Priroda Djeca Mi

Bio je to naš prvi autobus djece. Divno i pomalo zastrašujuće. Tek kad smo ih vidjeli pomislili smo super, a onda "ostati ili pobjeći". Predstavili smo se jedni drugima, oni su nam ponosno otpjevali pjesmice o Proljeću i predstavili sebe. Nakon toga smo se podijelili u grupe.
Želimir je sa svojima gradio puževu kućicu, spiralu. Pripremili smo 400 cigli i stvarno vjerovali da nam toliko neće trebati. No, kad su djeca prionula, na početku je Želimir gradio, a onda su mali graditelji zaključili da oni to mogu puno bolje, mislio je da će te sekunda sva cigla nestati. Kaže da se samo molio Bogu da se sve ne uruši, no, naravno da nije.

Učiteljice su pokupile svoje 3 grupe, stvarno sve moram pohvaliti jer su bili odlični i jako angažirani. Obzirom da je djece bilo tako puno, sav posao ide jako brzo. Dosta znanja se prenosi u trku, no ostaje to iskustvo i klinci ga ne zaboravljaju.
Ja sam skupljala sve što su završili posao i opletala s njima cvjetni vrtu u sjeni. To je bilo ludo. Čistili su vrbu od lišća i opletali je oko kolčića. Svatko je morao imati svoju granu, ogradica je bila smiješno čupava, a ekipa silno ponosna na sebe.


Došli su Svemir i Marko i djeca su pomogla iskrcavati didge, bubnjeve svih mogućih veličina, udaraljke, vau veselja..
Učili su ponavljati zvukove, učili "Give peace a chance", plesali indijanski ples heja-he-he-he i toliko smo bili svi okupirani da je vozač autobusa, trubio a mi ga nismo čuli, morao pješice doći po djecu, a onda trk u bus.
Nismo stigli nacrtati što smo sve radili niti napraviti izložbu, neki drugi put...
Primjećujem da treba više i sustavnije raditi na novoj koncepciji vrta, čak i tako mala djeca poznaju samo ravne gredice. To nas je još jače potaklo da radimo vrtove u oblicima i polako no sigurno izlazimo iz obrazca. To je uvijek dobro.
Do sada smo poticali grupe da sami smisle oblike, no obično završe ravno. U Prirodi gotovo ništa nije baš ravno, prepuno je grbica, zavijutaka, nakrivljenosti, spirala, elipsi, krugova. Prepisujući oblike od Prirode i sami se više poistovjećujemo s njom, a to je jedna od većih namjera.
Zajedno kreirati, tako je mijenja uobičajeni princip. Nije važno da li su u pitanju djeca ili odrasli, samo od sebe za sada ne ide.
Taj divni dan završio je rođenjem Plamenog. Može li bolje!