/roy paci/
danas sam napokon bacila jednu veliku prozirnu najlonsku vrechu (da, jer ona moze biti i neprozirna) sa puno soli (krupne) na dnu, i pokojim shtapichem. to je bila vrecha koja je sa sebi imala naljepnciu slijedecheg sadrzaja: "ROK TRAJANJA: 11 mjesec" i josh jednu "1,5 kg". kilaza i trajanje odnose se na vic shtapiche. kupila sam taj najlon s kilom i po shtapica na onom krashevom diskontu, na ravnicama. puno sam puta chula o tom raju, ali uvijek nekako sumnjala u njegovo postojanje, sve dok ga, eto, nisam i sama nashla. mislim da za njegovu posjechenost ima previshe zaposlenih, jer smo u duchanu bile ja i moja prijateljica i 4 prodavacha. neugodno. uglavnom, to se zbilo mnogo davno, pa se niti vishe ne sjecham detalja. uglavnom, cijene mi se nisu chinile neshto pre-primamljivima, osim tih divnih shtapicha po cijeni od 12 kn za prijespomenutu kilu i po (ko zna, mozda toga imaju i u svepodvanaestkuna)! toj ponudi nisam mogla oduprijeti se (bad sentance). posljedica svega je bila da smo ja i cimerica i svi nashi gosti zobale te shtapiche pa jedno 3 tjedna. ono, znate kad vas uhvati kriza za jest (od nervoze, u najcheshem sluchaju, kad se radi o mojoj cimki:) /taj smajl je bio za nju/, da imash neshto chemu doskochiti. onda je postalo naporno. i onda smo ih ionako pojeli. ako nikada niste kupili nishta u tom plejsu u tako velikim kolichinama (prichalo se i o chokoladi na kile, i kantama chokolina) preporucham vam da to uchinite - osjechat chete se ko novi, shto bi se reklo.
e, a onda sam danas isto kupila jednu lovely vrechicu, tj. nisam nju kupila nego njen sadrzaj. a to su bile drazeje s rizom, isto u krashu, ali ne u onom outletu na ravnicama, nego u obichnom diskontu na trgu. to si onda fino stavim u dzep pa si svako tolko ubacim po jednog u usta i gushtam. a ta vrechica u koju su mi stavili tu hranu je sad u smechu, i sad cu ju izvadi samo da bi vam prenijela text ispisan na njoj, a koji je slijedechi: