Radni terapeut Domagoj Butković je napisao za nas članak o hortikulturnoj terapiji za osobe s posebnim potrebama.
Neke projekte smo već ostvarili, na mnogima ćemo još zajednički zapeti kako bi zaista stvorili sve uvjete za naše prijatelje koji nas posjećuju na imanju i vrijedno oplemenjuju zajedničke EKO vrtove....
"Hortikulturna terapija
Vrtlarenje i vrt su oduvijek prisutni u ljudskim životima, a osim što na taj način možemo proizvesti hranu i cvijeće za ukrašavanje životnog prostora, vrtlarenje je oduvijek bio i način rekreacije bez obzira na spol i dob. Osim pozitivnih učinaka na tijelo, posebno su vidljivi odlični učinci na duhovni, psihički i intelektualni razvoj osoba sa posebnim potrebama, te stoga u našem Centru posebno sam se odlučio na takav odabir i primjenu radno – terapijskih aktivnosti koje se prožimaju sa prirodom.
Hortikulturna terapija može se definirat kao proces u kojem se biljni materijal i vrtlarska oruđa koriste kao terapeutsko sredstvo kod osoba sa posebnim potrebama, te je u načelu vrtlarenje bez barijera, odnosno način vrtlarenja dostupan svim ljudima bez obzira na njihova ograničenja.
Terapeutski vrtovi i hortikultura omogućuju svakom ljudskom biću, bez obzira na tjelesna i intelektualna ograničenja da radi, stječe nova znanja i opušta se, što je nama radnim terapeutima glavni cilj i imperativ kroz razvijanje aktivnosti svakodnevnog života: samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme/razonoda/odmor, te sposobnosti da se aktivnost izvodi (motoričke, senzoričke, perceptivne, kognitivne, afektivne, duhovne, psiho-socijalne vještine) i kontekst u kojem se aktivnosti odvijaju: prostor, socijalno okružje, društveno-kulturno okružje.
Ona se provodi u posebno oblikovanim vrtovima, čije gredice trebaju biti uzdignute ili im mora biti omogućen jednostavan pristup kako bi invalidska kolica mogla nesmetano prolazit. Osim prilagođenih puteljaka i gredica potrebno je prilagodit i alatke tako da sudjelovat mogu svi bez obzira na tjelesna ograničenja.
Nakon prilagodbe osnovnih građevinskih i vrtlarskih elemenata vrlo je bitno posvetiti pažnju odabiru biljaka koje ćemo sadit. Biljke treba birat tako da svojim mirisom, bojom i strukturom stvaraju okolinu koja stimulira intelektualne procese i sva osjetila.
Odabirom biljaka i različitim savjetima i idejama puno su nam pomogli obitelj Šipuš iz OPG „A – Z“, koji su na mnoge načine izašli u susret kroz donacije, suradnju, edukaciju i druženja, te nam otvorili vrata drugačijem pogledu na biološku raznolikost koja nas okružuje te ju i iskoristiti u terapijske svrhe.
Osim otvorenog prostora za vrtlarenje poželjno je osigurati i staklenički prostor kako bi se ova zanimljiva aktivnost mogla provoditi i tijekom zime, kada nema uvijeta za rad na otvorenom, a u zatvorenom prostoru je onda moguće pripremati se za proljeće kroz mnogobrojne aktivnosti sjetve, pripreme i uzgoja biljnog materijala od sjemena.
Što se tiče biljnog materijala potrebno je koristiti sve biljke svih skupina voća, povrća i cvijeća jer se time omogučuje uzgoj ne samo nečeg lijepog već i korisnog, a kada plodovi dozriju oni koji su se brinuli o njima, konačno ih mogu i probati.
Time u našem Centru zatvaramo krug od sadnje, uzgoja, presadnje, branja plodova, pripreme i konzumiranja u kojem su obuhvačeni svi aspekti razvoja navedenih aktivnosti sa krajnjim ciljem; kako bi se korisnici kod nas osjećali bolje i korisnije zbog spoznaje da su sami u stanju proizvest proizvode koji mogu koristiti cijelokupnoj zajednici. "
Natalija Vidović Šeremet, logoped u Udruzi osoba s invaliditetom Sisačko – moslavačke županije je opisala dojmove nakon posjeta djece udruge Mala kuća iz Petrinje našim radionicama:
"Krenuli smo na EKO-OPG „A-Ž“gledajući razbacane sive oblake i kišne kapljice na staklima autobusa, u nadi da ćemo uspjeti ostvariti izlet koji su naša djeca s radošću iščekivala, a i mi odrasli bili smo uzbuđeni dok smo putovali ususret novom iskustvu. Dočekali su nas divni domaćini Andrea, Želimir, Luka i Andrej koji su nam priredili krasnu vrtlarsku radionicu: oblikovale su se gredice raznoraznih oblika, prstićima su se pravile rupice za sjemenje koje se pažljivo sadilo, dok su najmanje ručice pronašle priliku za igru u prevrtanju kamenčića i grumenja. Cijelo to vrijeme pogledavali smo u nebo, odmjeravajući kišne oblake. Početkom radionice zvukoterapije za djecu oblaci su se iznenada razišli i prvi put u tom danu provirilo je sunce, koje nas je pratilo taman koliko je bilo potrebno za trajanje radionice. Voditelj Svemir Vranko pokazao nam je različite ritmove iz cijelog svijeta i omogućio jedinstven doživljaj djeci koja su imala prilike isprobati raznovrsne glazbene instrumente. Svatko je sudjelovao u skladu sa svojim mogućnostima, netko sviranjem, a netko više slušanjem i uživanjem u ugodnom raspoloženju. Ukrcali smo se u autobus dok su nas ritmovi još uvijek držali, pa se u autobusu spontano zapjevalo, a roditelji koji su dočekali djecu ispred Male kuće čuli su dojmove: “...a ja sam ti svirao onaj veliki bubanj i svi smo pjevali onako kao pravi Indijanci!“ Bio je to doživljaj koji će malima i velikima ostati u radosnom sjećanju. Zahvaljujemo se domaćinima na jedinstvenom iskustvu i veselimo se nastavku suradnje!"
