Konačno priča i o Tonyu Samari.
Tri krasne tete knjižničarke krenule su u lov na same sebe, svoja srca, mir, radost i ...Znajući da smo svjetlost ipak smo otišle na predavanje "Jesmo li mi svjetlost". Naravno da smo kasnile, i nismo se baš sparkirale blizu, i baš je bilo sve puno, naravno da je i meditacija već bila u tijeku...
Ipak, pronašle smo mjesta, a kad smo sjele, osvjestile smo najbolju zvučnu meditaciju koju sam ja doživjela, govorim stvarno u svoje ime. Odlična, moćna, duboka, ma, svaka čast.
Predavanje je bilo ok, no falio je onaj početak koji smo propustile, tako da sam nakon svega ipak odgegala do njega i pitala može li, hoće i želi li doći k nama u naš mali grad.
Čovjek je stvarno u redu. Sva sreća da sam prerasla onu oduševljenost guruima, učiteljima, velikim facama...Izuzetno je inspirativan, jednostavan, tih i sitnički. Miran, koncentriran, čak povučen, stoički podnosi sva naša pitanja i izdržava navalu emocija, no imam osjećaj da mu je najljepše biti doma, u nekom svom svijetu bez lutajućih duša koje bi procvale al ništa ne bi radile na sebi:)
Ma, malo se i šalim, no trenutno smo u pregovorima i definitivno se nadam da će nam doći i održati predavanje, ali i onu savršenu zvučnu meditaciju. Ipak je čovjek učio od šamana, osjeti se:)
Do tada, toplo preporučam "Mudrost šamana", a čak i još više "Različito, a ipak isto".
Beskonačna spirala
Ovaj snažan sveti simbol je dar i može se isprintati ili ručno prekopirati. Posebno energiziran pomaže pri preobrazbi energija koje vas okružuju. Može se koristiti kod hrane, tako da se isprintani primjerak smjesti ispod zdjele, ispod jastuka ili na zid u svojoj sobi ili uredu, ili ga se čak može zataknuti na štitnik od sunca u autu.
Spirala je kozmički simbol prirodnog oblika rasta; simbol vječnog života, podsjećajući nas na tok i kretanje svemira. Prolazi između spirala simboliziraju podjelu između života, smrti i ponovnog rođenja.
Jako, jaaako mi se sviđa ovaj simbol, značenje i sve vezano uz njega, zato ga i dijelim, a ako ga hoćete iskopirati odite na njegove stranice:)
Ovako Sinderela izgleda ovih dana. Ranu svako jutro moramo otvarati jer se preko noći sama zatvori, a moramo taj sadržaj puštati van da iscuri. Baš je neko jutro, Honey otvorio ranu i tako je pljusnulo po njemu da ga je zalila i po majici i hlačama, al onak pošteno. Postupak je to koji nije posebno drag ni nama ni njoj, no vet je rekao da moramo pa onda i moramo. Ludo je i što je sve vrijeme stvarno jako vruće pa joj muhe nikako ne daju mira. Ranu smo obično otvarali injekcijom u koju smo stavljali jod, stvarno nije nimalo voljela vidjeti nas. Jedno vrijeme sam čak imala problem s njom jer uopće nije htjela surađivati, a ja lijepo odlučih da uopće više neću petljati oko rane već je samo mazim i češljam i iščešljavam skorenu krv i sve nešto. Upalilo je i laknulo joj je, Sunce moje. Sad smo nas dvije frendice, a Honey ju kupa:) Jod smo isto malo izbacili, zalijemo je samo izvana zbog muha.
Ovako rana izgleda izbliza...
I još bliže. Ovu subotu posjetio nas je jedan vrlo ljubazan striček koji ima onaj štap za detekciju mina. Otišli smo do krda na polje i trajalo je poprilično dok je Honey uspio smiriti Sinderelu, stvarno već zna da tko god joj se približava, sigurno ide nešto oko rane, plaši ju to i uznemiruje, skakutala je koliko god je mogla, ali uspio je detektirati da je metak definitivno unutra i da je iznad ulazne rane. Nevjerovatno je kako i iz koje daljine je to doletjelo, nije izašao van, ali unutra joj sigurno udara u neki zglob, teško joj je vladati nogom, ne može je dizati u zrak već ju vuče...
Stvarno se nadamo da će se nekako umiriti i da će Sinde izbaciti to grozno tane iz sebe, valjda su takve stvari moguće...
Ona se jako trudi, ima silnu želju za životom. Stvar je u tome da je ona karakter tvrdi, jednom sam čak komentirala da ako se tak nešto trebalo dogoditi, onda nije slučajno da je ona ta, jer samo je ona dovoljno zajebana da iz principa sve zajebe i preživi i napravi čudo, baš eto tak, jer, njoj se prohtjelo:)
Prva tri dana bila je samo u boksu, a onda je počela sa ekipom van, uvijek zadnja, a za nju je to nešto nemoguće. Jednu večer moja baka je odlučila otići po konje, tako je ozbiljno zapalila po njih da ju uopće nismo mogli stići. Nije nas htjela čekati jer "treba kobilu dovesti doma", bila je tako sretna jer je sama otišla daleko po njih i počela ih voditi doma. Taj dan smo Dei i ja umirali jer nam je baka super-žena, neuhvatljiva, a Sinde je taj dan prvi put počela "trčati", ostala je zadnja i u njenoj glavi to je bilo jednostavno neprihvatljivo. Nije ih sustigla i puhala je, ali mislim si da bi ih jednog dana možda mogla i stići, jednom, možda...
Bez obzira na sve, nije joj lako, nimalo, tijelo se mora prilagoditi, a to nije jednostavno.
Ide na polje, a maleni su stalno uz nju.
Snalazi se kako god zna i umije...
Pronalazi rješenja za zaokrete i okrete i uske prostore...
A taj dan je bio poseban i stoga što u Tufko i Gaga prvi put zajedno s Lunom i nama otrčkarali na sinokošu konjima.
Konji su im se divili i čudili...
Maleni su uživaliiiiiiii!!!!
Bauljali lokvama...
Otkrili da velika trava u hladovini savršeno paše za ležati i rashladili se:)
Perunika je počela jesti zob i super je cura, dečki se brinu za nju, a i ona se snalazi što bolje može.
Stribor, Plameni, Perunika - ekipa mala koja je formirala svoje krdašce.
Dok smo mi rondali oko konja, Luka je sredio boksiće i popričao si s Srnom:)
Ovu flašu našli smo kad je Sinde ranjena. Bila je bačena na naše polje, mi je definitivno nismo bacili jer znamo da se konji mogu rasjeći ako je razbiju. Pitanje koje si čovjek postavlja - da li je stvarno jedna piva više(il više njih previše) dovoljno dobar razlog da bi se netko patio kao Sinde na slici koja slijedi!
E, da, al silno je važno i da sam kontaktirala KFHempflinga, ovog divnog stričeka čije smo filmiće stavili i na blog, čovjek nam je odgovorio i dopisujemo se i dalje:)
Petraaaa, samo da stavim slike, i ide txt i o Tony Samari i nama i predavanju i dolasku k nama i sve...:)
Da, težak vikend je iza nas...
U četvrtak na noć iz kuće nas je dozvalo iznenadno rzanje konja. To je uvijek znak da se nešto ozbiljno dešava. Izašli smo oko pola jedan u noći i nismo kužili gdje su, već smo se vraćali nazad, onda je Plameni izašao iz sjene. Kad smo se približili vidjeli smo njega i Peruniku, Poezy je ležala. Čudno. Bila je već mrtva, maleni su bili kraj nje, ostatak krda bio je dalje u polju. Ništa se nije moglo, sve je već bilo gotovo, mogli smo samo sjediti i biti uz nju i malene. Plameni je otišao nakon sat vremena, ali Perunika nije htjela nikuda. Ona ima 4 mjeseca, beba je i strpljivo je čekala da se ipak desi čudo ili nešto i da se Po pomakne. Nogicom ju je gurala, pa njuškom, pa sa svih strana...
Pegaz je dolazio po nju 3 puta, ali nikako nije htjela otići. Oko pola 3 ipak je sama otišla jako ržući, mi smo krenuli jer nismo znali gdje je ostatak krda. Oni su je čekali, raspoređeni po polju, ostavili je na miru koliko treba, a onda su svi otišli u polje.
I mi smo otišli spavati misleći da je sve gotovo i da se više ništa ne može dogoditi, dovoljno za jednu noć.
Iza 6 konji opet u panici, šta je sad? Svi su tu osim Sinderele. Mi na sinokošu, e pa kad smo to vidjeli, stvarno nismo mogli vjerovati. Ona stoji, noga prva u totalno iskrenutom položaju i sva oblivena krvlju, uplašena, ne može hodati, ne može se osloniti na nogu, kak s njom, kuda. Uopće u prvi tren nismo mogli ustanoviti da li je izgrižena, zapela za nešto, slomila nogu, tek kasnije smo vidjeli da ima samo jednu ranu i to od metka u prvoj nozi.
Kreće totalni kaos, čekaš veta, ona ode još dalje od kuće, promišljamo sve mogućnosti - grana, čavao, ali on gura sondicu u ranu i ide jako duboko...
Sad se postavlja pitanje kako će ona odreagirati na strano tijelo, što se sve može dogoditi. Vodimo je u ispust više od 2 sata jer napravi korak-dva i mora stati, a dobro je da je i tako. Hematom je veliki, rana krvari, ona je već umorna i od nas i od boli i svega.
Krdo se brzo preslaguje. Matična kobila je u redu, sve pod kontrolom, Pegaz ih čuva, ali imamo tri ždrebeta. Stribor je uz Sinderelu, ali Poezini su pogubljeni. Oni su bili malo zasebno krdo u krdu. Brinu se jedni o drugima, sva ždrebad je najviše uz Sinderelu, no ona mora brinuti i o sebi. Perunika bi cicala, ali cica i Stribor i Sinderela u ovom trenu nema dovoljno energije za oboje.
Maleni su formirali svoje krdo. Jučer me brinula malena. Umorna je i jako tužna i fali joj energija dodira. Mi je mazimo, ali njoj fali tijelo. Ode u svoj boks i spavala bi jer to je normalno, ali tamo nema Poezy i pokušava leći, a sve je drugačije. Ode van, legne na zemlju, ni to nije to. Plameni se brine o njoj, ali i on ima malo više od godine, šta raditi s bebom iako je tvoja sestra. Svako malo netko se načuli na nju jer nije tamo gdje bi trebala biti, a ona nikako pronaći gdje je to mjesto sada...
Ipak, vjerujemo u njih, vidimo koliko su snažni i divni,na žalost, ni to ponekad nije dovoljno.
Životinje nas već godinama uče kako ništa ne možemo domisliti i zamisliti do kraja.
Vjerujem da u Svemiru postoji ravnoteža, no nemam pojma što se sada uravnotežilo.
Jedino što se može je ići dalje i vjerovati da će sve biti predivno, sada, ili jednom, možda....
