Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/adriatic

Marketing

Kada sam se konačno pomirio s tim da nemam šanse upisati treću godinu, iako studiram već tri godine odlučio sam ići u Vojsku, pa poslije potražiti zaposlenje. Do tada su me svaku jesen upozoravali kako će me, ako ne pošaljem potvrdu o upisu «sa prvom partijom regruta uputiti na odsluženje vojnog roka» (zaista je bila zločinačka, kao i svaka druga vojska), pa sam vjerovao kako će to ići brzo.. Ali vrag nikad ne spava (osim na sastanku), pa je sada valjalo čekati. Tako sam tek u ožujku krenuo u Bačku Topolu, a tamo mi rekoše da kasnim, iako mi nije bilo jasno zašto*
Prvi su mi dani bili pravi pakao: Nisam imao fizičke kondicije i jutarnja «fiskultura» mi je prvih tjedan bila grozna tortura (a kasnije sam čak uživao u njoj), a nikako se nisam mogao naviknuti na vojnički život tj. na «drugove». Pri tom ne mislim na starješine, oni su posebna priča, nego na balavce sa kojima sam živio. Prosjek je bio malo više od 19 godina, polupismenost i užasan primitivizam/divljaštvo. Kraso se je sve što nije bilo dobro skriveno i tako sam odmah ostao bez čarapa i nekih sitnica. Mislim da se je to namjerno dopuštalo da nas se što više ponizi i učini nesigurnim
Svijetli su mi trenutci bili dok sam jeo i spavao.. Prvu priliku za izlazak u «grad» iskoristio sam da se dobro naspavam.
Nakon što sam prebolio «fiskulturu», još mi je teže bilo naviknuti se na nedostatak sna. Naime počela su «požarstva», dežurstva i straže. Najgore je bilo kad si «mlađi dežurni» pa ne spavaš od ponoći.
Ujutro bismo imali «moralno političku» obuku. Uglavnom su to bile grozne gluposti, a predavač je obično bio stariji vodnik. Namjerno bih sjeo u prvi red, ali ipak su mi se oči sklapale. Još bi gore bilo kada bi nam polupismeni desetar (jedan Slavonac, sadist) čitao iz neke knjižice, a ne bi znao pravilno pročitati ni jednu stranu riječ.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
* Uvijek moraš bti za nešto kriv.



Post je objavljen 08.11.2004. u 12:13 sati.