviše sam je ipak svjesna na domjencima i društvenim događanjima općenito. Pritaji se pa mi namiguje iza praznih osmjeha i čaša.
Dok brižljivo isctavam lice koje sam odlučila nositi na posao taj dan, svjesna sam da odumirem. Obrazac pre kojemu sam uredila svoj život dotjerala sam do savršene jednostavnosti. Spavam. Ustajem. Pripremam se za posao. Radim. Jedem. Probaljam. Održavam na životu ispoliranu parodiju sebe same. Imam li snage razrezati krug?
Tvrtka je postala mjesto odlazaka.
Ali i dolazaka. Po hodnicima se čula rika mladih lavova i miris svježe krvi. Paradoksalno – njihove vlastite kojom će se sustav nahraniti. Oni to, naravno, i ne slute. Neki od njih to neće spoznati ni kada ih sustav ispljune nakon što iz njih isiše ono što mu bude potrebno. Njihovi će umovi do tada biti isprani izrazima poput: strategijska kontrola, uspostavljanje sustava nadzora, korporativna društvena odgovornost. Tržišne ekspanizije. Vertikalna integracija. Diverzifikacija. Sinergija.
Levi-Strauss i strukturalna antropologija za početnike
Boris Wiseman i Judy Groves
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Pravilo recipročnosti upravlja razmjenama, a sadrži obvezujuću trostruku dužnost: darovati, primati i uzvraćati.
U Maussovom je eseju Levi-Strauss pronašao ključ za novo razumijevanje sustava srodnosti i načina na koji oni djeluju. Iznio je postavku da bračni savezi između društvenih skupina poprimaju klasičan oblik odnosa razmjene darova, te da su žene najvažniji darovi u razmjeni.
Zabrana ubijanja totemske životinje ili sklapanja braka unutar totemske skupine je negiranje edipovske želje da ubije oca i oženi majku.
Totemizam je KOD, simbolički jezik svrha kojeg je označavanje društvenih razlika. To je instrument kojim se primitivni narodi služe za klasificiranje društvenih skupina. Razlike između klana A i klana B jednake su razlikama između jaguara i medvjeda. To recimo u prijevodu može značiti: i jedan i drugi je klan lovaca, ali nisu suparnici. Totemizam je način kodiranja stanovitih razlika koje postoje unutar društva pomoću usporedne raznolikosti opažene u prirodnome svijetu. (Ezop i La Fotaine, poznat pisci basni, u tome su bili vrlo vješti).
Svaka porodica biljaka razdvojena je na tri kategorije: stabla, gmlje i trave. Napokon, svaka se porodica odnosi na dio tijela, vještinu, društveni sloj i instituciju.
Maska je svijet u malome, mikrokozmos u kojem se odražava položaj osobe u društvenom i prirodnom poretku. Pokrivanjem lica na bilo koji način mi prekidamo tokove društvene komunikacije.
Nevinost, djevičanstvo i impotencija izjednačeni su s lingvističkom metaforom odgovora za koje nije bilo postavljeno pitanje; a incest s metaforom pitanja na koje je bilo bolje ne odgovoriti, a odgovoreno je zloporabom.
Jung za početnike
Maggie Hyde i Michael McGuinness
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Pojavile su se razne teorije o dinamici mentalne ili psihičke energije koje su istraživale postoji li mogućnost da ta energija bude zaključana u nedostupnim područjima uma, odakle i nadalje može remetiti svijest.
Psihijatrija je već spoznala kako u nesvjesnom mogu ostati 'drevni ostaci', slike koje su viđene i zaboravljene, a ipak pohranjene u subliminalnom dijelu uma, no Jung se pitao može li nesvjesno sadržavati i drevne ili 'arhaične ostatke'. Je li pacijentova predodžba sunca kolektivna, naslijeđena predodžba, koja s evraća izgubljenu tragu zaboravljenih mitologija zakopanih u naše nesvjesno.
Nekyia ili noćno putovanje morem
Ta herojska putovanja simoliziran dnevni izlazak i zalazak sunca, 'život' ili'smrt' te sunčev godišnji ciklus kroz zodija. Junaka proguta morsko čudovište, kao Jonu kit. Ili je čudovištenezasitna žena, strašna majka. Psihološki, to je nesvjesna slika majke za koju smo vezani i od koje se moramo osloboditi da bismo se razvili kao samosvojna, individuirana biča. Da bi se to dogodilo, junak mora ponovno uči u majku (trbuh kita) jer samo tim ponovnim ulaskom može se opet roditi, ovaj put duhovno.
Jung je otkrio da bolesne iluzije duševno poremećenih naizgled izviru iz kolekitvne građe arhaičnih slika i simbola. Njihovo je postojanje bilo potvrđeno tijekom njegove 'nekije' kada se suočio s tim slikama. Jung je za takva sjećanja prvi put upotrijebio termin arhetip. Osim osobnog nesvjesnog, postulirao je i kolektivno nesvjesno koje ima dva sastavna dijela – nagone i arhetipovi.
Nagoni su porivi koj iz potrebe provode akcije a imaju biološko obilježje, slično selidbenom instiktu ptica. Nagoni određuju naše djelovanje. U istom smislu Jung kaže kako postoje urođeni, nesvjesni oblici shvaćanja koji upravljaju samom našom percepcijom. To su arhetipovi: prirođeni oblici 'intuicije' koju su važne odrednice svih psiholoških procesa.
Kao što nagoni određuju naše djelovanje, tako arhetipovi određuju načine našeg razumijevaja. I nagoni i arhetipovi su kolektivni jer se tiču univerzalnih, naslijeđenih sadržaja koji nadilaze osobno i individualno i međusobno su povezani.
Psihoanaliza se za aktiviranje nesvjesnog uma služila hipnozom, automatskim pisanjem i slobodnim asocijacijama...crtanje mandala vodi u vlastito središte...
Do sada je moja ličnost bila kao u razmažena djeteta, pasivna, u potpunosti predana seksualnim fantazijama. Činjenica da sam kći svoga oca bila je prdugo zakopana. Zakopani mač zanemarena je istina o snazi moje vlastite ličnosti. Volja utemeljena na poznavanju života i spoznaji, drevno je naslijeđe ljudske vrste pa pripada i meni.
Postoji li za psihu išta što s pravom možemo nazvati iluzijom? Psiha ne mari za naše kategorije stvarnosti. Za nju je sve što funkcionira stvarno.
On je predstavljao 'širenje svijesti dostignuto u starosti', osjećaj ponovnog rođenja u kamenu nakon što je dovršio vlastiti samorazvoj i krenuo prema smrti.
Nesvjesni se dio često eksternalizira i pojavljuje izvana, što je poznato kao projekcija. Projekcija uključuje pretjerano emotivne reakcije na drugu osobu ili situaciju, kao što je slučaj kad se u nekoga snažno zaljubimo ili kad nam se netko izrazito ne sviđa. Tako snažne emocionalne reakcije mogu ukazivati na to da sadržaj nesvjesnog želi probiti u svijest, ali može se pojaviti samo kao eksternalizacija ili kao projekcija na drugu osobu. Mi u stvari ne volimo i nemrzimo drugu osobu, nego dio sebe koji na njega ili nju projiciramo.
Ekstovert
Kod ekstrovertiranog stajališta motivacija dolazi izvana i usmjerena je prema vanjskim, objektivnim čimbenicima i odnosima. Psihička energija teće van prema svijetu.
Introvert
Kod introvertiranog stajališta motivacija dolazi iznutra i usmjerena je prema unutarnjim subjektivnim čimbenicima. Povlačenje energija od svijeta. Ekstoverti i introverti skloni su međusobnom nerazumijevanju i međusobnom nedostatku poštovanja.
Ekstroverzija i introverzija se međsobno isključuju. Ukoliko je jedno uobičajeno svjesno stajalište, drugo postaje nesvjesno i djeluje kompenzirajuće. Ukoliko svjesno stajalište postane odveć kruto, nesvjesno će stajalište izbiti u obliku 'povratka potisnutog'.
Jung je uveo i 4 funkcionalna tipa – četveročlanu strukturu ili kvaternitet koji podsijeća na mandalu. Priroda ima 4 strane svijeta i 4 godišnja doba. Starogrčka je medicina poznavala 4 tipa ljudskog temperamenta: kolerik, melankolik, sangvinik i flegmatik; zasnovani na 4 svojstva: toplo, hladno, suho i mokro; i 4 elementa: vatra, zemlja, zrak i voda. Složio je 4 funkcije psihe: misaono i osjetilno, osjećajno i intuitivno. Misao i osjećaj nazivaju se racionalnima jer oboje procjenjuju iskustvo. Osjetila i intuicija su iracionalni jer ne procjenjuju iskustvo, nego ovise o činu percepcije.
Potiskivanje osjetilnog očituje se u fobijama, opsesijama i prisilnim radnjama. Mentalno i fizičko zdravlje dakle ovisi o razvijanju zanemarene funkcije, svijesti da 4 tipa djeluju u svakome kako bi postigli zaokruženu ličnost.
Ego je povezan s onim što Jung naziva persona, dio svijesti koji u ime ega 'pregovara' s vanjskim svijetom. Persona dolazi od latinske riječi za 'kazališnu masku'. To je lice koje nosimo za društvo. Persona je uvjetovana društvenom klasom, poslom, kulturom i nacionalnošću. Često postoji nekoliko persona koje koristimo u skladu s različitim situacijama. Na opću Personu usvajamo na osnovi superiornog funkcionalnog tipa (npr. misaoni) jer nam je to najlakše.
Duševna slika može predstvaljati cjelokupno nesvjesno. Nasljeđena je, kolektivna i 'bezvremenska'. No modificira je stvarno iskustvo suprotnoga spola, osobito roditelja. Duševna slika pojavljuje se u snovima, mitovima i fnatazmama, ali se i projicira. Dajući iskrivljene dojmove o pojedincima suprotnoga spola.
Izbjegavamo rječ 'vječno', no ja sam uistinu iskusio ekstazu bezvremenskog stanja u kojem su sadašnjost, prošlost i budućnost jedno. Opet vidimo dvosmislen odnos između svijeta mističnog proroka Jungovog Broja 2 i područja znanosti i racionalnosti Broja 1. Taj je kontrast prisutan u cijelom Jungovu životu i djelu. Te nepomirljive suprotnosti – um i materija, duh i tijelo, red i kaos, vječnost i smrt, itd. –obilježavaju ukupnu zapadnjačku misao.
Izbavljenje je zapravo više potrebno božanstvu koje spava u tami materije nego čovjeku!
Preobrazite se u žive kamene mudraca! Jung je prepoznao kako je rad alkemičara usporediv sa procesom individualizacije. Zadatak analize je istovjetan alkemijskim nastojanjima. Zato što su i onaj koji prolazi analizu i alkemičar 'pacijenti' koji moraju proći unutarnje putovanje. Oboje su 'pacijenti' jer se oboje moraju suočiti s užasom vlastitog nesvjesnog u procesu kojem je cilj potpuna transformacija. Oboje projiciraju svoje nesvjesno u 'tamu materije' kako bi je rasvijetlili i oslobodili – ili kako bi je doveli u svijest.
Alkemičari koji su radili pokuse u laboratorijima opisivali su suočavanja sa strašnim čudovištima u svojim retortama i posudama za destilaciju. Jung je u tim čudovištima prepoznao arhetipske slike koje opisuju psihička stanja alkemičara koji prolazi depresiju, očaj, strast, frustriranu želju i tako dalje. To se može usporediti s fazama u procesu individuacije za vijeme analize. Ponovno građenje ličnosti od početka do kraja tijekom analize... sve ovisi o mojoj sposobnosti da pacijenta navedem da razumije što se događa. Tako da se može odigrati rođenje 'unutarnjeg bića'.
Jung pojmljivo razlikuje sinkronicitet i obične 'sinkronizme' susjednih događaja koje ne povezuje značenjem. U svakodnevnom životu susrećemo uobičajene vrste sinkroniciteta... Za nesvjesno su vrijeme i prostor relativni – znanje se nalazi u vremensko-prostornom kontinuumu gdje prostor više nije prostor, niti je vrijeme vrijeme.
Od sredine života i nadalje, vitalnost i životnu snagu zadržava samo onaj tko je spreman umrijti sa životom. Jer u tajanstvenom času podneva života, parabola je obrnuta, smrt je rođena. Drugu polovicu života ne obilježavaju uspon, razvoj, strast, bunost, nego smrt, zato što je cilj kraj. Negiranje životng ispunjenja istoznačno je odbijanju prihvaćanja njegova kraja. Oboje znači ne željeti živjeti; ne željeti živjeti isto je što i ne željeti umrijeti. Uspon i pad čine jednu krivulju.
Lacan za početnike
Darian Leader i Judy Groves
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Kako ćemo protumačiti mimikriju ako nije točna tvrdnja evolucijske biologije da je mimikrija zaštita od grabljivaca? Roger Caillois tvrdio je da postoji svojevrstan prirodni zakon prema kojem su organizmi zarobljeni u svojem okolišu. Na primjer, tako će poprimiti boju prostora u kojem se nalaze.
Zarobljeni su slici
Lacan je tu tezu razvio u svom djelu o stadiju zrcala, porkijepivši je promatranjima iz dječje psihologije i društvene teorije te je zastupao sličan oblik imaginarnog zarobljavanja organizma u vanjskoj slici. Dijete se identificira sa slikom izvan sebe, bilo da je to stvarna slika u zrcalu ili jednostavno slika drugog djeteta. Prividna potpunost te slike pruža mi nov način ovladavanja tijelom. To ponašanje potječe od unutarnjeg sukoba u svakom od njih, sukoba koji je rezultat identifikacije s drugom stranom. To je organizacijsko načelo razvoja, a ne tek jedan trenutak u djetinjstvu. Kad se identificiram sa slikom izvan sebe, mogu činiti ono što prije nisam mogao.
Ego falsificira
Slično kao ego u stadiju zrcala, njegova je zadaća održavati lažan privid smislenosti i potpunosti.
Istina o egu izranja upravo u ludilu, kada se čini da se svijet rastače, a razlika između sebe i drugoga radikalno se dovodi u pitanje. Upravo u paranoji tako jasno vidimo sastavnice, djeliće koji tvore odnos prema svijetu na koji nas podsjeća ludilo.
Postoji razlika između onoga što želite reći i onoga što riječi kažu. Zato se svakodnevni život sastoji od niza nesporazuma i isprika.
Dijete je vezano za svoju sliku riječima i – imenima – jezičnim predodžbama. Majka koja neprekidno govori svom sinu 'kako si ti zločest dečko!' na kraju će odgojiti ili zlikovca ili sveca. Identitet djeteta ovisit će o tome kako je ono preuzima riječi svojih roditelja.
Bertrand Russell jednog se dana zaprepasio kada je u očevu dnevniku koji je pronašao u ladici radnoga stola pročitao potankosti o zarukama svojih roditelja – njihove su zaruke bile istovjetne njegovima. To dokazuje da simboličko djeluje izvan svjesne kontrole i razumijevanja aktera, a filozof Russell iznenadio se otkrivši da nesvjesno doista djeluje.
Idealni ego je slika koju prihvaćate, a ego-ideal je simbolička točka koja vam osigurava mjesto i pruža gledište s kojega vas se gleda.
Za govor je potreban i govornik i slušatelj. Dok je jezik struktura, govor je čin koji dok se izgovara stvara značenja i daje identitet govornicima.
Katkad neki predmet izgubi značenje i gledam ga kao da je tajansveni i začudan. Stvarni svijet u to bi smislu bio upravo upravo ono što je isključeno iz naše stvarnosti, ono granično područje koje nema značenja i koje ne uspijevamo odrediti i istražiti.
Lacan je držao da je slika glavni izvor otpora u psihoanalitičkom liječenju. Ego se sastoji od povlaštenih slika i zadaća analize je da ih rasprši. One se moraju integrirati u govor i u simboličku mrežu; ne smiju ostati ustaljene i trome jer tako sprečavaju dijalektički razvoj govora. Početni korak analize nije otkriti ono što pacijent govori, nego odakle govori, otkriti gdje se nalazi njegova imaginarna alijenacija.
Nužno je vidjeti odakle pacijent govori – možda s mjesta svoga brata ili sestre, prijatelja ili roditelja s kojim se poistovjećuje na nesvjesnoj razini.
Pitanje za opsesivca glasi: jesam li živ ili mrtav? On će potrošiti cijeli život a da nikad ne djeluje, nego samo čeka. Kada ima problem, neće se mašiti telefona, nego će se prepuštati crnim mislima. Život mu je umrtvljen obredima, navikama i pravilima. Kada treba nešto učiniti, on uvijek više voli da to netko drugi učini umjesto njega i tako izvjegava svaku stvarnu životnu borbu s drugim živim bićem. Primjer toga su muškarci koji ženu koju vole guraju u ruke najboljem prijatelju.
Strukturalna antropologija
Lacan tvrdi da je zadaća analize ukazati subjekut na mjesto koje zauzima ego i pretvoriti ustaljene slike koje ga koče u dio asocijativne građe. Stoga je u analizi nužno da subjekt u potpunosti preuzme svoju povijest: slike ega moraju se integrirati u taj simbolički tekst. Dakle, tada je Lacan ustvdio da je analiza prijelaz u simboličko i počeo je razvijati teoriju toga registra, u koju je uključio i elemente iz drugih područja, posebno strukturalne antropologije. Pokazao sam kako simboličke stukture koje se ne zamjećuju na svjesnoj razni mogu organizirati i upravljati funkcioniranjem društva, a i sviješću pojedinca.
Od ranog djetinjstva moramo govorom izražavati svoje potrebe. No čim nešto izrazimo riječima, već smo u drugom registru. Ako trebate vode, zahtjev za vodom mijenja stvari. Zapravo nije važna voda nego majka koja je daje. Drugim riječima, način kako iskazuje ljubav. Jezik pretvara objekt potrebe u prah: nije važan objekt, tj. voda, nego znak ljubavi. Stoga govor u svijetu vodi poseban oblik gubitka. Govoriti znači učiniti da objekt nestane, jer osoba govori nekome drugom.
Želja se odnosi na ono što svjesno želimo. No žudnja u osnovi ne dopire do svijesti.
Sada se čini da ljudski život imak ima svrhu: regulirati jouissance. Rođeni smo s jouissance u tijelu, s viškom uzbuđenosti, preplavljeni podražajima kojih se organizam mora riješiti. Kako rastemo, ona se isušuje iz tijela: odvikavanjem od sise, školovanje, pravila i odredbe društva.
Simptom, nešto u tijelu ili umu što vam prodire u život i donosi vam patnju, predstavlja onaj dio jouissance koji nije uklonjen i vratio se da vam remeti život.
Freud za početnike
Richard Appignanesi i Oscar Zarate
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Primarne ideje ispunjenja želje koje vladaju nesvjesnim impulzivne su, neorganizirane i ne podliježu nikakvoj logici. Tako je, smatra Freud, sva ljudska misao djelomice ishod sukoba, a djelomice kompromis između sustava predsvjesnoga i nesvjesnoga.
Približno od šeste godine do puberteta seksualni nagon, čini se, nestaje. Pritajio se. Na djelu je infantilna amnezija, koja je toliko duboka da ljudi poslije poriču najranije seksualne želje.
Razvoj seksualnosti u ranom djetinjstvu završava potiskivanjem Edipova kompleksa. Ideje i porivi povezani s oralnom, analnom i falusnom fazom gurnuti su (tj. potisnuti) u nesvjesno, a njihovo je očitovanje onemogućeno. No ti su porivi još prisutni u latentnom obliku, kao struktura koju je libido usvojio. Sjećanja organizirana oko seksualnosti tijekom ta tri stadija utjecat će na buduće veze.
Freudova teorija seksualnosti je ljudskom ponosu zadao treći revolucionarni udarac.
Prva revolucija (kozmologija) – zemlja a s njom i čovječanstvo, nije u središtu svemira.
Druga revolucija (biologija) – Bog nije stvorio čovjeka, nastao je od majmuna.
Freudova treća revolucija (psihologija nesvjesnoga) – filozofi su um oduvijek poistovjećivali sa sviješću. Freud je, međutim, ustvrdio nešto drugo. Svjestan je tek malen dio mentalnoga. Ostatak je nesvjestan, sačinjen od neprihvatljivih i nevoljnih ideja koje motiviraju ponašanje. 'Želite reći da je ljudski um nerazuman? Želim reći da razum nije nešto dano. Za njega se moramo izboriti.'
Totem, duh ili predak plemenskog klana, obično simbolizira životinja koju je zabranjeno ozlijediti ili ubiti. Totemizam je povezan s egzogaminom; rodbinskim sustavom koji zabranjuje seksualne odnose među članovima istoga totemskog klana. Incest je tako problašen nezakonitim.
Melankonija
Što je uzrok tom pretjeranom osjećanju krivnje i samooptuživanja? Tugovanje koje nije valjano proživljeno! Normalno je tugovati zbog gubitka voljene osobe. U psihotičnoj depresiji pacijentova tuga skriva nesvjesne osjećaje mržnje. Budući da ne može priznati te osjećaje, izgubljeni objekt ljubavi poistovjećuje s vlastitim Ja. Što se zatim događa? Umjesto da se nesvjesna mržnja usmjeri na izgubljeni objekt ljubavi, preusmjerava se na vlastitu osobu. Depresivni osjećaj krivnje i samooptuživanje temelje se na patološkoj regresiji u infantilni narcizam.
Organizam se brani od svih prijetnji srmću koje mu nisu prirodne. Zvuči paradoksalno, ali nagon smrti može služiti produženju života.
Thanatos (smrt grč.) je prilagodljiv – kad naiđe na vanjske zapreke, pretvara se u agresiju. Kad je usmjeren na samu osobu, ishod mu je samodestruktivno ponašanje.
Nagon života ili eros: Pojedinačan život kreće se prema 'prirodnoj' smrti. Ali, opstanak vrste ne ovisi o pojedincu. Biološki opstanak jamči seksualni nagon za životom koji upravlja reproduktivnim stanicama.
1. Cilj mentalne aktivnosti jest ublažiti napetosti izazavane ili nagoskim ili vanjskim uzbuđenjem.
2. Živčanim sustavom organizma upravlja načelo konstatnosti – sklonost očuvanja stabilnosti.
3. Stoga je nagon potreba za povratkom na prijašnje stanje stvari svojstvena svim živim bićima.
4. Budući da svu živu tvar čini neživa, neorganska tvar, onda možda postoji nagon s onu stranu načela ugode koji teži povratku na stanje neorganske inercije.
5. Prisila postavljanja je regresivno nagonsko načelo koje teži povratku na stanje lišeno svake energije – smrti.
SMRT JE VILJE SVEGA ŽIVOTA.
Freud je bio protivnik svake religije. 'Savjest' koja se temelji na potisnutom dijelu osobnosti smatrao je beznadnom.
Etika za početnike
Dave Robinson i Chris Garratt
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Svaki čovjek je proizvod određenog društva. Mi ne izgrađujemo sami sebe. Ono što držimo 'našim identitetom' i 'osobnim stavom' dugujemo društvu u kojem živimo. Aristotel
Preispitujte prihvaćene moralne stavove. Činito to neprekidno. Sokrat
Država može odrediti što je zakonski dobro ili loše, ali zakon i moral nisu ista stvar.
Čini drugim ono što želiš da se i tebi čini. To 'pravilo uzajamnosti' ima dugu povijest i može se naći u mnogim svjetskim religijama. Zvuči mudro, kao razborit način snalaženja u svijetu, iako Isus nije baš tako poučavao. (Njegov moralni zakon je mnogo radikalniji i ne temelji se na uzajamnosti. Dobro se mora činiti i onima koji nama čine zlo. Zbog toga je tako teško slijediti pravo kršćanstvo.)
Okrutno društvo često vrši negativan utjecaj na moralni razvoj ličnosti.
Filozovsko mišljenje odbija automatsko prihvaćanje tradicionalnih odgovora.
Za mislioce poput Sokrata, bogovi su bili krajnje neprikladni kao moralni uzori. U grčkoj mitologiji nije bilo ničega poput Deset zapovijedi... Sve ovo značilo je da etiku valja tražiti izvan religije.
Sokrat je vjerovao da je za ljudska bića najvažnije postavljanje pitanja. Rekao je da moralna spoznaja postoji i da je vrijedi tražiti već radi nje same. Po Sokratu 'život bez preispitivanja nije vrijedan života'. Bila je to uznemirujuća ideja. Većina odraslih ljudi izbjegavala je pitanje o moralu – radije su brinuli oko zarade i vodili ujednačene živote. 'obad' je poticao mlade na samostalno razmišljanje i preispitivanje uobičajenih moralnih normi. Nipošto nije želio biti guru koji prenosi gotovu 'istinu'. Uvijek je naglašavao da mudar čovjek 'zna da ništa ne zna'. Sokrat je usavršio metodu istraživanja kojom se ponose i današnji filozofi: najprije postavite pitanje, potom shvatite smisao pitanja, i na kraju zapitate kakava je vrsta odgovora prihvatljiva.
Sve što postoji usmjereno je prema ispunjenju svoje jedinstvene svrhe. Kaošto nož ispunjava svoj smisao dobrim rezanje, i ljudska bića se osjećaju ispunjenima kada dobro funkcioniraju. Aristotel
Rousseau je smatrao da je svako ljudsko biće rođeno s ogromnim potencijalom za dobro, pa je stoga odgoj djece od velike važnosti. Ljudi su nekoć živjeli u stanju blaženog sklada sa svojom okolinom. Tada je započeo veliki pothvat civilizacije. Civilizacija nam je donijela umjetne potrebe kao što su CD playeri, brzi automobili i poroke kao pohlepu i seksulanu izopačenost. Iako iskvarenost civilizacijskih dobrima može zvučati zabavno, rezultat je iskvarenost naše urođene dobrote i nevinosti.
Čini nam se da je čovjek nešto više od organizma građenog na načelu boli i užitka, možda čak i trebamo patnju kako bismo postali potpuniji.
Sartre je vjerovao da je svaka osoba jedinstvena te da je stoga nemoguće generalizirati o 'ljudskoj prirodi'. To bi značilo da postavke moralne filozofije ne smiju polaziti od definicije 'ljudske prirode', bez obzira tumači li se ona kao postojanje cilja (Aristotel), racionalnosti (Kant), ili konceptom čovjeka kao organizma građenog na suprotnosti 'bol-užitak' (Bentham). Mis smo oni koji su odgovorni za našu 'esencijalnu' prirodu i karakter.
Iako smo ograničeni u biranju nekih zadatosti ekonomske i generičke prirode, Sartre drži da smo potpuno slobodni da izgradimo sami sebe. Čovjek nije poput papirnate lutkice, 'izrađen' s unaprijed određenim karakterom. Oni koji poriču takvu činjenicu 'slobode', po Sartreu su 'neautentične' kukavice i 'licemjeri'. Ljudi koji traže ili pružaju moralno vodstvo i savjete jednako su ludi i pokvareni. Soim toga, samo društvo neprestano ograničava našu slobodu želeći nas uobličiti u 'dobre građane'.
Ne postoje nikakvi moralni sustavi, pravila ni gurui koji bi tu mogli pomoći. Svatko ima potpunu slobodu izbora. To znači da mora preuzeti odgovornost za svoju konačnu odluku kao i svu tjeskobu zbog moguće pogrešne odluke. Moral se, prema Sartreu, u potpunosti temelji na izboru a ne na sadržaju same odluke. Sartre želi da studentova ili bilo čija moralna odluke jest usamljeni, intiuitivni i u cijelosti individualni čin – čin temeljne odluke. Dobar egzistencijalist mora pokušati donositi odluke 'kao da to čini za sve ljude'.
Nikakvo čudo što su Sartre i drugi egzistencijalisti naglašavali značajke individualnog etičkog djelovanja kao što su tjeskoba, očaj, apsurd i hrabrost. Potpuna sloboda je, paradoksalno, jedini izbor koji nudi totalitarna ne-sloboda. Problemi poput ljudske prirode, razuma, korisnosti i slično, postaju nevažni kada je ulog sve što imamo.
Možda je ljude ispunio lažni strah od prevelike egzistencijalne slobode i stoga traže osobnu i političku izvjesnost – bez obzira na moralnu cijenu.
Postmodernizam uzvisuje neizvjesnost i raznolikost, pa je nemoguće odrediti neki jedinstveni etički cilj. Budućnost kasnog kapitalizma bit će vrijeme oskudnih zaliha, generički 'obrađenih' ljudi, velikih korporacija i robovske radne snage, visokotehnološko društvo koje će imati potpuni nadzor nad svojim potrošačima, 'mjenjačima TV kanala', žiteljima svijeta slike, svijeta temeljenog na 'ovdje i sada'. Neprekidan 'spektakl' konzumističkih sličica kontrolirat će i hipnotizirati građane tjerajući ih na potpuno prihvaćanje kapitalističkog 'morala'. Ovakav moral počiva na potrebi za proizvodnjom i potrošnjom, na prihvaćanju besmislena rada i međusobnom otuđenju ljudi. Zapadnjaci će biti robovi rada i supermarketa. Nestat će osobni moral i jedini prostor izbora bit će izbor između proizvoda.
U koliko je mjeri naš 'osobni moral' političke prirode i kako malo naših uvjerenja možemo odista nazvati 'našima'. Marcuse objašnjava na koji način kapitalizam stvara 'jednodimenzionalnu' sliku čovjeka kao izliranog potrošača s lažnim potrebama. Kupujem, dakle jesam.
Postmoderni svijet će stvoriti veće moralne slobode i odgovornosti. Etika će postati još viće egzistencijalistička. Moralnost će biti privatizirana. Moći ćemo birati moralne vrijednosti koje su prikladne u danom trenutku. Položaj čovjeka u postmodernom dobu postaje tako 'stanje uma'. Ne postoje više moralni putokazi koji nam pomažu pri traženju 'puta pravednosti'. Morat ćemo se pouzdati u samoispitivanje i samovrednovanje neprekidno izoštravajući našu moralnu budnost.
Postmodeniza znači 'vedru slobodu u kojoj slijedimo bilo što i zapanjujuću nesigurnost pri pitanju što vrijedi slijediti i u ime čega'.
Svatko će biti slobodan da živi svoj život i ima različite životne ciljeve.
Novi aristotelovci , kao što je McIntyre tvrde da se moramo usredotočiti na ono što bismo htjeli postati, umjesto na ono što upravo činimo. Ovakav tip moralne filozofije naziva se i 'teorija vrline'.
Dominantni patrijarhalni pogled na pravu prirodu žene stoljećima je isticao da su one intuitivnije, iracionalnije, nježnije, pasivnije, nesebičnije i suosjećajnije od muškaraca. Žene uzimaju u obzir specifičnosti ljudskih odnosa i emocija uključenih u moralnu dilemu, i potom pokušavaju pregovarati.
Čarobne svjetiljke 2
Anne Civardi, Joyce Dunbar, Kate Petty, Karen Wallace
Izdavač: Planetopija
Uvijek postupaj s ljudima onako kako želiš da oni postupaju s tobom. Ako nekome pomogneš, to ti može donijeti veliko zadovoljstvo, naročito ako se zbog toga on ili ona bolje osjeća. Ti možeš učiniti puno korisnih stvari koje drugi možda ne bi mogli učiniti jednako dobro kao i ti. Situacije koje u početku izgledaju strašno, često se pokažu kao manje strašne nego što zamišljaš. Važno je da ostanemo mirni i zadržimo bistru glavu u izvanrednoj situaciji. Tako ćemo najviše pomoći.
Pusti da drugi uživaju u zasluženoj pohvali. Pravedno je da izuzetni trud dobije priznanje i nagradu. Ako si zadovoljan sa sobom i ako vjeruješ u sebe, nećeš biti ljubomoran ili zavidan zbog uspjeha drugih ljudi. Ako možeš sa strane gledati kako drugi dobivaju pažnju koju zaslužuju, lakše ćeš se i sam istaknuti i dobiti svoj dio slave kad na tebe dođe red. Pokušaj shvatiti kako se drugi ljudi osjećaju kad postignu nešto posebno, čak i ako se čini da su na tebe zaboravili.
Ako si dobra prema ljudima, ili im pomažeš, oni će vjerojatno zauzvrati biti dobri prema tebi i pomagati ti. Ako nekome pomogneš riješiti problem, bit ćeš zadovoljna sa sobom. Pusti da ti drugi ljudi pomognu kad postane teško. Ako imaš povjerenja u drugu osobu, obično je lakše smisliti kako ćeš savladati neki problem ili zastrašujuću situaciju. Ne zaboravi da uvijek postoji način da komuniciraš s drugima, čak i ako ne govorite istim jezikom.
Budi zadovoljan s onim što dobro radiš, čak i kad misliš da to nije jednako dobro kao ono što drugi mogu učiniti. Uvijek radi ono za što znaš da možeš učiniti. Dok daješ sve od sebe, ljudi će biti ponosni na tebe – a i ti ćeš biti ponosan na sebe. Ako vidiš da netko nešto radi pomalo smiješno, ne budi grub. Jednog dana taj netko možeš biti ti! Budi velikodušan s pohvalama. Zbog nekoliko ljubaznih riječi i podrške ljudi se mogu osjećati sretnije i biti sigurniji u sebe.
Svatko ima sjenu. Imamo i sjenu svog ja koji ponekad radi ono što mi ne bismo. Važno je da se nikada ne praviš da taj ja iz sjene nisi ti. Ako kriviš druge, oduzimaš si moć da popraviš stvari. Najbolje je priznati sve zločestoće koje napraviš i biti spremna suočiti se s posljedicama. Ako to učiniš, moći češ vjerovati sebi, a i drugi ljudi ti mogu vjerovati. To se zove odgovornost. Kad prihvatiš odgovornost, više upravljaš svojim životom. Tvoj život tako može postati bolji, onakav kakav ti želiš da bude.
Najbolje je da se previš ene petljamo u živote drugih ljudi. Situacije koje tebi izgledaju pogrešno, koje te zabrinjavaju ili plaše, često se pokažu kao sasvim u redu. Ako isprva nešto ne razumiješ, budi strpljiv, odgovor se obično pojavi s vremenom. Pokušaj razumijeti novu situaciju prije nego što odlučiš što ćeš učiniti. Tada nećeš donijeti pogrešnu odluku. Ljudi, životinje i biljke pomažu jedni durgima na sve moguće načine. Dobro je pomoći i drugim ljudima na bilo koji način.
Ponekad, ako drugi ljudi izgledaju drugačije, lako je stvoriti pogrešnu predodžbu o njima. Pokušaj da ne procjenjuješ ljude prije nego što ih upoznaš ili shvatiš. Lako je osjećati se sigurno u grupi i okomiti se na nekoga tko se razlikuje od nas. Umjesto toga, pokušaj biti pažljiva i dobra prema drugima, naročito ako se oni možda osjećaju uplašeno ili osamljeno. U životu ćeš sretati različite ljude koji će se dosta ralikovati od tebe. Čak i ako izgledaju čudno ili žive drugačije od tebe, budi ljubazna i pokušaj se snjima sprijateljiti.
Slušaj pažljivo, vrlo pažljivo i čut ćeš zvukove koje možda nikada prije nisi čuo. Traži i budi svjestan stvorenja i biljaka koje žive oko tebe. Tako ćeš se moći diviti svemu što čine. Želja za učenjem pomoći će ti da uvijek u životu pronađeš radost i uzbuđenje. Učenjem o životu životinja, ptica i biljaka učiš o prirodi. A tako ćeš naučiti i kako da se brineš za njih i pomogneš im ako možeš.
Uživaj u svakom trenutku, dok se događa, umjesto da razmišljaš ili brineš tpo će se poslije dogoditi. Svaki ti trenutak nudi nešto osobito. Nije svaki trenutak prekrasan i zanimljiv, ali u svojoj glavi uvijek možeš sve popraviti. Vjeruj da je svaki trenutak – iako neće svi biti isti – dragocjen i jedinstven baš kao i onaj koji će uslijediti iza njega. Prihvati s radošću svaki trenutak dok traje i uvijek ćeš sve prihvaćati s radošću. To će ti pomoći u svemu što činiš.
Ne treba se bojati promjene. Nešto novo često može dovesti do boljeg i sretnijeg života. Nije uvijek lako donijeti odluku, ali ako znaš da je nešto najbolje promijeniti nemoj odgađati odluku. Budi hrabar i učini ono što misliš da je ispravno. Pomozi i ohrabri ljude koje voliš kada donose odluke, čak i ako nisi siguran da će ti se rezultat svidjeti. Ponekad ljudi postanu usamljeni ako žive sami. Zato im je često drago kad su okruženi drugim ljudima.
Kad se slučajno ili greškom dogodi neka nezgoda, nema smisla nikoga i ništa kriviti za to. Najbolje je biti ljubazan, strpljiv i pun razumijevanja te pomoći kako možeš. Budeš li se uporno ljutio ili bio loše volje, samo ćeš biti nesretan. Mnogo ćeš se bolje osjećati budeš li oprostio i zaboravio. Često pomaže sagledati situaciju očima druge osobe kako bi razumo svoje strahove i zabrinutost. Uvijek pomažepriznati svoju pogrešku i iskupiti se za nju kad god možeš. A tako ćeš se i ti mnogo bolje osjećati.
Kada si ljubomoran ili zavidiš drumina na onome što imaju, sjeti se kako si sretan što si takav kakav jesi. Na svijetu nikada neće biti osobe koja će biti potpuno ista kao ti. Zato si poseban i jedinstven. Budi sretan zbog onoga što imaš i zbog onoga što jesi. Budi zadovoljan svojim izgledom. Uvijek misli na ono što imaš, a ne na ono što nemaš. Neka ti bude drago kad tvoji prijatelji imaju nešto što ti se sviđa. Možda će to podijeliti s tobom, baš kao što bi ti to podijelio s njima.
Ljudi često znaju više nego što misliš. Budeš li poštovala znanje drugih, otkrit ćeš mnogo toga zanimljivog. Kada pokušavaš pogoditi što netko drugi misli, uvijek se sjeti da je to samo nagađanje. Nemoj previše brinuti o onome što ne razumiješ. Obično na kraju sve ispadne kako treba. Ne zaboravi da ćeš nekad imati pravo, ali nekada nećeš. Nauči vjerovati drugima, onako kako bi željela da drugi vjeruju tebi.
Uvijek učini ono što smatraš ispravnim, čak i ako netko pokuša promijenti tvoju odluku. Na kraju će to uvijek biti bolje. Ako si iskren prema sebi, pronaći češ ljude koji su ti odani i ono što je zaista važno. Kad te netko nešto zamoli, ne gledaj oko sebe da vidiš što rade ostali. Sam odluči. To je vjerojatno najbolja odluka. Ako ti se drugi rugaju jer postupaš drugačije od njih ne brini. Važno je vjerovati u sebe. Budeš li vjerovao u sebe, iznenadit će te kako će i drugi vjerovati u tebe.
Kad si dio tima, važno je da nikoga ne iznevjeriš. Gotovo uvijek postoji način da se problem riješi ako dobro razmisliš o njemu. Najbolje je podijeliti svoje probleme, bolje nego čuvati ih za sebe. Na taj ti načindrugi mogu pomoći da nađeš dobro rješenje. Ponekad je teško učiniti nešto što ne želiš učiniti, ali možda ćeš morati biti nesebična kako bi usrećila druge. Zapamti da ne moraš biti ista kao drugi – svatko je različit i zato budi ono što jesi.
Kad se smiju ljudi se dobro osjećaju. Nastoj se smijati svakog dana. Imati dobar smisao za humor i puno se smijati znači imait zabavan i zanimljiv život. A i pomaže kad nam je teško. Smiješ je zarazan. Dijeli svoj smijeh s ostalima. Kad se smiješ, možeš nasmijati i druge. Smijeh i sreću možeš pronaći gotovo u svakoj situaciji – samo ovisi kako na nju gledaš. Uzrečica kaže: 'Smiješ je najbolji lijek'. TO je istina. Smijeh zaista može pomoći da ljudi ozdrave.
Nema potrebe hvalisati se i razmetati kako bismo zadobili pažnju drugih. Dobri ljudi će te voljeti zbog onoga tko si i što si. Pokušaj ne suditi ljudima po onome kako izgledaju. I oni imaju osjećaje kao i ti. Ako si zadovoljan u svom tijelu, ne moraš se brinuti što će ljudi misliti ili govoriti o tebi. Učeći o tome kako žive i razmišljaju drugi ljudi, lako ćeš ih razmijeti i bit će ti ljepše u njihovom društvu. Uvijek traži dobro u ljudima, uživaj u tome i poštuj to.
Čak i kad se loše osjećaš zbog neke određene situacije, postoji još mnogo razloga za smijeh i sreću. Uvijek traži dobru stranu u svemu. Čak i kad si razočarana, možda će se dogoditi nešto lijepo. Budi sretna i zadovoljna onime tko si i što imaš. Zapamti da ono što imaju drugi, nije uvijek i bolje. Uzrečica kaže: udvoje je sve lakše. To je istina. Često možeš riješiti problem ako o njemu razgovaraš s drugima. Oni će ti pomoći da se bolje osjećaš kako najbolje mogu.
Iako je najbolje učiniti sve kako treba, svi ponekad griješimo, pa nemo sebi prestrogo suditi. Ako prihvatiš da si pogriješila i ispričaš se, ljudi će razumjeti i dopustiti ti da pokušaš ponovo. Kada pogriješiš najbolje je ne odustati. Ponekad su pogreške dobre i dovedu nas do nečeg novog. Iz svake pogreške možeš nešto naučiti i napredovati, pa s enemoj bojati pogriješiti. Ustvari, jedna od najvećih pogrešaka koju možeš napraviti jest brinuti se hoćeš li pogriješiti.
Budi uvijek blizu ljudi koje voliš i kojima vjeruješ. Oni su tu kako bi se brinuli za tebe i pazili da si na sigurnom. Pokušaj ne žuriti se previše napraviti nešto za što još nisi sasvim spreman. Bit će dovoljno vremena za sve što želiš – i još mnogo toga – u budućnosti. Uživaj u onome što radiš dobro, umjesto da želiš raditi ono što i drugi. Kada si dio tima, lakše je postići o
Budite kreativni
Yew Kam Keong
Izdavač: Katarina Zrinski
Upregnuvši svoju moć kreativnosti možemo postići više veselja i sreće. Što smo kreativniji, to više jača naša osobnost: nastavljamo rasti, osjećamo živahnost, postajemo nabijeni ushićenjem, provodimo osmišljeniji i ispunjeniji život. Kreativnost jest protulijek brizi. Zabrinutost je u suštini pogrešna uporaba stvaralačke mašte.
Blago onima koji stvore bilo što jer imaju priliku oživjeti ushit vlastite zamisli.
Danas je znanje dostupno svakom klikom miša. Stvaranje bogatstva svodi se na dodavanje vrijednosti tom znanju uz pomoć kreativnosti. Najveća imovina neke organizacije nije više stvarno posjedovanje zgrada i strojeva, nego združena kreativnost zaposlenika.
Tako se Bill Gates, najbogatiji čovjek na svijetu, obogatio prodajući nam maštovitost svojih zaposlenika.
Nemojmo slijediti utabanu stazu. Radije krenimo tamo gdje nema staze i ostavimo trag. Japanska poslovica
U tome leži tajna kreativnosti – održavajte bezazlenu znatiželju djeteta i zamišljajte više slikama, a manje riječima.
Zaključak je da su djeca maksimalno kreativna, no čim krenu u školu, njihova kreativnost znakovito opada. U školi djecu doslovce uče kako ne biti kreativan.
Torrance testovi za kreativno razmišljanje:
Količina ideja (ili fluentnost) – s koliko ideja možete pristupiti?
Različitost ideja (ili fleksibilnost) – s koliko različitih ideja možete doći?
Jedinstvenost (ili originalnost) – možete li doći s idejom koju nema nitko drugi?
Osmišljenost – možete li objasniti ili osigurati pojedinsoti za svoju ideju?
Najbolji odgovori su intiuitivni osjećaji koji vam prvi padaju na um.
Kreativno razmišljanje nije talent, to je umijeće koje se može naučiti. Osnažuje ljude, dodajući snagu njihovim prirodnim sposobnostima, čime se poboljšava timski rad, produktivnost i gdje je najprimjerenije – na području zarade. Edward de Bono
Najveća kreativnost javlja se u dobro organiziranim okruženjima. Loša organizacija vodi do gubitka vremena izbunjenosti. Zbunjeni ljudi nisu kreativni. Mike Vance
1. Znanje: prikupljanje različitih znanja koristeći svih pet čula
2. Razmišljanje: mislite duboko
3. Inkubacija: opustite se i radite nešto što nema veze s problemom
4. Eureka!: pronašao sam ga, trenutak inspiracije
5. Razvoj: pretvaranje ideja u korisne i praktične za primjenu
Kreativnost je stvaranje poveznica. Znanje je sirovina koju možete upotrijebiti za stvaranje poveznica. Otuda proizlazi da što je vaše znanje raznolikije, veće su šanse za stvaranje novih poveznica, ondje gdje ni jedna prije nije postojala.
Dobar način, da se izvučete iz ukalupljena razmišljanja i dođete do istinski inventivnih ideja, jest da se otarasite rutina. Čitajte časopise koje prije niste čitali, idite u kino koje ne volite, iskušajte nov hobi, naučite nove vještine, razgovarajte s neznancima i budite pustolovni u isprobavanju novih stvari ili iskustava.
Premda za sada nema znanstvenog dokaza, prevladava opće uvjerenje da postoji šesto čulo, poznato kao intuicija. Neki smatraju da je intuicija misaoni proces podsvijesti koji poseže za doživljajima kojih se ne sjećamo. Nitko točno ne zna kako funkcionira, no mnogi su uvjereni da je intuicija izvor prave kreativnosti koja čuči u svima nama.
Neki ljudi uče cijeli život, a na samrti shvate da su naučili sve osim razmišljati. Domerge
Drugo otkriće je bilo da desna strana mozga upravlja lijevom stranom našeg tijela, a lijeva upravlja desnom. Stoga će svaka aktivnost koja uključuje koordinaciju lijeve i desne strane našega tijela, povećati našu kreativnost. U te aktivnosti spadaju plivanje, ples, gimnastika i žongliranje. Ako ste dešnjak, bilo bi dobro povećati upotrebu lijeve ruke i vice versa za ljevake.
Najbolji način da dođete na dobru ideju jest da imate puno ideja.
Na području kreativnosti postoje dva kamena spoticanja. Prvi je naša sklonost da si nametnemo vlastita ograničenja, prije negoli pokušamo riješiti problem. Drugi je da u većini slučajeva tražimo jedan jedini pravi odgovor, umjesto da istražujemo različite mogućnosti.
Kao rezltat inkubacije, ideje su počele naviratii projekt je dovršen u predviđenom roku. Zato kad sljedeći put uvidite da ne napredujete u rješavanju problema, odvojite vrijeme za inkubaciju.
Teško je reći što je nemoguće, jer jučerašnji je san današnja nada i sutrašja stvarnost. Goddard
Vizija bez akcije samo je san. Akcija bez vizije je puka razbibriga. Vizija i akcija mogu promijeniti svijet. Baker
Ako se ne mijenjamo dovoljno brzo, propustit ćemo brojne mogućnosti ... promjena znači odbacivanje pravila koja su već poslužila svrsi. Lee Kuan Yew
Kreativnost je izmišljanje, eksperimentiranje, razvoj, preuzimanje rizika, kršenje pravila, pravljenje pogrešaka i zabavljanje. Mary Lou Cook
Dovoljno je da često vježbate kreativno razmišljanje pa ćete postati kreativna osoba.
Najvažnije je da ne prestanete s pitanjima. Znatiželja ima svoj razlog postojanja.
Najbjednije stvorenje na svijetu je osoba slijepa kraj zdravih očiju. Keller
Od sada ubuduće će se velika bogatstva na ovom svijetu, zgrtati prodajom misli umjesto stvari. Gilder
Što je s današnjom djecom? Život im je toliko užurban, pun obaveza i nabijen digitalnom tehnologijom, da nemaju vremena za zabavu. Jedna od posljedica tog razvoja jest da im je mašta počela atrofirati. Klauber
Mi smo inteligentna bića i posve je jasno da nam upotreba inteligencije pruža zadovoljstvo. U tom pogledu mozak je poput mišića. Kad ga koristimo, osjećamo se jako dobro. Sagan
Zatvaram oči da bih vidio. Gauguin
Kreativnost proizlazi iz radoznala uma osobe kojoj je brzo dosadno, iz želje da se mijenja status quo. Dolazi od ljudi koji traže alternative. Tharp
Po odgovorima možete procijeniti je li čovjek pametan. Po pitanjima možete procijeniti je li mudar. Mahfouz
Uspješni ljudi nisu orjentirani na problem; oni su orjentirani na povoljnu priliku. Oni hrane povoljne prilike, a probleme more glađu. Covey
Učite ljude kako da misle, a ne što da misle. Schoomaker
Ako svi misle jednako, onda nitko ne razmišlja. Patton
Život je san, ostvarite ga. Život je izazov, suočite se s njim. Život je dužnost, obavite ju. Život je obećanje, ispunite ga. Život je pjesma, pjevajte ju. Život je borba, prihvatite ju. Život je život, borite se za nj. Majka Tereza
Za uspješno vođenje poslova, čovjek mora imati mašte. Mora imati viziju, san o cijeloj stvari. Schwab
Um nije posuda koju treba napuniti, nego vatra koju valja zapaliti. Plutarch
Otkrio sam da ideje dolaze kad imate veliku želju da ih pronađete. Chaplin
