|
Senilna degeneracija makule (degeneracija žute mrlje vezana za godine života, SDM) je degenerativno i progresivno oboljenje, vodeći uzrok težeg gubitka vidne funkcije u razvijenom svijetu kod osoba starijih od 65 godina.
Žuta mrlja je mjesto najjasnijeg vida na mrežnici koja nam omogućava da vidimo oštro detalje ispred oka, da čitamo, gledamo televiziju, vozimo auto i si, Normalno starenje može dovesti do promjena retinalne strukture, ali bez nekih vidljivih subjektivnih simptoma. Međutim, bolesnici sa senilnom degeneracijom mrežnice (retine) mogu imati takve promjene koje uzrokuju pad centralnog vida.
Zašto je važna rana dijagnoza
Za senilnu degeneraciju žute mrlje karakteristična je pojava horioidalne neovaskularizacije (stvaranje nove krvne žile u žilnici) i / ili atrofija (sušenje) mrežnice. Kako nema bolova niti drugih subjektivnih, vidljivih smetnji, osim oštećenja vida, problem može lako da se ne prepozna u početnom stadiju pa se otkrije kada je oštećenje oštrine vida već jače izraženo.
lako se razvija postepeno i polagano, nekad može napredovati i vrlo brzo iu nekoliko mjeseci izazvati nepovratna oštećenja žute mrlje. Ranom dijagnozom može se katkada spasiti vid. Zato su važne rutinske, redovne kontrole oftalmologa, posebno ako je osoba u rizičnoj dobi ili ima druge faktore rizika. Pravilna dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, pregleda očnog dna oftalmoskopijom, fluoresceinskom angiografija iu novije vrijeme SOCT (Spectral Optical Coherence Tomography) pregledom.
Posebno se pokazao korisnim SOCT 3D pregled koji predstavlja spektralnu tomografiju mrežnice sa visokorezolutivnim trodimenzionalnim slikama. Liječenje je usmjereno na usporavanje ili sprečavanje pojave stvaranja novih krvnih žila u žilnici i obnavljanja vidne oštrine, čime se poboljšava kvalitetu života bolesnika i njegovu neovisnost. U tom smislu pokušavalo se liječiti različitim lijekovima. Davana su sredstva za proširenje krvnih žila i poboljšanje krvotaka u unutrašnjosti oka, 2atim vitamini i dr..
U novije vrijeme kliničke studije pokazuju uspješnost liječenja inhibitorima krvno-žilnog rasta (triamcinolone, Avastin, Lucentis, Macugen). Način aplikacije i izbor lijeka ovisi o ozbiljnosti situacije i razvijenosti kliničke slike. U obzir dolazi i fakodinamska terapija (PDT). Od izutetno važnosti pravilna prehrana te preparati luteina, zeaksantina i drugih antioksidansa.
Koliko je bolest česta
Učestalost SDM se kreće prema različitim autorima od 1,2-30 (!) Posto populacije starije od 50 godina. Ovako različiti podaci se javljaju zbog različitog prilaza definiciji senilne degeneracije makule, kada je obrađena različita starost i geografska pripadnost bolesnika. U SAD najmanje 10 posto populacije između 65 i 75 godina života imaju smanjenje centralnog vida zbog degeneracije žute mrlje. Kod 30 posto starijih od 70 godina, nailazimo na oštećenja vida iz istog razloga. Sljepoću zbog senilne degeneracije makule nalazimo kod 1,7 osoba starijih od 50 godina iu oko 18 posto starijih od 85 godina.
Koji su simptomi
Simptomi se javljaju sa pojavom promjena u žutoj pjegi, a to je, kao što i samo ime kaže, u kasnijim godinama života, obično poslije 60. godine. Oboljenje je posljedica aterosklerotickih promjena koje zahvataju očno dno. U žutoj mrlji dolazi do pojave bjeličastog edema i krvarenja. Oboljenje traje godinama dok se na kraju na tom mjestu ne stvori ožiljak koji u potpunosti uništi sve nervne elemente predjela žute mrlje.
Što se tiče subjektivnih smetnji, dolazi rano do smanjenja centralnog vida, jer je zahvaćeno mjesto centralnog, najjasnijeg vida. U vidnom polju nastaje prvo nepotpuni, a kasnije potpuni ispad vida (skotom) centralnog karaktera tako da osobe ne vide oštro. Budući da je periferni vid sačuvan, takve osobe mogu dobro da se kreću, ali otežano čitaju. Smetnje se prvo javljaju kao viđenje iskrivljenih likova, što prelazi u zamagljenje centralnog vida tako da bolesnici imaju osjećaj da gledaju kao kroz neku zavjesu ili oblak, da bi na koncu nastao poptuni skotom - ispad centralnog vida.
Koji su faktori rizika
Etiologija SDM još nije u potpunosti razjašnjena. Međutim, postoje faktori rizika koji provociraju bolest, a to su:
• Starost: Degeneracija makule učestalija je što su godine života veće. Neovaskularnom SDM, koja se javlja kod 0,1 posto osoba uzmeđu 55-64 godina starosti, s godinama života raste na sedam posto u 85 godini.
• Genetski faktori: Ova bolest povezana je sa nasljednim faktorom unutar obitelji i pokazuje veću učestalost u prvoj generaciji bolesnika sa SDM sa sigurnim utjecajem mekanih i tvrdih druze u oku i komplementarnim H genom.
• Spol: Generalno, senilna degeneracija makule javlja se jednako često kod oba spola, ali neovaskularnom forma češća je kod žena starijih od 75 godina.
• Rasa: bolest je češća kod bijelaca i svjetlijih osoba u odnosu na azijsko i afričko stanovništvo.
• Pušenje: Pušenje cigareta uzrokuje češću pojavu senilne makularne degeneracije zavisno od količine popušenih cigareta. Osobe koje puše prosječno 20 cigareta dnevno opisane promjene pokazuju dva do tri puta češće od ne-pušača.
• Povišen kolesterol.
• Povišen krvni pritisak i srčane bolesti.
• Smanjeno unošenje antioksidansa - luteina. Kod osoba s dugotrajnim nedostatkom antioksidansa (dugotrajne dijete i si.) Dva puta češće se javlja SDM.
Kako spriječiti
Nije moguće sve navedene faktore rizika izbjeći, ali na neke od njih svakako možemo utjecati. Možemo izmijeniti način prehrane i koristiti prehranu bogatu luteinom. zeaksantinom i antioksidansima.
Možemo smanjiti ili potpuno prekinuti pušenje, smanjiti izlaganje tijela i glave (očiju) suncu, držati pod kontrolom povišeni krvni tlak, smanjiti prekomjernu tjelesnu težinu i dr. Važno je znati da će oko 40 posto pacijenata s neovaskularnom senilnom degeneracijom makule na jednom oku isto oboljenje razviti i na drugom oku u roku od pet godina.
Što nam rade slobodni radikali
Pravi uzrok senilne degeneracije žute mrlje još je nepoznat Postoje brojne rasprave među stručnjacima koliko oksidativni stres i toksični eksces mogu doprinijeti pojavi ove bolesti.
Oksidativni stres je medicinski termin za male iritativno agense u ćelijama, koji su vrlo aktivni, a znamo ih kao slobodne ladikale. Ljudsko tijelo ima na raspolaganju niz prirodnih antitijela koja se, zajedno sa vitaminima i mineralima iz hrane, stalno bore sa slobodnim radikalima i koji ih blokiraju. Sve to objašnjava zašto većina stručnjaka smatra da prehrana igra važnu ulogu u zdravlju očiju i razvoju senilne degeneracije žute mrlje. Slobodni radikali stvaraju se u tijelu kao nusprodukti normalnog metabolizma. Budući da je Makula na oksidativni stres osjetljivija od drugih dijelova tijela, ona će prva reagirati u prilikama povećane potrebe za energijom, kod izlaganja sunčevoj svjetlosti i ostalim faktorima rizika.
Naime, u kontaktu s drugim antitijelima, slobodni radikali ih sprječavaju i onemogućuju u njihovoj aktivnosti, a to usporavanje ili sprečevanje proizvodnje toksičnih nusprodukta je istovremeno i izazivanje upale.
Na sreću, naš organizam posjeduje unutarnji sustav kontrole, pa za neutralizaciju slobodnih radikala koristi određene vitamine i minerale - antioksidanse koji upotpunjuju našu prehranu.
Zbog izlaganja različitim zagađenjima: dimu od cigareta, aditivima u hrani, suncu i drugim opasnim tvarima i situacijama, naše će tijelo proizvesti viso slobodnih radikala koje više neće moći eliminirati. Osim toga, ljudsko tijelo sa godinama pomalo gubi sposobnost da proizvodi i efikasno koristi antioksidanse, što predstavlja značajan problem za makulu, jer slobodni radikali mogu oštetiti fotoreceptore i na kraju oštetiti vid.
Kakva je uloga prehrane
U normalnim uvjetima naša je Makula bogata luteinom i zeankantinom. To su dva važna antioksidansa kojih ima u hrani (svježe voće i povrće, osobito špinat) i koji su žute boje. Žutu boju oni daju i samoj makuli (zato se to mjesto zove žuta mrlja). Taj pigment štiti makulu od sunčevih zraka. U slučajevima kada postoji manja količina žutog pigmenta, plava svjetlost kao najopasniji sastavni dio sunčeve svjetlosti, dolazi lakše do fotoreceptora i oštećuje ih te tako dolazi do degeneracije žute mrlje. Budući da se režim prehrane sa godinama života mijenja, može doći do smanjenog unošenja ovih bitnih nutritivnih sastojaka, što sve pogoduje razvoju bolesti.
U tom smislu govori i činjenica da se sa godinama života smanjuje količina lute-na i zeaksantina u organizmu. Njihov nivo se stabilizira oko 60. godine života. Osobe koje su uzimale preparate luteina, pokazale su povratak normalnih koncentracija luteina u makuli.
Kako djeluju ove korisne tvari?
• Lutein i zeaksantin restauriraju gustoću makularnog pigmenta te ostvaruju zaštitu antioksidansima.
• Vitamin E nudi zaštitu antioksidansa i štiti staničnu membranu potpomažući organizam da iskoristi lutein.
• Vitamin C nudi zaštitu antioksidansa i pomaže iskoristivost vitamina E.
Da li je potrebno uzimati vitamine za oči ako se osoba ispravno hrani i da li uz korištenje tablete kompleksa multivitamina treba posebno uzimati i vitamine za oči? Odgovor na prvi dio pitanja glasi: teoretski, ne. Međutim, gotovo je nemoguće da u hrani dobijete dovoljne količine vitamina, minerala i antioksidansa koji su potrebni oku.
Što se tiče drugog dijela pitanja, mislimo da nema ništa loše u uzimanju dvije vrste vitamina. kule ne znači automatski i totalnu sljepoću.
Utjecaj bolesti na kvalitet života
Međutim, iako bolest, kad zahvati oba oka. rijetko dovodi do potpune sljepoće, sposobnost bolesnika za normalne zahtjeve vida kao što su čitanje, prepoznavanje ljudi, vožnja, manipulacija novcem i dr.. je uvelike oslabljena. Posljedica toga je i značajno smanjenje kvalitete života tih osoba. Smanjenje vida koje vodi do nesamostalnosti (nemogućnost kretanja i povećana mogućnost povređivanja) i osjećaja samosažaljenja može biti vrlo stresno i invalidno za takve osobe, što može dovesti i do depresije. Procjene govore da lagana degeneracija smanjuje kvalitetu života za 17 posto, dok se to umanjenje kod umjerene ili teške forme penje na 40 i više od 60 procenata.
Ustvari, pacijenti navode da im ova bolest izaziva nesposobnost kao i druge kronične bolesti kao što su artritis, kronična opstruktivna plućna bolest i si. Poboljšanje u liječenju SDM ne smije se prosuđivati na osnovu samo kliničkog poboljšanja (poboljšana vidna oštrina i retinalne stanje) nego i na osnovu percepcije samog pacijenta o uspjehu terapije. Ako se bolesniku ordinira maksimum optičkih pomagala, ako se iskoriste vježbe vidne reedukacije, bolesnik će u kući moći zadržati samostalnost uprkos jako uznapredovaloj fazi bolesti.
|
