Priroda Djeca Mi

srijeda, 15.06.2011.

Prvašići i petaši Komareva

Krajem školske godine prvašići i petaši zajedno su došli na mali izletić na naše imanje. Odmah na početku zahvaljujem se divnim učiteljicama koje su tijekom godine dolazile s djecom i tako smo započeli jedno novo i dobro druženje s našom školom. Jelena, Nives i Lidija probile su led i svojim velikim angažmanom i željom da djeca što više surađuju i nauče, koriste i ono što na imanju imamo za pomoć u nastavi.
Ideja je bila da se maleni malo upoznaju sa razrednicom koja će ih voditi od petog razreda, da proslave kraj godine i sami si pripreme hranu koju će jesti.
Kažu da su petaši bili malo razočarani jer moraju ići s tim klincima, na početku...


Krenuli smo s uspostavom komunikacije s Patriom. Poigrali smo se zamjenom mjesta. Djecu smo potrpali u manjež, a konja ostavili vani. Samo su je mazili, nekima je to bilo prvi put, neki su mi na početku odmah rekli da ni u ludilu ne misle dirati konja jer se boje, no super je bilo što su i ti uspjeli nadvladati svoj strah. Jeeee...

Photobucket

Krećemo na vrtove.

Photobucket

Prvašići su svoju vatru zapalili bez problema, odmah.

Photobucket

Petaši su krenuli dobro, ali se iz nepoznatog razloga ugasila. Učiteljice Jelena i Lidija kreću u pomoć i situacija je svladana.

Photobucket



Photobucket

Vatra je buknula, vjerujte, još na ovako jako razgorenu uspjeli su staviti prve kobasičice:)

Photobucket


Photobucket

Dok su došli do žara, jednu su turu sendviča već pojeli, svima je bilo savršeno dobro.

Photobucket

Ne, ne, Lidija ovdje ne pleše indijanski ples(koji volimo i često plešemo na imanju) samo trga grane za dodati na vatru:)

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Odlučili smo staviti samo ove "radne fotografije". Super je što su klinci sa sobom ponesli i dekice, odlično mi je to kad su posve opušteni, silna je to energija. Nakon pripremanja hrane stvarno su se svi zabavljali, više nisu brinuli koliko tko ima godina. Iza sebe su sve pospremili i javno ih moramo pohvaliti kako su bili brižni.
Ideja o roštilju je njihova, a pošto je nama važno da svaka grupa nešto konkretno napravi, objeručke smo je prihvatili jer i pripremanje hrane u životu je važno, a raditi nešto konkretno sa hrpom svojih prijatelja uvijek je odlično iskustvo i povezuje sve.

Uživajte u ljetu, a na jesen se vidimo.



- 19:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Mice

Haj!
Mi smo male mice i tek smo progledale, ali obzirom da smo već obožavane, odmah će nas tutunuti na blog. Ok, još smo zbunjene i ne hodamo baš prenajbolje, ali vježbamo i svaki dan smo sve bolje.

Photobucket

Gagi i najsličnija mica mami, diiiiiiiiivne su.

Photobucket

Moramo se još pohvaliti da će i naša pseća kraljica Luna uskoro dobiti mlade. Izgleda kao mali tenkić,baka sumnja da će ih biti dvanaest.
Jučer je odustala i od potrage za konja jer joj je već teško.
Svi psoljupci, dragi udomitelji, bilježimo se s štovanjem unaprijed.
Samo se javite i dokažite da ste dobri za psa, mi vam ga poklanjamo:)

- 19:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 03.06.2011.

POSJET DJECE IZ KRAPINSKIH TOPLICA

Svaka, ali baš svaka grupa koja nam dođe i s kojom zajednički radimo donese i ostavi jedan otisak, poseban otisak, svoj otisak.
Upravo stoga potičemo sve da osmisle svoj oblik na Zemlji, komuniciraju s njom na svoj način, komunicirju međusobno što je moguće homogenije, stvore i kreiraju nešto za što većina ni u snu nije pomislila da bi mogla uspjeti, da zna i da će moći...
Cijelu tu priču mi zovemo "energetski otisak". Nama je jako važan jer tako zajednički djelujemo na promjeni percepcije, iz uobičajene ravnine kreiramo i dobivamo oblike, zamislimo jedne a ponekad stvorimo sasvim druge, no to nije važno, kad se nakon nekog vremena okrenemo, taj otisak, trag je tu, baš tu i ostaje...Ostaje za druge grupe, slučajne prolaznike, namjerne posjetitelje, za slike, za blog...Ostaje za Zemlju, i Drvo, i Biljku, i Životinju...
Ima jedan poseban dio koji sam spoznala i koji mi je rečen, a volim ga koristiti kao uvod u Vilinske priče, sasvim je primjenjiv i na "energetski otisak".
Kad zagrebete površinu (u ovom slučaju Zemlje) u osobnoj potrazi za nečim što vam treba, odjednom dobijete cijeli Novi Svijet koji niste tažili, jednostavno zato što niste znali da on postoji.
Za svaku grupu mi imamo određenu koncepciju, no s grupom nas je uvijek puno i hodat ćemo(i stvarati) svijetom na način za koji smo kao grupa spremni, na način koji još ne znamo...
Poruka koju zajedno širimo i dijelimo, sijemo je - svojim postojanjem, razmišljanjem, postupcima, kreacijama ostavljamo tragove na Zemlji, Zraku, drugim Bićima, Sebi...


Razmišljajmo o tome da ostavimo dobre tragove, najbolje što u tom trenu možemo. Može zlatne, može zvjezdane, a može i one posute Vilinskom prašinom…
Svaki naš otisak stopala (i otisak koji ostavljamo radom i rukama) neka ostavi trag, predivan, koji se onda širi i vibrira i ostavlja glas, priču, sliku o nama osobno SVAKOM BIĆU KOJE GA ZNA PROČITATI.

Photobucket

Dolazak ekipe iz škole "Kod bolnice" Krapina, radovao nas je unaprijed jer je međužupanijski i baš je super što su nas otkrili (kako???!!!). Dogovarali smo se s Jasnom i u jednom trenu ona je rekla: "Dolazimo bez obzira na sve i sa sobom nosimo dobro raspoloženje, pa šta bude".
Dan je bio vruć. Stigli su oko 11, nikako se nismo mogli odlučiti da li da najprije radimo s konjima ili otisak, sve je na Suncu...

Photobucket

U tim trenutcima opterećivali smo malo i time što nemamo sjenicu već "samo" predivnu Krušku i stol, gredice su tek posijane i možda još i nisu baš impresivne, Zemlja je suha, hoće li to biti dovoljno zanimljivo, jesmo li stvarno sposobni zainteresirati grupu da se aktivira i uživa na 32 stupnja...Bla-bla, truć-truć, stalno ide po glavi...Stigli su, razvukli dekice, pojeli i polako krenuli. Kombinirali smo ciglu i oblice, onako kako djeca požele, u oblik u koji ispadne. kopalo se i pripremalo, cigle su se poslagivale, oblice polako organizirale, prve biljke su se pripremile i počinjala je sadnja. I sama sam išla od djeteta do djeteta, sa svakim napravila poneku sitnicu.

Photobucket

U jednom trenutku jedna je mama došla sa curicom i ona se željela uključiti u gradnju. Stisla je ciglu i uporno je poželjela položiti, tamo negdje gdje pripada. Mama ju je držala i pomagala joj, no i cigla je bila pomalo teška, a ona ju je poželjela staviti sama, baš sama.


Photobucket

Marko i Kristijan kopali su i slagali cigle, svi smo bili tu negdje.

Photobucket

U nekom trenutku smo se našle jedna pored druge i tada se meni dogodila Lana.

Photobucket

Dogovorile smo se da nam je bolje sjesti i slagati. Zajedno s Josipom počele smo graditi ogradicu od oblica.

Photobucket

Ivana i Mišela gradile su zajedno.

Photobucket

Sjedile smo, radile rukama rupe za oblice i zatrpavale ih. Svi smo zajedno pronalazili svoje cvijeće i baš svoje-njegovo mjesto za posaditi.

Photobucket

Dogovarale smo se. Izašle van iz kruga koji smo radili i odlučila je da želi započeti novi. Ok.

Photobucket

Vrijedne ruke i bose noge nastavljaju dalje i same.

Photobucket

Marko je pronašao baš-mjesto za svoju kombinaciju bilja.

Photobucket

Mišela je bila beskrajno vrijedna. Sve ove divne zelene presadnice donesli su nam na poklon jer su i sami bili vrijedni ove godine i imali su svoj eko-projekt u školi.

Photobucket



Photobucket



Photobucket

Photobucket

Lana je rekla da želi posaditi cvijeće, donesla sam ga a onda je ona pronašla svoj Cvijet i poželjela ga odnesti sebi doma i posaditi ga "sama posaditi jer ja sam sad velika curica i sama to mogu napraviti. Već smo napravili dosta ali ona je željela još jer "još nismo gotovi i imamo još posla". Svi su već završili, a mi smo još sjedile i radile - same, jer smo velike.
Negdje u tom trenutku sam spoznala što znači biti posve posvećen onome što radiš i onome s kim radiš. To su oni bezvremeni, bezgranični, svemoćni trenutci u kojima dijete doživljavamo ravnopravno, kada kao roditelji poželimo da naša djeca od nas i drugih budu shvaćena baš tako, u cjelovitosti i potpuno. Poželimo ih zadržati i zauvijek zapamtiti jer su potpuni, divni i uvijek potrebni - zbog djece, jer, oni bez takvih trenutaka i nas ne mogu postojati.

Photobucket

Photobucket

Dečki uživaju s Lunom, ona je uvijek apsolutna kraljica svih događanja.

Photobucket

Konačno i Patria.


Photobucket

Hana je, vrhunski kao uvijek, pomagala djeci i poticala ih da uspostave što bolji kontakt s konjem.

Photobucket

Photobucket

Erik se prvi dosjetio da bi idealno bilo Patriu nahraniti i osvježiti. Bravo Erik, bila ti je silno zahvalna.

Photobucket

Photobucket

Ivana je bila najhrabrija i prva ju prošetala.

Photobucket

Photobucket

Lana je uživala.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Osmjesi govore sve, zar ne!

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Da, divno je bilo. Pokrenuli smo i "Ljeto bosih nogu u vrtu", uživali i silno se svima zahvaljujemo. Dobro pripremljena grupa prepuna dobrog raspoloženja, roditelji i djelatnici - klanjam se

- 18:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Proljeće na pašnjaku

- 07:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.06.2011.

Slikice rođenja i prvih koraka naše nove ždrebice

- 10:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se