Image Hosted by ImageShack.us vjeronauk 7.

SADRŽAJ STRANICE !!! (mjesečni planovi)




KLIKNI za teme iz RUJNA :

* Svatko je od nas jedinstven i potreban drugoga
* Izazovi puberteta
* Idoli i ideali u izgradnji osobnosti
* Zamke suvremenih ovisnosti
* Ljubav prema Bogu




KLIKNI za TEME iz LISTOPADA :

* Savjest-Božji glas u čovjeku
* Jesmo li doista slobodni
* Dekalog i ljudska prava
* Ja sam Gospodin Bog tvoj!
* Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!
* Svetkuj dan Gospodnji!
* Poštivanje roditelja i starijih



KLIKNI za TEME iz STUDENOGA :

* Život nam je darovan
* Živimo li u 'kulturi smrti'
* Dostojanstvo života i tijela
* Ne sagriješi bludno
* Ne ukradi
* Ne poželi nikakve tuđe stvari
* Poziv na istinovljubivost
* ponavljanje


KLIKNI za TEME iz PROSINCA :



* Dekalog – ponavljanje
* Božićno vrijeme
* Sažetak prvog polugodišta


.........................................

KLIKNI za TEME iz SIJEČNJA :

* Vjera u jednoga Boga
* Biblija – Sveta knjiga izraelskog naroda
* Židovski vjernički život i blagdani
* Dijalog Židova i kršćana
* Proroci govore u Božje ime



KLIKNI za TEME iz VELJAČE :

* Proroci-čuvari Saveza
* Zbog nevjere u ropstvo
* Glasnici nade i izbavljenja
* Ivan Krstitelj-Mesijin preteča
*Tko je Isus?
* Veći od proroka!
* Proroci-Božji glasnici –
ponavljanje cjeline
* Isusova želja i molitva za jedinstvom



KLIKNI za TEME iz OŽUJKA

* Nastanak Pravoslavne crkve
* Katolici istočnog pokreta
* Nastanak protestantskih Crkava
* Ekumenski pokret
* Uskrsno vrijeme (izborna tema)



KLIKNI za TEME iz TRAVNJA :


*Svi griješimo
*Ustati nakon pada
* Priznajmo grijeh! Pokajmo se! Obratimo se!
* Nema života bez opraštanja
* Bog nam oprašta po sakramentima krštenja i ispovijedi
* Potreba pomirenja i oproštenja-ponavljanje cjeline
* Želim se pomiriti sa samim sobom-pisanje eseja
* Blagdan Uzašašća (izborna tema)



KLIKNI za TEME iz SVIBNJA :

*Blagdan Duhova (izborna tema)
*Ljudska bolest i patnja
*Strah pred smrću
*Postoji li život nakon smrti?
*Raj, pakao, čistilište
*Posljednji sud i uskrsnuće tijela
*Živjeti po krepostima
*Ususret kršćanskoj nadi



KLIKNI za TEME iz LIPNJA

* Snaga kršćanske ljubavi
* O životu nakon smrti – ponavljanje
* Živimo u vjeri, nadi i ljubavi - ponavljanje
* Ponavljanje gradiva prvog polugodišta
* Ponavljanje gradiva drugog polugodišta




.................................














NEKA TE TVOJ ANĐEO ČUVAR ČUVA OD ZLA...



VAŽNO!
Prisjeti se često ove korisne priče:

Ništa nije važnije u životu kao imati vremena za Boga…
Za osobni odnos s Njim…
Prava je Sotonska zamka da nas odvuče od Njega,
Da nas zaposli toliko da za svog Boga više nemamo vremena…

Pročitaj ovu priču
O tomu kako sotona zna trikove…
Image Hosted by ImageShack.us
Samo da bi nas odvukao…:
Sotona govori svojim pomoćnicima:
"Ne možemo zabraniti kršćanima odlaziti u crkvu.
Ne možemo im uzeti Bibliju i zabraniti da upoznaju istinu.
Ne možemo ih odvojiti od biblijskih vrijednosti, kojima su generacije kršćana odane,
zato moramo učiniti nešto drugo.

Moramo ih zaustaviti u izgradnji osobnog i trajnog odnosa s Isusom Kristom. Image Hosted by ImageShack.us
Kada imaju iskren i pouzdan odnos s Kristom, onda je naša moć slomljena.

Zato, pustimo ih da odlaze u crkvu,
ne uzimajmo im njihov konzervativni stil života,
ali se usmjerimo na njihovo vrijeme,
da nemaju vremena za blizak i iskren odnos s Isusom Kristom.

Svoj cilj ćemo najbolje ostvariti tako što ćemo im praviti prepreke u njihovim težnjama za iskrenim odnosom sa svojim Spasiteljem u samoći.Image Hosted by ImageShack.us

Moramo po čitav dan biti u njihovoj blizini kako bi im onemogućili ostvarenje tog i takvog odnosa."

"Kako ćemo to učiniti?" pitali su sotonini pomoćnici.
"Zabavite ih životnim sitnicama,Image Hosted by ImageShack.us
koristeći različite efektne trikove,
kako bi okupirali njihove misli." odgovorio je sotona.

"Učinite im primamljivim trošenje, trošenje,Image Hosted by ImageShack.us trošenje, a zatim pozajmljivanje, pozajmljivanje, pozajmljivanje.
Preplavite njihove poštanske sandučićeImage Hosted by ImageShack.us reklamnim materijalima, letcima, narudžbenicama i ponudama različitih besplatnih materijala, Image Hosted by ImageShack.us
nudite im razne usluge i lažne nade.

Neka je u njihovom životu novac uvijek na prvom mjestu.Image Hosted by ImageShack.us
Uvjerite žene kako je bolje ne imati djece,
kako bi imale vremena za puno radno vrijeme i izgrađivanje svoje karijere, koja je važnija od obitelji.
Neka muževi rade šest, bolje sedam dana u tjednu, deset a možda i dvanaest sati, kako bi mogli zadovoljiti svoj životni stil.

Zabranite roditeljima provoditi vrijeme s djecom.Image Hosted by ImageShack.us
Tako će se njihove obitelji početi raspadati. Image Hosted by ImageShack.us
Dom neće više biti oaza usred stresa od svakodnevnih briga.
Razdražujte njihova osjetila, kako ne bi mogli čuti tihi Božji glas i razmišljati o Božjoj Riječi.Image Hosted by ImageShack.us
Navikavajte ih na stalno uključen radio, slušanje glazbe kad god su u automobilu. Image Hosted by ImageShack.us

Uvjerite ljude kako treba imati stalno uključen televizor, video player ili računalo.
Neka u svim trgovinama i restoranima svira glasna glazba.Image Hosted by ImageShack.us
To će zaglušiti njihove misli pa neće biti sposobni saslušati jedan drugoga i razbit će njihovo međusobno i njihovo jedinstvo s Isusom.

Ne zaboravite njihove noćne ormariće popuniti novinama i časopisima.Image Hosted by ImageShack.us
Bombardirajte njihove misli novostima 24 sata dnevno.

Pobrinite se za njihove vikende.Image Hosted by ImageShack.us
Neka se s posla vraćaju umorni, bezvoljni i nespremni za dane i tjedne koje dolaze.
Nemojte im dopustiti otići u prirodu na odmor,Image Hosted by ImageShack.us
kako bi se divili prirodnim ljepotama i Tvorcu te prirode.

Dajte im kruha i igara.
Pripremite im hranu za oči. Image Hosted by ImageShack.us
Neka im filmovi budu glavna zanimacija, razdražujte njihova osjetila.
I kada budu na odmoru ne dajte im mira. Pošaljite ih na egzotična mjesta, zabavne parkove... samo neka se zabavljaju...Image Hosted by ImageShack.us
Kada se sastanu, servirajte im malo spletki i svjetskih tračeva,
zasvirajte im malo na osjećaje i živce a iznad svega
nemojte im dopustiti da svoju snagu crpe iz Božje Riječi.Image Hosted by ImageShack.us

Neka se raziđu s opterećenom savješću i razdraženih osećaja.
Ostavite ih da budu dio programa duhovnog nastojanja.
Što više, to bolje. Prepunite njihove živote velikim mnoštvom dobrih razloga protiv trošenja vremena na molitvu
i prilike da se proučava Božja Riječ.

Uskoro će se truditi vlastitom snagom,
žrtvovat će i svoje obitelji
i zdravlje zbog lažnih razloga."
Image Hosted by ImageShack.us

Sotonini suradnici su otišli ispunjavati svoje zadatke
- djelovati da kršćani trče s jednog mjesta na drugo,
s jedne akcije u drugu,
s jednog sastanka na drugi,
tamo i ovamo.
Je li sotonin plan dobar - prosudi…
Ima li sotona svojih suradnika među ljudima oko tebe? - Prosudi…


------------------------


* Zaključivanje ocjena

vjeronauk 7.

ponedjeljak, 01.10.2007.

Image Hosted by ImageShack.us


Plan za listopad
1. Ponavljanje cjeline
2. Savjest-Božji glas u čovjeku
3. Jesmo li doista slobodni
4. Dekalog i ljudska prava
5. Ja sam Gospodin Bog tvoj!
6. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!
7. Svetkuj dan Gospodnji!
8. Poštivanje roditelja i starijih

Image Hosted by ImageShack.us
a ovdje je mjesečni plan u wordu:
7.-aši, listopad, plan
7.-aši, listopad, ...
Hosted by eSnips

- 19:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponavljanje cjeline


• izraditi umnu mapu
• odgovarati na pitanja

* sjećaš li se priče: 'htio vas je usrećiti' (trebamo jedni druge... )
* Što to znači da je čovjek vrhunac stvaranja
* Što znači da je jedinstvena osoba
* (Što je to što ti možeš činiti a nitko drugi ne može umjesto tebe?)
* Što znači da je društveno biće?
* Što je pubertet?
* kad počinje i koliko traje?
* koje se promjene događaju - osobito na području duhovnog razvoja?
* Koji su česti razlozi sukoba s roditeljima u vrijeme puberteta?
* Gdje često griješe djeca i roditelji?
* Gdje je rješenje sukoba?
* (Što ti možeš učiniti da bude manje sukoba?)
* Što je to idol?
* Što je to uzor?
* Mogu li mediji nametati mladima uzore? (koga veličaju, koga zaboravljaju)
* Što bi mogao biti kriterij za odabiranje uzora?
* Ispričaj nešto o životu jednog sveca, kršćanskog uzora!
* Navedi kroz Biblijsku povijest neke osobe koje su uzori vjere u Boga
* Što je to ovisnost?
* Koja su česta opojna sredstva?
* Navedi neke štetne posljedice?
* Što znači izreka: jednom ovisnik-uvijek ovisnik!
* Koji su česti razlozi zbog kojih netko upada u ovisnost?
* Kakva je povezanost između ovisnosti i ponašanja?
* ...



- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Savjest - Božji glas u čovjeku

Ključni pojmovi: savjest, pravo na savjest, odgoj savjesti, ispravan sud savjesti

1. Savjest-Božji glas u čovjeku

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

aktivnosti:
Image Hosted by ImageShack.us

• razgovarati o savjesti, o potrebi odgoja savjesti
• scenske improvizacije o glasu savjesti
• stvarati problemska pitanja
* umna mapa

............................................

Savjest

Božji glas u nama koji nas upozorava „čini dobro, a izbjegavaj zlo“

Savjest:
- ispravna
-i iskrivljena:
.......... a) tupa (ne vidi grijeh tamo gdje postoji)
............ b) skrupulozna (vidi grijeh tamo gdje ga nema)

Primjer tupe savjesti:
Nekolicina prijatelja ogovara nekoga, a misle da čine dobro, jer drugima govore istinu.

Primjer skrupulozne savjesti:
Posudim od prijatelja olovku, a mislim da sam je ukrao.

Odgoj savjesti: potrebno jer postoji i iskrivljena savjest, a na loše odgojenu savjest mogu utjecati.

Pravo na savjest: nikad i nitko nema pravo nekoga prisiljavati na neki čin ili potez kojemu se njegova savjest protivi.







- 19:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Božje zapovijedi - put u slobodu

Ključni pojmovi: prva ploča Dekaloga, bogoslovne krjeposti, načini kršenja prvih triju zapovijedi, Dan Gospodnji i zapovijedani blagdani

aktivnosti:
Image Hosted by ImageShack.us


• razgovarati o prvoj zapovijedi ljubavi
• prikupiti podatke o prve tri zapovijedi, te pronaći novinske članke koji govore o kršenju istih
* plakat: Svetkuj Dan Gospodnji!

1. Ja sam Gospodin Bog tvoj!
umna mapa: PrvaBožja zapovijed:

Image Hosted by ImageShack.us

power point prezentacija
(by Krijesnica) klikni na kvadratić:
'JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ, nemaj drugih bogova uz mene''
'JA SAM GOSPODIN B...
Hosted by eSnips


Image Hosted by ImageShack.us
iz Katekizma Katoličke Crkve:Image Hosted by ImageShack.us

PRVA ZAPOVIJED
"Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuce ropstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene.
Ne pravi sebi lika urezana niti kakve slike onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
Ne klanjaj im se niti im služi"
(Izl 20,2-5).
Pisano je: "Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinome služi!" (Mt 4,10).
I. "Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i njemu služi"
2084 Bog se očituje podsjećajući na svoje svemoguće, dobrohotno i osloboditeljsko djelo u povijesti onoga komu se obraća: "Ja sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuce ropstva." Prva riječ sadrži i prvu zapovijed Zakona: "Boj se Gospodina, Boga svoga (...) Ne idite za drugim bogovima" (Pnz 6,13-14). Prvi poziv i pravedan Božji zahtjev jest da ga čovjek prihvati i da mu se pokloni.
2085 Jedini i pravi Bog prije svega Izraelu objavljuje svoju slavu. Objavljenje poziva i istine o čovjeku povezano je s objavom Boga.
Čovjek ima poziv da očituje Boga djelujuci u skladu sa svojim bićem stvorenim "na sliku i priliku Božju":
Nikada neće, o Trifone, biti drugih bogova, niti ih je ikada bilo (...), osim onoga koji je stvorio i uredio svemir. Mi ne mislimo da se nas Bog razlikuje od vašega. To je onaj isti Bog koji je vaše oce iz Egipta izveo "moćnom rukom i ispruženom mišicom". Ne polazemo svoju nadu u nekog drugog Boga - a njih ni nema - nego u istog Boga u kojega se i vi uzdate, u Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva.
2086 "U izričitoj Božjoj izjavi: 'Ja sam Gospodin, Bog tvoj' uključena je zapovijed vjere, nade i ljubavi.
Doista, ako priznajemo da je on Bog, i to vječni, nepromjenljivi, uvijek isti sa samim sobom, time priznajemo i njegovu beskonačnu istinitost; odatle slijedi obveza prihvatiti njegove riječi i prionuti uz njegove zapovijedi s punim priznanjem njegove vlasti. Osim toga, ako je on Bog, onda priznajemo njegovu svemoc, dobrotu, dobročinstva; iz toga proizlazi neograničeno povjerenje i ufanje. A ako je on neograničena dobrota i neograničena ljubav, kako mu ne ponuditi svoje predanje i darovati mu svu svoju ljubav?
Eto zašto u Bibliji Bog započinje i zavrsava svoje zapovijedi riječima: `Ja sam Gospodin'".

VJERA
2087 Vrelo našemu ćudorednom životu jest vjera u Boga koji nam objavljuje svoju ljubav. Sveti Pavao govori o "posluhu vjere" (Rim 1,5) kao o prvotnoj obvezi, ukazujući da je "nepoznavanje Boga" počelo i objašnjenje svih ćudorednih skretanja.
Naša je dužnost u pogledu Boga da u njega vjerujemo i da za njega svjedočimo. 2088 Prva zapovijed traži da razborito i budno njegujemo i čuvamo svoju vjeru, odbacujuci sve što joj se protivi. Ima raznih načina kojima se grijesi protiv vjere.
Hotimična sumnja o vjeri zanemaruje ili odbija držati istinitim ono što je Bog objavio i što Crkva predlaže vjerovati.
Nehotična sumnja znači kolebanje u vjeri, poteškocu nadvladati prigovore vezane uz vjeru, ili pak tjeskobu izazvanu njezinom nejasnoćom.
Ako se njeguje naumice, sumnja može dovesti do duhovnog sljepila.
2089 Nevjerovanje je zanemarivanje objavljene istine ili hotimicno odbijanje pristati uz nju.
Krivovjerje je "uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju";
otpad je "potpuno odbacivanje kršćanske vjere";
raskol je "uskraćivanje podloznosti vrhovnom svećeniku ili zajedništva s clanovima Crkve koji su mu podlozni".


UFANJE
2090 Kad se Bog objavljuje i zove čovjeka, on ne može u potpunosti odgovoriti božanskoj ljubavi vlastitim snagama. Zato se mora ufati da će mu Bog darovati sposobnost da mu uzvrati ljubavlju i da djeluje u skladu sa zapovijedima ljubavi. Ufanje je pouzdano iščekivanje božanskog blagoslova i blaženog gledanja Boga; također jest strah uvrijediti Božju ljubav i zaslužiti kaznu.
2091 Prva se zapovijed odnosi i na grijehe protiv ufanja,
kao što su očaj i preuzetnost.
Očajem se čovjek prestaje nadati svome osobnom spasenju od Boga, pomoći da ga postigne ili oprostenju grijeha. Tako se suprotstavlja Božjoj dobroti, pravednosti - jer Gospodin je, doista, vjeran svojim obećanjima - i njegovu milosrđu.
2092 Dva su oblika preuzetnosti. Ili je čovjek preuzetan po tome što precjenjuje svoje moći (te se nada da se može spasiti bez nebeske pomoći), ili po tome što neopravdano računa na svemoc i milosrđe Božje (nadajući se da će postići oprostenje bez obraćenja i slavu vječnu bez zasluge).


LJUBAV
2093 Vjera u ljubav Božju obuhvaća poziv i obvezu odgovoriti Božjoj ljubavi iskrenom ljubavlju. Prva nam zapovijed nalaze da ljubimo Boga iznad svega, a sva stvorenja za njega i poradi njega.
2094 Protiv Božje ljubavi se može grijesiti na razne načine.
Ravnodušnost ne mari za Božju ljubav ili odbija da o njoj vodi brigu; ne priznaje da je Bog onaj koji ljubi prvi i nijece snagu te ljubavi.
Nezahvalnost propusta ili odbija priznati Božju ljubav i uzvratiti Bogu ljubav za ljubav.
Mlakost je kolebanje ili nemar odgovoriti Božjoj ljubavi; može uključivati odbojnost predati se dinamizmu ljubavi.
Nehaj ili duhovna lijenost dolazi dotle da otklanja radost što dolazi od Boga i da osjeća odbojnost prema božanskom dobru.
Mrznja na Boga nastaje iz oholosti:
oprecna je ljubavi prema Bogu, čiju dobrotu niječe,
čak se usudjuje proklinjati ga kao onoga koji zabranjuje grijehe i udara kaznama.

II. "Gospodinu Bogu svom se klanjaj"

2095 Bogoslovne kreposti vjera, ufanje i ljubav prozimlju i oživljuju ćudoredne kreposti. Tako nas ljubav potiče da damo Bogu što smo mu po svoj pravednosti duzni dati jer smo stvorovi. Za taj stav raspolaze nas krepost bogoštovlja.


KLANJANJE
2096 Glavni je čin kreposti bogoštovlja klanjanje.
Klanjati se Bogu znači priznati ga kao Boga, kao Stvoritelja i Spasitelja, Gospodina i Gospodara svega što postoji, kao beskonačnu i milosrdnu Ljubav. "Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i njemu jedinomu služi" (Lk 4,8), kaže Isus navodeći Ponovljeni zakon.
2097 Klanjati se Bogu znači priznati, s poštovanjem i posvemašnjom podloznošću, "ništavilo stvorenja", jer ono ne postoji doli po Bogu. Klanjati se Bogu znači hvaliti ga, kao Marija u hvalospjevu "Veliča", uznositi ga a sebe poniživati, sa zahvalnošću ispovijedajući da je učinio velike stvari i da je njegovo ime sveto. Klanjanje jedinom Bogu oslobadja čovjeka od zatvaranja u sebe, od ropstva grijehu i idolopoklonstva prema svijetu.


MOLITVA
2098 Čini vjere, ufanja i ljubavi, naređeni prvom zapovijedi, vrše se u molitvi. Uzdignuće duha k Bogu izraz je našeg klanjanja Bogu: riječ je o molitvi hvale, zahvaljivanja, zagovora i prošnje.
Molitva je nuzdan uvjet da mognemo slušati Božje zapovijedi. Valja "svagda moliti, i nikada ne sustati" (Lk 18,1).


ŽRTVA
2099 Pravedno je Bogu prinositi žrtve u znak klanjanja i zahvale, usrdne prošnje i zajedništva: "Prava je žrtva svaki čin koji se vrši da svetim zajedništvom prijanjamo uz Boga (...) i da tako mognemo biti blaženi".
2100 Vanjska žrtva, da bude vjerodostojna, mora biti izraz duhovne žrtve: "Žrtva Bogu duh je raskajan (...)" (Ps 51,19). Proroci Starog saveza često su prokazivali žrtve prinesene bez nutarnjeg sudjelovanja ili bez povezanosti s ljubavlju prema bliznjemu. Isus doživa u pamet riječi proroka Hošee: "Milosrđe mi je milo, a ne žrtva!" (Mt 9,13; 12,17). Jedina savršena žrtva jest ona što ju je Krist prinio na križu, potpunoma se prinoseći Očevoj ljubavi za naše spasenje. Sjedinjujući se s njegovom žrtvom, možemo od svoga života učiniti žrtvu Bogu.


OBEĆANJA I ZAVJETI
2101 U nekim okolnostima kršćanin je pozvan da nešto Bogu obeća. To se događa u krstu i potvrdi, u ženidbi i ređenju.
Iz osobne pobožnosti može kršćanin Bogu obećati također neko djelo, molitvu, milostinju, hodočašće itd.
Vjernost datim obećanjima izraz je štovanja koje dugujemo božanskom Veličanstvu i ljubavi prema vjernome Bogu.
2102 "Zavjet, to jest promišljeno i slobodno Bogu dano obećanje o mogućem i većem dobru, mora se ispuniti iz kreposti bogoštovlja". Zavjet je čin pobožnosti, kojim kršćanin prinosi samog sebe Bogu ili mu obećava neko dobro djelo. Držeći svoje zavjete, daje Bogu što mu je obećao i posvetio. Djela apostolska pokazuju nam svetog Pavla kako se brine da ispuni zavjete što ih je učinio.
2103 Crkva priznaje primjernu vrijednost zavjeta kojima se provode u djelo evanđeoski savjeti: Majka se Crkva raduje što se u njezinu krilu nalazi mnogo muškaraca i žena koji Spasiteljevo poniženje jače slijede i jasnije ga pokazuju primajući na sebe siromaštvo u slobodi djece Božje i odričuci se svoje volje: oni se naime iz ljubavi prema Bogu podlazu čovjeku, u onomu što spada na savršenost, vise nego to traži opseg zapovijedi, i to zato da potpunije slijede poslušnog Krista. U nekim slučajevima Crkva može, zbog primjerenih razloga, dati oprost od zavjetâ i obećanjâ.


DRUŠTVENA DUŽNOST BOGOŠTOVLJA I PRAVO NA VJERSKU SLOBODU
2104 "Svi su ljudi dužni istinu, osobito u onome što se tiče Boga i njegove Crkve, tražiti i, pošto je upoznaju, prihvatiti i ostati joj vjerni". Ta dužnost proizlazi iz "same naravi" ljudi. Ona nije oprečna "iskrenom poštovanju" prema raznim vjeroispovjestima koje "nerijetko odražavaju zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude", ni zahtjevu ljubavi, koja kršćane potiče "da se s ljubavlju, mudrošću i strpljivošću odnose prema ljudima koji su s obzirom na vjeru u zabludi ili neznanju".
2105 Dužnost iskazivati Bogu pravo štovanje tiče se čovjeka uzetog pojedinačno i društveno. To je "tradicionalno katoličko učenje o moralnoj dužnosti pojedinaca i društava prema pravoj religiji i jedinoj Kristovoj Crkvi". Neprestano naviještajuci ljudima evanđelje, Crkva se trsi da oni "kršćanskim duhom prožmu mentalitet i navike, zakone i strukture zajednicâ" u kojima žive. Društvena je dužnost kršćana da u svakom čovjeku poštuju i bude ljubav prema istini i dobru. Od njih traži da bliznje upoznaju s bogoštovljem "jedine prave religije koja postoji u katoličkoj i apostolskoj Crkvi". Kršćani su pozvani da budu svjetlo svijeta. Crkva tako očituje kraljevsku vlast Kristovu nad svim stvorenjem a napose nad ljudskim društvima.
2106 "U vjerskoj stvari neka nitko ne bude primoravan da radi protiv svoje savjesti ni sprečavan da, unutar dužnih granica, radi po svojoj savjesti, privatno ili javno, bilo sam bilo udružen s drugima". Takvo se pravo temelji na samoj naravi ljudske osobe; njezinom dostojanstvu pristaje da slobodno prijanja uz božansku istinu koja nadilazi vremeniti poredak. Zato pravo na tu slobodu "ostaje i onima koji ne udovoljavaju obvezi da traže istinu i da uz nju prianjaju".
2107 "Ako se, uzevši u obzir posebne okolnosti narodâ, jednoj vjerskoj zajednici dade posebno građansko priznanje u pravnom poretku države, nužno je da se ujedno svim građanima i vjerskim zajednicama prizna pravo na slobodu u vjerskoj stvari i da se ono poštuje". 2108 Pravo na vjersku slobodu nije ni moralna dozvola prianjati uz zabludu,ni uključno pravo na zabludu, nego naravno pravo ljudske osobe na građansku slobodu, tj. na zaštićenost od izvanjskog pritiska, unutar dužnih granica, u vjerskoj stvari od strane političke vlasti. To naravno pravo "treba, u pravnom uredjenju društva, tako priznati da postane građansko pravo.
2109 Pravo na vjersku slobodu ne može biti samo po sebi ni neograničeno, a ni jednostavno ograničeno "javnim poretkom", zamišljenim po pozitivističkom ili naturalističkom mjerilu. "Dužne granice", koje su povezane s tim pravom, treba da, u skladu sa zahtjevima općeg dobra, za određene društvene prilike odredi politicki razbor, i odobri građanska vlast "po pravnim normama u skladu s objektivnim moralnim poretkom".
III. "Nemoj imati drugih bogova uz mene"

2110 Prva zapovijed zabranjuje častiti druge bogove osim Jedinog Gospodina, koji se objavio svomu narodu.
Zabranjuje praznovjerje i bezvjerje. Praznovjerje je, na neki način, izopacena pretjeranost religije, dok je bezvjerje mana koja je manjkom oprečna kreposti bogoštovlja.


PRAZNOVJERJE
2111 Praznovjerje je zastranjenje religioznog osjećaja i djela koja iz njega izviru. Može se također prikazati pod maskom štovanja pravog Boga, npr. kad se nekim djelima, inače ispravnim ili nužnim, pridaje gotovo magična važnost. Pripisivati djelotvornost molitvama i sakramentalnim znakovima samo u njihovoj tvarnosti, a ne pazeći na nutarnje raspolozenje koje zahtijevaju - znaći upasti u praznovjerje.


IDOLOPOKLONSTVO
2112 Prva zapovijed osuđuje mnogoboštvo. Od čovjeka traži da ne vjeruje u druge bogove osim u Boga, da ne časti druga božanstva, osim Jedinoga. Sveto pismo neprestance doživa u pamet odbacivanje kumirâ, koji su "srebro i zlato, ljudskih ruku (...) djelo", koji "usta imaju, a ne govore, oci imaju, a ne vide". Ti isprazni kumiri čovjeka čine praznim: "Takvi su i oni koji ih napravise i svi koji se u njih uzdaju" (Ps 115,4-5.8). Bog, naprotiv, jest "Bog živi" (Js 3,10; Ps 42,3; itd), koji oživljuje i zahvaca u povijest.
2113 Idolopoklonstvo se ne odnosi samo na krivo pogansko bogoštovlje. Ono ostaje stalna napast za vjere. Sastoji se u tom da se učini bogom ono što nije Bog. Idolopoklonstvo je kad čovjek časti i štuje neko stvorenje namjesto Boga, bilo da je riječ o bogovima ili zlodusima (npr. satanizam), ili o moći, uzitku, rasi, precima, drzavi, novcu, itd. "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu", kaže Isus (Mt 6,24). Mnoštvo je mučenika umrlo da se ne moraju klanjati "Zvijeri", čak odbijajuci hiniti da je štuju. Idolopoklonstvo ne priznaje jedino gospodstvo Božje; zato je nespojivo sa zajedništvom s Bogom.
2114 Život se ljudski ujedinjuje klanjanjem Jedinomu. Zapovijed klanjati se samo Gospodinu pojednostavljuje čovjeka i spašava ga od rasipanja bez granica. Idolopoklonstvo je izopačenje religioznog osjećaja, koji je čovjeku prirođen. Idolopoklonik je onaj koji "svoje neuništivo poznavanje Boga primjenjuje na bilo što drugo a ne na Boga".


GATANJE I MAGIJA
2115 Bog može objaviti budućnost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav kršćanina u tom da se, u stvarima koje se tiču budućnosti, s povjerenjem preda u ruke Providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost. Nesmotrenost može biti manjak odgovornosti.
2116 Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduhâ, zazivati duše pokojnikâ, ili vrsiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu "otkriti" budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti, utjecanje medijima - sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, povijescu i konačno nad ljudima, a ujedno i zelju da se umilostive skrite moći. To je sve u proturjecju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu.
2117 Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podloziti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steci nadnaravnu moć nad bližnjim - pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje - teska je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još vise osuditi kad ih prati namjera da se drugima skodi ili kad se njima traži zahvat zloduhâ. Za osudu je također nošenje amajlija. Spiritizam često uključuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se čuvaju. Nezakonito traženje pomoći od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zaživanje zlih sila ni iskoristavanje lakovjernosti drugoga.


BEZVJERJE
2118 Prva zapovijed Božja osuđuje glavne grijehe bezvjerja:
iskušavanje Boga riječima ili djelima, svetogrđe i simoniju.
2119 Iskušavanje Boga jest u tome da se, riječima ili djelima, stavlja na kušnju njegova dobrota i svemoc. Tako je Sotona htio od Isusa postići da se baci dolje s Hrama prisilivsi tako Boga da intervenira. Isus mu suprotstavlja riječ Božju: "Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" (Pnz 6,16). Izazov koji se krije u iskušavanju Boga vrijeđa štovanje i pouzdanje koje dugujemo svome Stvoritelju i Gospodinu. U njemu je uvijek pritajena sumnja u njegovu ljubav, providnost i moć.
2120 Svetogrđe jest obeščašćivanje sakramenata i drugih bogoslužnih čina, kao i osoba, predmeta i mjesta Bogu posvećenih, ili nedostojno postupanje s tim stvarima i činima. Svetogrđe je težak grijeh osobito kad je počinjeno protiv Euharistije, jer je u tom sakramentu suštinski prisutno sámo tijelo Kristovo.
2121 Simonija je kupovanje i prodavanje duhovnih stvari. Čarobnjaku Šimunu, koji je htio kupiti duhovnu moć što ju je vidio u djelovanju apostolâ, Petar odgovara: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!" (Dj 8,20). To je u skladu s Isusovom riječju: "Besplatno primiste, besplatno dajte!" (Mt 10,8). Nemoguće je prisvajati duhovna dobra i s njima postupati kao vlasnik ili gospodar, jer im je izvor u Bogu. Moguće ih je samo kao čist dar primiti od Boga. 2122 "Neka služitelj za podjeljivanje sakramenata ne traži ništa vise od priloga što ih je odredila mjerodavna vlast, pazeći uvijek da potrebiti ne bi zbog siromaštva bili lišeni pomoći sakramenata". Mjerodavna vlast određuje te "priloge" na temelju načela da kršćanski narod mora pridonositi uzdržavanju služitelja Crkve. "Vrijedan je radnik hrane svoje" (Mt 10,10).


BEZBOSTVO ILI ATEIZAM
2123 "Mnogi naši suvremenici uopće ne uviđaju intimnu i živu povezanost s Bogom ili je izričito zabacuju, tako da ateizam treba ubrojiti među najteze pojave našega vremena".
2124 Riječ bezboštvo (ateizam) označuje vrlo različite pojave. Jedan mu je čest oblik prakticni materijalizam, koji svoje potrebe i težnje omeđuje unutar granica proštora i vremena.
Ateistički humanizam krivo misli da je čovjek "sam sebi svrha, jedini graditelj i demijurg svoje vlastite povijesti".
Jedan drugi oblik suvremenog ateizma čovjekovo oslobodjenje očekuje od njegova ekonomskog i socijalnog oslobadjanja, kojemu bi navodno "religija po svojoj naravi bila zaprekom, ukoliko čovjekovu nadu usmjeruje prema (...) budućem životu, cime ga odvraća od izgradnje zemaljskog grada".
2125 Time što odbacuje ili niječe Božje postojanje,
ateizam je grijeh protiv kreposti bogoštovlja. Nakane i okolnosti mogu uračunljivost glede te krivnje mnogo umanjiti. Nastanku i širenju ateizma "mogu nemalo pridonijeti i sami vjernici, ukoliko zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netočnim i pogrešnim izlaganjem nauke ili također nedostacima svoga vjerskog, moralnog i društvenog života, pravo lice Boga i religije prije sakrivaju nego otkrivaju".
2126 Često se ateizam temelji na krivom poimanju ljudske autonomije koja ide čak do nijekanja svake ovisnosti o Bogu. Ustvari, "priznavanje Boga nipošto se ne protivi ljudskom dostojanstvu, jer je tom dostojanstvu temelj i savršenstvo u samom Bogu".
Crkva zna "da se njezina poruka slaze s najdubljim željama ljudskog srca".


AGNOSTICIZAM
2127 Agnosticizam poprima vise oblika. U nekim slučajevima agnostik odbija nijekati Boga; naprotiv, dopušta da postoji transcendentno biće, ali koje se ne može objaviti i o kojem nitko nije u stanju ništa reci. U drugim pak slucajevima agnostik se ne izjasnjava o Božjem postojanju, izjavljujući da je nemoguće to dokazati, dapače da nije moguće to niti ustvrditi niti zanijekati.
2128 Agnosticizam katkada može sadržavati izvjesno traženje Boga, ali može također predstavljati stanovit indiferentizam, bježanje od temeljnog problema postojanja i tupost moralne savjesti. Vrlo se često agnosticizam izjednacuje s prakticnim ateizmom.
IV. "Ne pravi sebi urezana lika ..."
2129 Božji je nalog sadržavao zabranu praviti bilo kakav rukotvoren Božji lik. Ponovljeni zakon tumači: "Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Gospodin, Bog vas, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika (...)" (Pnz 4,15-16). To je Bog posve transcendentni koji se objavio Izraelu. "On je sve!", ali istodobno jest i "iznad svih djela svojih" (Sir 43,27-28). On je "sam Tvorac ljepote" (Mudr 13,3).
2130 Ipak je Bog, već od Staroga zavjeta, naredio ili dopustio da se prave likovi koji bi simbolicno vodili k spasenju u Utjelovljenoj Riječi: tako npr. mjedena zmija, kovceg Saveza i kerubi.
2131 Sedmi opći sabor u Niceji (god. 787.), polazeći od otajstva Utjelovljene Riječi, nasuprot ikonoboraca, opravdao je čascenje ikonâ: ikonâ Kristovih, ali i Bogorodice, anđelâ i svih svetaca. Utjelovivsi se, Božji je Sin otvorio novu "ekonomiju" slika.
2132 Kršćansko štovanje slika nije suprotno prvoj zapovijedi, koja zabranjuje kumire. Doista, "cast iskazana slici odnosi se na onoga koji je slikom prikazan", i "tko štuje sliku, štuje osobu koja je na njoj prikazana". čast iskazana svetim slikama jest "čašćenje puno poštovanja", a nipošto klanjanje, koje pripada samo Bogu. Štovanje se ne iskazuje slikama uzetima u sebi, nego ukoliko vode k utjelovljenom Bogu. Prema tome pokret duha prema slici ukoliko je slika ne staje na njoj, nego smjera k onome što slika predstavlja.
------------------------------------
Ukratko
2133 "Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dusom svojom i svom snagom svojom!" (Pnz 6,5).
2134 Prva zapovijed čovjeka poziva da vjeruje u Boga, da se ufa u nj, da ga ljubi iznad svega.
2135 "Gospodinu Bogu svom se klanjaj!" (Mt 4,10) Klanjati se Bogu, moliti mu se, iskaživati mu duzno štovanje, obdrzavati zadana obećanja i zavjete - to su čini kreposti bogoštovlja, koji izražavaju posluh prvoj zapovijedi.
2136 Iskaživati Bogu pravo štovanje duznost je čovjeka pojedinca i ljudskog društva.
2137 Čovjeku mora biti moguće "slobodno ispovijedati vjeru privatno i javno".
2138 Praznovjerje je zastranjenje štovanja što ga iskazujemo pravome Bogu. Najvisi mu je izraz idolopoklonstvo, i razni oblici gatanja i magije.
2139 Iskusavanje Boga riječima ili djelima, svetogrdje, simonija jesu grijesi nevjere, zabranjeni prvom zapovijedi.
2140 Ateizam, ukoliko odbacuje ili nijece Božje postojanje, jest grijeh protiv prve zapovijedi.
2141 Štovanje svetih slika temelji se na otajstvu utjelovljenja Riječi Božje, i nije oprecno prvoj zapovijedi.



2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!

Image Hosted by ImageShack.us

pogledaj powerpoint prezentaciju, by Krijesnica:
Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud
Ne izusti imena Go...
Hosted by eSnips

...
umna mapa: 2. Božja zapovijed!
Image Hosted by ImageShack.us

iz Katekizma Katoličke Crkve:Image Hosted by ImageShack.us

DRUGA ZAPOVIJED
Image Hosted by ImageShack.us
Ne izusti ime Gospodina, Boga svoga uzalud (Izl 20,7; Pnz 5,11).
Rečeno je starima: "Ne zaklinji se krivo. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako!" (Mt 5,33-34).
I. Ime je Gospodnje sveto

2142 Druga zapovijed propisuje da se ime Gospodnje štuje. Kao i prva zapovijed, proizlazi iz kreposti bogoštovlja, i posebno uređuje nas govor u pogledu svetinja.
2143 Između svih riječi u Objavi ima jedna, jedinstvena, a to je objava Božjeg imena, koje Bog objavljuje onima što u njega vjeruju; On im se objavljuje u svom osobnom otajstvu. Dar imena ide u red povjerenja i intimnosti. "Ime je Gospodnje sveto". Zato ga čovjek ne smije zlorabiti. Mora ga čuvati u pamćenju u šutnji klanjanja prožetog ljubavlju.
Neće ga uzimati u svoj govor osim da ga hvali, blagoslivlja i slavi.

2144 Poštovanje Božjeg imena izražava štovanje koje smo dužni iskazivati Božjem otajstvu i sveukupnoj svetinji na koju podsjeća. Osjećaj svetoga dio je kreposti bogoštovlja:
Jesu li osjećaj straha i osjećaj strahopoštovanja kršćanski osjećaji ili ne?
... Nitko o tom ne može razumno sumnjati.
To su osjećaji koje bismo doživljavali, i to vrlo snažno, kad bismo u doslovnom smislu gledali Veličanstvo Božje.
Te bismo osjećaje imali kad bismo iskusili njegovu prisutnost.
U mjeri u kojoj vjerujemo da je Bog prisutan, moramo ih imati.
Ako ih nemamo, to je zato što nismo svjesni,
što ne vjerujemo da je On prisutan.

2145 Vjernik mora svjedočiti za ime Gospodnje ispovijedajući svoju vjeru bez popuštanja strahu. Čin propovijedanja i čin kateheze mogu biti prožeti klanjanjem i poštovanjem imena našega Gospodina Isusa Krista.

2146 Druga zapovijed zabranjuje zloupotrebu imena Božjega,
tj. svako neprimjereno služenje imenom Božjim, Isusa Krista, Djevice Marije i svih svetaca.
2147 Obećanja, u ime Božje dana drugima, zalažu Božju čast, vjernost, istinitost i ugled.
I zbog pravednosti treba ih održati. Biti nevjeran tim obećanjima znači zlorabiti ime Božje i, na neki način, učiniti Boga lažljivim.
Image Hosted by ImageShack.us
2148 Psovka (hula) se izravno protivi drugoj zapovijedi.
Psovati znači protiv Boga - u nutrini ili izvanjski - izricati riječi mržnje, prijekora, izazova, govoriti o Bogu zlo, pokazivati manjak poštovanja prema njemu u svojim odlukama, zlorabiti ime Božje. Sveti Jakov prekorava one koji "psuju lijepo ime (Isusovo) na vas zazvano" (Jak 2,7). Zabrana se psovke proteze na riječi protiv Crkve Kristove, svetaca i svetih stvari.
Bogohulno je također prizivati ime Božje da se prikriju zločinačka djela,
da se primoraju narodi na ropstvo,
da se nekoga muci ili pogubi.
Zloupotreba Božjeg imena za vršenje zločina uzrokuje odbacivanje religije.
Psovka (hula) protivi se štovanju koje dugujemo Bogu i njegovu svetom imenu.
Po svojoj je naravi težak grijeh.

2149 Kletve u koje se ubacuje ime Božje bez nakane psovati,
manjak je poštovanja prema Gospodinu.

Druga zapovijed zabranjuje također magijsku upotrebu Božjeg imena.
Ime je Božje veliko tamo gdje se izgovara s poštovanjem dužnim njegovoj veličini i njegovu Veličanstvu.
Ime je Božje sveto tamo gdje se spominje s čašću i sa strahom da ga se ne uvrijedi.


II. Uzaludno spominjanje Božjeg imena
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

2150 Druga zapovijed zabranjuje krivu zakletvu.
Zakleti se ili prisezati znači uzeti Boga za svjedoka onome što se tvrdi.
Znači zazvati Istinitog Boga kao jamstvo vlastite istinitosti.
Zakletva sadržava ime Gospodnje.
"Boj se Gospodina, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje; njegovim imenom polazi prisegu" (Pnz 6,13).
2151 Suzdržati se od krive zakletve dužnost je u odnosu prema Bogu.
Bog, kao Stvoritelj i Gospodin, mjerilo je svake istine.
Ljudska je riječ u skladu s Bogom ili u opreci s njime, koji je Istina sama.
Kad je istinita i zakonita, zakletva iznosi na vidjelo odnos ljudske riječi prema Božjoj istini.
Kriva zakletva poziva Boga da bude svjedok laži.

2152 Krivokletnik je onaj koji pod prisegom obećava nešto, a nema nakane to ispuniti, ili koji, nakon što je pod prisegom nešto obećao, to ne ispuni.
Krivokletstvo je težak manjak poštovanja prema Gospodaru svake riječi.
Obvezati se pak prisegom da će se učiniti zlo djelo, suprotno je svetosti Božjeg imena.

2153 Isus je drugu zapovijed izložio u Govoru na gori: "
čuli ste da je rečeno starima:
`Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve.'
A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! (...)
Vaša riječ neka bude: `Da, da - ne, ne!' Što je vise od toga, od Zloga je"
(Mt 5,33-34.37).

Isus uči da svaka prisega uključuje neki odnos spram Boga i da svakom riječju treba častiti prisutnost Božju i njegove istine. Obazrivost u prizivanju Boga u govoru ide skupa s pažnjom punom poštovanja prema njegovoj prisutnosti, koju svaka naša tvrdnja posvjedočuje ili vrijeđa.

2154 U skladu sa svetim Pavlom crkvena je Predaja shvatila da se Isusova riječ ne protivi zakletvi kad je učinjena iz ozbiljna i pravedna razloga (npr. na sudu). "Prisega, to jest zazivanje božanskog Imena za svjedoka istine, može se položiti samo u istini, razboritosti i pravednosti".

2155 Svetost Božjeg imena traži da se na nj ne prizivamo zbog sitnih stvari i da se prisega ne polaze u okolnostima u kojima bi se mogla protumačiti kao odobrenje vlasti koja ju nepravedno traži. Kad nezakonite građanske vlasti traže zakletvu, može se odbiti. A mora se odbiti kad je traže u svrhe suprotne dostojanstvu osoba ili crkvenom zajedništvu.

III. Kršćansko ime
2156 Sakrament krsta dijeli se "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19). U krštenju ime Gospodnje čovjeka posvećuje i kršćanin u Crkvi prima vlastito ime. To može biti ime nekog sveća, tj. učenika Kristova koji je živio u primjerenoj vjernosti svome Gospodinu. Zastita sveceva pruža mu primjer ljubavi i osigurava zagovor. "Krsno ime" može također izražavati neko kršćansko otajstvo ili kršćansku krepost. "Roditelji, kumovi i zupnik neka se brinu da se ne dade ime tudje kršćanskom osjećaju".
2157 Kršćanin započinje svoj dan, svoje molitve, svoj posao znakom križa, "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen." Krstenik posvećuje dan slavi Božjoj zaživajuci milost Spasiteljevu, koja mu omogućava da kao sin Očev djeluje u Duhu Svetom. Znak križa jaca nas u napastima i u poteškoćama.
2158 Bog zove svakoga njegovim imenom. Ime je svakog čovjeka sveto. Ime je ikona osobe. Zahtijeva poštovanje, kao znamen dostojanstva onoga koji ga nosi.
2159 Primljeno je ime vječno. Taj tajanstven i jedinstven biljeg svake osobe oznacene Božjim imenom, zasjat će u Kraljevstvu punim svjetlom. "Pobjedniku cu dati ... bijel kamen, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima" (Otk 2,17). "I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime što cetrdeset i četiri tisuce - na celima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova" (Otk 14,1).
-----------
Ukratko
2160 "Gospodine, Bože nas, divno li je ime tvoje po svoj zemlji" (Ps 8,2).
2161 Druga zapovijed nalaze da štujemo ime Gospodnje. Ime je Gospodnje sveto.
2162 Druga zapovijed zabranjuje svako nedolicno služenje Božjim imenom. Psovka znaći na uvredljiv način služiti se imenom Boga, Isusa Krista, Djevice Marije i svetaca.
2163 Krivokletstvo zove Boga za svjedoka neke lazi. Krivokletstvo je tezak grijeh protiv Gospodina, uvijek vjernog svojim obećanjima.
2164 "Nemoj prisezati ni Stvoriteljem ni stvorenjem, doli u istini, u nuzdi i s poštovanjem".
2165 Na krštenju kršćanin prima vlastito ime u Crkvi. Roditelji, kumovi i zupnik brinut će se da mu se dade kršćansko ime. Biti pod zastitom nekog sveća znaći imati u njemu uzor ljubavi i pouzdanog zagovornika.
2166 Kršćanin započinje svoje molitve i poslove znakom križa "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen".
2167 Bog svakoga zove njegovim imenom.


3. Svetkuj dan Gospodnji!
Image Hosted by ImageShack.us

a ovdje je ppt, by Krijesnica:
KLIKNI NA SLIKU!
Image Hosted by ImageShack.us

preuzeto sa stranice Katehetskog ureda Split:
EUHARISTIJSKO ČUDO

LUDBREG 1411. Godine Gospodnje 1411., jedan svećenik slavio je svetu misu. Za pretvorbe kada se na svećenikove riječi i djelovanjem Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u istinitost tvrdnje kako on nakon pretvorbe u rukama drži pravo Tijelo Isusovo, a u kaležu pravu Krv Isusovu. Dospijevši do dijela svete mise gdje se Sveta Hostija lomi u tri dijela, a jedan mali dio se spušta u kalež s Krvlju Isusovom kako bi se simbolično označilo ponovno sjedinjenje Isusovog Tijela, Krvi i duše, svećenik je opazio da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa Svetom Krvlju iza oltara i završio misu.
Papa Julije II (1503. – 1513.) je za vrijeme svog pontifikata dva puta slao svoje legate u Ludbreg kako bi pomno istražili događaj. Ispitivali su se svjedoci, a istragu je vodio odbor uglednih svjetovnjaka i svećenika. Glavnu je riječ vodio papin legat Leonardo Schketa, svećenik iz Aquileje.
Spomenuti legati preslušali su mnogo ljudi koji su tvrdili da su uslišani i ozdravili od mnogih bolesti, ali prihvaćene su izjave samo nekolicine. Radilo se o neshvatljivim čudesnim ozdravljenjima od raznih bolesti i tjelesnih povreda. Ozdravljeni su tvrdili kako su, kada su zatajile sve ljudske mogućnosti i nije više bilo nade u ozdravljenje, učinili zavjet Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, i nakon toga zdravlje im se povratilo. Među svjedocima bilo je ljudi iz bliže i daljnje okolice: iz Gornje Štajerske, Srijema i sjeverne Mađarske.

Papa Julije II i sam je želio vidjeti tu rijetku relikviju, te je ona otpremljena u Rim. Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja i ozdravljenja, papa nije uspio završiti istragu, ali je redigirao sadržaj bule kojom je dozvolio javno štovanje relikvije. Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa Leon X, prihvativši odredbe svog prethodnika, izdao je tu bulu pod svojim imenom 12. ožujka 1513., odobrivši javno štovanje relikvije Svete Krvi Isusove nastale euharistijskim čudom u Ludbregu. Relikviju je Leon X u svečanoj procesiji nosio Rimom, a zatim ju je zajedno s bulom vratio u Ludbreg. Do drugog svjetskog rata original bule nalazio se u arhivu obitelji Batthyany u Körmendu, a sačuvano je i nekoliko vjerodostojnih prijepisa.

Vrativši relikviju Svete Krvi u župnu crkvu Presvetog Trojstva u Ludbreg, papa Leon X je crkvu obdario oprostima od vremenitih kazni. Četiri su uvjeta pod kojima se može ostvariti taj oprost u ovoj crkvi, gdje se relikvija čuva i izlaže vjernicima na štovanje i poticanje pobožnosti prema Euharistijskom Spasitelju, naročito prve nedjelje rujna:
pohoditi crkvu u Ludbregu,
ispovijediti se i pričestiti,
na nakanu sv. Oca izmoliti neke molitve u čast Sv. Krvi,
izvršiti djelo milosrđa.
HASSELT (Belgija) 1317. Svećenik iz Viversela je pomagao svećenicima u Lummenu, te je nosio Hostiju bolesniku. Ciborij s Hostijom ostavio je na stolu, i otišao van razgovarati s nekim ljudima. U sobu je ušao griješnik sa smrtnim grijehom na duši, otvorio ciborij, dotaknuo Hostiju, i podignuo ju je. Hostija je odmah počela krvariti. Griješnik je ispustio u Hostiju u ciborij, i otišao van. Kad se svećenik vratio, užasnuo se vidjevši poklopac otkriven, a Hostija u njemu je bila na mjestima krvava. Poglavar njegova samostana savjetovao je da Hostiju odnese u samostan časnih sestara u Herkenrode-u.

Čim je Hostiju stavio na oltar prisutni su vidjeli Kristov lik okrunjen trnovom krunom na Hostiji. Hostija je u samostanu ostala do 1796. godine, a tada su casne sestre izbacene iz samostana. Hostija je putovala od obitelji do obitelji. Netko ju je stavio u limenu kutiju, i zazidao u kući. Godine 1804. je izvađena iz zida. Odnijeli su je u procesiji u crkvu Svetog Quentina u Hasseltu. Savršeno je očuvana do današnjeg dana.

LANCANOImage Hosted by ImageShack.us (Italija) U osmom stoljeću monah sv. Bazilija, koji je sumnjao u stvarnu Kristovu prisutnost pod svetim prilikama, služio je Misu u crkvi posvećenoj sv. Legoncijanu u gradu Lancianu.
Kada je izrekao riječi posvećenja, hostija se čudesno promijenila u fizičko meso, a vino u fizičku krv.
Poslije se krv zgrušala, a meso je ostalo isto i kao relikvije se čuvaju u katedrali.
Image Hosted by ImageShack.us
Istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije u trajanju od 15 mjeseci, za vrijeme kojih je izvršeno 500 ispitivanja potvrdila su je da su meso i krv ljudskog podrijetla. Meso je nesumnjivo srčano tkivo - endokard, a krv je krvne grupe AB tj. istovjetna je tragovima krvi na Torinskom platnu, nema ni traga konzervansima u uzorcima, što znači da nije moguće da je krv uzeta od leša, budući da bi se brzo promijenila.

AMSTERDAM (Nizozemska) 1345. U 14. je stoljeću Amsterdam bio samo neznačajno ribarsko selo. Imao je četiri ulice i nekoliko uličica sa bijednim ribarskim kolibama. Jedina veća zgrada bio je ženski samostan.
13. ožujka 1345. svećenik je bio pozvan nekom umirućem ribaru. Ispovjedivši ga dade mu svetu Hostiju. I samo što je svećenik otišao, bolesnik je imao strašan napadaj kašlja, da je morao ispljuvati. Njegova supruga baci ispljuvak zajedno sa čitavom svetom Hostijom u peć.
Tek sljedećeg jutra, kada je pokušala upaliti preostale komade ugljena, posta svjesna kako je nesavjesno postupila sa svetom Hostijom, koja se sama uzdigne nezaprljana, bijela i neoštećena. Širila je blistavi sjaj nad žeravicom.
Vatra nije uništila Presvetu Euharistiju čak ju ni dim nije pocrnio. Duboko potresena žena baci se na koljena i pokloni se svetoj Hostiji. Uzme je iz peći ne mareći za plamen od kojeg istina nije zadobila nikakvu ranu. Sa puno poštovanja položila je svetu Hostiju na čisto platno u škrinju za rublje. Zatim žurno potraži svećenika koji je ispovjedao njezina muža te ga o svemu obavijesti. Dušobrižnik joj strogo naredi da o tome mora šutjeti. Sasvim mirno vratio je čudesnu svetu Hostiju u crkvu. Sljedećeg dana iznenađena žena nađe svetu Hostiju ponovno u svojoj škrinji za rublje. Sada posta svećeniku jasno da ovo čudo ne smije prešutjeti već treba biti javno obznanjeno na veću Božju slavu i učvršćenje vjere mnogih duša.U svečanoj procesiji sa zastavama, gorućim svijećama, sa pjesmom i molitvom, svećenik i puk prenijeli su čudesnu Hostiju u crkvu svetog Nikole u Amsterdamu. Nakon višemjesečnog ispitivanja biskup Utrechta potvrđuje da je Bog tamo izveo euharistijsko čudo.
Pobožni puk Amsterdama odmah siromašnu ribarsku kolibu preuredi u kapelu. Ostavljena je peć u čijoj vatri je nekoliko sati ostala neoštećena sveta Hostija.
Cijeli Amsterdam je pogođen strašnim požarom 24. svibnja 1452. Grad je bio uništen, a kada je divovski plamen zahvatio kapelu Presvetog Sakramenta, ljudi su bezuspješno pokušavali iz Svetohraništa spasiti čudesnu svetu Hostiju. Ali vatra je topila njihova oruđa i morali su pobjeći. Pobješnjela vatra uništila je zavjetnu drvenu kapelu sa Svetohraništem.
Ali nakon vatrene stihije ovi teško kušani katolici pronašli su čašćenu, stotinu godina staru čudesnu Hostiju neoštećenu na zgarištu
, pokaznicu te čak svileni šlajer što ju prekrivao.
Procesijama i hodočašćima časti se čudesna Hostija sve do naših dana.


SIENA (Italija) 1730. Davne 1730. u srebrnom kaležu bile su 223 male posvećene hostije. Lopovi su ukrali kalež a hostije bacili. Sasvim slučajno, nakon desetak dana pronađene su potpuno sačuvane, iako su po svakom fizičkom i kemijskom zakonu morale propasti zbog nepovoljnih vanjskih uvjeta. Svećenici konventualci pohranili su ih u crkvi sv. Franje te zbog higijenskih razloga njima nisu nikoga pričestili. Vrijeme je prolazilo, a na hostijama se nisu pokazivali znaci promjene. Nekoliko puta hostije su znanstveno proučavane, čak su izlagane uvjetima u kojima je moralo doći do neke promjene, no promjena se nije dogodila. Ivan Pavao II. prigodom posjeta Sieni 1980., nakon što je vidio bijele hostije starije od 250 godina, uskliknuo je: "Tu je Prisutan!"
Euharistijsko čudo iz Siene pruža svima, počevši od najsumnjičavijih, mogućnost da vlastitim očima vide veliko čudo na zemlji pred kojim se i znanost poklonila.


SANTAREM (Portugal)
Jedna žena iz Santarema, bila je uvjerena da je muž vara s drugim ženama. Jedan dan je otišla kod vračare, koja joj je obećala da će joj se muž vratiti i voljeti je, ako žena donese vračari posvećenu Hostiju. Ženu je to jako uplašilo, jer je znala da je svetogrdno. Ipak, otišla je na misu u crkvu svetog Stefana, primila pričest, ali ju je izvadila iz usta stavila je u maramicu i krenula prema vračari.

Na putu, Hostija je počela krvariti. Žena nije bila toga svjesna, sve dok joj jedan prolaznik nije spomenuo, misleći da žena krvari. Ženu je obuzela panika, otišla je kući, i stavila Hostiju sa maramicom na dno kovčega. U noći, nju i njezina muža probudilo je čudno svijetlo koje je dolazilo iz kovčega u kojem je bila Hostija, osvjetljavalo je cijelu sobu. Žena je svoj čin priznala mužu. Oboje su klekli pred Hostijom. Ujutro je svećenik odnio Hostiju u procesiji natrag u crkvu . Stavio ju je u voštanu kutiju a kutiju u svetohranište.

Crkva je dobila ime "Crkva čuda", a ženina kuća je postala kapelica 1684. godine.

OSTINA (Italija) 2003. Svećenik Gian Paolo Faroni, molio se u 15 sati, 23.svibnja 2003.g. Primjetio je iznenada da je hostija u pokaznici prekrivena purpurnom krvlju s jedne strane, a sa druge strane hostija se znojila. Kada je svećenik dodirnuo pokaznicu, bila je topla. I drugi ljudi su to vidjeli i bili svjedoci. Na hostiji su se pojavila grčka slova, alfa i omega, (što znači: pečetak i svršetak) koja nisu bila prije toga, niti su ih ljudi napravili prilikom izrade hostije.
Na Badnjak, 24.prosinca 2003. objavljeni su rezultati ispitivanja koji su obavljeni na Medicinskom institutu u Firenci: krv je ljudska, muškarca krvne grupe AB Rh+, ista koja je bila i prilikom Euharistijskog čuda u Lancianu i koja se nalazi na Torinskom platnu

...
iz Katekizma Katoličke Crkve:Image Hosted by ImageShack.us


TREĆA ZAPOVIJED

Spomeni se da svetkujes dan subotnji. Sest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi. (Izl 20,8-10).
Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Sin Čovječji gospodar je subote (Mk 2,27-28).
I. Dan subotnji
2168 Treća zapovijed Dekaloga doživa u pamet svetost subote. "Sedmi dan neka bude dan posvemasnjeg odmora, Gospodu posvećen" (Izl 31,15).
2169 Tom prilikom Sveto pismo podsjeca na stvaranje: "I Gospodin je sest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni" (Izl 20,11).
2170 Sveto pismo u danu Gospodnjem otkriva i spomen-dan Izraelova oslobodjenja iz egipatskog ropstva: "Spomeni se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruzenom misicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držis dan subotni" (Pnz 5,15).
2171 Bog je Izraelu povjerio subotu da je poštuje u znak vječnog saveza. Subota je za Gospodina; sveto je pridrzana na hvalu Boga, njegova stvoriteljskog djela i njegovih spasiteljskih čina u prilog Izraela..
2172 Djelovanje Božje uzor je ljudskom djelovanju. Ako je Bog sedmog dana "prestao raditi i odahnuo" (Izl 31,17), treba također i čovjek "počinuti" i puštiti da i drugi, nadasve siromasi, "odahnu" (Izl 31,17). Subota obustavlja svakidasnji posao i omogućuje odmor. To je dan prosvjeda protiv robovanja radu i obozavanja novca.
2173 Evanđelje izvjescuje o vise slucajeva kad je Isus optuzen da krsi subotnji zakon. No Isus nikad ne oskvrnjuje svetosti toga dana. On joj punom vlašću daje vjerodostojno tumačenje: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote" (Mk 2,27). U svojoj dobroti Isus drži dopustenim "subotom činiti dobro" a ne "zlo, život spasiti" a ne "pogubiti" (Mk 3,4). Subota je dan Gospodina milosrđâ i Božje časti. "Sin Čovječji gospodar je subote" (Mk 2,28).
II. Dan Gospodnji
Image Hosted by ImageShack.us
Ovo je dan što ga učini Gospodin: radujmo se i klicimo u njemu! (Ps 118, 24) .
DAN USKRSNUĆA: NOVO STVARANJE
2174 Isus je uskrsnuo od mrtvih "prvi dan u tjednu" (Mt 28,1; Mk 16,2; Lk 24,1; Iv 20,1). Kao dan Kristova uskrsnuća, "prvi dan", doživa u pamet prvo stvaranje, a kao "osmi dan", koji slijedi po suboti, oznacuje novo stvaranje, započeto Kristovim uskrsnućem. Za kršćane je postao prvi među svim danima, blagdan nad blagdanima, dan Gospodnji ("he Kyriake heméra", "dies dominica"), nedjelja: Sastajemo se u dan sunca jer je to prvi dan kada je Bog, promijenivsi tamu i tvar, stvorio svijet. U isti je dan Isus Krist, nas Spasitelj, ustao od mrtvih.
Image Hosted by ImageShack.us
NEDJELJA - ISPUNJENJE SUBOTE
2175 Nedjelja se jasno razlikuje od subote, iza koje vremenski svaki tjedan slijedi; kršćanima nedjelja nadomjesta obredne propise subote. Po Kristovoj pashi ispunja duhovnu istinu hebrejske subote i navijesta čovjekov vječni počinak u Bogu. Uistinu, Zakonsko je bogoslužje pripravljalo Otajstvo Kristovo: što se u njem vrsilo oznacavalo je unaprijed neki vid Kristova otajstva: Oni koji su živjeli u starom poretku stvarî krenuli su prema novoj nadi, ne obdržavajući vise subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se, milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio nas život. 2176 Svetkovanje nedjelje ostvaruje ćudoredni propis koji je po naravi upisan u čovječje srce, tj. "Bogu iskaživati vanjsko, vidljivo, javno i redovito štovanje u spomen njegovoj opcoj dobrohotnosti prema ljudima". Nedjeljno bogoslužje dovršenje je ćudorednog propisa Starog saveza, od kojega preuzimlje ritam i duh slaveći svaki tjedan Stvoritelja i Otkupitelja svoga naroda.

NEDJELJNA EUHARISTIJA
Image Hosted by ImageShack.us
2177 Nedjeljno slavlje Dana i Euharistije Gospodnje u središtu je života Crkve. "Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u opcoj Crkvi obdrzava kao prvobitan zapovjedni blagdan". Isto tako treba da se obdržavaju blagdani Rođenja Gospodina našega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzašašća i Presvetog tijela i krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnoga začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih. 2178 Taj obicaj kršćanske zajednice seze do u početke apostolskog vremena. Poslanica Hebrejima opominje: "Ne ostavljajmo svoje skupštine, kao što nekoji imadu obicaj, nego bodrimo jedan drugoga" (Heb 10,25). Predaja je sačuvala spomen jedne uvijek suvremene opomene: "Dodji navrijeme u crkvu, približi se Gospodinu i priznaj svoje grijehe, kaj se u molitvi (...) Sudjeluj u svetoj i božanskoj liturgiji, dovrsi svoju molitvu i nemoj otici prije otpusta (...) Često smo ponovili: ovaj ti je dan darovan za molitvu i počinak. Ovo je dan što nam ga učini Gospodin. Klicimo i radujmo se u njemu". 2179 "Zupa je određena zajednica vjernika trajno ustanovljena u partikularnoj Crkvi, za koju je pastirska briga, pod vlašću dijecezanskog biskupa, povjerena zupniku kao njezinu vlastitom pastiru". Ona je mjesto u kojem se svi vjernici mogu skupiti za nedjeljno slavlje Euharistije. Zupa uvodi kršćanski puk u redovito oblikovani liturgijski život, sabire ga na to slavlje; uči ga spasonosnoj Kristovoj nauci; po dobrim i bratskim djelima u djelo provodi ljubav Gospodnju: Ti ne možes moliti kod kuce kao u crkvi, gdje je sakupljen Božji puk, gdje se jednodušno diže vapaj k Bogu. Ima tu nešto vise: sjedinjenje pametî, suglasje dusâ, veza ljubavi, molitve svećenikâ.

NEDJELJNA OBVEZA
Image Hosted by ImageShack.us
2180 Crkveni propis naznačuje i točno određuje zakon Gospodnji: "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi". "Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvecer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu".
2181 Nedjeljna Euharistija utemeljuje i učvršćuje cjelokupno kršćansko djelovanje. Zato su vjernici duzni sudjelovati u Euharistiji u zapovjedne dane, osim ako su opravdani ozbiljnim razlogom (npr. bolest, skrb za dojencad, ili su od svoga zupnika dobili oprost). Oni koji hotimice ne izvrse tu obvezu čine teski grijeh.
2182 Sudjelovanje u zajedničkom euharistijskom slavlju dana Gospo-dnjega svjedočanstvo je pripadnosti i vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi. Vjernici tako svjedoče svoje zajedništvo u vjeri i ljubavi. Istovremeno svjedoče Božju svetost i svoju nadu u spasenje. Jedni druge učvršćuju uz potporu Duha Svetoga. 2183 "Ako nema dovoljno posvećenih službenika ili zbog drugog važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporucuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u zupnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u skupinama obitelji".
DAN MILOSTI I POČINKA
Image Hosted by ImageShack.us
2184 Kao što Bog "u sedmi dan počinu od svega djela koje učini" (Post 2,2), tako se u životu čovječjem izmjenjuju rad i počinak. Ustanova dana Gospodnjeg pridonosi da "svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za obiteljski, kulturni, društveni i vjerski život".
2185 U nedjelje i ostale zapovjedne blagdane neka se vjernici uzdrze od onih djela i poslova koji priječe iskaživanje štovanja Boga, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potrebit odmor duše i tijela. Obiteljske potrebe ili velika društvena dobrobit zakonite su isprike od propisa nedjeljnog počinka. Ipak vjernici neka bdiju da takva zakonita opravdanja ne bi stvorila navike stetne za vjeru, obiteljski život i zdravlje. Ljubav prema istini traži sveto slobodno vrijeme, nuzda pak ljubavi prihvaća opravdan rad. 2186 Duznost je kršćana koji raspolazu slobodnim vremenom, da se sjete braće koja imaju iste potrebe i ista prava, ali se zbog siromastva i bijede ne mogu odmoriti. Kršćansko je bogoljublje odavna nedjelju posvetilo dobrim djelima i smjernim uslugama koje trebaju bolesni, nemoćni, stari. Kršćani će posvetiti nedjelju također darujuci obitelj i rodbinu svojim vremenom i iskazujuci im paznju koju im teško mogu iskaživati u ostale dane tjedna. Nedjelja je vrijeme pogodno za razmi-sljanje, sutnju, učenje i razmatranje, što pogoduje rastu nutarnjeg i kršćan-skog života. 2187 Svetkovanje dana Gospodnjeg i blagdana traži ozbiljno zajedničko zalaganje. Svaki kršćanin mora izbjegavati da drugima, bez nuzde, namece ono što bi im priječilo da obdržavaju dan Gospodnji. Kad obicaji (sport, ugostiteljske radnje itd.) i društvene potrebe (javne službe itd.) od nekih zahtijevaju nedjeljni rad, svatko nek se smatra odgovornim da za se odvoji dovoljno slobodna vremena. Vjernici ce, umjereno i s ljubavlju, paziti da izbjegavaju izgrede i našilja koji se katkada događaju prilikom masovnih zabava. Unatoč strogim gospodarstvenim zahtjevima, javne će vlasti bdjeti da građanima osiguraju vrijeme namijenjeno odmoru i bogoslužju. Slična je duznost poslodavaca u odnosu na zaposlene. Image Hosted by ImageShack.us
2188 Poštujuci vjersku slobodu i opće dobro sviju, kršćani se moraju truditi da nedjelje i blagdani Crkve budu zakonski priznati kao neradni dani. Oni treba da svima javno pruze primjer molitve, poštovanja i radosti, i da svoje predaje brane kao dragocjen prilog duhovnom životu ljudskog društva. Ako zakonodavstvo doticne zemlje ili drugi razlozi obvezuju na rad nedjeljom, taj dan ipak treba da bude življen kao dan našeg oslobodjenja, koji nam omogućuje udjela u "svećanom skupu", u "Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu" (Heb 12,22-23).
Image Hosted by ImageShack.us

Ukratko
2189 "Dan subotni obdrzavaj i svetkuj" (Pnz 5,12). "Sedmi dan neka bude dan posvemasnjeg odmora, posvećen Gospodinu" (Izl 31,15).
2190 Subota, koja je predstavljala dovršenje prvog stvaranja, zamije-njena je nedjeljom, koja je spomen novog stvaranja, započeto Kristovim uskrsnućem.
2191 Crkva slavi dan Kristova Uskrsnuća osmi dan, opravdano nazvan Dan Gospodnji ili nedjelja.
2192 "Nedjelja (...) treba da se u opcoj Crkvi obdrzava kao prvotni zapovjedni blagdan". "Nedjeljom i drugim zapovjednim blag-danima vjernici su obvezni sudjelovati u misi".
2193 "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima (...) neka se vjernici uzdrze od onih radova koji priječe iskaživanje štovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor duše i tijela".
2194 Ustanova nedjelje pridonosi da "svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za obiteljski, kulturni, društveni i vjerski život".
2195 Svaki kršćanin mora izbjegavati da drugima, bez nuzde, namece ono što bi priječilo da obdržavaju dan Gospodnji.

- 19:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Poštovanje roditelja i starijih

Ključni pojmovi: četvrta Božja zapovijed, obiteljsko zajedništvo, roditeljski odgoj, dužnosti djece, odnos prema drugim autoritetima



aktivnosti:
Image Hosted by ImageShack.us



• diskutirati o problemima obitelji, ulozi roditelja , obiteljskom zajedništvu, dužnostima djece
• pomoću umne mape ili plakata prikazati moguća rješenja
* napraviti anketu u obitelji

1. Poštivanje roditelja i starijih

Ovdje je ppt. byKrijesnica. Klikni prvu sliku:

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
iz Katekizma Katoličke Crkve:
Image Hosted by ImageShack.us


ČETVRTA ZAPOVIJED
Poštuj oca svoga i majku svoju, da imaš dug život na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj (Izl 20,12).
I bijaše im poslušan (Lk 2,51).
Sam Gospodin Isus istaknuo je važnost te "Božje zapovijedi" (Mk 7,8-13).
Apostol uči: "Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu, jer je to pravedno.
`Poštuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji'" (Ef 6,1-3). 2197 Četvrta zapovijed otvara drugu ploču Zakona. Naznačuje poredak ljubavi.
Bog je htio da, iza njega, poštujemo roditelje kojima dugujemo život i koji su nam predali spoznaju o Bogu. Pozvani smo častiti i poštivati sve koje je Bog, za naše dobro, zaodjenuo svojim autoritetom.
2198 Ova zapovijed izrečena je u pozitivnom obliku, kao dužnost koju treba vršiti.
Ona nagovješćuje slijedeće zapovijedi koje izriču posebno poštovanje prema životu, braku, zemaljskim dobrima, riječi. I predstavlja jedan od temelja crkvenoga društvenog nauka.
2199 Četvrta zapovijed izričito se obraća djeci u pogledu odnosa s ocem i majkom, jer je to najopćenitiji odnos. Tiče se također rodbinskih odnosa s članovima obiteljske skupine.
Traži iskazivanje časti, ljubavi i priznanja djedovima i precima.
Proteze se napokon na dužnosti učenika prema nastavnicima,
zaposlenih prema poslodavcima,
podložnika prema poglavarima,
građana prema domovini, prema javnim službenicima i vladarima. Ova zapovijed uključuje i podrazumijeva dužnosti roditelja, skrbnika, učitelja, poglavara, načelnika, državnika, svih koji vrše vlast nad drugima ili nad nekom zajednicom osoba.
. Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

2200 Obdržavanje četvrte zapovijedi donosi i nagradu: "Postuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj" (Izl 20,12).
Poštivanje te zapovijedi, zajedno s duhovnim plodovima,
jamci ovozemne plodove mira i blagostanja. nasuprot tome,
prijestup te zapovijedi povlači za sobom teške nevolje zajednici i ljudima.

I. Obitelj u Božjem naumu

NARAV OBITELJI

2201 Bračna zajednica temelji se na supružničkoj privoli. Brak i obitelj usmjereni su dobru supružnika te rađanju i odgajanju djece. Ljubav između muža i žene i rađanje djece utvrđuju osobne odnose i prvotne odgovornosti među članovima iste obitelji.
2202 Muž i žena ženidbom sjedinjeni čine zajedno sa svojom djecom jednu obitelj.
Ta ustanova prethodi svakom priznanju sa strane javne vlasti, ona se nameće sama po sebi. Treba je promatrati kao redoviti odnos prema kome vrednovati različite oblike srodstva.
2203 Stvorivši muža i ženu Bog je ustanovio ljudsku obitelj i providio je osnovnim ustrojstvom.
*Članovi obitelji jesu osobe jednaka dostojanstva.Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us
Radi zajedničkog dobra njezinih članova i društva, u obitelji postoje različite odgovornosti, prava i dužnosti.

KRŠĆANSKA OBITELJ
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
2204 "Kršćanska obitelj pruža izrazitu objavu i ostvarenje crkvenoga zajedništva; stoga se može i treba zvati ''domaća Crkva". To je zajednica vjere, nade i ljubavi. U Crkvi zadobiva osobitu važnost, kako je očito iz Novoga zavjeta.
2205 Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga. Njezina roditeljska i odgojna služba odsjaj je Očeva stvoriteljskog djela.
Obitelj je pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu.
Svakodnevna molitva i čitanje riječi Božje jača u obitelji ljubav.
Kršćanska je obitelj blagovjesnica i misionarka.
2206 Odnosi u obitelji sadrže bliskost osjećaja, sklonosti i probitaka, što se osobito rađa iz uzajamnog poštovanja među osobama. Obitelj je povlaštena zajednica pozvana oživotvoriti "ljubaznu otvorenost duha među supružnicima i (...) trajnu suradnju među roditeljima u odgoju djece".

II. Obitelj i društvo

2207 Obitelj je izvorna stanica društvenog života. Ona je naravna zajednica u kojoj su muž i žena pozvani na sebedarje u ljubavi i darivanju života. Autoritet, postojanost i uzajamnost u krilu obitelji utemeljuju slobodu, sigurnost i bratstvo u krugu društvene zajednice. Obitelj je zajednica u kojoj se, od samoga djetinjstva, mogu usvajati moralne vrijednosti, gdje se može započeti Boga častiti i dobro se služiti slobodom. Obiteljski je život uvođenje u društveni život.
2208 Obitelj mora tako živjeti da se njeni članovi naviknu biti pažljivi i zauzeti za mlađe i za starije, za bolesne ili prikraćene i siromahe.
Mnogo je obitelji koje u određenim trenucima nisu kadre pružiti takvu pomoć. Onda je dužnost drugih osoba, drugih obitelji i redom društvene zajednice providjeti za njihove potrebe:
"Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta" (Jak 1,27).
2209 Obitelj mora biti potpomognuta i zaštićena primjerenim društvenim odredbama.
Gdje obitelji nisu kadre izvršavati svoje zadatke, dužna su druga društvena tijela pomagati im i podupirati ustanovu obitelji. U skladu s načelom subsidijarnosti neka se veće zajednice čuvaju da ne bi prisvajale prava obitelji ili da se ne bi miješale u njezin život.
2210 Važnost obitelji za život i blagostanje društva, nameće samom društvu naročitu odgovornost podupiranja i učvršćivanja braka i obitelji.
Neka građanska vlast smatra "svojom svetom dužnošću poštovati, štititi i promicati njihovu pravu narav, javno ćudoređe i kućno blagostanje".
2211 Politička zajednica dužna je obitelj poštovati, pritjecati joj u pomoć i posebno joj osiguravati:
slobodu pri sklapanju ženidbe, u rađanju i odgoju djece prema vlastitom ćudorednom i vjerskom uvjerenju;
zaštitu čvrstoće ženidbenog veza i ustanove obitelji;
slobodu ispovijedanja vlastite vjere, njezina prenošenja i odgajanja djece u toj vjeri,
s pravom na potrebna sredstva i ustanove;
pravo na privatno vlasništvo, slobodu poduzetništva,
pravo na rad i na stan, pravo na iseljenje;
u skladu s ustanovama pojedinih zemalja,
pravo na liječenje, pomoć ostarjelima, pravo na obiteljske doplatke;
zaštitu sigurnosti i zdravlja, napose glede opasnosti kao što su droga, pornografija, alkoholizam i slično;
pravo udruživanja s drugim obiteljima i preko takvih tijela biti predstavljene pred građanskim vlastima.
2212 Četvrta zapovijed posvjetljuje druge društvene odnose.
U braći i sestrama gledamo djecu svojih roditelja;
u rođacima potomke svojih predaka;
u sugrađanima djecu svoje domovine;
u krštenima djecu majke Crkve;
u svakoj ljudskoj osobi sina ili kćer onoga koji hoće da ga zovemo "Oče naš".
Iz toga slijedi da naši odnosi s bližnjima imaju osobno obilježje.
Bližnji nije tek "jedinka" ljudskoga mnoštva, nego je "netko" koji zbog poznatoga podrijetla zaslužuje osobitu pozornost i štovanje.
2213 Ljudske su zajednice sastavljene od osoba.
Stoga se dobro upravljanje tim zajednicama ne ograničuje na jamstvo prava i vršenje dužnosti niti samo na poštivanje ugovora.
Pravedni odnosi između poslodavaca i zaposlenih,
vladara i građana
pretpostavljaju naravnu dobrohotnost u skladu s dostojanstvom ljudskih osoba kojima je na srcu pravednost i bratstvo.

III. Dužnosti članova obitelji

DUžNOSTI DJECE
2214 Božje očinstvo izvor je ljudskog očinstva;
na Božjem se očinstvu temelji dužnost poštivanja roditelja.
Poštovanje što ga djeca, malodobna ili odrasla, iskazuju svom ocu i majci, hrani se naravnom privrženošću koja se rađa iz veze koja ih združuje.
To je poštovanje što ga traži Božja zapovijed.
2215 Poštivanje roditelja (sinovska odanost) je čin priznanja onima koji su, darovavši život, s ljubavlju i radom dali djecu na svijet i omogućili im rasti u dobi, mudrosti i milosti.
"Svim srcem poštuj oca svoga, i ne zaboravi majčinih bolova.
Sjeti se da im svoj život duguješ: kako da im uzvratiš sve što učiniše za te?" (Sir 7,27-28).
2216 Djetinje poštovanje iskazuje se također u poučljivosti i pravoj poslušnosti: "Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje (...) da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da se s tobom razgovaraju kad se probudiš" (Izr 6,22). "Mudar sin sluša naputak očev, a podsmjevac ne sluša ukora" (Izr 13,1).
2217 Dokle god živi u roditeljskoj kući,
dijete treba slušati sve što roditelji opravdano traže za dobro njegovo i dobro obitelji.

"Djeco, slušajte roditelje u svemu; to je milo u Gospodinu" (Kol 3,20).
Djeca također treba da slušaju razumne naloge svojih odgojitelja
i svih onih kojima ih roditelji povjeravaju.

No, ako su u savjesti uvjereni da bi posluh stanovitoj odredbi bio protivan ćudoređu, neka ne poslušaju. Rastući, djeca će i dalje poštovati roditelje.
Predusretat će njihove zelje, često tražiti njihov savjet.
Prihvaćat će njihova opravdana upozorenja.
S osamostaljenjem prestaje posluh djece prema roditeljima,
ali ne i poštovanje koje im uvijek duguju.

To poštovanje u stvari je ukorijenjeno u strahu Božjemu, jednom od darova Duha Svetoga.
2218 Četvrta zapovijed podsjeća odraslu djecu da su za roditelje odgovorni. Koliko im je moguće, dužni su im u starosti i bolesti, u samoći ili neimaštini pomagati moralno i materijalno.
Isus ističe tu dužnost zahvalnosti.
Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj, i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim.
Tko štuje oca okajava grijehe i tko časti majku svoju, sabire blago.
Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišan u dan molitve svoje.
Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospoda (Sir 3,2-6).

Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti koji si u punoj snazi (...) Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga tko vrijeđa majku (Sir 3,12-13.16).
2219 Djetinje poštovanje pogoduje skladu svega obiteljskog života; tiče se odnosa među braćom i sestrama. Poštovanje prema roditeljima odrazuje se na svu obiteljsku sredinu.
"Vijenac su starcima sinovi sinova" (Izr 17,6).
"Sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću" podnosite "jedni druge u ljubavi" (Ef 4,2).
2220 Kršćani duguju posebnu zahvalnost onima od kojih su primili dar vjere, milost krštenja i život u Crkvi.
To mogu biti roditelji, drugi članovi obitelji, djedovi i bake, duhovni pastiri, vjeroučitelji, drugi učitelji ili prijatelji.
"Na pameti mi je neprijetvorna vjera koja je u tebi - ona vjera koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi" (2 Tim 1,5).

DUŽNOSTI RODITELJA
Image Hosted by ImageShack.us
2221 Plodnost bračne ljubavi ne svodi se samo na rađanje djece nego se mora proširiti na njihov moralni odgoj i duhovno oblikovanje. Odgojno djelovanje roditelja "toliko je važno da se teško može ičim zamijeniti". Pravo i dužnost odgoja roditeljima su prvotni i neotuđivi.
2222 Roditelji treba da svoju djecu smatraju djecom Božjom te ih poštuju kao ljudske osobe. Oni ih odgajaju u vršenju Božjeg zakona pokazujući kako su i sami poslušni volji Oca nebeskoga.
2223 Roditelji su prvi odgovorni za odgoj svoje djece.
Tu odgovornost svjedoče prije svega stvaranjem obitelji u kojoj su nježnost, opraštanje, poštovanje, vjernost i nesebično služenje pravilo života. Domaće ognjište osobito je prikladno mjesto za odgoj u krepostima. Taj odgoj zahtijeva priučavanje odricanju, ispravno rasuđivanje, vladanje sobom, što su uvjeti svake prave slobode.
Neka roditelji pouče djecu podlagati "ono što je tvarno i nagonsko onome što je unutarnje i duhovno".
Na roditeljima je također teška odgovornost pružati djeci dobar primjer.
Priznajući iskreno pred djecom svoje slabosti bit će sposobniji voditi ih i ispravljati:
Tko ljubi sina svog, često ga bije šibom (...)
Tko valjano odgaja sina, imat će od njega koristi (Sir 30,1-2).
A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim (Ef 6,4).

2224 Obiteljsko ognjište prirodna je sredina za uvođenje čovjeka u skupnu solidarnost i odgovornost.
Neka roditelji uče djecu čuvati se popuštanja i zastranjivanja koja ugrožavaju ljudska društva.
2225 Milošću sakramenta ženidbe roditelji su primili
odgovornost i povlasticu naviještati vjeru svojoj djeci. Neka ih od najranije dobi uvode u otajstva vjere, kojih su svojoj djeci "prvi navjestitelji".
Neka ih od najnježnijeg uzrasta čine sudionicima crkvenoga života.
Način obiteljskog življenja može razvijati čuvstvena nagnuća koja za cio život postaju istinski preduvjeti i potpornji žive vjere.
2226 Roditelji treba da počnu djecu odgajati za vjeru od njihove najnježnije dobi.
Taj se odgoj ostvaruje već time što se članovi obitelji potpomažu u rastu vjere svjedočenjem kršćanskog života življenog u skladu s Evanđeljem.
Obiteljska kateheza prethodi, prati i obogaćuje druge oblike vjeronauka.
Poslanje je roditelja učiti djecu moliti se i otkrivati u sebi zvanje djece Božje.
Župa je euharistijska zajednica i srce bogoslužnog života kršćanskih obitelji;
ona je povlašteno mjesto kateheze za djecu i za roditelje.
2227 Djeca opet pridonose roditeljskom rastu u svetosti.
Svi zajedno i svaki napose, plemenito i neumorno, uzajamno daju oproštenje što ga iziskuju uvrede, svađe, nepravde i nevjernosti. Na to ih upućuje uzajamna privrženost. To zahtijeva ljubav Kristova.
2228 U doba djetinjstva roditeljsko se poštovanje i ljubav osobito iskazuje u skrbi i pažnji pri podizanju djece i zadovoljavanju njihovih materijalnih i duhovnih potreba. U tijeku rasta isto poštovanje i odanost upućuju roditelje odgajati djecu da se pravilno služe razumom i slobodom.
2229 Pravo je roditelja, kao najodgovornijih za odgoj,
djeci izabrati školu koja odgovara njihovu uvjerenju.
To je jedno od osnovnih ljudskih prava. Roditelji su, koliko je god moguće,
dužni birati škole koje im mogu najbolje pomoći u zadaci kršćanskih odgojitelja.
Javne su vlasti dužne roditeljima to pravo jamčiti osiguravajući uvjete da se njime mogu stvarno služiti.
2230 Kad odrastu, pravo je i dužnost djece izabrati zvanje i vlastiti životni stalež.Te nove odgovornosti preuzimat će u povjerljivu odnosu s roditeljima, od kojih će tražiti i rado primati upozorenja i savjete.
A roditelji će paziti
da djecu ne sile ni glede izbora zvanja
ni glede izbora ženidbenog druga.
Ta dužnost obazrivosti ne priječi im pomagati djeci mudrim savjetima, osobito kad namjeravaju osnovati obitelj.
2231 Ima ih koji ne sklapaju ženidbu kako bi skrbili za roditelje ili za svoju braću i sestre, kako bi se isključivo posvetili određenom zvanju ili iz drugih valjanih razloga.
Takvi mogu uvelike pridonositi dobru ljudske obitelji.


IV. Obitelj i Kraljevstvo

2232 Obiteljske veze, premda važne, ipak nisu apsolutne. Što dijete vise raste prema vlastitoj zrelosti i ljudskoj i duhovnoj neovisnosti, to biva očitije i snažnije njegovo osebujno zvanje koje dolazi od Boga. Roditelji će takav poziv poštovati i pomagati djecu da mu odgovore i da ga slijede. Treba se uvjeriti da je prvo zvanje kršćana ići za Isusom: "Tko ljubi oca ili majku vise nego mene, nije mene dostojan; tko ljubi sina ili kćer vise nego mene, nije mene dostojan" (Mt 10,37).
2233 Postati Isusovim učenikom znati prihvatiti poziv i pripasti Božjoj obitelji,
provodeći život u skladu s njegovim načinom življenja:
"Tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka"
(Mt 12,49).
Roditelji će prihvatiti te radosno i zahvalno poštovati ako Gospodin kojemu od njihove djece uputi poziv da ga slijedi u djevičanstvu radi Kraljevstva,
u posvećenom životu ili u svećeničkoj službi.


V. Vlasti u građanskom društvu


2234 Četvrta Božja zapovijed propisuje također poštivati sve one koji su za naše dobro od Boga primili neku vlast u društvu.
Ona osvjetljuje kako dužnosti vršioca vlasti tako i onih kojima vlast služi.

DUžNOSTI GRAĐANSKIH VLASTI
2235 Oni koji obnose vlast, treba da je vrše tako da služe. "Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj" (Mt 20,26). Vršenje vlasti u moralnom je pogledu određeno njezinim božanskim porijeklom, njezinom razumnom naravi i posebnim objektom. Nitko ne smije zapovjediti ili uspostaviti nešto protivno dostojanstvu osobe i naravnom zakonu.
2236 Vršenje vlasti ide za tim da očituje pravedan poredak vrednota da se svima olakša služenje slobodom i odgovornošću.
Neka pretpostavljeni mudro primjenjuju distributivnu pravednost vodeći računa o svačijoj potrebi i svačijoj suradnji te u vidu sloge i mira. Neka paze da zakoni i propisi što ih donose ne uvode ljude u napast, suprotstavljajući osobne probitke probicima zajednice.
2237 Nosioci političke vlasti dužni su poštivati osnovna prava ljudske osobe.
Nastojat će pravednost ostvarivati čovječno poštujući svačije pravo, nadasve prava obitelji i razbaštinjenih.
Politička prava povezana s državljanstvom mogu i moraju biti osigurana prema zahtjevima općega dobra. Ne smiju biti uskraćena bez zakonita i razmjerno ozbiljna razloga. Vršenju političkih prava cilj je zajedničko dobro naroda i ljudske zajednice.
DUZNOSTI GRAĐANA
2238 Oni koji su podložni vlasti neka u nadređenima vide Božje predstavnike od njega postavljene da budu služitelji njegovih darova: "Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina (...) Kao slobodni ljudi - a ne kao oni kojima je sloboda pokrivalom zloće, već kao Božje sluge" (1 Pt 2,13.16). Čestita građanska suradnja uključuje pravo, koji put i dužnost, pravedno se oprijeti onome što građanima izgleda štetno dostojanstvu osoba i općem dobru.
2239 Građani su dužni podupirati građanske vlasti za dobro društva u duhu istine, pravde, solidarnosti i slobode. Ljubav i služenje domovini proistječu iz dužne zahvalnosti i reda u ljubavi. Podložnost zakonitim vlastima i služenje općem dobru zahtijevaju od građana da vrše svoje službe u životu političke zajednice.
2240 Podložnost vlasti i suodgovornost za opće dobro sadrže moralni zahtjev plaćanja poreza, vršenja prava glasa i obrane zemlje: Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast (Rim 13,7).
Kršćani (...) prebivaju u vlastitoj domovini, ali kao hodočasnici, sudjeluju u javnom životu kao građani, a od svega su otcijepljeni kao stranci (...) Pokoravaju se važim zakonima, ali životom nadvisuju zakone (...) Tako im je uzvišeno mjesto Bog naznačio te nije dopušteno s njega se ukloniti. Apostol nas potiče uzdizati molitve i zahvalnice "za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj pobožnosti i dostojanstvu" (1 Tim 2,2). 2241 Bogatiji narodi dužni su, u okviru svojih mogućnosti, prihvaćati strance koji traže sigurnost i nužna sredstva za život što ih ne mogu naći u rodnoj zemlji. Javne vlasti neka paze da se poštuje naravno pravo koje gosta stavlja pod zaštitu onih koji ga primaju. Poradi općega dobra za koje su odgovorne, političke vlasti mogu pravo useljavanja podvrgavati različitim pravnim uvjetima, napose glede dužnosti doseljenika prema zemlji koja ih prima. Doseljenik je dužan poštivati materijalnu i duhovnu baštinu zemlje koja ga je ugostila, obdržavati njezine zakone, pridonositi njezinim potrebama. 2242 Građanin je u savjesti dužan ne slijediti propise građanskih vlasti kad su im nalozi suprotni zahtjevima ćudoređa, osnovnim pravima osobe ili nauku Evanđelja. Uskrata poslušnosti građanskim vlastima, kad im zahtjevi protuslove ispravnoj savjesti, opravdana je razlikovanjem služenja Bogu i služenja političkoj zajednici. "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje" (Mt 22,21).
"Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima" (Dj 5,29). Gdje javna vlast prelazi granice svoje nadležnosti i tlaci građane, oni neka ne uskraćuju onoga što od njih doista zahtijeva opće dobro; ali neka im je slobodno protiv zloporabe te vlasti braniti prava svoja i svojih sugrađana, u granicama koje zacrtava naravni i evanđeoski zakon. 2243 Opiranje nasilju javne vlasti nema prava služiti se oružjem osim kad se zajedno ostvare svi slijedeći uvjeti: 1. da je riječ o sigurnom, teškom i dugotrajnom gaženju osnovnih prava; 2. da su već pokusana sva druga sredstva; 3. da se time ne izazivaju još veći neredi; 4. da ima razložne nade u uspjeh; 5. da je nemoguće razumno nazreti bolja rješenja.
POLITIčKA ZAJEDNICA I CRKVA
2244 Svaka se institucija nadahnjuje, barem uključno, stanovitim poimanjem čovjeka i njegove sudbine, iz čega proizlaze vlastita mjerila rasuđivanja, vlastiti red vrednota, vlastito usmjerenje ponašanja. U većini društava ustanove se oslanjaju na stanovitu prednost čovjeka pred stvarima. Samo je božanski objavljena religija u Bogu, Stvoritelju i Otkupitelju jasno raspoznala čovjekov izvor i određenje. Crkva poziva političke vlasti da svoje sudove i odluke dovedu u odnos s tim nadahnućem istine o Bogu i o čovjeku: Društva koja za to nadahnuće ne znaju ili ga u ime svoje neovisnosti o Bogu odbacuju, prisiljena su sama u sebi tražiti ili čak od stanovite ideologije posuđivati svoje suodnose i svoj cilj; a budući da ne podnose da se prizna objektivno mjerilo dobra i zla, prisvajaju si nad čovjekom i nad njegovom sudbinom totalitarnu vlast, javno proglašenu ili prikrito prihvaćenu, kako to povijest dokazuje.
2245 Crkva koja se po svom poslanju i svojoj nadležnosti nikako ne poistovjećuje s političkom zajednicom, u isti mah je znak i jamstvo transcendentnog značenja ljudske osobe. "Crkva (...) poštuje i promiče također političku slobodu i odgovornost građana".
2246 Crkvi je po njezinu poslanju vlastito "iznositi ćudoredne sudove o onome što se odnosi na politički red, kad to zahtijevaju osnovna ljudska prava i spasenje duša. Crkva to čini služeći se svim i samo onim sredstvima koja su u skladu s Evanđeljem i općim dobrom, već prema različitim vremenima i prilikama".

Ukratko
2247 "Poštuj svoga oca i svoju majku" (Pnz 5,16; Mk 7,10).
2248 Po četvrtoj zapovijedi Bog je htio da, iza njega, poštujemo roditelje i one koje je za naše dobro zaodjenuo autoritetom.
2249 ženidbena se zajednica temelji na savezu i privoli supružnika. ženidba i obitelj usmjereni su dobru supruznika te rađanju i odgoju djece.
2250 "Spas osobe te ljudskog i kršćanskog društva tijesno je povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obiteljskoj zajednici".
2251 Djeca roditeljima duguju poštovanje, zahvalnost, ispravnu poslušnost i pomoć. Djetinje poštovanje podupire sklad svega obiteljskog života.
2252 Roditelji su prvi odgovorni za odgoj djece u vjeri, u molitvi i svim krepostima.
Dužnost im je djeci, koliko je moguće, priskrbiti što iziskuju njihove materijalne i duhovne potrebe.
2253 Roditelji treba da cijene i podupiru zvanje svoje djece. Sebe će podsjećati i djecu učiti da je prvo zvanje kršćana ići za Isusom.
2254 Javna je vlast dužna poštivati osnovna prava ljudske osobe i uvjete za oživotvorenje njezine slobode.
2255 Građani su dužni surađivati s građanskim vlastima u izgradnji društva u duhu istine, pravde, solidarnosti i slobode.
2256 Građanin je u savjesti dužan ne slijediti odredbe građanskih vlasti kad se protive zahtjevima ćudoređa. "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima" (Dj 5,29).
2257 Svako društvo nadahnjuje svoje prosudbe i ponašanje stanovitim poimanjem čovjeka i njegove sudbine. Bez evanđeoskog svjetla o Bogu i o čovjeku društva lako postaju totalitarna.




PITANJA ZA PONAVLJANJE


što je to savjest?
Kakva je savjest koja nije dobro odgojena?
Kakva je to iskrivljena savjest? (skrupulozna, … neosjetljiva…)
Što to znači imati pravo na slušanje vlastite savjesti? (navedi primjer kad se od osobe može tražiti da postupi protiv savjesti…što je ta osoba dužna tada učiniti?)
Može li čovjek koji nije nikad čuo za 10 Božjih zapovijedi doći u raj? (ako da, kako?)
-------------------
Što je to dekalog?
Na koja dva dijela bi mogli podijeliti 10 Bz i zašto?
Koja je zapovijed najveća – što Isus kaže?
Je li Isus ukinuo 10 zapovijedi? (ako nije… je li ih ponovio?)
Koliko godina prije Isusova rođenja je živio Mojsije?
Je li Isus živio prije Mojsija? (objasni!)
Kako objašnjavaš da nam Božje zapovijedi pomažu živjeti slobodno, a ne zarobljavaju nas (sjeti se priče o djeci na otoku ograđenih zidom koji im je služio da se bezbrižno igraju..)
Objasni usporedbu s uputama… koja nam pomaže shvatiti da je Bog onaj koji ima pravo dati čovjeku upute za život… 10 Božjih zapovijedi (Bog koji je stvorio čovjeka daje mu i upute za dobar život. ..Bog je stvoritelj čovjeka, kao što je čovjek stvoritelj nekih izuma… )
--------------------
1. zapov.
Koje su to tri bogoslovne krijeposti (na koje nas poziva Prva Božja zapovijed)?
Na koji način može biti prekršena prva Božja zapovijed? (navedi neke grijehe… bar tri…)
Što je ateizam a što teizam?
Što je spiritizam?
Što je praznovjerje? (navedi neki primjer)
Što je astrologija?
--------------------
2. zapov.
Druga zapovijed nas poziva na poštivanje čijeg imena? (samo Božjeg? Objasni?)
Grijesi protiv druge Bz su?...
Je li dopušteno zakleti se ako govorimo istinu? (objasni)
Što Isus kaže o zaklinjanju?
Što je to krivokletsvo?
--------------------
3. zapov.
Treća zapovijed nas poziva na…?
Koji su zapovijedni blagdani?
Zašto Bog ne želi da nedjeljom radimo težak rad?
Je li samo težak rad nedopušten nedjeljom?
Zašto kršćani slave nedjelju kao Dan Gospodnji (a ne subotu)?
Može li izostanak sa svete mise nedjeljom biti opravdan? (objasni)
Opiši jedno euharistijsko čudo?
----------------------
4. zapov.Četvrta zapovijed nas poziva na…?
Svojim roditeljima dugujemo..?
Jesmo li uvijek dužni poslušati svoje roditelje? (objasni)
Koji su to drugi autoriteti kojima smo također dužni poštovanje?
Koje su dužnosti roditelja?
Koje su dužnosti djece?





- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Rujan 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
materijali za vjeronauk

stranica ZA VJEROUČITELJE
i za one koji žele znati kada koje teme obrađujemo

U izradi stranice pomažu učenice (sedmašice)

- Mia Rogošić,
- Ana Perišić,
- Marija Plazibat
- Ivona Bosančić
- Sara Radan
- Meri Rogošić
- Tomislava Rogošić
- Matea Kardum
- Maja Perišić
- Mirna Perišić
-...




blog counter





prezentacije:
do kojih možete doći klikom na SLIKU:

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


HVALOSPJEV LJUBAVI JEDNOG UČITELJA
Kad bih poučavao vještinom
najboljih učitelja,
a ljubavi ne bih imao
bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač.
I kad bih poznavao sve tehnike i ispitao mnoge metode,
i kad bih imao toliko obrazovanja da bih se osjećao kompetentnim,
a ne bih shvaćao način na koji moji učenici razmišljaju i osjećaju
ne bi bilo dovoljno.
I kad bih provodio mnoge sate u pripremanju
da bih postao napet i nervozan,
a ne bih imao ljubavi i razumijevanja
za osobne probleme mojih učenika
to još ne bi bilo dovoljno.
Učitelj koji ljubi je strpljiv, dobrostiv;
ne sablažnjava se kad mu se ljudi povjeravaju;
ne ogovara; ne obeshrabruje se lako;
nije nepristojan
nego je uvijek svojim učenicima živi primjer
dobrog načina života o kojem govori.
Ljubav nikad ne prestaje.

Programi? - Zastarjet će;
Metode? - Postat će staromodne;
Tehnike? - Bit će napuštene;
Jer, ograničeno je naše znanje,
I samo malo ga možemo predati svojim učenicima;
Ali ako imamo ljubavi
Onda će svi naši napori postati stvaralački,
I naš utjecaj ostat će zauvijek
Prisutan u životima učenika.
A sada ostaju vještine, metode i ljubav,
to troje
ali najveća je među njima ljubav.
Anonymous (prema I. Korinćanima 13)


Na DAN DANAŠNJI tu vas je:





METODE...
Image Hosted by ImageShack.us

Metode u korištenju tekstova na nastavi:

- SLUŠATI TEKST S KASETOFONA…
(Kod težih tekstova dobro je da učenici istodobno i slušaju i prate tekst)
- GLEDATI TEKST NA PREZENTACIJI PPT.
(Tekst popraćen sa slikama i glazbom duže ostaje u pamćenju)
- NASTAVNIK PIŠE KRATKI TEKST, šutke, čeka komentar učenika
(citat, aforizam…)
- GRAFIČKO OBLIKOVANJE TEKSTA NA RAČUNALU
Na računalu se tekst oblikuje u raznim fontovima i stilovima pisanja…
Umetanje tablica…
- SAŽIMANJE DUŽEG TEKSTA
Učenici kod kuće čitaju neki duži tekst, sažimlju ga u nekoliko teza…
- PRIPRAVLJENI SUSRET S TEKSTOM
Kod težih tekstova pripremiti učenike na ono što će pročitati u tekstu: o stručnim pojmovima, o kontekstu, o osnovnom problemu, o učinku koji bi neki tekst mogao imati…
- PREDHODNA ANALIZA ODLOMKA NEKOG TEKSTA
(Teži dio se posebno protumači… možda pomoću skice na ploči…)
- TEKST – SLAGALICA (PUZZLE)
Određeni tekst se razreže na manje dijelove…
Učenici sastavljaju rečenice…
Umetnuti i dijelove koji ne pripadaju rečenicama…
- NADOPUNJAVANJE TEKSTA
( u tekstu su praznine u koje treba upisati riječi koje nedostaju)
- OZNAČAVANJE I POTCRTAVANJE TEKSTA
Učenici Podcrtaju ono što se njima čini najvažnije.
Kasnije brisati suvišno podcrtavanje.
- OD TEKSTA DO TABLICEObjasniti učenicima kako će podatke iz teksta unijeti u tablicu
- JE LI TEKST ISINIT?Kod čitanja usporedbi, bajki, prispodoba… upitati učenike je li taj tekst istinit… odrediti značenje usporedbe, bajke, prispodobe
- RAŠČLANJIVANJE TEKSTA
Učenici označavaju 'naslovima' pojedine dijelove teksta… Uočavajući unutarnju podjelu teksta…
- PRECRTAVANJE NEPOTREBNOG TEKSTA
Učenici precrtaju nepotreban tekst – kako bi ostale samo najvažnije informacije iz teksta
- RAZRADA TEKSTA POMOĆU UVODNIH PITANJA
Na tekstu su uvodna pitanja koja učenici trebaju odgovoriti.
Na drugoj strani teksta mogu biti odgovori kako bi mogli provjeriti svoje rezultate
- OBRADA RAZLIČITIH TUMAČENJA
Učenici se podijele u grupe. Dobiju isti tekst. Na tekstu dobiju pitanja na koja trebaju odgovoriti, ali ne ista nego različita. Odgovori će stoga biti različiti i imat ćemo nekoliko različitih tumačenja (biblijskog) teksta. Iznose rezultate.
- USPOREĐIVANJE TEKSTA
Tekstovi mogu imati različit završetak… različite motive.. različit početak… te se trebaju usporediti i preispitati u svojoj uvjerljivosti
- USPOREDBA BIBLIJSKOG TEKSTA S PREOBLIKOVANJEM
Biblijski tekst se preoblikuje te usporedi s izvornim…
(npr. Priča o milosrdnom samaritancu… može biti preoblikovana u priču o milosrdnom čovjeku iz nama susjedne zemlje… a ranjenik njihov mještanin…)
- TEKST PREPRIČAN U SLIKOVNOJ PRIPOVIJESTI
Koje bi se slike mogle napraviti vezane uz pročitani tekst? (Upitati učenike… a po mogućnosti i skicirati to na ploču) Ukoliko nije prezahtjevno za učenike i oni će tekst likovno prikazati
- IZRADA FILMSKIH KADROVA
U odgovarajuću tablicu učenici upisuju mjesta, likove, radnju i dijalog…
Učenicu stvaraju scenarij
Pojedine scene raditi u grupi
- SHEMATSKI PRIKAZ
Odnosi između osoba u tekstu prikažu se grafički (krugovi, strelice, kvadrati… s upisanim imenima i odnosima)
- IZBOR I KOMENTIRANJE AFORIZMA
Izabire se jedan aforizam i objašnjava izbor. Objašnjenja se uspoređuju.
- PREOBLKOVATI (BIBLIJSKI) TEKST
Paziti da tekst ostane sadržajno isti a od njega probati napraviti:
- sažetak, novinski izvještaj, policijski izvještaj, pismo, …
- PERSPEKTIVNO BIBLIJSKO PRIPOVIJEDANJE
Biblijski tekst pripovijedati sa stajališta nekog od likova u tekst
- AKTUALIZACIJA BIBLIJSKIH TEKSTOVA
Biblijski način izražavanja prilagoditi današnjem načinu govora… zadatak za učenika.
- PISANJE NOVIH PRISPODOBA
O kraljevstvu Božjem…
- STAV PREMA TEKSTU
Što mi smeta? Što mi se ne dopada u tekstu? (rad u tišini… eventualno u paru…)
- ZA I PROTIVUčenike podijeliti u skupine. Jedni će braniti tekst, jedni će ga osporavati. Kod kuće će prikupiti argumente. Pripremiti obranu svog stava i sljedeći sat raspravljati (parlaonica)
- VAŠ NASTUP
Osoba se poistovjeti s nekim likom iz Biblije. Kod kuće će se pripremiti. Učenici će mu postavljati pitanja…može biti i više učenika koji će imati isti zadatak (više različitih likova)
- BIBLIJSKI KVIZ
Kviz 'Tko sam ja?... (učitelj ili učenik preuzima ulogu nekog biblijskog lika); pantomima: pogoditi o kojoj je situaciji riječ; asocijacije;
ODGONETANJE BIBLIJSKIH CITATA
Učenici traže navedeni citat: (Izlazak 3,7), organizirati natjecanje u traženju tekstova, …
UČENJE BIBLIJSKIH TEKSTOVA NAPAMET
Ponoviti neke važnije citate, molitve - više puta… naučiti ih napamet (ograničiti se na bitni dio!, jer je ova metoda došla na zao glas…)
PROCJENA IZABRANIH BIBLIJSKIH TEKSTOVA
Pronaći u bibliji tekst koji najbolje odgovara današnjoj situaciji … npr. Tekst o pravdi… (potrebno da učenici imaju Biblije)
MOJI TEKSTOVI – MOJE BLAGO
Sastavljanje vlastitih tekstova koje učenici izabiru kao posebno lijepe, važne, vrijedne… 'poetski album' … Nastavnik može koristiti tekstove iz nečije antologije.
SAT ČITANJA
(Predstavljanje tekstova koje su učenici sakupili u svojoj antologiji i koji se njima čine važni… u slobodnom satu čitanja ili sa unaprijed određenom temom…)


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se