Da, težak vikend je iza nas...
U četvrtak na noć iz kuće nas je dozvalo iznenadno rzanje konja. To je uvijek znak da se nešto ozbiljno dešava. Izašli smo oko pola jedan u noći i nismo kužili gdje su, već smo se vraćali nazad, onda je Plameni izašao iz sjene. Kad smo se približili vidjeli smo njega i Peruniku, Poezy je ležala. Čudno. Bila je već mrtva, maleni su bili kraj nje, ostatak krda bio je dalje u polju. Ništa se nije moglo, sve je već bilo gotovo, mogli smo samo sjediti i biti uz nju i malene. Plameni je otišao nakon sat vremena, ali Perunika nije htjela nikuda. Ona ima 4 mjeseca, beba je i strpljivo je čekala da se ipak desi čudo ili nešto i da se Po pomakne. Nogicom ju je gurala, pa njuškom, pa sa svih strana...
Pegaz je dolazio po nju 3 puta, ali nikako nije htjela otići. Oko pola 3 ipak je sama otišla jako ržući, mi smo krenuli jer nismo znali gdje je ostatak krda. Oni su je čekali, raspoređeni po polju, ostavili je na miru koliko treba, a onda su svi otišli u polje.
I mi smo otišli spavati misleći da je sve gotovo i da se više ništa ne može dogoditi, dovoljno za jednu noć.
Iza 6 konji opet u panici, šta je sad? Svi su tu osim Sinderele. Mi na sinokošu, e pa kad smo to vidjeli, stvarno nismo mogli vjerovati. Ona stoji, noga prva u totalno iskrenutom položaju i sva oblivena krvlju, uplašena, ne može hodati, ne može se osloniti na nogu, kak s njom, kuda. Uopće u prvi tren nismo mogli ustanoviti da li je izgrižena, zapela za nešto, slomila nogu, tek kasnije smo vidjeli da ima samo jednu ranu i to od metka u prvoj nozi.
Kreće totalni kaos, čekaš veta, ona ode još dalje od kuće, promišljamo sve mogućnosti - grana, čavao, ali on gura sondicu u ranu i ide jako duboko...
Sad se postavlja pitanje kako će ona odreagirati na strano tijelo, što se sve može dogoditi. Vodimo je u ispust više od 2 sata jer napravi korak-dva i mora stati, a dobro je da je i tako. Hematom je veliki, rana krvari, ona je već umorna i od nas i od boli i svega.
Krdo se brzo preslaguje. Matična kobila je u redu, sve pod kontrolom, Pegaz ih čuva, ali imamo tri ždrebeta. Stribor je uz Sinderelu, ali Poezini su pogubljeni. Oni su bili malo zasebno krdo u krdu. Brinu se jedni o drugima, sva ždrebad je najviše uz Sinderelu, no ona mora brinuti i o sebi. Perunika bi cicala, ali cica i Stribor i Sinderela u ovom trenu nema dovoljno energije za oboje.
Maleni su formirali svoje krdo. Jučer me brinula malena. Umorna je i jako tužna i fali joj energija dodira. Mi je mazimo, ali njoj fali tijelo. Ode u svoj boks i spavala bi jer to je normalno, ali tamo nema Poezy i pokušava leći, a sve je drugačije. Ode van, legne na zemlju, ni to nije to. Plameni se brine o njoj, ali i on ima malo više od godine, šta raditi s bebom iako je tvoja sestra. Svako malo netko se načuli na nju jer nije tamo gdje bi trebala biti, a ona nikako pronaći gdje je to mjesto sada...
Ipak, vjerujemo u njih, vidimo koliko su snažni i divni,na žalost, ni to ponekad nije dovoljno.
Životinje nas već godinama uče kako ništa ne možemo domisliti i zamisliti do kraja.
Vjerujem da u Svemiru postoji ravnoteža, no nemam pojma što se sada uravnotežilo.
Jedino što se može je ići dalje i vjerovati da će sve biti predivno, sada, ili jednom, možda....
