Pripadan tebi

ponedjeljak, 30.01.2012.

ČEKAJUĆI SNIG

Prohladno je jutro. Nebo snježno sive boje. Proviruje zubato sunce, štipka za prste i obraze. Nije mi baš potriba izlazit vani ali triban testirat nove čizme.
U gradu se kokolaju dva goluba.





Ekipa za očevid CSI Trogir drži sve pod kontrolom.








Brojači prometa priko Malog mosta.





Mačja posada je zauzela pozicije.





Kapetan ih budno nadgleda.





I polagano, kolafjaka, ide u obilazak.





Kontrolira dubinu mora.





I mudro gleda u daljinu.





PS. Čizme su mi super udobne.
Još ih triba prošetat po snigu. cerek

- 13:09 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.01.2012.

BURNO







Zimski dan. Sunčan i buran.
Na rivi ja i fotoaparat.
Četiri penšjunata i jedan konobar.
Dvi mačke i galeb na vrhu škole.
Kroz kalete grupa Japanaca. Možda Korejaca ili Kineza, pojma nemam.
Na pijaci pet, šest kupravendi, nekoliko cvjećarica.
Isprid peškarije po običaju penšjunati u jutarnjoj čakuli.











- Ma jesi sluša sinoć?
- Šta?
- Škovace ćemo morat odvajat!
- Đava ih odnija njih i škovace!
- Ušta in je dalo!
- Vraga izili, dabili izili!
- Još mi samo to fali!
- E, a tako van je to u Evropi.
- Vrag odnija i Europu!
- Jesi dobija nove uplatnice za smetlarinu?
- E! Jesi vidija?
- Krešili su 25% a PDV još nije povečan.
- Fibra in krešila!











Sasvim uobičajena slika.
Da nisu u pitanju škovace, selektiranje i poskupljenje u Trogiru, bilo bi nešto drugo.
Važno je grintat. pjeva











- 13:49 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

subota, 21.01.2012.

ČUDNI LJUDI




Došlo je vrime da ptičice odlepršaju.
Tu sam, nisam bila ni na kakvom odmoru. Rekla bi da je to bija umoran odmor. Umor za ruke a odmor za mozak. Vrime provedeno na friškome zraku je najlipše. Je da se bokunić umoriš ali bar ne čujen sve ove zvizdarije po televiziji.
Naravno, vrime je za posvetit se malo voćkama, malo ih dotjerat i obrizat, pa sam tako zadnjih par dana provela u visinskim pripremama.





Naravno, osim rizanja našlo se vrimena i za foto – đir, pa sam tako pronašla cvitiće.











Poseban je gušt kad se u stablu pronađe zaostala mandarinka ili naranča.





Još uvik ima pokoji limun.





I cvitići na njima.








Šparoge su skoro pod obavezno.





Na samonikloj maslini zaostali plodovi. Ovo je bilo jučer. Sinošnje nevrime sigurno ih je pobralo.








Inače, šta se tiče ovog našeg mini voćnjaka, on nije nikad bija ograđen. Čak ni onda kad se obrađiva ostatak zemlje i kad se od toga živilo. I nikad nismo imali nikakvih problema.
A onda se tu nagradilo puno kuća. Pa se izgradila zgrada. Sad se grade još dvi. I doselilo se puno čudnih ljudi. I ovi meštri su neki čudni ljudi. Ulaze na tuđe i poslužuju se kao da je njihovo. Mularija od desetak dvanaest godina mi kaže da šta ja oću. Da se oni imaju pravo tu igrat i prolazit. I da, usput kidaju mlade voćke a sa ovih starijih kidaju grane. A mene to boli. Toliko o brizi roditelja i odgoju koji pružaju svojoj dici.
Ovi sa novog gradilišta su nam uništili put. I pobrali mandarinke.
I ti neki čudni ljudi tjeraju nas da gradimo zidove, dižemo ograde.





I još samo par riči o ulasku u EU.
Nije uopće važno za šta sam ja. Ja san tako i tako napola u Evropi. Samo se nadam da jednog dana kad uđemo u EU da će se vlasnicima kućnih ljubimaca koji ne počiste nečistoću za njima, moć naplatit EU- kazne za to i da ću moć prošetat gradom, kaletom, parkom i rivom bez da gledam u pod i ugazim u njihovu šporkicu. I da će imat brnjice. Jer, ima ljudi koji se boje pasa.
Isto vrijedi i za limene ljubimce i parkiranje istih po pješačkim prijelazima, nogostupima i mjestima za invalide.
A tek novi UPU 1 !
Ali…. za danas dosta grintanja.





- 15:36 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.01.2012.

MAH, MAH

Korak po korak, rič po rič, došla sam evo i do ovog zadnjeg posta u Blog tjednu.
A ovaj zadnji post samo slikovito.





























I odlepršat ću na kratak odmor.
Poslin ovog konfužjuna doma i pisanja postova, baš mi triba.


- 11:02 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

subota, 14.01.2012.

IGRARIJE

Kuckam tako ove dane, pišem, brišem. Slažem slike i one su u redu, prolazne. Ali slova. Slova se zapetljaju svako malo. Još je i OK ako sidnem, isključim se i pišem u komadu. Ali ove dane to je prosto nemoguća misija. Toliko toga se vrti po kući da je pet minuti za kompom rekord.
I dok tako pisuckam, svako malo namigne mi tipkovnica žarko crvenim okom. Valjda je i njoj čudno šta ovoliko slova slažem.
- Dobro, dobro…. Vidila sam!
Pričam sama sa sobom.
U tišini vrtim dalje misli. A ona opet… žmig, žmig.
- Oću, evo sad ću prominit bateriju!- opet kažem.
A misli odlutaju pitaj boga di. Kroz maglu čujem šušur u kužini. Ovo moje dvoje ljubitelja kabela nešto prištekaju, uštekaju, raštakaju.
A moja tipkovnica objavi štrajk. Ništa, njente, kjuzo…. Ni šuć ni muć od nje.
Naravno, vanka već mrkla mračina a doma nema duračelica. Tražim po ovom mom stoliću olovku, penkalu. Zanimljivo, u svoj ovoj kartušini se skroz dobro snalazim a pisalice pogubljene pitaj ti boga di.
I sitim se nečega šta sam davno, negdi vidila i bacim se na posal.

Za ovo su vam potribni tuljci šta ostanu od WC papira.





Salvete po izboru.





Pa ih malo dotjerate.





Zaljepite salvete.











Kao držač može poslužit običan upropašteni CD.








I to je to.
Olovčice i kistovi su na okupu i još me uz to podsjete na lito.





Božićna verzija.





Ista stvar se može napravit sa limenkom koju prebojite akrilnom bojom i kad se osuši zaljepite salvetu.







- 10:15 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

petak, 13.01.2012.

ORMARI




Ne znam kako vama, ali meni se ormar nekako čudno ponaša , pogotovo poslije ovih blagdanskih dana. Ka da u njemu radi sušilica ili centrifuga. Roba mi jednostavno pomalo ulazi use. pjeva
Znak je to da triba malo obnovit garderobu. I krenem ja u šopingiranje.
Najprije tražim nove rebe. Ne zezam se puno po dućanima, idem na sigurno.
- Šinjorina, molim vas, ovakve rebe 29 – 32.
- Samo čas.
Pruža mi rebatinke, bacim oko na broj. 28- 32.
- Ako pukne patent ili po šavu, ko će bit kriv?
- Paaa……
- Ove su mi tisne. Dajte mi 29!
- Ovaj model nema.
Uglavnom, rebe nisam uspila nać. Nikako pronač taj famozni 29- 32.





Onda se pribacim na kupovinu majica. Izaberem nekoliko najobičnijih majica, veličina XS. To bi kao triba bit moj broj. Pokušam ja to navuč na sebe, ma nema šanse.
- Šinjorina, da nisan ja falila. Je li ovo slučajno dječji odjel?
- ???? Neee… ovo je odječa za odrasle. Zašto pitate?
- Pa dobro, za koga je onda ovo šivano. Sve je usko, ščućano, mižerjasto. Ovo more obuč samo anoreksična osoba ili neko dite. Usput okrenem i pogledam etiketu. Made in Kina.





Prolazim tako dalje i svratim u dućan od postoli. Za oko mi zapnu lipe čizme. Nisam baš ljubiteljica čizama do kolina ali bar ću ih probat.
Pogledam cijenu…. Nije baš ni mala. Pa povirim u etiketicu i vratim na policu.
- Pa probaj ih!
- E neću. Neću toliko love dat za čizme od skaja. I to iz Kine.
I uostalom, još malo pa će lito. rofl





Šetuckamo tako daljei ulazimo u dućan sa bilon tehnikom. Makinja za sude je počela štucat, klapat i čudno zunzit. Poučena iskustvom sa ovom starom, gledan, čitam one papiriče, otvaram vrata.
- Gospođo, ja bi vam priporučija ovu.
- A di je napravljena?
Usput još malo zujin okolo i gledan makinje za mlivenje mesa. Svidila mi se jedna od Gorenja. Taman mi odgovara, ima sve šta mi triba. Made in Kina.








Iden kupit štapiće. I kuvat rižu. Možda neću tribat kupovat novu robu. njami





- 10:27 - Ostavi trag (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.01.2012.

TEGLICE

Nikad u životu nisam pripremala zimnicu a prošlu godinu sam bila baš vridna. Ima bit da to dolazi sa godinama. nut
Najprije smo ubrali kapare i pripremila sam ih prema tajnom receptu rofl ( pronađenom na internetu ). Ispale su mi baš mmmm…. Super.





Onda sam na lito kupila kapulicu i ljutiku i stavila ih u kvasinu.








A po Carlinom receptu sam pripremila masline. Ja ih inače ne volim ali svi kažu da su odlične.





Marmeladu i arancine ste već vidili.
A uz ovaj kiseliš lipo se slaže pladanj, nož i narizat nešto konkretno. njami







- 10:03 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2012.

BOMBONČIĆI

Naranče uglavnom štrukajemo i pijemo sok. Kako su se bližili blagdanski dani palo mi je napamet da bi i koricu bilo baš zgodno iskoristit. Naravno, opet sam se sitila Marinog recepta.
Ogulila sam kožicu, narezala korice i potočala ih u vodu.














Nakon tri dana stavila sam ih kuvat, dodala cukar.





I onda prostrla po papiru, posula ih cukaron i ostavila da se osuše.








Nastali su tako slatki, mirisni bombončići, zarazne grickalice.








I jako zgodni poklončići.





- 08:16 - Ostavi trag (14) - Isprintaj - #

utorak, 10.01.2012.

JELENA

Napoleon je 1797. godine srušio mletačku republiku. Dalmatinski vojnici vratili su se kući i narod pobunili protiv Francuza.
Bilo je to negdje polovinom šestog mjeseca kad je Jelena Šošić vidjela kako bijesna rulja sabljama i toljagama na mostu tuče njenog brata Miću. Potrčala je prema mostu da ga spasi ali ga nije našla. Narod je jurio prema Čiovu tražeći nove žrtve.





Jelena je uzalud tražila brata i mislila je da su ga bacilli u more. Tada joj se približio prosjak Visko i šapnuo joj da je njihov sluga Jozo nagdje prebacio njenog brata. Sluga je sakrio svog gospodara u crkvicu Svetog Petra na Čiovu gdje se samo jedan put na godinu, o Petrovu, držala misa. Jozo je bio čuvar crkvenih ključa. Položio je gospodara iza oltara i kroz mala pobočna vrata neopažen izašao i ušuljao se u gospodarevu kuću. Iznemogla Jelena upravo se vratila i Jozo ju je utješio i otkrio gdje joj je brat. Jelena je počela razmišljati kako da spasi brata. Izašla je iz kuće i potajno ušla u stan liječnika Barbijerija. Molila ga je da joj spasi brata. Liječnik se dvoumio ali ipak obečao pomoć.





Nakon posjete liječniku, Jelena se uputila do poznatog stolara Buble i naredila mu da joj do večeri napravi mrtvački sanduk za brata koji leži mrtav. Plakala je i kukala tako da su svi povjerovali da joj je brat mrtav.





Predvečer je opet Jozo bio kod Miće i Jelena mu je ispričala što je pripremila i poslala ga je po sanduk. Dok su nosili sanduk preko mosta čuli su brojne uvrede tako da su se bojali da im svjetina ne provali u kuću. Kad je Jozo došao sa sandukom upalila je svijeće i stala je naricati. Te noći liječnik se spustio po konopu sa gradskih zidina i brodićem prešao na Čiovo. Tajno je ušao u crkvicu baš na vrijeme da spasi prijatelja. Sutradan je krenuo sprovod sa praznim sandukom u crkvu Svetog Lazara i položen je u obiteljsku grobnicu. Miće je potajno prenesen u stan. Nakon mjesec dana prestala je anarhija a Miće je ozdravio. Uputio se sa sestrom preko mosta i preko gradske pijace do stolne crkve da se zahvali gradskom zaštitniku na spasu. I činilo se da je nastupila nova pobuna jer je toliko svijeta dotrčalo sa svih strana da vidi novog Lazara, koji je uskrsnuo od mrtvih.




- 08:06 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.01.2012.

PUTIĆI DITINJSTVA







Moji putići ditinjstva isprepleli su se svakako. Sa Otoka u Veliki grad. A od tamo pamtim snijeg, veliki vlak na dječjem igralištu. Strani jezik, vrtić i velikog bijelog zeku, voćni jogurt.
Rukom izrađene lampione, šarene trakice i veeeeliki vatromet na Novu Godinu.
A nakon toga Moje Ciovo. Ponovno upoznavanje, prilagođavanje i nije bilo baš lako. Sjećam se ružnih riči, ruganja i suza dok jednog dana nisam uzela stvar u svoje ruke. Uglavnom, otad je uspostavljen mir. A ja sam mogla izač vani bez problema.





I sad sam nedavno, nakon dosta vremena, prošla jednom uličicom. Lipše i urednije izgleda, kulturnije. I tako sam došla do crkvice Svetog Petra. U kuću nasuprot dolazila sam dva puta tjedno na probe folklora. Naravno, nismo se onda baš puno zagledali u crkvicu. Nije nam to bilo baš nešto zanimljivo.





Inače, crkvica Sv. Petra na Čiovu danas je potpuno prazna, bez inventara. Nekad su se u njoj čuvale vrijedne umjetnine, slike raspelo, kalež, misnica. Iz inventara crkve saznajemo da je ova crkvica posjedovala zavjetne darove. Spominju se brojni predmeti u zlatu, medaljoni s komadom sedefa u sredini, nakit od koralja. Sve je to bilo obješeno oko vrata Blažene Djevice. Od srebra se spominju tri velike krune u koje su umetnuti lažni dragulji. Neke od ovih predmeta prepoznaju se u inventaru samostana Sv. Ante na Dridu.
Inače ova crkvica spominje se i u jednoj trogirskoj legendi.





A legenda će sutra.

- 07:59 - Ostavi trag (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.01.2012.

JA DOBILA SAM, DOBILA SAM....

Puno, puno poljubaca, zagrljaja, osmijeha i smijeha.
Porukica i mailova.
Izlazaka i druženja.
I prehladu.






















- 08:10 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.01.2012.

VATROMETNO

Zadnji dan Stare godine prošao je tradicionalno u spremanju, kuvanju, pečenju uz pucanje petardi i garbure.
U ponoć smo je otpuhali.





I vatreno, vatrometno, uz pjesmu i ples dočekali Novu.
I moj rođendan. kiss




































































- 12:54 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (11)
Lipanj 2012 (15)
Svibanj 2012 (19)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Tajanstveno


    Divlje


    Zgužvano


    Usamljena


     Tajne su skrivene


    Korčulanska ćelica


    Lila šeširić


    Boc boc


    Lastovska maginja


    Drveniški šipak


    Pjesma agava


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Najlipši cvit


    Moj grad




  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se