(Ne)pristojne erotske priče http://blog.dnevnik.hr/pristojneerotskeprice

četvrtak, 28.01.2010.

Kao prvi put

Nespretno otvaram ulazna vrata. Okrećem se prema tebi sa zbunjenim osmijehom na licu. Oboje se smijuljimo, iako u krajičku tvog oka primjećujem nervozu i nestrpljenje. Ulazimo u hodnik, palim svjetlo, nudim ti piće...više radi sebe, da se smirim, da zavladam situacijom.

Nazdravljamo jedno drugome, približavaš mi se i shvaćam da je dosta oklijevanja. Znam da se trudiš ostati pristojan, no odaju te oči lovca...Ljubimo se strasno, istovremeno se penjući stubištem prema sobi. Želim da sve bude savršeno. Zadirkujem te i mamim, skidam ti jaknu, rušim te na svoj krevet.

Nekoliko sekundi promatram tvoj zarazan osmijeh, a onda ti se bacam u naručje. Miluješ mi vrat, otkopčavaš košulju, tražiš gumb od hlača, a ja uvlačim prste u tvoju kosu, primičem ti svoje usne, ljubim te...isprva nježno, pa sve jače, usisavam te do kraja, ne dam ti da dođeš do daha.

Pristojni maniri i fino ponašanje prvog susreta je izgubilo bitku, pobjeđuje nekulturna i životinjska strast. Skidam se i bez riječi slijedim svoj instinkt. Prepuštam se tvojim rukama. Naga sam pred tobom, obasjana slabim svjetlom noćne lampice.

Ti me gladno promatraš, uzimaš me u zagrljaj. Gutaš moje naježene grudi, dahom mi dodiruješ vrat, tvoje usne istražuju moje tijelo, a ja se previjam ispod tebe i treperim, nemam snage za ravnopravnu borbu.
Osjećam težinu tvojeg toplog tijela na sebi. Želim te golog, pa hitro uvlačim ruke ispod tvoje košulje i vadim je van, otkopčavam ti hlače...priznajem da malo negoduješ, no sada sam ja lovac.

Nakon nekoliko trenutaka i ti ostaješ obnažen. Zbunjenost i sram su nestali. Klečimo nagi na krevetu jedno nasuprot drugome...

Čvrsto me uzimaš u svoje naručje i ljubimo se dugo. Konačno smo jednaki. Ruke se isprepliću, miluju, istražuju...Prvi put dodirujem tvoja gola leđa, prstima prelazim duž cijele kralježnice, štipkam te za stražnjicu, golicam iza koljena, ljubim ti lopatice, prsa, ramena.

Bez imalo stida ti dopuštam da me maziš, grickaš i ližeš, vodim tvoje prste do onih mjesta gdje sam najslabija.
I čini mi se kao da se poznajemo stotinu godina. Pogađaš svaku moju želju...i znam da sada znaš kako te želim u sebi...tu si, primičeš mi se, vruć i tvrd, ulaziš polako i pred nama se otvara neki novi svijet.

Soba, krevet i sve ostalo što nas okružuje gubi one jasne konture i granice i čini mi se da se sve okreće oko nas. Jedino što osjećam u ovom trenutku si ti. Ritmički, u transu, pomalo nespretno, a opet kao da smo tu od početka svijeta...vodimo ljubav...ili nas samo vodi strast.

I dok ti zabijam nokte u leđa i stenjem ispod tebe razmišljam o toj strasti...o svim ludostima što smo oboje napravili da bi se konačno našli ovdje, zapleteni u ljubavničkom klupku, sakriveni iza debelih zavjesa, u sigurnosti sobe.

Svjesna činjenice da će mi te odnijeti već možda i slijedeće jutro, ja se sa još većim žarom prepuštam tebi i zaboravljam na svoj ponos. Tvoja sam robinja do prvih sunčevih zraka.

Goni me želja za savršenstvom, pa te nastavljam mititi cijele noći, i svaki put nam je kao prvi put...Sunce je odavno ustalo, no glad nije zaspala...promatram tvoje oči na jutarnjem svjetlu, osmjehuješ mi se, ponovo se ljubimo...i previše je žara za običnu strast, a opet prebrzo za ljubav?

28.01.2010. u 17:57 • 13 Komentara#^

srijeda, 20.01.2010.

Ovisnost..ili tek puka želja?

Kao i sve što je došlo od tebe, tako me i tvoj poziv uhvatio nespremnu. Tek nekoliko šturih rečenica da si opet u tu, u prolazu, i može li možda neka kava danas popodne, a ja u bunilu ponavljam …- nema problema,može, kako si?- …

Nestrpljivo čekam popodne. Sati se razvlače poput žvakaće gume, dosađuju i ne prolaze kao siječanjska bljuzga. Odbrojavam i spremam se. Prolazim ispred ogledala po tko zna koji put, namještam kosu, popravljam šminku, nervozno cupkam i zatežem remen na hlačama.

…I vrijeme je da krenem. Poput robota sjedam za volan, palim cigaretu. Dlanovi su mi mokri,hladan znoj, srce ubrzava , razmišljam o tvojim usnama…mekane su i tople, dodiruju moje obraze. Vozim se gradom, koncentrirano stajem na svakom semaforu, poštujem pravila i propuštam pješake.

Konačno dolazim do mjesta sastanka. Posljednja provjera na retrovizoru i sigurnim korakom izlazim iz auta. Osvrćem se oko sebe u nadi da ću te možda spaziti kako dolaziš. Polagano koračam prema ulazu. Hvata me panika i strah…A što ako nisi tu? Ako si se samo našalio sa mnom?

U zadimljenom lokalu je gužva, svi nešto veselo pričaju i piju i nazdravljaju. Bezuspješno tražim tvoje oči. Guram se do šanka, tu sam ipak najsigurnija.

Naručujem vino i trudim se da nitko ne primijeti kako treperim, kako sam krhka u ovom iščekivanju. Primakla sam čašu ustima i otpila malo. Oporo i suho mi je kliznulo niz grlo. Tužno uzdahnuh vadeći cigarete iz kaputa. Svakim trenom sam bila sve nemirnija, a želja za tobom je postala bolna.

I u tom času osjetih nečiji topao dah iza uha. Tople i poznate usne mi se prikradoše iza leđa. U transu se okrećem prema tebi i kao službeno ti pružam ruku. Kontroliram svoje porive i nudim ti piće. Ti mi se vragolasto smiješiš dok pričamo o nekim nebitnim stvarima.

Netremice se gledamo u oči i čini mi se kao da je svijet oko nas nestao.

Naš svijet snova narušavaju veseljaci oko šanka. Želim se što prije maknuti iz ove vreve. Uzimaš me za ruku i vodiš me van…a vani je svježe i čisto, hladno i pusto.

…Pitam te - Želiš li se provozati? - …a ustvari te želim…negdje u mraku, gdje nema nikoga…spustiti sjedalo u autu…i neće mi smetati ako je skučeno i neudobno i ako ti je i pomalo dosadno sve to…

Ljubimo se na sjedištu kao srednjoškolci. Luđački se hihoćemo ne obazirući se na svjetla automobila što prolaze pored nas…a onda mi mrsiš kosu, ljubiš mi oči i vrat, miluješ mi obraze. Ne možeš obuzdati želju i polako se uvlačiš u mene. Iako nismo nagi osjećam toplinu tvog tijela. Zamišljam nas ispod vrelog tuša, isprepletene, mokre... Mlaz vode mi se cijedi niz grudi, a ti ga loviš svojim usnama. Pritišćeš me uz bijele pločice i ulaziš u mene. Silovito, ali ne grubo…i vodimo ljubav…vruća voda curi po nama i sve je sklisko…pazi dragi…šapućem ti tiho.

I dalje smo na spuštenom sjedištu dok auti prolaze pored nas. Zamagljena stakla su sakrila naš čin. Sklupčala sam se pored tebe i pokrila nas svojim kaputom. Osluškujem ti srce, a ti mi i dalje mrsiš kosu…i svjetala je sve manje, a moje želje sve više…

20.01.2010. u 14:30 • 10 Komentara#^

četvrtak, 07.01.2010.

Vlakovi

Mekane i hladne pahulje mi se lijepe na kaput dok koračam pustom ulicom. Upadaju mi u oči, lupaju me po nosu, ali ne smeta mi. U daljini čujem vlakove kako prolaze. U jednom od njih si i ti.

Što se više udaljavam od stanice, tvoj lik je sve bljeđi. Osjećam se prazno i potišteno dok kriomice zavirujem u tople i osvijetljene domove. TV programi titraju na „akcijskim“ regalima, a idealne obitelji tamane ostatke nedjeljnog ručka u sigurnosti svojih toplih soba.

Nehajno odmahujem glavom pri pomisli na takav život jer znam da ga nas dvoje nikada nećemo imati. Gnušam se slike obiteljskog savršenstva iako u duši ponekad zajecam za onim prokockanim nedjeljnim jutrima kada sunce proviruje kroz prozor nježno budeći usnule ljubavnike.

Kosa mi je mokra od snijega. Hitro pretrčavam cestu i ulazim u hladan stan. Iako te nema, i dalje si sa mnom. Miris tvojih cigareta, miris tvog vina i aftershavea, sve me to dočekuje, i grli me nježno dok se nemoćno spuštam na pod, shrvana od te ogromne količine boli koja je zarobila moju dušu onog trena kada si ušao u vlak i otišao od mene.

Zatvaram oči i odjednom si opet tu. Šapućeš mi nešto slatko, mrsiš mi kosu, a ja se svijam oko tvojeg tijela, ljubim te po vratu, milujem ti ruke. Njuškamo se i istražujemo, kao da se vidimo prvi put. Zavučeni ispod toplog pokrivača predajemo se jedno drugom.

U tom slatkom bijegu od stvarnosti ja i dalje ćutim tvoj dodir na grudima i osjećam tvoje usne. Ljubiš me nevino, kao kakvo dijete, a već u slijedećem trenu se pretvaraš u iskusnog predatora koji bez imalo milosti lovi svoju žrtvu, te ju, onako omamljenu, pohlepno guta.

Proždireš moje tijelo dok ti se znoj cijedi sa čela. Ja sam tvoja lovina, preplašena poput srne, bespomoćna…

Naši sati su proletjeli kao sekunde. Igre lovca i lovine zamijenila je gorka spoznaja rastanka. Ležimo zagrljeni u mraku…još jedan sat i morat ćeš ići. Ponekad bih htjela zaustaviti vrijeme da te ne moram opet sakriti u najdalji dio svoje duše…a ti, kao da si mi pročitao misli, pa si me još jače stisnuo k sebi i kratko me poljubio čelo.

Hitro sam ustala iz kreveta i popila gutljaj vina kako bih sakrila suze. Još jedna cigareta i bit ću ponovo jaka. Ne želim da me gledaš tako jadnu i nemoćnu…i ponovo kružim oko tebe, zavodim te posljednji put. Prihvaćaš moju igru iako znaš da bih se sada najradije sklupčala pored tebe i ležala u tvom naručju do kraja svijeta.

Vodimo ljubav, a sat na noćnom ormariću bez milosti odbrojava naše posljednje trenutke. Htjela bih vrištati od zadovoljstva, no jedino što ti dajem tek sramežljivo stenjanje i suspregnuti plač. I opet se gušim od suza. Tražim tvoj pogled, tvoje usne…poljubi me, drži me, ne ostavljaj me baš sad, nedjelja nije dan za rastanke

A u daljini slušam vlakove koji dolaze i odlaze…i prizivaju sliku našeg rastanka. Kratak i čvrst stisak ruke, prijateljski poljubac u obraz, i jedna mala, neprimjetna suza u kutu tvog oka…ili je to bila pahulja snijega…

07.01.2010. u 21:20 • 9 Komentara#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (2)


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najteže je biti i ostati svoj....

Pohvale, pokude, kritike, savjeti, proricanje budućnosti i ino na :

pristojneerotskeprice@gmail.com

Razno


Free counter and web stats
Page copy protected against web site content 

infringement by Copyscape
Web Hrvatska





Popis koji bi s vremenom trebao rasti

Nachtfresser
Put u beskraj
Marchelina
Nema tu pomoći
Dnevnik jednog jumfera
Osjećaj za feeling
SLAVE ' N
Savjeti za uređenje doma
Gaće u guzici
::Lucy Fair::
Gospon profesor
Štikleci i cvebe
Sewen
Blog o svemu
Ljubičasta zvijezda
pero u šaci
Pisac u usponu
Eurosmijeh
Kojotica (izgubljena u deželi)
Mladi luk
Raskopčane noći
Informatičar starog kova

...

hit counter

Arhiva


KLAUSTROFOBIJA
PREKOVREMENI
PONEDJELJAK
JUTRO
IZGUBLJENA KARTA
SONJA
MIGRENA
MOLITVA
PRVOMAJSKA
KRATKA LJUBAVNA PRIČA
KVASINA I VINO
POLJOPRIVREDNA CRTICA
PLJUSAK
POZDRAV IZ ZADRA
BESSIE S.
NOVOGODIŠNJA PRIČA O PRIJATELJSTVU
PONAVLJANJE JE MAJKA MUDROSTI
VLAKOVI
OVISNOST...ILI TEK PUKA ŽELJA?
KAO PRVI PUT
ZVJEZDANO NEBO IZNAD MAKSIMIRA
TRIJUMFALNI TRIJUNF
MALA NOĆNA PRIČA
SMOKVA, KAMEN...MASLINA?
BOL
GAY RIDE
COOKIE
RIJEKA
LJETNI RUČAK,MAHUNE I TOVARI...
ODA ZIMI

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se