Pripadan tebi

srijeda, 30.03.2011.

SVE NEŠTO ZAŠTIĆENO

S prvim toplim, proljetnim danima volim poć malo u šetnju po brdu i usput ubrat malo šparoga. Čisto za svoj gušt. Dva, tri puta malo za sebe i gotovo. A kad moja ekipa, mala ali odabrana, krene u brdarenje bude evo ovako.
Najprije se iz kuće ide autom. Parkira se kraj balotari. Doduše, bi ona i dalje da je mater dala. I krene se u laganini šetnju. Čim smo stupili na makadam Starija se naoružala. Štapom.





- Šta će ti to?
- Ajde muči, nikad neznaš! Zmije, majuri, gušteri i ostala gamad.
I onda pomalo skrenemo sa puta i Starija kaže:
- Ja neću brat šparoge!
- Zašto?
- A to se nesmi! Ja ću brat cviće!





- Slabo si mi nešto guglala! Ako ćemo pravo reč ni proljetnice nesmiš brat. Odnosno, i jedno i drugo smiš ali samo za osobnu potribu, ne za prodaju.
- Aj, aj….
I tako skakučemo mi po kamenju, cerlikamo se i jedan neoprezan korak i posložin se koliko san duga. nut Pa sam ugledala ove lipe Papućice. Nemam pojma kako im je pravo ime ali negdi u glavi mi zvoni da su i one zaštićene.











I nakon njih taman se lipo namistin za slikat crvene bobice kad čujem: Kvrccc…. Žbrljc…. Tressss…. I nakon toga zvučno, onako baš od srca… a u pi….u… materinu!
- Di si?
Crna glavica proviri iz grana.
- Evo me! Ma ovo su ti neke šugave grane kad mene ne mogu podnit! rofl
A ove crvene bobice su ustvari veprina, također zaštićena biljka.














Veprina je trajnica, zimzelena biljka koja naraste do metar visine. Ima jako razgranatu stabljiku. Grane su jako čvrste i granaju se u svim smjerovima. I na kraju je to jako nepristupačan grm. Veprina je dvodomna biljka šta znači da u prirodi nalazimo biljke sa ženskim i muškim cvjetovima. Plod veprine je crvena bobica. Korijen biljke je najljekovitiji dio biljke koji je iz zemlje iscrpio sve vrijedne spojeve i minerale potrebne čovjeku.
Na proljeće veprina daje mlade izdanke koji su malo gorči od šparoge ali jednako ukusni i kvalitetni kao i šparoga ali zapostavljeni.
Za liječenje se koristi cijela biljka s korjenom, koji je najljekovitiji dio biljke.Plod se koristi u liječenju svih vrsta kamenaca u mokraćnim kanalima, bubrezima, mokraćnom mjehuru
Korjen veprine djeluje diuretično, liječi proširene vene i hemeroide, pomaže kod poremećene cirkulacije u šakama i stopalima, te u mozgu, pomaže kod ukočenosti prstiju popraćeno bockanjem, općenito pomaže kod bolesti kao što su.: artritis, giht, reumatizam, arteroskleroza, flebitis, kod tumora prostate i varikoznih vena.Općenito poboljšava metabolizam unutarnjih organa i djeluje stabilizirajuće na psihofizičku uravnoteženost čovjeka, te revitalizira organizam.

I onda mi se ispod suhih grančica osmjehnu roza glavice, ciklame. Još jedan zaštićeni cvitić prilipog, opojnog mirisa.








A i kadulja je pomalo počela cvitat.








I tako skok po skok, po kamenju, granama, kroz tetiviku i smrič pomalo smo se spustile nazad do auta.

- 08:11 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

subota, 26.03.2011.

POSJETITE GUSARSKI BROD!









U subotu i nedjelju na trogirskoj rivi možete posjetit Tirenu. Nastavak je ovo humanitarne akcije za mladog sinjanina Lucijana Ćosića.
Kad je čuo za tužnu priču, vlasnik broda Tirena, Bogomir Vuković, došao je na ideju kako pokušati pomoći. Potporu akciji dala je i Udruga tjelesnih invalida TOMS.
Posada broda prerušila se u gusare i djeca se mogu slikati sa njima.

















I paipigama.



































Dobrovoljni prilozi mogu se ostavit u kutiji ispred broda.

Dragi moji trogirani, kaštelani, splićani i svi dobri ljudi, umisto u šetnju po trgovačkim centrima dovedite dicu u Trogir na druženje sa gusarima i papigama.
Svaka kunica je dobrodošla.
Ili kako bi rekli naši stari: Svaka mala naprid valja!




- 13:37 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

srijeda, 23.03.2011.

LIJEPA RORA

Legenda je ovo o ljubavi, mržnji i patnji.





Kapetan Marin Andreis je iz sjajne Venecije doveo lijepu Roru. Nakon dugih svadbenih svečanosti Rora se našla u skromnoj palači, a kapetan Marin je nastavio ploviti. Ostajala je tako ona sama, žudeči za raskošnim zabavama, za tim da je se obožava.





Kad se Marin vračao sa svojih putovanja uvijek joj je donosio skupocjene darove, ali sve je to kratko trajalo.
Jednog dana Rora je išla u Katedralu i kad je htjela ući kroz Portal, osvrnula se prema novoj krstionici. Ugledala je mladića kratke brade u razgovoru sa graditeljima i kiparima, Andrijom i Nikolom iz Firence.
Po pričanju je pretpostavila da je to Šimun Sobota, sin Ivana, poslanika gradskog vijeća.
Nakon ovog slučajnog susreta lijepa Rora je stalno tražila Šimuna. Pokrila bi glavu koprenom i tražila ga među gradskim zidinama, čak i do Sobotine palače ( Nad praznim dvorištem stajao je grb obitelji, medvjedica u zlatnoj osmorokrakoj zvijezdi na modrom polju.).





Svoju sluškinju slala je da ga traži.
Šta je Marin dulje bio na moru Rora je bivala nestrpljivija. Poslužila se čak i čaranjem i travama sa čiovskih brežuljaka.
Na kraju je zapovijedila sluškinji da dovede Šimuna u palaču. Došao je u Andreisovu palaču a Rora ga je dočekala u ležaljci, lijepa, namirisana, vatrena. No sve joj je bilo zaludu. Šimun je volio Margeritu, tihu djevojku zlatne kose. Nije se prepustio zavodljivosti, hiru i strasti lijepe Rore.

Otišao je Šimun, ostavio Roru a njoj se njegovo odbijanje učinilo kao poruga, uvreda. Zamrzila je Šimuna i planirala osvetu. Gradom se proširila priča o ljubavi Šimuna i Rore onako kako je ona to htjela. Trogir je zabrujao, narod je samo o tome pričao. Priča je naravno došla i do Šimunovog oca. Njihove obitelji su od starine bile u zavadi i dijelom radi toga a dijelom zbog opasnosti savjetovao je sinu da se skloni. I tako je jednog jutra Šimun napustio rodni grad i svoju Margeritu. Dok je on isplovljavao u luku se vratio Marin galije pune dragocijenih darova za lijepu Roru. Istu noć između zagrljaja i poljubaca Rora je mužu rekla da ju je Šimun napastvovao, da je pokušao zavesti, a sve na nagovor oca. Marin je povjerovao lijepoj supruzi i odlučio se na osvetu. Najprije je pronađen mrtav Ivan. Umjesto sina okrutno je ubijen otac, blizu kućnog praga. I nije bilo onoga tko nije zaplakao nad smrću čestitog starca.
Marin nije bio zadovoljan, jer Šimun je bio živ.Za njim je u Veneciju krenuo kapetan sa zastavom smrti na jarbolu. I dok je puhalo jugo, Šimun je ubijen iza stupova duždeve palače.

Nesretna Katarina Sobota dala je izgraditi sarkofag - grobnicu u crkvi sv. Dominika, djelo Nikole Firentinca, na kojoj stoji epitaf na latinskome jeziku, a u prijevodu glasi: »1468. Ivanu Soboti, preslavnome pravnom savjetniku i izvrsnu govorniku, te Šimunu Soboti, mladiću urešenu svim vrlinama. Prvog su neprijatelji umorili na grozan način, a drugog iz zasjede nemilo ubili. Katarina Sobota, najbjednija među ženama, postavi ovaj spomenik sinu i mužu.«

















- 07:46 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.03.2011.

JUŽNA STRANA

Na juižnoj strani otoka Čiova, ispod strmih litica smještena je crkva Gospe od Prizidnic.
Misto je to di volin doć, prošetat i malo sist.








Crkva je posvećena Bezgrešnom začeću Marijinom a sada se hodoćasti prvu nedilju iza Male Gospe.
Kad sam ja bila mala tamo se odlazilo trabakulom, kaićima ili autobusom do Slatina pa pomalo pješke do crkvice. Put uz brdo sad je asfaltiran pa ne triba puno pješačit.





U starokršćansko vrijeme mjesto na kojem se nalazi svetište bilo je naseljeno. 1546. godine svećenik, pustinjak i glagoljaš Juraj Stojdražić bježeći pred Turcima sagradio je ovo svetište na ranokršćanskim temeljima. Svećenici su živjeli kao pustinjaci i uspjeli su preživjet od škrte zemlje i ribe koju su ulovili. Oko crkve bile su sagrađene i zgrade za stanovanje, bunar u kojem se skupljala kišnica. Održali su se tako sve do 1843. godine.





Stara čudotvorna Gospina slika koja se nalazila u svetištu ( sad je tamo kopija ) također se naziva Gospa od Prizidnic.
Prema legendi slika je nađena na jednoj dasci podno svetišta, uz more. Navodno su Gospini prsti sa slike zadržali sliku na hridi. Gospina slika potječe iz 14. stoljeća od čuvene slikarske škole na otoku Kreti i vjerovatno ju je more donijelo s nekog broda nakon brodoloma.
Restaurirana je 1928. godine i ponovno je obnovljena 2001.
Gospi od Prizidnic mole se pomorci, mornari i kapetani.

U samoj crkvi bila sam samo jedan put ka dite i bilo je jako gužvasto. A svaki ostali put kad sam došla crkvica je bila zatvorena.








Nakon šta sam malo odmorila i taman krenila nazad, do crkvice su došle neke žene, otključale vrata.
- Oprostite, mogu li uč?
- Naravno.
I tako sam na miru, bez gužve bila u crkvi.
A unutra, visoko na policama nalaze se zavjetni darovi pomoraca. Makete brodova.























Željezna vrata također su otvorena. Mogla sam ući i u ostale prostorije, poviše crkve. Unutra je Gospina slika i također zavjetni darovi, slike.











Još jedan pogled kroz ponistru na more. I nakon toga pomalo priko 101 skale nazad do auta.













- 08:14 - Ostavi trag (18) - Isprintaj - #

petak, 18.03.2011.

KRBAN

Ova kiša ipak je malo pretjerala. Dobro, dan, dva…. Sve se to može podnit. Ali ovoliko baš i ne.
A baš me bilo dobro krenilo pentaranje po brdima. I mislin se da sam serijal mogla nazvat…. Od crkvice do crkvice. sretan
Danas se penjemo na Krban.

To je samo jedno malo brdašce, ako su podaci točni, 146 metara visoko. Na vrh brda nalazi se crkvica Svetog Eustahija ( Ostaka, kako kažu kod nas ), zaštitnika lovaca, lovočuvara, šumara i planinara. A u sve ovo uklapa se i očuvanje okoliša, zagađenje i uglavnom…. sve ovo šta se zadnjih dana događa.
Crkva na Krbanu građena je kao zavjet u vrijeme kuge, 1348. godine. 1948 godine je srušena i obnovljena 2005.











A pogled odozgar je veličanstven.
Na Pantan




















Trogir





I proliće.













- 08:22 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

srijeda, 16.03.2011.

TIRAMOLA

Gnjilo, južno vrime obično me pukne na grintanje. Ovaj put kišne kapi su mi baš dobro došle za završit neke stvarčice. Pa se tako na redu našao i ovaj zaostatak.
Nastavak Splitskog đira.
Kad skoknem do Splita volim napravit đir kroz ulice. Na meti mog fotoaparata često se nađu tiramole. Za one koji neznaju……. Tiramola je konop na kojem se suši roba.











Splitske ulice isto kao i trogirske, uske su, tisne. I nema mista za sušenje robe. Tiramole povezuju ponistre, tiramole vežu kale. Kroz ulice teče život, šetaju ljudi a poviše glava se suši roba.











Mogla bi se roba sušit i u sušilici. Ali najlipše je kad robu dotakne bura i sunce. I kad u bjankariji čutiš miris, onaj neki posebni, morski. Kad ti oči zablišći bjelina tek oprane robe.
Tiramola jednostavno daje dušu ovom kamenu.














U nedostatku susidne ponistre konop se raširi priko ponistre, roba se ščuća, nabije na konop i tako suši.











Možda će se nekima činit grezo, bezvezno izlaganje rublja očima ljudi. Ali ove tiramole su dašak Dalmacije. Mediteran kakav je nekad bio.








- 08:06 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.03.2011.

ČIOVSKIM PUTIĆIMA

Zdravstveno stanje kaže – kretanje. Premalo je samo onaj jutarnji đir. Šta je to 3..4.. kilometra.
Zato na sljedeću điradu krećem pjehe, iz kuće. Noga baš i nije prisritna, ali mora me slušat.
Nakon kratkog predaha u Čiovu krećemo put samostana Svetog Ante i nastavljamo starim putem za Žedno. A kad sam se već došetala dovde padne mi napamet da bi mogla spojit šetnju sa nečim korisnim. Skrenem s puta i ukrcam se priko zida. Amo ća vidit ima li šparoga.
I tako sam priskakala priko zidići i kamenja, nailazila na uske putiće.








Skakala priko slomljenih i padnutih borova.











Tu i tamo našla poneku šparogu. Bit će bar Mlajoj za večeru.
I usput slikala dašak prolića.




















Pomalo se spuštam.
Pogled na Trogir.





Uffff…. umorilo me ovo brdarenje.

- 08:03 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

petak, 11.03.2011.

JEDAN NOĆNI




Opet mi je san uznemirio dan.
A tko zna..... možda san ima veze i sa današnjim danom?
Jer, na današnji dan, prije četiri godine, točno u 23.21. otvorila sam blog, napisala prvi post i pustila ga u virtualu. Moram priznat da sam mislila da će me brzo štufat. Ali evo mene i dalje tu. Ponekad grintave i ljute, ponekad vesele, nespretne, zabrinute, svakakve.
Dogodilo se u ove četiri godine svašta. Puno lipih stvari, ponešto ružnih. U kosi je malo više sijedih šta ne znači da je i u glavi više pameti. nut
Još uvik sam nezaposleno prezaposlena i dan mi je prekratak za sve šta bi htjela.
I još uvik mi je blog misto di guštan doć.
A sad iden leć. kiss
Laku noć.




- 23:21 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.03.2011.

LEGENDA




Završile su maškare, maske su spremljene u ormare. Ušlo se u vrime Korizme pa je red maknit i maškarani post.
Možda bi bilo zgodno prepričat jednu trogirsku legendu.
Legendu o Pajtunovim kćerima.





Obitelj Pajtoni bila je bogata i cjenjena obitelj. Imali su tri prekrasne kćerke. U njihovoj palači često su se priređivale zabave i raskošni plesovi. Posebno sjajni plesovi priređivali su se u doba karnevala. Toliko raskošni da je svatko viđeniji želio prisustvovat tim plesovima.
Tri sestre plesale su cijelu noć i pokrivale lice crnim maskama. I tako je bilo sve do ponoći kad su se maske skidale. Jer ples nikad nije potrajao duže i s maskom se nije ulazilo u Čistu Sridu. Ali, tu večer sestre su ostale same i plesale i nakon što je zvono označilo kraj karnevala.
I kažu, da je narod na krovu njihove kuće vidio vragove kako plešu i ulaze u dvoranu. Lijepe sestre su pobjegle u svoje sobe ali nisu mogle skinuti maske sa lica. Plakale su, zapomagale, molilo se i zavjetovalo ali maske su ostale čvrsto priljubljene na njihovim licima. Nitko i ništa im nije moglo pomoći.
Cijelu srijedu i četvrtak ujutro maske sui m bile na licima. Četvrtak poslijepodne sestre su otišle u Katedralu na molitvu. Biskup im je čitao starinske molitve, poškropio ih blagoslovljenom vodom i maske sui ma pale sa lica.
Od tada u zadnjoj sedmici karnevala zvoni večernje veliko zvono, da Trogirane i sve ostale podsjeti da taština može naškodit.




- 13:01 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

utorak, 08.03.2011.

KAŠTELANSKE MAŠKARE




Kraj je maškaranih povorki i već tradicionalno pratimo Kaštelansku povorku.
Počelo je plesno.








Dječji Krnje Kalimero.





Pa se počelo sa malo ozbiljnijim temama.















































Riječani.











Slovenci.








I na kraju Ona.




















Na kraju je pročitana osuda, Krnjuša je spaljena a ja san se baš lipo prošetala po Kaštiliman.

- 20:45 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.03.2011.

SUNCE NA PROZORČIĆU

Sunce je provirilo kroz grilje, zaigralao se sa zavjesom i na zidu ostavilo narančasti trag.
Sunčani dan proveli smo u kratkom vozikanju i malo dužoj šetnji čiovskim putićima.
Proliće se ćuti u mirisu mora i šumorenju bora. pjevu ptica. Mirno je, tiho.
Cvjetne glavice su provirile.
Jedna, dvi. Tri. Puno njih.











Raširile bijele latice.








Male lila zvjezdaste.








A i ovakvi prizori dio su šetnje. Izgorena stabla i nakon toga ispilana.








A di su me noge šetalice odšetale vidit ćete. Čin ulovin malo vrimena.
Još dugujen i splitski nastavak.




- 09:54 - Ostavi trag (14) - Isprintaj - #

subota, 05.03.2011.

TG MAŠKARE

Dosta je bilo ružnih i tužnih postova. Za ovaj misec sam ispunila kvotu.
Ajmo mi malo na veselije teme i slije.
Maškare.
Povorka, kao i svaku godinu kreće sa škverovog parkirališta. Naravno, i moja slikopriča kreće sa Čiovskog mosta.











Pa onda malo trčanja.














Sustižem kolonu.
I usput sinjan veselog klauna.





Kroz kalete dolazim na rivu. Stigla sam prije maškara.
Na Tireni se pridružuje maškarana ekipa.





I pozdravlja pucnjem iz topa.





Kolona pomalo pristiže.























Iiii... onda nastaju moje nevolje.
Aparat mi otkazuje poslušnost. Blek aut. Ništa. Totalna koma.
A ka za pegulu, danas sam prvi put izašla samo sa jednim aparatom.
Mislim, razmišljam. I nema mi druge nego skoknit do doma.
Problem sam riješila, ne skroz, ali dovoljno da sam spasila napravljene snimke i uspila učinit nekoliko novih.

Suđenje.
Krivac je prazna Općinska Blagajna.
I dabogda se nikad više ne ponovilo.











Paljenje.





Nakon toga zabava, pisma i ples.











- 20:55 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

petak, 04.03.2011.

ZNATE LI ?

Jedna od emisija koju nastojim pogledat, naravno ako sam kući, je Danielin 8.kat. Moram priznat da sam u početku bila jako, jako skeptična. I nisam uopće gledala, tek tu i tamo, u prolazu. Dogodilo se eto da su me teme zainteresirale pa sam jednostavno počela pratit.
Jučerašnja tema je bila Divljanje na cestama i kako spriječit. Sidila sam za stolom i slušala. I bilo je jako potresno, pogotovo priča zadnje gošće. Možda i zato ako u najbližoj obitelji doživite tako nešto još vas više pogađa. Pa sidiš i suze same klize niz lice.
I kroz cijelo vrijeme provlačila se riječ alkohol. Popilo se malo više i silo za volan. I strada netko tko nije kriv. Nedavno je i moja Mlaja položila vozački i ne mogu od straha kad izađu na cestu.
O kasnim, noćnim, dječjim izlascima, alkoholu i opijanju već sam pisala. Nema tome dugo Grad Trogir donija je odluku kojom se zabranjuje okupljanje dice po parkovima i točenje pića. A sve tribaju kontrolirat policajci i komunalni redari.
A stanje u parkovima nedjeljom ujutro je i dalje isto. Plastične vrećice, čašice, male boćice žestice, sokovi. Sve porazbacano okolo.























Roditelji maloljetnika, znate li di su vam dica?
Kad ujutro dolaze kući?
Šta piju?

- 17:13 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.03.2011.

ČINI MI SE........

Ušli smo pomalo i u treći misec. Proljeće je već skroz blizu. Zanemarite ovaj snig, kišu, buru. To su samo zadnji trzaji ledene kraljice. Mora još malo pokazat zube.
U zadnjoj sedmici smo maškaranih povorki. Ali ovaj put, maškare su ostale u sjeni nekih drugih povorki. Drugačijih okupljanja. Okupljanja tužnih i gladnih ljudi. Sve teže je ljudima izvuč osmijeh na lice.
Više nitko ne zna di sve ovo ide.
A meni se čini da će opet neki dobit izliku za svoju nesposobnost, nerad.
Ne znam, možda griješim. Televizijski program i ne pratim baš. Tek onako u prolazu, između kužine i kompjutera. I čini mi se da sam negdi u prolazu čula da će prosvjedi bit krivi ako turistička sezona podbaci.
E,da…. kad god pišem ovako direkt u editor malo odlutam od onoga šta sam ustvari zamislila.
Iako….. ma sve je to povezano.

Cilu zimu, vikendom, kroz Trogir prolaze grupe gostiju koji dolaze autobusima. Ako imaju sriće, uđu u crkvu, poslikaju Radovanov portal.





Pogledaju Firentinčev reljef.











Prođu pokraj zatvorene zbirke umjetnina Kairos.





Kroz Vrata Grada izađu na rivu.




















Ustvari, čudim se da ih i ovoliko ima.
Jer, recimo, jedna najobičnija mala sitnica….. Stranice Turističke Zajednice Grada još uvik su u izradi!
Od kad ono? Ako se dobro sjećam od lani!

A ustvari.... Di je priša?
Ima još vrimena do sedmog miseca? Jel tako?
I onda će se kukat kako nam je sezona prekratka!
A da se malo movite, a?


- 15:24 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević