Priroda Djeca Mi

Dečki su danas iznesli malene iz njhove kućice sjenovite na sunčanu zelenu travicu:)
Svi maksimalno uživali.

Četvtrak je bio dan za Kratečko. Renata i Mihaela napravile su pripremu, plakatiće, obljepili po svome selu i pronesle dobre glase o udruzi Gea.
Renata nas je dočekala, sve super pripremila i sredila u društvenom domu, a ubrzo su došli i prvi razmjenjivači:)
Obzirom da je bilo prvi puta, svi smo bili jako zadovoljni. Ovako je to otprilike izgledalo.













Proizvodi iz Geine košarice bili su jako dobro primljeni :)

Eto proljeća i eto opet radosti koju nam je priuštila naša Luna...







Svi su na poklon, požurite dok ih nije ponestalo :-)

Proteklih dva tjedna smo mi u Gei bile vrijedne pa se sada polako vraćaju odjeci onoga što smo pokrenule i jako smo ponosne zbog toga.
P.S. razmjene sjemenja još nisu završile...idemo u Kratečko

Evo da se ne hvalimo sami... malo nek nas hvale drugi

Novska online

Glas Slavonije


mali ispravci teksta u Glasu Slavonije:
Nije Andrea Šipoš nego Andrea Šipuš
i nije Vanesa Radoš nego Aneta Radoš...

ah, greške se događaju... :-)

Jučer je na redu bila Novska.



Ponajprije - koja odlična knjižnica, koje odlične djelatnice. Nisam još uspjela pogledati knjižnicu i baš me oduševila. Moderna, zanimljiva, izvrsno izgleda i funkcionira.
Darija mi je pokazala mali vrtić koji su napravili u nivoima, a posadili su sjemenja u velike flaše i spremaju obilježavanje Dana Planeta Zemlje.
Povezali su se u međuvremenu i sa Rusticom, poslala im sjemenje, dio posadili, ostatak su dali u razmjenu.
I kod njih je razmjena bila prvi put i pomalo su dvojili kakav će biti odaziv no, kao i uvijek do sada, bilo je odlično.



Novina je bila da su ljudi nosili puno zelenila - dio kućnih biljaka, a ostatak su bile presadnice cvijeća i grmlje. Juhu.




Jedna je gospođa stvarno donesla hrpu svega, tri velike torbe. Skromno je rekla da sada više nema veliki vrt, svega 10 sa 10, za nju samu dosta, a iz tog vrta donesla je bez problema 3 ogromne torbe. To samo potvrđuje da relativno mali vrtovi, dobro organizirani mogu dati stvarno dobre urode i još uvijek ima za podijeliti ponešto, a čak se može sitnica i prodati.



Potvrđuju ti vrijedni ljudi da dobar vrt definitivno je povezan s dobrim ljudima koji su dovoljno darežljivi i ne misle samo na sebe već i na druge.
Moram priznati da je naša košarica iz Novske došla krcata. Još nismo tako puno sjemenja donesli za slijedeću razmjenu, stoga, hvalalala Novska, knjižnica, svi.



Nadam se da se vidimo još koji put.

Da, da, da...
Stvarno smo bili u Belišću. Kad smo kretali s idejom razmjene sjemenja razmišljale smo o tome da se zbaziramo na našu županiju, no jedan od prvih poziva došao nam je iz Slavonije:)
Bacile smo se na put, stigle puno prije predavanja, a divni domaćini dočekali su nas i poveli u malo razgledanje grada i na hranicu. Gradonačelnik je zaključio da je zanimljivo što su baš naša dva grada kroz razmjenu povezana, ima dosta sličnosti, oba industrijska, ali jako otvorena za suradnju.
Gradić djeluje jako dražesno, mi se raspričali, klopamo, zaboravili na vrijeme. Uglavnom, zadržali smo se i iako smo došli gotovo 2 sata ranije, uspjeli smo zakasniti, a nismo baš ni bili kompatibilni s tehnologijom:)
No, jedino što je jako važno je da smo našli dvoranu gotovo punu, vodeća ekipa ima izvrsne ideje i njihov gradonačelnik stvarno namjerava potaknuti ljude na djelovanje. Koliko mu je tim funkcionalan pokazuje i tako velika, lijepa posjećenost, a imali su svega tjedan dana za reklamiranje i pozivanje ljudi i po prvi put se tako nešto događa. Svaka čast.



Najprije smo napravili razmjenu, tako je jednostavnije jer se ljudi opuste i lakše razgovaramo, a to je najvažnije. Sjemenja je stvarno bilo raznolikog, uspjeli su potaknuti i bakice s njihovog pazara koje se tako zgodno obilježile sjemenje i pričale kako se sadi, kakve urode daje...



Odlična je bila i krasna "djevojka s bundavama, tikvama, tikvicama, bučama", vrlo mlada no organizirana i ozbiljno upućena.

Upoznali smo i g. Ivana K., dao nam je svoj broj telefona i moba - 099/508-4293, 664-882. On je izuzetno vitalan 80-godišnjak koji na 400 kvadrata uzgaja tikve turkinje i lufe. Traži zainteresirane za uzgoj turkinja (kaže da ih ima za 500 h:)Donio nam je i svoj pekmez od turkinja, žlicom nam ga je mazao na ruku, a mi smo lizali da probamo, jako zanimljiva-tekila tehnika. Govorio je i o tome kako su lufe presuper, da se režu na komade, koriste za pranje suđa, kupanje (to eventualno i znamo) no odličan mu je bio komentar gospođa koje su od njega uzimale lufe, rekao je da su mu povratno govorile da su te spužve za kupanje imale učinak na kožu kao "da ih maca nježno dodiruje dlakicom".



Jedan mladi gospodin prošle je godine skupio 15-ak mladica i kalemio staro voće, onako, radi probe. Od njih 15, 14 se primilo. Pričao nam je kako je ove godine u 2 dana skupio 74 (mislim) sorata tog starog voća. Oduševljen je da je u tako kratko skupio tako puno, no sad mora pronaći mladice...Odlično.



Poslije predavanja prišla mi je mlada djevojka i rekla da ne može otići a da ne komentira koliko joj je drago što je došla i da je oduševljena tom pozitivnom energijom cijele ideje, dogovorile smo se i da će poštom poslati stare, šarene, visoke slavonske mahune.



Ljudi su prilazili i komentirali - znate li vi kako smo pokrenuli dobru stvar, znate li kako je ovo važan događaj koji treba nastaviti...
I stvarno je tako.
Ta iskustva s razmjena su izuzetno pozitivna, jako raduju sve koji sudjeluju, pokreću priče za koje nikad ne bismo pomislili da se mogu dogoditi, mi ljudi smo akteri a ideja je veća od nas, ima neki svoj put i život.
Lijepo je sudjelovati u njoj.

Završio je i taj odlazak, košarica je bila punašna slavonskog sjemenja, svašta zanimljivo našlo se u njoj. Najbolje mi je bilo da sam pronašla lijepo obilježenu čašicu "seme od metala"!!!???, stvarno nemam ni najmanje ideje što bi to moglo biti, ali djeluje mi toliko zanimljivo da ću sigurno posaditi pa ma šta na vrtu naraslo:)
Slavonsko sjeme odmah smo drugi dan odnesli u Novsku...

Najdublje poštovanje, zahvalni što si bila s nama. Vjerovala sam da je pobjeda Tvoja, mislim da bih trebala prestati misliti. Hvala Ti.

Dakle, To ja zovem Razmjenom sjemenja.
Predivno je bilo ovog utorka na razmjeni sjemenja. Bilo je pedeesetak ljudi, a to je stvarno hvale vrijedan broj, i, ponosni smo jedni na druge. Informacija se nekako i svakako, na sve moguće načine, pronesla i ljudi su odlučili doći, znači, to djelovanje je meni uvijek fascinantno.
U današnje vrijeme kad nas je teško izvući iz svakodnevne priče, djelujemo. Jessss!
Doduše, Nena mi je rekla da je to i zbog toga što su vremena teška, svatko tko ima neki komadić zemlje, izlazi van da si olakša uzgojem bilja jer na taj način štedi. Sigurno i u tome ima nešto, ali vjerujem i da je izazov podijeliti.
Ekipa je počela dolaziti pola sata ranije, ma odmah se krenulo s pregledavanjem što smo donesli i što ima.
Genijalna mi je bila Mihaelova priča. On je izvrstan dječak, ide u 6. razred i već par godina uzgaja kod kuće sve što ga zanima. Svoje je presadnice posadio i sada su mu već 5 cm velike (ludo, ja sam svoje prije 2 dana tek stavila). Došao je po cijenu ocjene iz matematike da pregleda ima li gdje kakve rare (sjemenske) koje nema, a djeluje mu zanimljivo. Natjerao je mamu (a to nikad nije lako), obećao da će naučiti matku i došli su na razmjenu. Klanjam se, bravo Mihael:)



Došla je i jedna krasna, pomalo samozatajna gospođa koja je cijelo vrijeme stajala po strani, pomalo zbunjena. Porazgovarale smo i ona je objasnila da se osjeća jako neugodno, objasnila mi je, joj gospođo, pa znate, pa to sjeme vam se inače plaća, i jako vam je skupo, ja ne znam kako bih ga uzela, neugodno mi je. Krenule smo s paradajzem jabučarom, star 50-ak godina, izrazila je želju da bi joj to bilo zanimljivo, a ja sva sretna uzela paradajzić koji je čuvao u obitelji Anin tata i podijelile ga. Odjednom, ona iz svoje čarobne torbe, skromno, izvadi dva bijela klipa kukuruza. Kukuruz osmoredac, starinski, naših baka, predhibridno sjeme, tražila ga naša ekipa već pokoju godinu, kad ono evo njega, samo tak. Pa došlo nam je da je izljubimo. Divota.



Došli su i neki posve mladi ljudi, isto bili pomalo postrance, ali i oni se uključili. Hvalala!



Razmjenjivala se iskustva, pričale se priče o mamama, bakama koje su sjeme čuvale, govorilo se kako tko sadi...Padali priojedlozi o tome da se organizira posebno razmjena samo cvijeća, pa presadnica, voćaka...
Brinulo se o tome da netko na razmjene ne donese sjemenje iz sjemenare. Meni se čini da i to ne bi bio prestravičan problem. Sjeme i Biljke, svojim uzgojem, brigom, energijom, oblikujemo mi i Biljke zajedno. I s takvim sjemenjem vrijedi krenuti. Iz njega se uzgoji vrsta i kroz godinu-dvije, to je druga vrsta, gotovo naša.



Neno i Damir, po dobrom običaju, donesli punu kutiju savršeno sortiranih vrsta, provjereno njihov uzgoj:) Ljudi su odlazili kući sa vrećicama sjemenja, stvarno je bilo više no dovoljno. Oni koji tek kreću, a i svi mi, ipak imamo barem jednu obvezu. Etičko-moralnu doduše, nitko nikoga neće prozivati i natjeravati, no najesen bi idealno bilo da svatko donese svoj uzgoj i stavi u Geinu košaricu. Prijedlog je bio da prepišemo kako se kreiraju banke sjemenja, puno je tu ozbiljnih regula, no mi smo vidjeli kako reagiraju naši ljudi. Za ovaj tren, vjerujemo da je izvrsno pustiti ljude da se povežu, djeluju, pričaju, to je nešto što svima fali. Ovo proljeće svi će raditi na svojim vrtovima, većim ili malim, a jesen će pokazati što nam se dogodilo i kako dalje. Naravno da su sve opcije otvorene i Gea bi bila jako sretna i ponosna da se krene s početnom bazom sjemenja, ma kako ju nazvali.



Mudri, radišni, kreativni ljudi. Da, to smo svi mi. Gospodin iz Klinac grada sve nas je oduševio svojom pričom. Došao je sa suprugom i predsjednikom njihove eko-zadruge. Ljudi rade na očuvanju izvorne banijske šljive bistrice. Imao je sreću, a opet ništa nije slučajno, pronašao je šljivu bistricu još iz vremena Rimljana i od nje je krenula ta priča. Upozorio je na problem šarke, bolesti te šljive, ali i da ima rješenje. Pozvao nas je sve na edukaciju kalemljenja, a nakon toga svatko si jednu šljivicu može ponesti kući!"!!!!!!!!!!?????
Ispričao je i priču o tome kako su Rimljani obožavali bistrice, ali i šarane (ili štuke?) te su te ribetine hranili šljivama punjenim medom!!!!!
Dao je i izvrsnu ideju da svatko tko je bio na razmjeni sjemenja, u jesen, u prostoru naše knjižnice, od uzgojenog sjemenja donese plodove i tako napravimo krasnu izložbu!!!! Kul!



Čekaju nas nove razmjene. Ponajprije u Centru za rehabilitaciju Komarevo, a nakon toga u knjižnici Novska, jako se radujemo.
Čeka nas još Kratečko i Petrinja, a čuju se i neki novi pozivi. U travnju predstavljamo Geine zdrave košarice+razmjena u knjižnici u Sisku, vau...